Ove zadnje nedjelje u mjesecu listopadu zahvalili smo Bogu za darove koje smo Njegovom milošću uživali kroz proteklo vrijeme. Mnogi su donijeli i blagoslovili plodove rada svojih ruku. Danas smo također imali prigodu čuti zbor malih miovaca. Imali su prvi nastup u crkvi. Da razbiju tremu i vide kako je to. Hvala njima i njihovoj voditeljici Moniki Oršulić na upornosti.
Početak današnjih čitanja veli; Čuj, Izraele: Ljubi Gospodina svim srcem svojim! Uzvik je to koji izriče Mojsije svojem narodu. Bog nagrađuje vjernost i ustrajnost. Obećava Bog vjernom narodu Izraelskom sve milosti koje može imati dok vrši obećanje dano Bogu. U narodu se često čuje latinska izreka: „Vola se veže za rogove, a čovjeka za riječi“.Svatko je od nas u životu doživio da ga je bliska osoba,bilo prijatelj ili netko iz obitelji iznevjerio ili obećao nešto a nije ispunio. Možda to nije bilo namjerno,jer su možda okolnosti bile takve da obećanje nije moglo biti izvršeno. Uglavnom,osjećali smo se poslije toga nekako jadno,možda čak pomalo i izdano. A zamislite sada koliko li čovjek obećanja daje Bogu. Krštenje, krizma, vjenčanje,kumstva….A koliko od tih obećanja bude izvršeno? Ej, Bogu su ta obećanja dana,ne bilo kome. I kako čovjek može ta obećanja prekršiti. E sada promislite o vašem osjećaju kod neizvršenih obećanja. Sveti Pavao nam nadsopunja ovo Božje obećanje sa rečenicom da Isus može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima. Međutim ako čovjek odluči drugačije, Bog tu prema čovjekovoj volji i slobodi ostaje nemoćan. Ta pružio mu je sve prigode, a čovjek ih redom odbija. Izostaje milost Božja kod takvih ljudi i nastaje nered u njihovom životu. Jer odijeljenost od Boga samo znači približavanje Zlu.Zar nije približavanje Zlu i ovo slavljenje vještičarenja večeras pred svetkovinu Svih Svetih? Kako se može nazvati katolikom čovjek koji u susret svojoj zapovjednoj svetkovini slavi praznik praznovjerja i ZLA?! Isus u Evanđšelju jasno odgovara jednom pismoznancu i ponavlja riječi koje je Bog dao Mojsiju. S jednom važnom nadopunom; Uz Boga treba ljubiti i bližnjega svoga. Koliko nas pada na tom ispitu dragi ljudi. A Isus naglašava važnost ljubavi prema bližnjem toliko da je stavlja i ispred žrtava koje čovjek prinosi Bogu. Dakle mogli bismo reći da je uzaludan odlazak na svetu misu, moilostinja za Crkvu i druge stvari ako u našem životu nema ljubavi prema bližnjem. Ako smo u svađama, ne opraštamo, mislimo zlo drugome, potičemo nepravdu ili ne činimo ništa da bi tu nepravdu zaustavili ili ispravili. Obilaziti oltare,a misliti i činiti zlo drugome ne ide jedno sa drugim. Dakle dragi prijatelji,vrijeme nam se popraviti, pomiriti se s Bogom i sa ljudima. I vrijeme je da naš narod počne izvršavati obećanja koja smo dali Bogu kroz stoljeća našeg postojanja. Jer samo ćemo tako naći mir, sreću i blagostanje za naš narod i našu domovinu Hrvatsku. Uzdati se u tuđe gospodare, gledajući u moćnicima male bogove, odricati se svojeg kršćanskog nasljeđa da bi zadovoljio neka središta moći koja žele sve podrediti sebi sigurno nije način oporavka našeg naroda i Domovine. Zamolimo zato dragoga Boga za oprost i ravnajmo naš život sa Njegovim uputama. Rezultat neće izostati. Mir vam i dobro!