ČESTITKA UDRUGE HKZ „MI“ KOMIN

Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je i nazvan je imenom: “Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira”

Svim članovima udruge,te mještanima Komina,kao i svim ljudima dobre volje želimo čestit i blagoslovljen Božić.

Slavlje ovoga Božića nije onakvo kakvim smo ga naučili gledati. Kao da nad ovim slavljem postoji neka sjena koja nam se ne dopušta potpuno  otvoriti slavljenju na kakvo smo navikli. Zabrane i ograničenja su postali naša svakodnevnica. Vjerujemo da će mali Isus dati snage svima vama da otjerate tu sjenu i da proslavite Božić sa svojim najbližima u radosti i miru. Ostavite teret koji vas muči pred jaslicama u kojima je mali Isus i doživite radost Božića. Ne dajte da trenutno stanje oko vas u vama ubije duh Božića. Jer slavimo rođenje Onoga koji je pobijedio Smrt i Zlo. Uz Njegovu pomoć proći ćemo i kroz ovo tjeskobno stanje uzrokovano epidemijom. Zato zapjevajte uz svoje jaslice Božićne pjesme,zagrlite svoje najmilije i poželite im čestit Božić. Neka se vaša radost proslave Božića prelije na sve ostale. Jer slavimo rođenje Krista pobjednika!

Još jednom svima vama i vašim obiteljima čestitamo Božić-porođenje Gospodinovo!

DUHOVNA OBNOVA VODSTVA HKZ “MI” U DVORCU LUŽNICA

Godišnja duhovna obnova za vodstvo Hrvatskog katoličkog zbora MI održana je protekli vikend u samostanu-dvorcu Lužnica, odnosno duhovno obrazovnom centru sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog Marijin dvor. Obnovu je vodio fra Svetozar Kraljević, gvardijan samostana Hercegovačke franjevačke provincije u Zagrebu te dugogodišnji duhovnik u Međugorju i Sjedinjenim Američkim Državama.

Središnja razmišljanja duhovnog programa bila su kako unositi svjetlo u vlastiti život, život svoje obitelji te na poslu i društvu, važnost Riječi od koje je sve postalo i riječi koja je moćno oružje naše svakodnevice, potom važnost Kristova uskrsnuća u životu vjernika i sudbini čovječanstva. Posebice u suvremenim izazovima, kada se pokušava negirati sve Božansko i oslanjati isključivo na ljudske snage, koje su se toliko puta pokazale nemoćnima.

Vodeći se načelima Hrvatskog katoličkog zbora MI Bog, Crkva i domovina razgovaralo se i o stanju u društvu i ulozi vjernika u stvaranju bolje Hrvatske.

Budući da MI-ovci nastoje zajedno moliti i raditi te se rekreirati, u sklopu zajedničkog druženja sudionici obnove dali su maleni obol i nastojanjima sestara u uređenju njihova prekrasnog vrta, kojeg je jesen prekrila lišćem.

 

 

PALIM SVIJEĆU -UZ SJEĆANJE NA ŽRTVU VUKOVARA I ŠKABRNJE

Ivan Tolj

Palim danas crvenu, bijelu i plavu svijeću.

Za duše umrlih: da nam otpustiš duge naše

kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

 

Pa neka vam je pokoj, braćo, rasutih kostiju.

I neka je lako duši Matinoj,

pokošenu ni za što.

Bratu njegovu Iliji neka je lako.

Susjedu njihovu Andriji,

pokošenu ni za što.

 

Mir duši Lukinoj,

jedincu Anđinu, nestalom.

Ivanu, Tadiji, Stjepanu, Mladenu, nestalim.

I svima nestalim…

 

A i koscima njihovim neka

bude lako.

Mir kostima raspalim u zemlji

hrvatskoj, njemačkoj, ruskoj…

Lako im bilo more Jadransko.

Laki oceani.

Da nam otpustiš duge naše

kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

Palim svijeću…

 

IZVOR:mi portal.hr

Vjenčanje,Tomislav i Kata

Jučer je u našoj župi bilo vjenčanje. Kata, koja je član HKZ “MI” naše župe udala se u Dubrovnik. Po već ustaljenom i lijepom običaju naša udruga je prigodnim darom darovala mladence. Raspelo,Gospina slika te gruda kominske zemlje sa Galičaka kao podsjetnik da nikada ne zaboravi odakle potječe. Poklone je uručila tajnica HKZ”MI” Nikolina Burić-Visković,a čestitku u ime miovaca izrekao predsjednik zajednice Jurica Ćopo. Blagoslovljeno vam bilo dragi mladenci!

Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Opis nije dostupan.

Priče iz života BOG JE IMAO SMILOVANJE ZA MENE!

SJEĆANJE AMLETA BERTOLE IZ RIMA NA JEDAN DOGAĐAJ KOJI JE DOŽIVIO  NA RUSKOM BOJIŠTU ZA VRIJEME 2. SVJETSKOG RATA

 

Piše: P. Božidar Nagy, SJ

 

Dok sam radio na Radio Vatikanu u Rimu (1982. – 1988.) povremeno sam išao malo za odmor na izlet u Apeninske planine s rimskim planinarima. Za vrijeme jednog takvog planinarenja upoznao sam g. Amleta Bertolu, Rimljanina  koji mi je tijekom našega izleta ispričao jedan svoj nevjerojatan događaj koji je doživio za vrijeme 2. svjetskog rata. To njegovo iskustvo toliko me se dojmilo i svidjelo da sam ga narednih dana pozvao na Radio Vatikana te je taj svoj doživljaj g. Amleto ispripovjedio za slušatelje Hrvatskog programa Radio Vatikana. Bilo je to negdje 1985. g. Evo što su naši hrvatski slušatelji tom prigodom čuli:

„Zovem se Amleto Bertola i živim u Rimu. Kada se zbio ovaj događaj bio sam poručnik 79. pješadijske regimente talijanskih odreda koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili poslani na ruski front. Međutim 19. prosinca 1942. započelo je povlačenje naših postrojbi ispred nadiranja ruske vojske. Bili su to dani neprestanog marša u nastojanju da se izbjegne rusko opkoljavanje. Odredi su se potpuno izmiješali. Umor, glad, iscrpljenost činili su da su se postrojbe vojnika veoma prorjeđivali jer su mnogi putem umirali. Nastala je opća konfuzija zbog povlačenja i raspada vojnih jedinica.

U mojoj jedinici, kojoj sam bio nadređen kao poručnik, bio je jedan vojnik imenom Marastica i bili smo mnogo mjeseci zajedno za vrijeme boravka na ruskom bojištu. Sada u povlačenju došao je do kraja svojih snaga. Posrtao je i samo što nije pao; a to bi značilo smrt u snijegu jer je bilo dovoljno samo nekoliko minuta sna i smrt bi nastupila zbog smrzavanja. Najprije lijepim riječima, a kada to nije bilo dovoljno, nastupio sam energičnije i prisilio sam ga da nastavi hodati. Nakon nekoliko dana za vrijeme napada ruskih tenkova izgubio sam ga iz vida.

U međuvremenu zajedno s ostalim našim brojnim vojnicima bio sam zarobljen i sljedećih dvanaest dana nisam ga više vidio. A nisam ga našao ni kad su nas ukrcali u teretne vlakove i prevozili do logora. Bilo je to strašno putovanje; u tim teretnim vagonima deseci zarobljenih vojnika su umirali. Dovezli su nas u blizinu grada Tambofa. Slijedilo je opet hodanje i to prema logoru broj 188. Sada sam ja došao do kraja svojih snaga od iscrpljenosti;  i dvjesta metara pred ulazom u logor srušio sam se na zemlju u nemogućnosti da idem dalje. Toga časa vidio sam jasno ruskog vojnika kako mi pištoljem prijeti i viče na mene da nastavim hodati; možda je bio iznenađen što sam to odbio. Zaželio sam da što prije zapuca i tako mi skrati agoniju.

U tom trenutku u dugoj koloni zarobljenih vojnika koja je prolazila kraj mene, pojavljuje se moj vojnik – kao da je izronio iz ništavila, (come sorto dal nulla), – a kojemu sam ono prije bio spasio život od smrti u snijegu. Čim me je  spazio brzo mi je prišao te me je uz pomoć još jednoga kolege vukao doslovce po tlu sve do ulaza u logor i tako mi spasio život.

Da se baš on od tolikih tisuća vojnika našao u mojoj blizini toga trenutka kad sam pao, to je nešto što mi je dalo ozbiljno misliti. Bio sam do tada još agnostik. Da sam umro u onom času kakvu bih mogućnost imao za svoje spasenje? Bog je imao smilovanje za mene!

Na taj ruski front bilo nas je poslano iz Italije 83.000 vojnika; natrag u Italiju vratilo se samo 12.000 živih. Među njima smo bili i nas dvojica sretnika.“

IZVOR: https://miportal.hr/

KUĆA GORI, A …! – „POZITIVNA DISKRIMINACIJA“ OBITELJI

Hrvatska sada mora učiniti sve da preživi. A može preživjeti samo ako sačuva obitelj, kao temeljnu životnu i društvenu stanicu. Stoga ključne „izvanredne mjere“ moraju zaštititi obitelj. Kako? 

+++++++

Ako smo doista u nacionalnom i državnom „izvanrednom stanju“, a jesmo, volju da se uvedu „izvanredne mjere“ nismo ni jučer vidjeli. A one su nužne želimo li preživjeti! Kada naime neku zemlju napadne unutarnji i vanjski neprijatelj, a unutarnji i vanjski neprijatelj su u ovome slučaju nihilizam i materijalizam, prividno europejstvo i hinjeno demokršćanstvo (treba čitati „Oca Europe“ Roberta Schumana, pa vidjeti koliko je ovo europejstvo prividno, a demokršćanstvo hinjeno), onda odgovorna vlast uvede „izvanredne mjere“.

Hrvatska sada mora učiniti sve da preživi. A može preživjeti samo ako sačuva obitelj, kao temeljnu životnu i društvenu stanicu. Stoga ključne „izvanredne mjere“ moraju zaštititi obitelj. Kako? Tako što će prije svega zajamčiti sigurnost zaposlenja odnosno nemogućnost davanja otkaza svakoj zaposlenoj trudnici te majci i ocu malodobne djece (što bi potaknulo mlade da stupaju u brak i što prije se zaposle), tako što će uvesti institut „majke odgojiteljice“ za one obitelji s troje i više djece koje to žele, uz prosječnu neto plaću u Hrvatskoj, tako što će zajamčiti  stambeno zbrinjavanje te posebne porezne pogodnosti i poseban državni dodatak na plaću zaposlenicima na područjima posebne države skrbi itd., itd. To dakako stoji, ali mnogo će više stajati ono što dolazi ako se to ne provede! Za to bi se vrijedilo i zadužiti, sve ostalo je bacanje novca niz vjetar…

Neki će to nazvati diskriminacijom neudanih, neoženjenih, parova bez djece, ljudi „free-style“… Pa što? Možda će i oni nakon ovakvih činjenica pojačano razmišljati o općem dobru, a to je ponajprije – život? Treba napokon dati onima koji imaju. „Doista, onome tko ima dat će se, a onome koji nema oduzet će se i ono što ima” (Mt 4, 25). Sapienti sat! ®

https://miportal.hr/

PROSLAVA PETE OBLJETNICE HKZ-A MI U TROGIRU

U nedjelju, 14. lipnja 2020. u katedralnoj župi sv. Lovre u Trogiru svečano je proslavljena peta obljetnica podružnice Hrvatskog katoličkog zbora MI koja okuplja preko 40 mladih. Svečano misno slavlje predvodio je dr. don Mihael Mišo Prović, predstojnik Ureda za mlade SMN, a u koncelebraciji su sudjelovali don Vinko Sanader, župnik i duhovnik miovaca te o. Petar Galić, dominikanac iz Trogira.

U svojoj propovijedi don Mihael je potaknuo sve nazočne a posebno članove zajednice mladih „MI“ da se odvaže odgovoriti Božjem pozivu na svetost vlastitoga života.

Bog nas poziva prihvatiti sebe onakvima kakve nas je stvorio, te od nas želi napraviti najizvrsnije osobe tj. najsvetije osobe. Otkriti „vlastitu melodiju“ i staviti je u kontekst vlastitog „smisla života“ je naporan put na koji Bog poziva sve ljude kako bi svatko na svoj način prema svojim sposobnostima kreirao najljepšu životnu melodiju – „vlastitu svetost“ koja je ukorijenjena u žrtvi Kristove svetosti, rekao je don Mihael.

Čestitajući miovcima petu godišnjicu djelovanja u Trogiru, don Mihael je zaželio svima da u zajednici mladih dožive iskustvo vjere slijedeći primjer Isusa Krista koji je svoj život bezuvjetno darovao/žrtvovao pomažući najpotrebnije i spašavajući svakog čovjeka.

Na svetoj misi su uz, domaće župljane i miovce, sudjelovali i uzvanici:zamjenik predsjednika središnjice HKZ-a MI iz Zagreba Mate Krajina, potpredsjednik Hrvatskog sabora Ante Sanader, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, zamjenik gradonačelnika Solina Ivica Rakušić, zapovjednik PP u Trogiru Marko Doljanin, miovci iz Solina i Komina.                                                                Poslije svete mise održana je godišnja skupština na kojoj je predsjednik Dominik Petar Čavka predstavio godišnji rad, te između ostaloga rekao: Mi u predsjedništvu smo ponosni što je većina miovaca aktivna i što dio svog slobodnog vremena provodi u radu naše zajednice vođeni ljubavlju prema Bogu i čovjeku.  Zadaća nam je preuzeti veću odgovornost u crkvenom i društvenom životu.  Neka naš rad bude na slavu Bogu i na dobrobit grada Trogira i Lijepe naše. Pokažimo i drugim mladima našega grada koliko smo sretni  i  privucimo ih Kristu koji je pravi Put, Istina i Život.

Svoju čestitku uputili su trogirskim miovcima dr. don Mihael Prović, Ante Sanader, Blaženko Boban, Ivica Rakušić, Jurica Ćopo, predsjednik MI-a iz Komina i Ante Stipčić, član Župnog pastoralnog vijeća. Mate Krajina je prenio pozdrave predsjednika HKZ „MI“ prof. dr. Bože Skoke, duhovnika vlč. Joze Marija Tolja, glavnog tajnika Denisa Bajsa i ostalih članova Predsjedništva. U prigodnoj riječi je istaknuo: „Ova miovska proslava događa se baš u predizbornoj kampanji, pa sam potaknut u tom stilu i nešto reći, ali o onoj vječitoj kampanji koja počinje od Edena i zove se: Kako spasiti dušu? U tom tisućljetnom kontinuitetu svoju ljekovitu kap, daje i zajednica MI – Trogir. Stoga, budite ponosni! Ljubite i dalje istom snagom Boga, Crkvu i Domovinu! Budite ustrajni u dobru, časni i vjerni, po potrebi vitezovi sve do križa. Čuvajte hijerarhijski ustroj Crkve i slobodu Domovine. Danas, 14. lipnja 2020. u Trogiru želim vam: Mir i radost, Nadu i ljubav, Pobjedu u borbi za vlastitu dušu, Vjernost Crkvi i vlastitoj obitelji. Nazočnim svećenicima zahvalnost što nam s ljubavlju i ustrajnošću posreduju svete tajne.  Dragi mladi prijatelji! Vi ste proljeće Crkve. Uđite ozbiljno u ljeto života, a potom u jesen života donesite obilan rod. Sretna vam peta obljetnica!“

Župnik i duhovnik miovaca don Vinko je na kraju zahvalio svima, a miovcima čestitao i poručio: Dragi mladi, svjedoci smo da u svijetu vlada opasna pandemija, puno opasnija od koronavirusa, a to je pandemija moralnih stranputica – od kojih već dugo šmrca i kašlje cijeli svijet a koju sije i širi zloduh sotona. Ne dopustite širenje te pandemije, zaustavite krizu morala i zarazu nemorala. Budućnost je u vašim rukama i u vašoj vjeri oslonjenoj na Boga.                                                    Bez Boga se ne može nikakva kriza rješavati, a uz njega i s njime može se naći izlaz iz svake krize i moralnog sloma čitavoga svijeta.                    Želim vam da u tome uspijete. Crkva u vas polaže velike nade, ona će vas na tom putu voditi i podržati. S tim mislima, dragi miovci, svima vama na čelu s predsjedništvom, čestitam naš zajednički peti rođendan i želim vam svima još bolji i aktivniji rad za Boga i Hrvatsku dragu! Neka vas i sve nas dobri Bog blagoslovi i Gospa, Kraljica Hrvata čuva i zagovorom svojim prati! 

Skupštini su nazočili poneki roditelji miovaca i članovi župnih vijeća. Na svetoj misi i skupštini pjevao je VIS Sv. Lovre iz Trogira, a program je na skupštini vodila Josipa Šćurla. (V. S.)

Foto: Jakov Teklić

IZVOR: https://miportal.hr/

BOŽO SKOKO PREDSJEDNIK HRVATSKOG KATOLIČKOH ZBORA “MI” UPUTIO MIOVCI MA IZ KOMINA PORUKU

Dragi MI-ovci u Kominu,

vjerujem da ćete se složiti sa mnom kad kažem kako je ovo bila korizma koju ćemo sigurno dugo pamtiti jer je, najblaže rečeno, bila neobična.
Kao da nas je bolešću i prirodnim nepogodama prisilila da zastanemo, bolje promotrimo svijet oko sebe, fokusiramo se na bitno, otkrijemo iznova čovjeka kao svoga bližnjega, razlučimo važno od nevažnoga i shvatimo da smo samo ljudi, da nismo ni gospodari, ni vlasnici svojih života, a kamoli planeta.
Silom prilika postajali smo bolji, razumniji, suosjećajniji, odgovorniji… Shvativši da se ne možemo pouzdati u ovozemaljske lidere i idole, znanstvenike i celebrityje počeli smo se okretati Bogu i tražiti neki dublji smisao… Koliko god nas je sve ovo pogodilo i koliko god je promijenilo naš ustaljeni način života te usporilo vrijeme u kojem živimo, očito je žrtva mala u odnosu na ono što možemo dobiti u duhovnom smislu.
Korizma nije samo vrijeme posta i odricanja, kako se često naglašava u javnosti, već i vrijeme dubljeg promišljanja o vlastitom životu, našem odnosu prema drugima i prema Bogu. Kako je govorio papa Benedikt XVI. – u korizmi iznova postajemo dobri kršćani i vježbamo kršćanstvo, jer biti kršćanin nije završen proces, već od nas traži stalno vježbanje. A kud ćemo onda boljeg vremena od ovog kad smo zatvoreni doma, okupljeni oko obiteljskog stola, usmjereni jedni na druge…
Čak su nam i crkve zatvorene, a sakramenti s kojima smo naučili živjeti, uskraćeni.
Koliko god smo tužni zbog toga, ta činjenica nas potiče da shvatimo vrijednost svega svetoga što nam je sve ove godine bilo dostupno, ali često nismo marili ili smo uzimali zdravo za gotovo. Potiče nas da se usmjerimo dubini svoga srca i pokušamo pronaći Isusa, koji je nas je sve ovo vrijeme pozivao i tražio, ali nismo imali vremena za njega. Ova situacija nas tjera da se obitelj ponovno okupi kao mala Crkva i da lišeni jurnjave i utrke s vremenom pokušamo otkriti istinske vrijednosti.
Sve to što nam se događalo u ovogodišnjoj korizmi moglo nas je, ako smo htjeli, na kvalitetan način pripremiti za nadolazeći Uskrs, ali i za jedan potpuno novi početak u našim životima. Možda je krajnje vrijeme za radikalnu promjenu svakoga od nas, naših obitelji, nacionalnih zajednica, društva, Crkve…
A što ako doista živimo u Posljednjim vremenima, kako je govorio Michael O’Brien? A što ako smo dobili posljednju priliku (ne bih rekao upozorenje, jer Bog je milosrdan)? Što ako se nikada više ne vratimo na život na koji smo naviknuli i koji smo toliko voljeli?
Sve su to pitanja s kojima dočekujemo ovogodišnji Uskrs. A Uskrs je ujedno i naš najbolji odgovor i smjernica za budućnost. Uskrsli Isus Krist je pobijedio i zlo, i tamu, i smrt. Otvorio nam je vrata Neba i učinio nas dionicima svoje misije. Ako se pouzdamo u Njega, ako mu se prepustimo, ako dopustimo da nas vodi i da budemo njegova produžena ruka, sigurna budućnost nam je zajamčena. Bez obzira na sve i unatoč svemu! Uz Njega nema beznađa i straha.
Na Veliki petak čak i neki Isusovi učenici su povjerovali da je zlo pobijedilo dobrotu i da su sve šanse izgubljene, a nade potopljene. Mnogi od nas su se također posljednjih godina predali, odustali, prestali vjerovati u nadnaravno, razočarali u Crkvu, prepustili vlastitim snagama… Na Veliku subotu sve je utihnulo, iznad glava su ostale samo dvojbe, razočaranja i možda tek zrno nade da ipak ima nešto više od tragičnog kraja na Golgoti. Ljudi su se okrenuli svojim malim životima i pokušavali nastaviti bez Njega, doživjevši Isusovo djelovanje kao poticajnu, ali privremenu epizodu. Nekako me je svijet posljednjih godina podsjećao baš na tu scenu… Ali Velika subota nije bila kraj.
Uskrsno jutro je sve promijenilo! Onaj kojeg ubiše, koji bijaše u grobu, koji je sišao nad pakao, treći dan je uskrsnuo od mrtvih i promijenio ljudsku povijest, ali i put ljudskog spasenja. Vratio je vjeru i nadu, stvorivši trajni smjer spasenja i potvrdivši vlastitim životom ispravnost nauka kojeg je iznosio prethodne tri godine. Zapravo učinio ga je vječnim, za razliku od drugih velikih religijskih vođa, koji nisu uspjeli pobijediti smrt.
Ima li ljepše poruke ikada priopćene na zemlji!? Ima li značajnijeg događaja koji se ikada odigrao na našem planetu? Ima li boljeg poticaja da sve ono što smo doživjeli i što proživljavamo ovih dana pretvorimo u maleni zalog vječne budućnosti i nastavimo koracati s proslavljenim uskrslim Isusom kroz ovozemaljski život!?
Sa željom da vas uskrsli Krist dotakne i učini hrabrim svjedocima vjere pred svim izazovima ovog svijeta, želim vam sretan i radostan Uskrs 2020.!
Božo
dr.sc. Božo Skoko, predsjednik Hrvatskog katoličkog zbora MI

Sastanak HKZ”MI”Komin

U nedjelju 15.ožujka održan je sastanak članova udruge HKZ”MI” Komin. Tema je među ostalim bila nadolazeći Uskršnji dobrotvorni sajam. Zbog trenutnog stanja i preporuka i odluka nadležnih vlasti oko COVID-19 odlučeno je da sajma neće biti.

 

PREMINUO NAŠ MIOVSKI PROČELNIK ZA GLAZBU I KULTURU:NEKA TI JE POKOJ DUŠI, DRAGI BRATE I PRIJATELJU!

Preminuo maestro Vladimir Kranjčević

U Zagrebu je, nakon duge i teške bolesti, u 84. godini preminuo dirigent, pijanist i glazbeni pedagog maestro Vladimir Kranjčević.

Rođen je 21. studenoga 1936. u Zagrebu. Studij klavira završio je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Ladislava Šabana, a dirigiranje je studirao kod Slavka Zlatića i Igora Markeviča. Usavršavao se u Monte Carlu, a magistrirao je u Beogradu u klasi Vojislava Ilića.

Od 1970. profesor je i direktor Muzičke škole Vatroslav Lisinski, potom profesor na Pedagoškoj akademiji a od 1978. do umirovljenja 2007. profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Bio je šef-dirigent Komornog orkestra Vatroslav Lisinski (1972.-1976.), Akademskog zbora „Ivan Goran Kovačić“ (1974.-1987.), Mješovitog zbora HRT-a(1976.-1982.), Zagrebačkih madrigalista (1980.-1985.),Simfonijskog orkestra HRT-a (1983.-1988.), u muzičkoj produkciji RTB-a (1988.-1991.) i Komorne opere b.b. Zagreb (od 2006.).

U dva mandata, od 1994. do 2002. bio je ravnatelj Opere HNK. Jedan je od utemeljitelja Varaždinskih baroknih večeri 1971. uz koje je svojim profesionalnim djelovanjem ostao vezan gotovo do kraja života.
Maestro Vladimir Kranjčević bio je počasni član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, a 2018. godine primio je i Nagradu „Lovro pl. Matačić“ za životno djelo.

Ostat će zapamćen po mnogobrojnim koncertima na kojima je dirigirao, poput onoga 31. ožujka 2015. kada je u zagrebačkoj katedrali sa zborom Ivan Goran Kovačić izveo Bachovu “Muku” te po “Hrvatskoj  misi“ Borisa Papandopula 1983. na Dubrovačkim ljetnim igrama, izvedenoj u Franjevačkoj crkvi.

Home Page