HRVATSKI DEMOKŠĆANSKI POLITIČARI: VAL NEHAJA PREMA KRŠĆANSKIM VRIJEDNOSTIMA!?

MI ODGOVARAMO

MOGU LI DEMOKRŠĆANI SPASITI KRŠĆANSTVO?

Pitanje se doima preuzetnim, nepotrebnim, netočnim, hipotetskim… Ipak!

Nakon što su, tko zna koji put, kršćani diljem Europe dizali svoj glas u obranu ljudskih prava i naravnih ljudskih vrijednosti, samim time i kršćanskih, a neki politički demokršćani, pučani, konzervativci i slični malo popraćakali, na kraju je jučer od sreće pocupkivao Fred Matić.

Lakonski, takvo je stanje duhova u Europi. Nije to prvi put. Kršćanske vrijednosti bile su kroz povijest više puta otvoreno, pa i nasilno proganjane. Kršćani su zbog vjere i vrijednosti koje su branili trpjeli mučeništva pod revolucijama, diktaturama i totalitarnim režimima, ali nijedna revolucija do sada, nijedna ideologija nije tolikom silinom udarala na naravne vrijednosti. A one su, ponavljamo, i kršćanske: pravo na život od začeća do naravne smrti, brak, majčinstvo, očinstvo, obitelj… Sada se na sve to otvoreno politički udara, a one koji ih brane proglašava se „nazadnima“, „retrogradnima“, „fašistima“…

Politička Europa više nije kršćanska i to treba priznati. Više je razloga tomu, a jedan od njih je što mnoge tzv. demokršćanske stranke već desetljećima  ne brane kršćanske vrijednosti u političkim tijelima: njihovi pogledi na pobačaj, homoseksualnost i sl. odavno su moralno laksni i politički liberalni. Mnogi vodeći ljudi europskih demokršćanskih i pučkih stranaka brane i dapače promiču kao politički zaštićena ljudska prava i ona prava koja to nisu i ne mogu biti, počevši s pobačajem, preko rodne ideologije i dr. Mnogi vodeći europski pučanski i demokršćanski političari prozivaju još one malobrojne europske političare koji žele zaštititi naravne, odnosno kršćanske vrijednosti, i promicati kršćansku antropologiju. Treba li se onda čuditi tomu što su kršćanski stavovi pretežno su u europskoj i hrvatskoj medijskoj javnosti difamirani i diskriminirani? Politički ih ne štiti gotovo nitko. Zasad se to samo odnosi na stavove. U stvarnom životu neznatna manjina uspjela je postati politička većina. I zato je Matić prošao.

Taj val nehaja prema kršćanskim vrijednostima prelio se i u Hrvatsku prije desetak godina, upotrijebivši i demokršćanski atribut. Sjetimo se glasovanja u Hrvatskome saboru o Istanbulskoj konvenciji. A sve u ime europskih vrijednosti! No koje su to vrijednosti, što su, kakve su, čije su?

Kršćanstvo nije politika, ali su instrumenti promicanja njegovih vrijednosti i politički, dok god živimo kao društvena bića. Politika ne može spasiti čovjeka za vječnost – a to je krajnja dimenzija našega života – ali može stvarati povoljno ili nepovoljno okružje za njegovo spasenje. I zato demokršćanski političari trebaju spašavati kršćanstvo u javnom životu, u društvenom životu, u političkom životu. Inače ne bi imalo smisla da se neka politika i(li) stranka naziva demokršćanskom.

Kako stvari stoje, za optimističan odgovor na pitanje iz naslova nemamo čvrsto uporište u političarima koji se nazivaju demokršćanima. Možda će „kamenje progovoriti“ (Lk, 19, 40).

(rf)

https://miportal.hr/

VIJEST NA MI-portalu:PROSLAVA SRCA ISUSOVA I SV. ANTE U KOMINU

Kominjani su svečano proslavili svog župnog zaštitnika Sv. Antu. Prvi dan trodnevnice koju je predvodio don Damir Bistrić uz župnika Komina don Dražena Dukića, izložene su relikvije svetog Ante. U organizaciji HKZ” MI” Komin organiziran je već pomalo tradicionalni koncert zborova i klapa Neretvanskog dekanata i Makarskog primorja u čast patrona župe. Na žalost od njih  petnaestak koji redovitu nastupaju, odazvalo se samo pet. Razlog- epidemija corone zbog koje su mnogi prestali djelovati ili privremeno ne nastupaju zbog zdravstvenih problema svojih članova. Nastupile su klape: Kominski pivači- klapa ” Na uvo”, ženska klapa ” Viole” Drvenik, ženska klapa ” Kolajna” iz Komina, ViS “Krila ljubavi Ploče i župni zbor iz Opuzena. Poslije nastupa slijedio je bogati domjenak i nastavak fešte i pjesme. Drugog dana trodnevnice svečano smo ptoslavili Srce Isusovo koje je i zavjetna svetkovina naše župe. Trećeg dana trodnevnice pozivu udruge HKZ”MI” Komin odazvao se župni zbor župe Trebinja- Ravno sa njihovim župnikom don Ivanom Bijaškićem koji je skupa sa župnikom Komina don Draženom predvodio misno slavlje. Zbor je svojom pjesmom oduševio Kominjane. Iza svete mise je za goste priređen domjenak u Domu kulture. Bilo je lijepo i veselo. Vrhunac proslave bio je sam blagdan svetog Ante. Svete mise su bile u 6 sati za hodočasnike, u 10 sati svečana sveta misa sa procesijom koju je uz don Dražena Dukića predvodio profesor na KBF u Splitu don Boris Vidović. Na kraju svete mise bio je blagoslov djece i vozača. Popodne u 19 sati bila treća , dječja sveta misa sa blagoslovom najmlađe djece. I lijepo je i svečano bilo ova tri dana u našem Kominu. Dao dobri  Bog da i dogodine u ovo vrijeme bude još ljepše i svečanije.

Vaš brat miovac Jurica Ćopo

Foto: Jure Zovko

https://miportal.hr/

5. lipnja 1945. Lepa Bukva (Macelj) – partizan pucao u glavu 21 svećenika i bogoslova

DORH odbio provesti istragu

 

Foto: Snimka zaslona

Kao zastupnik u Hrvatskom Saboru, dr. Stjepan Bačić je 2004. iznio cijeli slučaj Državnom odvjetništvu i Mladenu Bajiću, koje nije provelo istragu. Jedanaest godina kasnije, DORH je ponovo odbio zahtjev Brune Esih za provođenjem istrage, no ovaj je put državni odvjetnik Dinko Cvitan ipak dao šturo izvješće.

Dana 22. listopada 2005. dogodio se Maclju najveći ukop u povijesti, ne samo u hrvatskom narodu, nego i u svjetskim razmjerima. Naime, do sada nije zabilježen prizor ukopa posmrtnih ostataka 1163 osoba (spremljenih u 398 limenih lijesova) na istome mjestu, istoga dana i u isto vrijeme. Nad grobnicom je postavljen veliki spomen-križ.

Svi javni mediji u Hrvatskoj namjerno su prešutjeli ili čak posve ignorirali ovaj maceljski svečani pokop poslijeratnih žrtava komunizma, a to dovoljno govori o ideologiji čiji se zadah još osjeća u hrvatskom javnom prostoru.

Lepa Bukva je mjesto i lokacija na gori Macelj. Na tom mjestu su u noći 4./5. lipnja 1945. ubijeni 21 svećenik, redovnik i bogoslov. Oni su dovedeni iz zarobljeničkog logora u Krapini, a te noći ubijeno je bez suda na toj lokaciji još 60 zarobljenika.

Kao zastupnik u Hrvatskom Saboru, dr. Stjepan Bačić je 2004. iznio cijeli slučaj Državnom odvjetništvu, koje je odbilo provesti istragu. Jedanaest godina kasnije, DORH je ponovo odbio zahtjev Brune Esih za provođenjem istrage, no ovaj je put državni odvjetnik Dinko Cvitan dao šturo izvješće

Gostujući svojevremeno u Bujici na Z1 televiziji, predsjednik Udruge „Macelj 1945.“ dr. Stjepan Bačić (umro 2018. godine), inače bivši saborski zastupnik HDZ-a, kritički je progovorio o neprocesuiranju komunističkih poslijeratnih zločina Titovih partizana: “Kada sam bio zastupnik 2004. godine, u Saboru sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću postavio pitanje zašto se ne procesuiraju zločini za koje imamo dokaze i svjedoke.

MUP je tada imao evidentiranih preko 900 lokacija sa hrvatskim žrtvama. Bajić mi je samo odgovorio da je sve ‘u postupku’.”

Kako je DORH zaštitio ubojicu 21 svećenika?

Godine 1991. pri Saboru Republike Hrvatske je utemeljena saborska Komisija za istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Ova komisija je 1992. otvorila u maceljskoj šumi 23 jame iz kojih je ekshumirano 1163 žrtava zločina.

Više od 130 jama u kojima leže ubijeni Hrvati, žrtve partizanskih zločina, još uvijek nije istraženo.

O tom poslijeratnom zločinu svjedoči i knjiga Damira Borovčaka „U spomen žrtvama Macelj 1945.“ (izdana 2015.) čije je dijelove prenio hkv.hr

“U jednoj su iskopanoj jami pronađena i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, bila su vezana žicom (vjerojatno su bili braća). To je dokaz da su te nevine ljude bez ikakve krivice i suđenja, kao i malu nedužnu djecu, hotimice pobili, kako bi se na taj način tome zločinu zauvijek zametnuo svaki trag.”

Svjedok Mladen Šafranko – Svećenike je ubio partizan Stjepan Hršak!

Svjedok Mladen Šafranko (partizanskog imena Marijan) govori o ubijanju svećenika: “… svećenike je metkom u potiljak ubio komandant vojne OZNA-e u Krapini, Stjepan Hršak, domaći čovjek, po zanimanju krojač, a po činu partizanski poručnik, rođen u Petrovskom kod Krapine 13. prosinca 1919., od oca Franje i majke Julijane.”

“Kada su došli do jame, prvo je ubio najstarijega među njima, dr. Josipa Gunčevića, koji je inače bio ravnatelj i vjeroučitelj Gimnazije u Slavonskom Brodu, star 50 godina, vrlo cijenjen među pučanstvom i učenicima kao uzoran svećenik i ravnatelj. Nakon njega počeo je po redu ubijati ostale pucajući im također u glavu.”

“Ukrcali su ih zajedno s pratiocima među kojima je bio Mladen Šafranko. On je imao zadatak da ih tijekom vožnje pojedinačno veže žicom koju je, po njegovu kazivanju, imao u kamionu već izrezanu i pripremljenu. Na moj upit zašto ih je vezao pojedinačno, odgovorio je da ih je na taj način kod jame lakše pojedinačno ubijati.”

“Po pričanju Šafranka, u kamionu su franjevcima skinuli habite, a kasnije su partizanska djeca iz Đurmanca nosila od njih sašivene kaputiće. Osim toga kamiona, još je jedan kamion sa 60 utovarenih hrvatskih časnika istodobno krenuo put Lepe Bukve. Istovarili su ih kod stare lugarske kuće Freudenreich u Lepoj Bukvi, a tamo ih je čekao komandant vojne OZNA-e Stjepan Hršak. Njega je u Lepu Bukvu motorom Zindapp dovezao vojni isljednik u Krapini Ivan Đurkin, koji se također priključio koloni.”

“Hrvatske časnike koji su po dvojica bili vezani, ubijali su njihovi pratioci šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu. U toj jami ubijen je i moj školski kolega Stjepan Barušić, kojega je u Krapini preslušavao Ivica Fizir.”

“Mladen Šafranko također nam je pričao o dobrovoljcima za pratnju i ubijanje zarobljenika kojih je bilo oko 60. Dobrovoljce su odabrali komandanti vojne i civilne OZNA-e Stjepan Hršak i Lepold Horvat”.

“U Maclju je najveće skupno stratište svećenstva u Republici Hrvatskoj. Stradali su svećenici i duhovni pripravnici iz 4 biskupije: Vrhbosanske, Đakovačke, Zagrebačke i Krčke, te iz dvije franjevačke provincije – Bosne Srebrne i Hercegovačke. To je u stvari zemljopisni prikaz egzodusa i stradanja naroda s prostora gdje su živjeli Hrvati.”

17 Macelj svecenici Tito

Photo: hkv.hr

“Putem prema jami ti su mučenici odbacivali krunice, medaljice i komadiće kordi da bi na taj način označili svoj posljednji put prije smaknuća…. Danas se kao relikvije pobijene braće čuvaju u franjevačkom samostanu u Krapini.”

Predsjednik države Stjepan Mesić posjećuje Stjepana Hršaka

“Dana 25. svibnja 2009. pripadnici Hrvatskog domoljubnog pokreta organizirali su prosvjed na Tuškancu 61 u Zagrebu, ispred vile bivšeg partizanskog komandanta Stjepana Hršaka, zbog ubojstava svećenika i bogoslova 1945. u Maceljskoj šumi.

Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić posjetio je 17. srpnja 2009. Stjepana Hršaka, člana Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH), kako bi se iz prve ruke informirao o skupu koji su pred njegovom kućom u Zagrebu u svibnju organizirali članovi Hrvatskog domoljubnog pokreta, izvijestio je Ured predsjednika. Tada je Stjepan Hršak izvijestio predsjednika Mesića o prosvjednome skupu ispred svoje kuće, i pošto je dobio potporu SABA RH te mnogih građana, najavio je da će svoja prava i zaštitu potražiti na sudu ako i dalje bude izložen klevetama i prijetnjama.”

“Cijeli pravosudni i vladajući sustav organizirano je štitio partizanske ratne zločince i poslijeratne udbaške zločince, tako je i danas. Posjeta tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića Stjepanu Hršaku to potvrđuje i bila je jasna poruka da će se istraga obustaviti. Konačno, na savjest urednicima i izvjestiteljima svih hrvatskih medija prepuštamo da istraže zašto u 20 godina slobode nitko nikada u Republici Hrvatskoj nije osuđen ni za jedan komunistički zločin, čak ni moralno.”

Partizan i OZNA-aš Stjepan Hršak bio je umiješan i u prvo ubojstvo katoličkog svećenika u Hrvatskom Zagorju velečasnog Matije Žigrovića:

Monstruozno ubojstvo vlč. Matije Žigrovića

Ubijeni svećenici iz Hrvatskog Zagorja – Zagorje ih pamti:

18 Macelj Hrvatsko zagorje

Photo: hkv.hr

Da se u Hrvatskoj dogodila lustracija i da su ljudi koji su bili aktivni sudionici zločinačkog komunističkog sustava odstranjeni iz javnog života, mi bismo danas posve ležerno pričali o svim ovim temama. Zločinci bi bili procesuirani, a žrtve dostojanstveno pokopane. Međutim, to se nije dogodilo. U institucijama i dalje rade ljudi povezani s bivšim režimom i zato nema nikakvih rezultata.

Bez istine nikada nećemo biti slobodni ljudi.

Niti slobodan narod.

ČESTITKA DUHOVNIKA HKZ-a “MI”: SVE MIRIŠE PO STAROM I DOBROM KRŠĆANSTVU

O 45. miovskom Uskrsu, u ljubavi prema Bogu, svemu svetom i našem, braći i sestrama, upućujem riječi nade i zazivam pobjedničku radost.

Uskrsnuo je Krist – nada naša, vječno svjetlo u tami hrvatskih stoljeća. Sa Sv. Grgurom Nazijanskim sve pozivam: „Poklonimo svoje najljepše darove onome koji je za nas umro i uskrsnuo! Ne mislite da pri tom pomišljam na zlato, srebro, svilu, drago kamenje. Žalim ta jadna dobra zemlje, jer – čim se pojave – redovito dolaze u ruke razbojnika, robova ovoga svijeta. Najdragocjeniji dar jesmo mi sami, naše osobe.“

Neka Uskrsli Gospodin osvježi naše ideale, osnaži apostolski zanos da i dalje svjedočimo da u ovoj zemlji, koja je Božja i naša, kojoj tepamo „Lijepa naša domovina“, sve miriše po starom, dobrom kršćanstvu. Kršćanstvo je poruka i pouka, zavjet i odluka. Traži naše srce, traži naš zajednički MI – čije postolje valja jačati i na njemu graditi, ponajprije slavu Božju. Raduje me da se u ovom vremenu strahova i kriza miovci ne daju odgurati na margine već se sa srcem drže Krista, srca Crkve.

Uz miris kršćanstva i radost srca svima – Sretan i blagoslovljen Uskrs!

 Vaš duhovnik Jozo Mario Tolj

 

JUNACI OPROSTITE…..

Dođoše kao razbojnici i htjedoše nam je oteti,
Uništiti njene gradove, spaliti njena sela,
Zaorati brazdu nad njenim svetinjama,
Htjedoše zatrti svaki spomen na dragu nam Domovinu,
Ali Bog podigne junake iz našega naroda,
Velikane kojima život ništa nije značio ako slobode nemaju,
Junake čija krv natopi ovu zemlju,
Čiji pali životi dadoše život u slobodi našem narodu,
Za dom spremni i Bogu vjerni izboriše nam slobodu,
Sa krunicom oko vrata i molitvom na usnama jurnuše na zlotvore,
I Bog im usliši molitve i poda im pobjedu,
I mnogima bi krivo što Hrvati opstadoše,
Čekaše zato sluge Zla trenutak slabosti ovog naroda,
I odluče potamniti slavu pobjede dobra nad zlom,
I nađoše svojih sljedbenika među narodom pobjednika,
Junake zločincima proglasiše,
U tamnice ih zatvoriše,
Domovinu tuđinu izručiše,
A njihove pokliče pod kojim ginuše za slobodu zločinačkim proglasiše,
A narod gleda,
Gleda i šuti…..
Ali mi vas zato molimo:
Oprostite nam dragi junaci,
Oprostite nam naše sljepilo,
Jer izabrasmo vođe koji više vole služiti nego voditi,
Oprostite jer nam tuđin gazi svetinje,
Jer nam zapovjeda da zabranimo vaše pokliče,
O da bar možete ustati,
I Hrvatsku nam dragu uskrisiti,
Ponos našem narodu darovati,
Njegovu mladost u Domovinu vratiti…..
O da bar možete ustati……
Oprostite…….
A tebi dobri Bože preporučamo njih,
Naše junake,
Čija krv je natopila ovu svetu zemlju,
One za čiji grob ne znamo,
Koje majka jos oplakala nije,
Molimo Te,
Ti ih nagradi slavom i životom vječnim,
Neka bar na Nebu zadovoljštinu nađu,
U vječnoj Domovini na nebesima.
I hvala Ti za uslišane molitve,
I čuvaj nam našu Domovinu,
Jedinu nam Hrvatsku.
MOLIMO TE!

(J.Ć.)

ČESTITKA UDRUGE HKZ „MI“ KOMIN

Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je i nazvan je imenom: “Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira”

Svim članovima udruge,te mještanima Komina,kao i svim ljudima dobre volje želimo čestit i blagoslovljen Božić.

Slavlje ovoga Božića nije onakvo kakvim smo ga naučili gledati. Kao da nad ovim slavljem postoji neka sjena koja nam se ne dopušta potpuno  otvoriti slavljenju na kakvo smo navikli. Zabrane i ograničenja su postali naša svakodnevnica. Vjerujemo da će mali Isus dati snage svima vama da otjerate tu sjenu i da proslavite Božić sa svojim najbližima u radosti i miru. Ostavite teret koji vas muči pred jaslicama u kojima je mali Isus i doživite radost Božića. Ne dajte da trenutno stanje oko vas u vama ubije duh Božića. Jer slavimo rođenje Onoga koji je pobijedio Smrt i Zlo. Uz Njegovu pomoć proći ćemo i kroz ovo tjeskobno stanje uzrokovano epidemijom. Zato zapjevajte uz svoje jaslice Božićne pjesme,zagrlite svoje najmilije i poželite im čestit Božić. Neka se vaša radost proslave Božića prelije na sve ostale. Jer slavimo rođenje Krista pobjednika!

Još jednom svima vama i vašim obiteljima čestitamo Božić-porođenje Gospodinovo!

DUHOVNA OBNOVA VODSTVA HKZ “MI” U DVORCU LUŽNICA

Godišnja duhovna obnova za vodstvo Hrvatskog katoličkog zbora MI održana je protekli vikend u samostanu-dvorcu Lužnica, odnosno duhovno obrazovnom centru sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog Marijin dvor. Obnovu je vodio fra Svetozar Kraljević, gvardijan samostana Hercegovačke franjevačke provincije u Zagrebu te dugogodišnji duhovnik u Međugorju i Sjedinjenim Američkim Državama.

Središnja razmišljanja duhovnog programa bila su kako unositi svjetlo u vlastiti život, život svoje obitelji te na poslu i društvu, važnost Riječi od koje je sve postalo i riječi koja je moćno oružje naše svakodnevice, potom važnost Kristova uskrsnuća u životu vjernika i sudbini čovječanstva. Posebice u suvremenim izazovima, kada se pokušava negirati sve Božansko i oslanjati isključivo na ljudske snage, koje su se toliko puta pokazale nemoćnima.

Vodeći se načelima Hrvatskog katoličkog zbora MI Bog, Crkva i domovina razgovaralo se i o stanju u društvu i ulozi vjernika u stvaranju bolje Hrvatske.

Budući da MI-ovci nastoje zajedno moliti i raditi te se rekreirati, u sklopu zajedničkog druženja sudionici obnove dali su maleni obol i nastojanjima sestara u uređenju njihova prekrasnog vrta, kojeg je jesen prekrila lišćem.

 

 

PALIM SVIJEĆU -UZ SJEĆANJE NA ŽRTVU VUKOVARA I ŠKABRNJE

Ivan Tolj

Palim danas crvenu, bijelu i plavu svijeću.

Za duše umrlih: da nam otpustiš duge naše

kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

 

Pa neka vam je pokoj, braćo, rasutih kostiju.

I neka je lako duši Matinoj,

pokošenu ni za što.

Bratu njegovu Iliji neka je lako.

Susjedu njihovu Andriji,

pokošenu ni za što.

 

Mir duši Lukinoj,

jedincu Anđinu, nestalom.

Ivanu, Tadiji, Stjepanu, Mladenu, nestalim.

I svima nestalim…

 

A i koscima njihovim neka

bude lako.

Mir kostima raspalim u zemlji

hrvatskoj, njemačkoj, ruskoj…

Lako im bilo more Jadransko.

Laki oceani.

Da nam otpustiš duge naše

kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

Palim svijeću…

 

IZVOR:mi portal.hr

Vjenčanje,Tomislav i Kata

Jučer je u našoj župi bilo vjenčanje. Kata, koja je član HKZ “MI” naše župe udala se u Dubrovnik. Po već ustaljenom i lijepom običaju naša udruga je prigodnim darom darovala mladence. Raspelo,Gospina slika te gruda kominske zemlje sa Galičaka kao podsjetnik da nikada ne zaboravi odakle potječe. Poklone je uručila tajnica HKZ”MI” Nikolina Burić-Visković,a čestitku u ime miovaca izrekao predsjednik zajednice Jurica Ćopo. Blagoslovljeno vam bilo dragi mladenci!

Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Priče iz života BOG JE IMAO SMILOVANJE ZA MENE!

SJEĆANJE AMLETA BERTOLE IZ RIMA NA JEDAN DOGAĐAJ KOJI JE DOŽIVIO  NA RUSKOM BOJIŠTU ZA VRIJEME 2. SVJETSKOG RATA

 

Piše: P. Božidar Nagy, SJ

 

Dok sam radio na Radio Vatikanu u Rimu (1982. – 1988.) povremeno sam išao malo za odmor na izlet u Apeninske planine s rimskim planinarima. Za vrijeme jednog takvog planinarenja upoznao sam g. Amleta Bertolu, Rimljanina  koji mi je tijekom našega izleta ispričao jedan svoj nevjerojatan događaj koji je doživio za vrijeme 2. svjetskog rata. To njegovo iskustvo toliko me se dojmilo i svidjelo da sam ga narednih dana pozvao na Radio Vatikana te je taj svoj doživljaj g. Amleto ispripovjedio za slušatelje Hrvatskog programa Radio Vatikana. Bilo je to negdje 1985. g. Evo što su naši hrvatski slušatelji tom prigodom čuli:

„Zovem se Amleto Bertola i živim u Rimu. Kada se zbio ovaj događaj bio sam poručnik 79. pješadijske regimente talijanskih odreda koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili poslani na ruski front. Međutim 19. prosinca 1942. započelo je povlačenje naših postrojbi ispred nadiranja ruske vojske. Bili su to dani neprestanog marša u nastojanju da se izbjegne rusko opkoljavanje. Odredi su se potpuno izmiješali. Umor, glad, iscrpljenost činili su da su se postrojbe vojnika veoma prorjeđivali jer su mnogi putem umirali. Nastala je opća konfuzija zbog povlačenja i raspada vojnih jedinica.

U mojoj jedinici, kojoj sam bio nadređen kao poručnik, bio je jedan vojnik imenom Marastica i bili smo mnogo mjeseci zajedno za vrijeme boravka na ruskom bojištu. Sada u povlačenju došao je do kraja svojih snaga. Posrtao je i samo što nije pao; a to bi značilo smrt u snijegu jer je bilo dovoljno samo nekoliko minuta sna i smrt bi nastupila zbog smrzavanja. Najprije lijepim riječima, a kada to nije bilo dovoljno, nastupio sam energičnije i prisilio sam ga da nastavi hodati. Nakon nekoliko dana za vrijeme napada ruskih tenkova izgubio sam ga iz vida.

U međuvremenu zajedno s ostalim našim brojnim vojnicima bio sam zarobljen i sljedećih dvanaest dana nisam ga više vidio. A nisam ga našao ni kad su nas ukrcali u teretne vlakove i prevozili do logora. Bilo je to strašno putovanje; u tim teretnim vagonima deseci zarobljenih vojnika su umirali. Dovezli su nas u blizinu grada Tambofa. Slijedilo je opet hodanje i to prema logoru broj 188. Sada sam ja došao do kraja svojih snaga od iscrpljenosti;  i dvjesta metara pred ulazom u logor srušio sam se na zemlju u nemogućnosti da idem dalje. Toga časa vidio sam jasno ruskog vojnika kako mi pištoljem prijeti i viče na mene da nastavim hodati; možda je bio iznenađen što sam to odbio. Zaželio sam da što prije zapuca i tako mi skrati agoniju.

U tom trenutku u dugoj koloni zarobljenih vojnika koja je prolazila kraj mene, pojavljuje se moj vojnik – kao da je izronio iz ništavila, (come sorto dal nulla), – a kojemu sam ono prije bio spasio život od smrti u snijegu. Čim me je  spazio brzo mi je prišao te me je uz pomoć još jednoga kolege vukao doslovce po tlu sve do ulaza u logor i tako mi spasio život.

Da se baš on od tolikih tisuća vojnika našao u mojoj blizini toga trenutka kad sam pao, to je nešto što mi je dalo ozbiljno misliti. Bio sam do tada još agnostik. Da sam umro u onom času kakvu bih mogućnost imao za svoje spasenje? Bog je imao smilovanje za mene!

Na taj ruski front bilo nas je poslano iz Italije 83.000 vojnika; natrag u Italiju vratilo se samo 12.000 živih. Među njima smo bili i nas dvojica sretnika.“

IZVOR: https://miportal.hr/