Branimir Stanić: ‘Providnost se poigrala govorom Ursule von der Leyen u kojem se zalaže za ‘homoseksualno roditeljstvo’…”

Foto: epa

Govor koji je o stanju Europske unije pred zastupnicima Europskoga parlamenta u Bruxellesu održala predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u srijedu 16. rujna tiče se i građana Hrvatske, pogotovo stoga što je u njemu zacrtan put u budućnost nakon izazova koje je donijela pandemija koronavirusa. Unatoč brojnim pozitivnim porukama 80-minutnoga govora koje ulijevaju sigurnost u nestabilnim vremenima, pojedini dijelovi govora zaslužuju da ih se sagleda i s vjerničkoga motrišta jer riječ je o stajalištima koja izravno zadiru u pitanja poimanja obitelji te donekle afirmiraju novi sustav europskih vrijednosti, piše Branimir Stanić, novi glavni urednik Glasa koncila, u Glasu koncila.

Velik dio govora odnosio se na program budućnosti Unije kojom dominira pojam »zelena Europska unija«, koju prati niz vrijednih ekoloških inicijativa. Neke bi, međutim, moglo zabrinuti to što tzv. program »Europske unije nove generacije« dominantan spas kao da vidi u neslućenim mogućnostima tehnološkoga razvoja koji sa sobom ipak nosi i brojne etičke izazove, jer još nije poznato kakve bi sve to dugoročne posljedice moglo imati na društvene odnose, pa čak i na zdravlje pojedinaca.

Naime, predsjednica Komisije istaknula je projekt nadolazećega »digitalnoga desetljeća« u koje, prema njezinim riječima, Europa ulazi jer je došla do granica analognih mogućnosti. Najavila je i plan za svojevrsno novo doba prikupljanja i kontrole podataka, a radi se na tome da svaki građanin dobije svoj europski »elektronički identitet«. Nadalje, najavila je snažnu potporu razvoju umjetne inteligencije, mreža 5G i 6G te optičke mreže…

Zastupnici su burnim pljeskom pozdravili riječi koje su u danima koji su slijedili izazvale reakcije među katoličkim i uopće kršćanskim krugovima u Europi, počevši od predstavnika Komisije biskupskih konferencija EU-a. Predsjednica Europske komisije doslovno je rekla: »Želim neumorno raditi na izgradnji Unije jednakosti. Unije u kojoj svatko može biti ono što jest i voljeti koga želi – bez straha od optužbi i diskriminacije. Jer biti svoj nije ideološko pitanje. To je pitanje identiteta. Njega nam nitko ne može oduzeti. Stoga ću biti potpuno otvorena – zone u koje nisu dobrodošle LGBTQI osobe, to su zone lišene ljudskosti. U Uniji takvim zonama nema mjesta.

U znak potpore cijeloj toj zajednici, Komisija će uskoro predložiti strategiju za jačanje prava LGBTQI osoba. U okviru te strategije zalagat ćemo se za uzajamno priznavanje obiteljskih odnosa u Uniji. Ako je netko roditelj u jednoj zemlji, roditelj je u svakoj zemlji.« To je prvi put da se nakon pet godina u govoru osobe koja predsjeda Komisijom uopće spominje pojam obitelj, a sada se to dogodilo s potpunim odmakom od vrjednovanja naravne obitelji žene, muškarca i njihove djece.

> Predsjednica EK prijeti Poljskoj i najavljuje da će se zalagati za priznavanje ‘homoseksualnog roditeljstva’ u svim članicama EU

Taj dio govora ponajprije se ticao Poljske (s pravom je iz crkvenih krugova ocijenjeno da je riječ o »udaru« na tu zemlju), no važan je i s obzirom na to da je pitanje roditeljstva, obitelji i »istospolnih zajednica« posljednjih dana aktualizirano i u Hrvatskoj. Zanimljivo je i da su proteklih mjeseci predstavnici pojedinih zemalja EU-a u svojim istupima čak uvjetovali da jedan od kriterija za dobivanje sredstava iz europskoga proračuna bude povezan s mjerom u kojoj pojedina zemlja radi na osnaživanju posebnih »prava« istospolnih i drugih neheteroseksualnih zajednica i pojedinaca koji se bore za »obiteljski« status.

No sve navedeno ipak nije razlog da se u Hrvatskoj među građanima potiče tzv. euroskepticizam ili eurofobija, a pogotovo da se potiče nepovjerenje koristeći se obrazloženjima da se Unija »odrekla svojih kršćanskih korijena«. Unatoč izazovima koji nisu »od jučer«, kršćanstvo i Europa nerazdvojni su, bez obzira na to koliko se nastojalo ignorirati njihovo uzajamno prožimanje (gotovo 70 % građana Europske unije čine kršćani, od kojih su katolici najbrojniji – oko 45 %). U tom smislu Providnost kao da se poigrala i govorom predsjednice Komisije koja se, obrazlažući pojedine teze koje nemaju izravne veze s kršćanstvom, koristila citatima i autoritetima trojice velikana povezanih sa životom Europske unije, na čije je djelovanje uvelike utjecala povezanost s Katoličkom Crkvom.

Govor je započela spominjanjem glasovitoga ruskoga znanstvenika i nobelovca Andreja Saharova (1921. -1989.) koji je, kako je rekla, »uvijek spominjao svoju nepokolebljivu vjeru u skrivenu snagu ljudskog duha«. No manje je možda poznato da je tomu nobelovcu ključan moment ohrabrenja i nadahnuća za završni politički angažman u rušenju ruskoga komunizma bio susret s papom Ivanom Pavlom II. u Vatikanu. Govoreći pak o vladavini prava, spomenula je prvoga predsjednika Europske komisije Nijemca Valtera Hallstena (1901. -1982.) koji je bio uvjereni katolik i graditelj europskoga sna na kršćanskim vrjednotama, za što je dobio i papinska odlikovanja te crkvenu vitešku čast. Primjer pak irskoga nobelovca i europskoga političara Johna Humea (1937. – 2020.) predsjednica Komisije navela je govoreći o borbi protiv rasizma, a upravo je taj velikan irske povijesti bio katolik koji je do povijesnoga mira na irskom otoku 1998. došao upravo slijedeći socijalni nauk Crkve, uz potporu pape Ivana Pavla II.

Stoga ne čudi da ga je odlikovao i papa Benedikt XVI., a papa Franjo, kad je Hume preminuo u kolovozu ove godine, u brzojavu sućuti istaknuo je njegova mirovna nastojanja. Predsjednica Europske komisije govorom je pozvala na izgradnju vitalne unije. No jasno je da nema vitalnosti, da se dugoročno ne mogu očekivati europski plodovi ako se prekida veza sadašnjosti i budućnosti s (kršćanskim) korijenima, s (kršćanskim) vrjednotama.

* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

Izvor: /Glas koncila

(VIDEO) Grbin: ‘Kad postanem premijer provest ću reviziju Vatikanskih ugovora, a Peović po pitanju Tuđmana nije potpuno u krivu’

Foto: snimka zaslona

Više od 12 sati bilo je potrebno da se prebroji osam tisuća glasova ljudi koji su jučer izašli glasati za predsjednika ili predsjednicu SDP-a te članove predsjedništva i glavnog odbora te stranke. Na pitanje je li ga na neki način sram što je tako dugo trajalo, a s obzirom na to da ga kao pretendenta da jednog dana preuzme vlast u državi čekaju mnogo teži zadaci, Peđa Grbin odgovara: “To je samo pokazatelj koliko me posla čeka nakon sljedeće subote”.

Budući da od petero kandidata u utrci za predsjednika SDP-a nitko nije dobio natpolovičnu većinu, u drugi krug utrke koji će se održati idućeg vikenda ušli su Grbin s osvojenih 40 i Željko Kolar s gotovo 27 posto glasova. Nakon stresne izborne noći, u emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u ugostio ih je Aleksandar Stanković.

O Vatikanskim ugovorima, vjeronauku u školama, Tuđmanu…

Bili su upitani i o ugovorima sa Svetom Stolicom na što je Grbin rekao da bi proveo njihovu reviziju.

“Jamčim vam da ću, kad postanem premijer, provesti reviziju Vatikanskih ugovora” – rekao je.

Grbin je za petokraku na riječkom neboderu rekao da “ako umjetnost neće provocirati, tko će” te da živimo u slobodnom i demokratskom društvu.

“Da nije bilo zvijezde petokrake, pitanje je bi li Rijeka i Istra bile dio Hrvatske”, dodao je.

Kolar je rekao da bi petokraka mogla biti instalirana i kod njega u Krapini, no da mu se ne sviđa svođenje rasprave na ‘ustaše i partizane’.

Obojica su protiv vjeronauka u školama, a što se tiče uvođenja etike Grbin je kazao da treba vidjeti hoće li ta etika biti možda “vjeronauk light” i ako će to biti, da je onda ne treba uvoditi.

Grbin se osvrnuo i na nedavni istup Katarine Peović u Saboru, kada je, govoreći o prvom hrvatskom predsjedniku, rekla da je on bio ratni zločinac. Grbin je rekao da je Peović malo prešla granicu, ali da to što je rekla nije u potpunosti krivo.

“Franjo Tuđman, a to je nešto što i ja shvaćam s protokom vremena, ima velike zasluge za ovu zemlju. Međutim, Franjo Tuđman je za svojeg predsjednikovanja napravio mnogo toga lošeg, a pogotovo kada govorimo o ekonomiji, pogotovo kada govorimo o uplitanju RH u onaj nesretni rat s Bošnjacima u BiH itd.” – rekao je i dodao:

Mislim da je Peović otišla korak predaleko, ali nije potpuno u krivu.

O stanju u SDP-u, aferi Janaf, predsjedniku Milanoviću…

Kolar je dobio manje glasova nego što ih je podnio za kandidaturu. Kako to? – pitao je Stanković. Kolar to objašnjava činjenicom da je vrlo kasno krenuo u kandidaturu za predsjednika stranke.

Upitan je li svjestan da je SDP-ovo biračko tijelo starije od 50 godina, Grbin kaže:

– Ne samo biračko tijelo nego i članstvo SDP-a su uglavnom stariji ljudi. I to je još jedna stvar na kojoj ću morati raditi, to će biti jedan od prioriteta. Moramo početi otvarati stranku prema mlađim ljudima, ljudima srednje životne dobi, a to možemo napraviti samo na jedan način, da počnemo govoriti o problemima koji doista muče ljude. Mi smo se naprosto na putu pogubili, prestali smo govoriti o konkretnim stvarima, prestali smo nuditi rješenja, sveli smo politiku SDP-a isključivo i jedino na kritiziranje i normalno je da smo po putu izgubili birače. Ostali su nam samo oni koji su tradicionalno vezani za SDP i koji maju malo viši prag tolerancije na naš nerad i nered.

Na pitanje je li vrijeme za SDP samo prolazilo, Kolar je odgovorio:

– Prolazilo je sve pokraj nas, a osnovni razlog za to su bili sukobi unutar SDP-a. Mi smo se bavili godinama sami sa sobom, a nismo se bavili problemima naših građana, rekao je dodavši kako se dio stranačkih kolega i kolegica koji su predugo u tzv. visokoj politici “jednostavno otuđio od naroda”.

Komentirajući aktualnosti poput afere “Janaf”, Grbin je rekao kako mu se ne sviđa takav “paralelni svemir u kojemu se isprepliću politički i poslovni interesi”.

Komentirao je i svoga bivšeg šefa Zorana Milanovića te njegove izjave vezano za aferu “Janaf”. Na pitanje voditelja je li se predsjednik sa svojim izjavama u posljednje vrijeme “oteo kontroli”, Grbin komentira da predsjednik možda i preiscrpno odgovara na pitanja koja mu novinari postavljaju.

Komentirali su i famozni “klub” Dragana Kovačevića u Slovenskoj 9.

– Totalno je neprihvaltjivo da je taj klub funkcionira mimo zakona, bez računa, da je tzv. klub radio van radnog vremena, stvarao buku, ometao stanare, da je policija izlazila van i da nitko ništa nije poduzeo. To je ta pravednost koja nedostaje Hrvatskoj, rekao je dodavši kako upravo zbog njenog nedostatka mladi odlaze iz zemlje.

Izvor: narod.hr

Obavijesti od nedjelje 27.rujna2020 godine

-nedjeljne svete mise u 8 i u 10 sati

-svagdanje mise u 8 sati do prvi listopada

-počinje listopadska pobožnost u četvrtak,krunica u 18 sati pa sveta misa

-prije svake mise mogućnost za ispovijed

MISE KROZ TJEDAN

  • pon.antica medak za pok.emilija i mirko
  • uto. lena vlatković za pok.stanko,vladislava i manda i vedranka
  • sri. darko jelčić za pok.petra
  • čet.kristina laura za pok.vinko,slavka, lotar i diter
  • pet. matilda vlahović za pok. matija i maša
  • sub.lidija dugandžić za pok.vitomir
  • ned. tereza vuković za pok.krešo,drina i mara u 8 sati,a u 10 sati za puk

 

Sveti Kuzma i Damjan – kako su postali zaštitnici Lastova?

Foto: tz-lastovo.hr

Prema legendi Kuzma i Damjan bili su braća blizanci, arapskog podrijetla. Živjeli su u Maloj Aziji uz Kilikijsku obalu Egejskog mora. Po zanimanju bili su liječnici. Iscjeljivali su bolesne, liječili potrebite, a novac koji su im htjeli dati bolesnici nisu primali, već su ga preporučili za siromašne i bolesne.

Omiljeni su i u našim krajevima, posebice u Dalmaciji, često puta upravo kao zavjetni sveci.

Sveti Kuzma i Damjan zaštitnici su Lastova gdje im je posvećena župna crkva. Župna crkva sagrađena je ili proširena u razdoblju od 1469. do 1479. godine na ruševinama starije crkve  iz 11. stoljeća. U početku je to jednobrodna crkva, današnji središnji dio, koji su sagradili domaći, dubrovački, i korčulanski majstori zidari i klesari, da bi joj u 16/17. stoljeću bile nadograđene i pobočne lađe. Posvećena je 19. ožujka 1692. godine. Crkva je trobrodna, nalazi se u središtu sakralnog pentagona. Tijekom povijesti to je zborno mjesto lastovske zajednice. Sakristiju je dogradio zidar Marić 1545. godine.

Zvonik je početkom drugog svjetskog rata na inicjativu i zalaganje don Romana Gerichievicha, a pod rukovodstvom poduzetnika Petra Trojkovića rastao zahvaljujući  plebiscitarnom odazivu lastovskog pučanstva. Zvonik je građen kamenom ubranim u „kavama“ Laza i Kolača a  oblikovali su ga klesari B. Lavolpicella, A. Maričević, A. Čihoratić, L. Lešić, dok su kamene trifore naručene u Korčuli. Blagoslov zvonika obavljen je ljeta 1942. godine nakon što su zvona iz trijema postavljena na nova visoka postolja.

Crkva je obnovljena 1996. godine.

Lastovci su u Rimu u prvoj polovici 17. stoljeća nabavili sliku Sv. Kuzme i Damjana – vrhunski rad jednog od najboljih tadašnjih rimskih slikara Giovannia Lanfranca. Sliku su nabavili preko Lastovca don Antuna Bogdanovića-Deodatija.

Knez Andrija Baseli potvrdio je 28. veljače 1633. godine da je don Anton Bogdanović-Deodato na Lastovo poslao šest slika te da su postavljene na glavni oltar u župnoj crkvi. I Slikar Lanfranco je isplaćen najprije za tri manje slike Boga Oca, sv. Jeronima i sv. Josipa, a potom za svetog Kuzmu i Damjana.

Svake godine mjesto Lastovo 26. rujna slavi svoje zaštitnike. Na taj dan u mjesto pristižu brojni gosti, među kojima je najviše onih koji su nekad davno tu ostavili svoju djedovinu radi odlaska za boljim sutra.

Za svetog Kuzmu i Damjana berba bi uglavnom bila pri kraju, grožđe se donjelo i preradilo u konobama pa se djeci pjevalo:

     Sveti Kuzma i Damjan

         stavi vino u badanj

         iz badnja u bačvu

         za dat djeci pogaču,

          a da im djeca ne plaču.

Izvor: narod.hr

26. rujna 1991. Zločini srpske agresorske vojske (Grabovac, Slunj) -ubili 3-mjesečnu bebu i najmlađu žrtvu rata Ivana Špoljarića

Foto:; snimka zaslona

Najmlađa žrtva Domovinskog rata je Ivan Špoljarić, ubijen u autokampu Grabovac u kojem su u rujnu 1991. bili smještene majke s djecom i starci. Tog 26. rujna sa srpskih položaja ispaljena je granata na auto kamp gdje su bili smješteni žena, djece i starci prognani iz okolnih sela.

Zločin je to koji vapi do neba…

Nedaleko ceste D1 podignuto je 2017. spomen obilježje djeci ubijenoj 26. rujna 1991. u turističkom kampu gdje su prognane obitelji iz sela Karana našli privremeno utočište. Granata koju je poslala mržnja (ili agresor) ubila je troje djece: djevojke Dubravku (17) Josipu (18) i malu bebu Ivana (3 mjeseca).

Naime, tog 26. rujna 1991. godine oko 18 30 sati s brda Višnjevače iznad sela Smoljanca ispaljeni su smrtonosni projektili na autokamp Grabovac koji nisu ubili samo malenog Ivana. Ubijene su i njegove rođakinje Dubravka (17) i Josipa (18) Špoljarić, a osmero ljudi je teško ranjeno, piše 24sata.hr

Bila sam sa mojim Ivanom sama u sobi i držala ga na rukama. Nije spavao, veselo me gledao znatiželjnim okicama. U jednom trenutku čula sam zvuk granate. Geler je doletio i pogodio ga dok mi je bio na rukama. Drugi je pogodio mene. Dok sam ležala na podu, bespomoćna, znala sam da je mrtav, da mu nema spasa – prisjeća se Petra Špoljarić trenutaka kad je izgubila sina.

Vidjevši da mi je dijete mrtvo nisam više razmišljala hoću li i ja poginuti ili ne. No onda sam se sjetila starijeg sina, Rafaela koji je imao samo godinu i pol. Mislila sam ako se meni nešto dogodi kako će on tako malen bez majke. Na sreću, on je s mojom svekrvom otišao u Rakovicu, gdje je živjela njena sestra. Inače bi i njega izgubila – kaže Petra koja je teško ranjena u nogu.

U autokamp Grabovac u to vrijeme bili su smješteni prognanici iz susjednih sela, starci i žene s malom djecom. Tu su potražili svoje privremeno utočište. Petra je s Ivanom bila u paviljonu ‘Jelena’ u kojem su bile i ubijene djevojke. Jedan od projektila kojim je agresor gađao civile u kampu probio je krov, eksplodirao, a krhotine su usmrtile djecu. Svi troje su bili iz sela Korana-Špoljarići.

U trenutku nesreće očevi poginule djece nalazili su se u Korani čuvajući svoje domove. Tužnu vijest čuli su tek ujutro oko 6 sati na radiju.

Petra koja je tada imala 26 godina i koja je već krajem kolovoza prognana zajedno sa ostalima iz svog sela, odmah je istu večer s ostalim ranjenima prevezena u bihaćku bolnicu. No sljedećeg jutra unatoč zabrani liječnika odlučila se vratiti i otići sinu na sprovod. Kaže da je ništa nije moglo spriječiti.

– Jedva sam hodala, ma ne znam zapravo kako sam uopće hodala, ali morala sam ga doći ispratiti. Za ruku sam držala Ivanovog starijeg bracu Rafaela. Znate, upravo je taj maleni Rafael koji je sad veliki momak, ozbiljan čovjek, od skoro 30 godina dobio sina. Moj unuk ima sada tri mjeseca – kaže nam Petra, a u očima joj se u isto vrijeme vidi i sreća i tuga. Petra ima još jednog sina, Luku, kojeg je rodila 1995. godine

– Ivana mi nije mogao nitko zamijeniti, to je bila moja voljena beba koja mi je umrla na rukama, ali kad se Luka rodio bilo mi je malo lakše. Nekako misli zaokupiraš drugim stvarima – kaže nam Petra čiji je suprug Milan, hrvatski branitelj, pripadnik Rakovačke bojne i sudionik u »Oluji« umro prije 7 godina od raka. Imao je tek 51 godinu. Petra kaže, da je stres ‘napravio svoje’.

Hrvatski anđeli rata (najava) – djeca ubijena u Domovinskom ratu 

Izvor: narod.hr/24sata.hr

Trump za novu sutkinju Vrhovnog suda nominirao katolkinju i majku sedmero djece

Foto: snimka zaslona

Predsjednik Donald Trump službeno je objavio da namjerava popuniti upražnjeno mjesto na Vrhovnom sudu katoličkom pro-life sutkinjom Amy Coney Barrett. Ako ju Senat potvrdi, 48-godišnjakinja će zamijeniti zagovornicu pobačaja, sutkinju Ruth Bader Ginsburg, koja je umrla 18. rujna.

Trump je u svom govoru u vrtu Bijele kuće potvrdio ono što su jučer izvijestili razni mediji, uključujući The New York Times i The Hill.

“Danas stojim pred vama kako bih ispunio jednu od svojih najviših i najvažnijih dužnosti”, rekao je Trump, prenosi Life Site News.

Trump je Barrett nazvao “jednim od najsjajnijih i najdarovitijih pravnih umova naše države”.

“Ona je žena neusporedivih postignuća, visokog intelekta, odličnih uvjerenja i predanosti Ustavu”, rekao je.

Barrett, majka sedmero djece, od kojih je dvoje usvojenih, bit će prva žena koja se zalaže za život na Vrhovnom sudu. Također će biti jedina žena s djecom koja će vršiti dužnost sutkinje Vrhovnog suda.

Sonia Sotomayor, koju je nominirao predsjednik Barack Obama, razvedena je i nikada nije imala djece, dok se Elena Kagan, koju je također nominirao Obama, nikada nije udala.

Dugi niz godina Barrett je predavala pravo na Sveučilištu Notre Dame. Postala je poznata kada ju je senatorica iz Kalifornije Dianne Feinstein pitala Barretta o njezinoj katoličkoj vjeri tijekom saslušanja za potvrdu u američkom Apelacijskom sudu za sedmi krug 2017. godine.

“Čitajući Vaše govore, zaključak je jedan: da dogma glasno živi u vama”, rekao je Feinstein. “I to je zabrinjavajuće kada dođete do velikih problema za koje se veliki broj ljudi godinama borio u ovoj zemlji.”

Barrett je široko smatran pro-životnim originalistom. Bila je članica grupe Notre Dame’s Faculty for Life, 2015. je potpisala je pismo izražavajući “solidarnost s našim sestrama u zemljama u razvoju protiv onoga što je papa Franjo opisao kao “oblike ideološke kolonizacije koji žele uništiti obitelj”, i izvijestila je da je potpisala još jedno pismo koje je objavio Becket Law kritizirajući mandat Obamine administracije za kontracepciju.

Barrett je na udaru demokrata i ljevičarskih medija od prije nego što ju je Trump najavio za službenu kandidatkinju.

Izvor: narod.hr/lifesitenews.com

Italija: Iz crkve ukradena relikvija sv. Ivana Pavla II.

RIM (IKA)

Ampula s nekoliko kapljica krvi svetoga Ivana Pavla II., koja se kao relikvija čuvala u Kapeli Raspeća u katedralnoj bazilici u talijanskom Spoletu, u pokrajini Umbriji, ukradena je 23. rujna, objavio je portal Katoličkog tjednika Nedjelja pozivajući se na Vatican News.

„Ozbiljan čin koji nanosi štetu osjećaju i predanosti mnogih ljudi“, tim je riječima biskup Spoleta, mons. Renato Boccardo, komentirao nemili događaj. U priopćenju za javnost spomenuta biskupija naglašava da je nestanak relikvije primijetila sakristanka u trenutku zatvaranja vrata katedrale. Članovi kurije odmah su obavijestili karabinijere koji provode istragu te pregledavaju i video snimke.

„Usuđujem se nadati da je riječ o površnom potezu, a ne namjeri da se povrijede osjećaji vjernika. Također se usuđujem vjerovati da taj bezobzirni potez nije učinjen iz pobude da se zaradi novac“, poručio je u videoporuci mons. Boccardo.

Otuđenu relikviju sv. Ivana Pavla II., ampulu s kapljicama krvi postavljenu u zlatni relikvijar, crkvi Spoleto-Norcia darovao je 28. rujna 2016. tadašnji krakovski nadbiskup kardinal Stanislaw Dziwisz, dugogodišnji osobni tajnik pape Wojtyle. Trebala je biti prebačena u novu crkvu Sv. Nikole u Spoletu čije je posvećenje zakazano za 22. listopada.

Proslavljen spomendan sv. Padra Pija u Bagaloviću

Spomendan sv. Padra Pija u srijedu 23. rujna u svetištu Gospe Karmelske u Bagaloviću proslavljen je posebno svečano uz sudjelovanje brojnih vjernika neretvanskih župa.

Za blagdan su se vjernici pripravljali devetnicom, tijekom koje je blagoslovljen kip Padra Pija, koji je nošen u procesiji prije misnog slavlja. Koncelebrirano misno slavlje predslavio je župnik don Damir Bistrić.

Gledajući sv. Pija iz Pietrelcine – jednostavnog, poniznog kapucina, koji je svoj život dao u službi Bogu, mnogi će gledati njegove stigme, izvanredne darove koje je imao – bilokacije, trilokacije, ali nitko ne gleda ono što jest najbitnije – da je bio sluga euharistije, sluga molitve, sluga ispovjedaonice, a to nas vjernike zapravo i vraća u život. Doista, Padre Pio nije bio poznat samo po stigmama, nego  po ljubavi kojom se susretao s ljudima, s ljudima u velikim patnjama, rekao je don Damir u homiliji.

„Živeći skromno, prepoznavao je ono što mi danas ne prepoznajemo, ne prepoznajemo jedni druge, čak i bježimo jedni od drugih – toliko smo se rastočili u svemu i ne prepoznajemo koliko je čovjek potreban čovjeka, blagoslova i blizine. Kad se sjetite bilo kojeg dijela njegovog života, vidjet ćete da je uvijek činio samo jedno – vršio djela ljubavi i milosrđa, zato nas i okuplja. San Giovanni bio blagoslovljen malim fratrom koji je živio svetost poslanja i umro 1968. u vremenu djece cvijeća,slobode!… Slobode, koja je uništila čovjeka, slobode, u kojem je čovjek vjernik napustio Boga, Isusa Krista, i priklonio se zlu i đavlu. Zato je u našem životu toliko netrpeljivosti, tuge, nezadovoljstva, boli; toliko onoga što nosimo kao poteškoće u svom životu“, naglasio je u propovijedi vlč. Bistrić.

U snazi Isusa Krista crpimo svu snagu za svoj život. Ako Krista nema u našem životu, onda naši životi postaju banalni, sve nam postaje zanimljivije od onoga što je život. Život bez patnje i žrtve ne postoji, a današnji čovjek boji se toga, jer smo se jako uzoholili i ostali bez blagoslova. Bog ne traži od nas da budemo Padre Pio, ali, Bog hoće da budeš ti svet, da svojim životom posvjedočiš ljubav u ovom vremenu, ljubav Isusa Krista, ljubav, koja je iznad ovih naših računica, ljubav koja je neprocjenjiva, poručio je vjernicima vlč. Bistrić, upozorivši pri tom na grijehe kojima ponovno pribijamo Isusa na križ.

„Ispovijedajte se, pobjeđujte Sotonu iskrenom ispovijedi, ne pravdajte se pred Bogom,Bog traži ono što jesi, jer, jedino što posjedujemo a da nam Bog nije darovao jesu naši grijesi! U poniznosti se može izmoliti doista sve. Zato, naoružajte se snagom milosti, istražujte živote svetaca. Oni su nam primjer. Sv. Padre Pio, u poniznosti, vodio je uvijek ljude Isusu Kristu – ne sebi. Ne ponižavajte se, ponižavanje nije poniznost već oholost. Skinimo maske pred Bogom, ostavimo maske glume, razgolitimo se pred Bogom da bi Bog činio čudesa. Bog želi da se svi spasimo, jedni bez drugih, nećemo moći u raj – kao što ćemo se jedni za druge založiti pred sudom, tako ćemo jedni drugima odgovarati za ono što smo činili jedni drugima. Od danas, neka budu dani radosti. Volite se i blagoslivljate jedni druge. Nemojte misliti što će drugi govoriti o vama, mislite samo što On misli o vama; učite se što On želi od vas, i bit će život puno jednostavniji, a onda bez obzira – Bog blagoslivlja sve – i ono što nosite kao potrebu i ono što želite, jer On je velik, Bog koji spašava!“, naglasio je.

Kao što se molio za svoju zajednicu, okupljao ljude na molitvu, 50 g. je na svome tijelu nosio rane Kristove za spasenje i obraćenje Crkve, za spasenje i obraćenje klera, za obraćenje naroda Božjega. Neka njegova žrtva bude i naša spasonosna žrtva,kucajte tamo gdje treba – Bogu svome – a onda će Bog dati. Bog je s vama, Bog vas ljubi, Bog vas treba, okuplja vas kao svoju dragu djecu da ponovno imate život, da budete svjedoci vjere i ljubitelji čovjeka, da budete kršćani od formata.“ Ne analizirajte svoj život, tako pravite dijalog s đavlom. Prošlost prepustite Bogu, a za dobro zahvalite, nemojte se zaustavljati u povijesti i vremenu, nemojte pamtiti tko vas je povrijedio, jer to čini zapravo đavao, on nas uvijek uvlači da sebe sažalijevamo, da kažemo da smo loši. Đavao je zavodnik i zlostavljač, oduprite mu se čvrsti u vjeri!“

A On koji je životvorac, koji je sebe darovao za nas i naše spasenje, neka nas snagom ljubavi već sada preobražuje  za građane Kraljevstva gdje živi i kraljuje u vijeke vjekova, poručio je vlč. Bistrić.

Po završetku slavlja don Ivan Kovačević molio je s vjernicima molitvu Padre Pija „Ostani sa mnom Gospodine“ Nakon mise vjernici su mogli častiti relikvije sv. Padra Pija, kao i na uočnicu blagdana. Potom su ostali u zajedničkom druženju ispred Svetišta Gospe Karmelske.

 

Kardinal Ladaria Ferrer za Radio Vatikan: Kriteriji i zakoni o eutanaziji sve su popustljiviji

VATIKAN (IKA)

Prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Luis Ladaria Ferrer u razgovoru za Radio Vatikan objasnio je što ga je potaknulo da objavi dokument “Samaritanus bonus“, pismo posvećeno temama o završetku života. Taj dokument promiče cjeloviti pristup ljudskoj osobi, trpljenju i bolesti, brizi o onima koji su u kritičnom i terminalnom stadiju života, prenio je u četvrtak 24. rujna Vatican News.

Ilustracija: Vatican Media

Dokument je potreban zbog novih kriterijā i zakonā koji su sve popustljiviji u odnosu na eutanaziju, na potpomognuto samoubojstvo i na odredbe o završetku života – istaknuo je kardinal Luis Ladaria, prefekt Kongregacije za nauk vjere, u razgovoru za Radio Vatikan.

Na općoj skupštini Kongregacije za nauk vjere 2018. godine istaknuta je potreba posebnog dokumenta o doktrinarnim i pastoralnim pitanjima koja se odnose na praćenje bolesnikā u kritičnom i terminalnom stadiju života, a koji nije sastavljen samo na doktrinarno ispravan način, nego i sa snažnim pastoralnim obilježjem i razumljivim načinom izražavanja, na razini napretka medicinskih znanosti – objasnio je kardinal. Riječ je o boljem produbljivanju tema vezanih za praćenje i brigu o bolesnicima s teološkoga i antropološkoga stajališta, uz posebnu pozornost također na neka važna etička pitanja obuhvaćena proporcionalnošću terapijā, te koja se odnose na priziv savjesti i praćenje terminalnih bolesnika.

Samaritanus bonus daje cjeloviti pristup ljudskoj osobi, trpljenju i bolesti

Dokument daje cjeloviti pristup ljudskoj osobi, trpljenju i bolesti, te brizi o osobama koje su u kritičnom i terminalnom stadiju života – rekao je kardinal te objasnio da je riječ o brizi koja se ne može svesti samo na medicinsku ili psihološku perspektivu, nego je usmjerena na brigu o cijeloj osobi u potrebi. Jer, kako je dobro objašnjeno u prvom paragrafu, briga o životu glavna je odgovornost liječnika na susretu s bolesnikom.

Ona se ne može svesti na sposobnost ozdravljenja bolesne osobe, budući da je njezin antropološki i moralni obzor širi. Naime, i kada je ozdravljenje nemoguće ili nevjerojatno, praćenje liječnika i bolničara, uz brigu o bitnim fiziološkim funkcijama tijela, te psihološkom i duhovnom pratnjom, nezaobilazna je dužnost. U suprotnom, riječ bi bila o neljudskom napuštanju bolesnika. Dokument Samaritanus bonus od početka do kraja ustrajava na toj cjelovitoj dimenziji vođenja brige. U tom smislu, u tekstu se više puta ističe činjenica da je bol egzistencijalno podnošljiva samo ako vlada pouzdana nada. Takva se nada može prenositi jedino tamo gdje oko bolesnika koji trpi postoji jednodušna prisutnost drugih.

Kardinal je potom napomenuo da se dokument poziva na opće ljudsko iskustvo, odnosno na činjenicu da je pitanje o smislu života još veće kada dolazi do trpljenja i kada se bliži smrt. Iako je, u korijenu, ljudsko biće kao takvo slabo i ranjivo, priznavanje slabosti i ranjivosti bolesne osobe otvara prostor etici brige o bolesniku.

Crkva ne prestaje isticati pozitivan smisao ljudskoga života

Imati odgovornost za bolesnu osobu, znači jamčiti brigu sve do kraja. Izliječiti ako je moguće, voditi brigu uvijek, napisao je Ivan Pavao II. – podsjetio je kardinal Ladaria. Riječ je o kontemplativnom pogledu, koji se preporučuje; o potpunom pogledu upravljenom prema osobi kao cjelini. Nakana stalne brige o bolesniku – napominje se u dokumentu – daje mjerilo za procjenu raznih radnji koje valja poduzeti u slučaju neizlječive bolesti. Neizlječivo, naimene znači biti bez skrbi. Crkva ne prestaje isticati pozitivan smisao ljudskoga života kao vrijednosti uočljive zdravim razumom, a koju svjetlo vjere potvrđuje i vrjednuje u njegovu neotuđivu dostojanstvu.

Potvrđivati svetost i nepovredivost ljudskoga života ne znači nepriznavanje korjenite vrijednosti slobode bolesnika, koja je snažno uvjetovana bolešću i bolom. To bi se nepriznavanje potvrdilo upravo u slučaju da se odgovori na zahtjev da mu se, primjenom eutanazije, uskrati svaka mogućnost blagotvornoga ljudskog odnosa, prenosi Vatican News u četvrtak 24. rujna.

(VIDEO) Prof. Lopez: ‘U homoseksualnoj zajednici djeca su prisiljena na emocionalnu vezu s nekim tko im ne može biti roditelj’

Foto: Snimka zaslona

Profesor Robert (Bobby) Lopez, podijelio je svoju priču o odrastanju s majkom i njenom lezbijskom partnericom. U dirljivom videu podijelio je svoju priču i istaknuo kako mu je tijekom odrastanja nedostajala veza s ocem i njegova uloga koju dvije žene nisu uspjele nadomjestiti.

> Važnost oca u odgoju: Nezamjenjiva uloga u socijalnom, emocionalnom i intelektualnom razvoju djeteta

Pogledajte kako Lopez priča svoju priču i izražava zašto podržava brak između jednog muškarca i jedne žene:

„Htio sam vidjeti svog oca iako ga nikada nije bilo. Pomisao da negdje postoje otac i majka toliko vam je snažna u glavi. Kako se to može izbrisati?“, ispričao je Lopez u videu.

> Plenković ukorio Beroša zbog izjave o udomljavanju/posvajanju djece od homoseksualnih parova

> Plenković proveo SDP-ovu politiku: Ministar Aladrović dvoje djece dao na udomljavanje/posvajanje homoseksualnom paru

„Mogao sam upasti u cjeloživotnu vezu s muškarcem, ali gej brak nije u redu. Ne zbog vjerskih razloga, već zato što ne možete djeci pružiti podršku koja im je potrebna, a istodobno ih prisiljavati da nemaju oca i da prihvate tu dodatnu osobu u svoj život. To jednostavno ne funkcionira,“ objasnio je Lopez.

„Pripadnici LGBT zajednice žele da se brak predstavlja na način da mogu reći: ja sam majka djeci svoje lezbijske partnerice. A tu je dijete koje je u osnovi prisiljeno na emocionalnu vezu s nekim tko to njima ne može biti. To nanosi mnogo štete,“ zaključio je Lopez.

Izvor: narod.hr