Koptska pravoslavna Crkva potvrdila je da je prošlotjedna odluka o prekidu dijaloga s Katoličkom Crkvom bila posljedica “promjene stajališta” Rima o homoseksualnosti.

U videosnimci objavljenoj u petak, glasnogovornik Koptske pravoslavne Crkve otac Moussa Ibrahim rekao je da je “najistaknutiji” od devet dekreta proizašlih iz crkvenog godišnjeg Svetog sinoda, koji je održan prošlog tjedna u Wadi El-Natrunu u Egiptu, bio “obustavljanje teološkog dijaloga s katoličkom Crkvom nakon promjene stava po pitanju homoseksualizma.”

Video poruka uslijedila je nakon zaključka Svetog sinoda dan ranije i popratne izjave u kojoj su koptski pravoslavni čelnici rekli da prekidaju dijalog s Rimom.

“Nakon konzultacija sa sestrinskim crkvama istočnopravoslavne obitelji”, napisali su, “odlučeno je prekinuti teološki dijalog s Katoličkom Crkvom, preispitati rezultate postignute dijalogom od njegova početka prije dvadeset godina, te uspostaviti nove standarde i mehanizama za nastavak dijaloga u budućnosti.”

Čelnici su također potvrdili svoje odbacivanje istospolnih odnosa, izrazivši “čvrsti stav odbijanja svih oblika homoseksualnih odnosa, jer krše Sveto pismo i zakon po kojem je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko, pa Crkva smatra kako je svaki blagoslov takvih odnosa, bez obzira na vrstu, blagoslov grijeha, što je neprihvatljivo.”

Koptska pravoslavna Crkva u Aleksandriji, na čelu s papom Tawadrosom II., jedna je od najstarijih kršćanskih denominacija na svijetu čije utemeljenje datira od svetog Marka apostola. Glavna kršćanska crkva u Egiptu (riječ “kopti” izvedena je iz grčke riječi Aigyptos, što znači Egipat), točan broj njezinih članova nije poznat, ali su procjene između 10 i 20 milijuna ljudi od ukupno 260 pravoslavaca.

Iako se opisuje kao pravoslavna, nije u potpunom zajedništvu s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem i istočnim pravoslavljem, ali ostaje ujedinjena s etiopskom, armenskom, eritrejskom, malankarskom i sirijskom pravoslavnom crkvom, zajednički poznate kao Istočne pravoslavne crkve. Niti jedna od ovih crkava ne prihvaća Kalcedonski sabor 451. godine i njegovu definiciju “dvije naravi” Krista. Od kasnog 20. stoljeća, istočne pravoslavne crkve su nastojale uspostaviti dijalog s Rimom i istočnim pravoslavljem koje ih je stoljećima smatralo heretičkima.

Prošle godine se činilo da je dijalog napredovao do te mjere da je Vatikan dopustio koptskim pravoslavcima da slave vlastitu Božansku liturgiju u bazilici svetog Ivana Lateranskog u Rimu. Sljedećeg mjeseca, neuobičajenim potezom, papa Franjo je 21 koptskog pravoslavnog vjernika, koje su 2015. godine džihadisti ubili u Libiji, uvrstio u Rimski martirologij — službeni popis mučenika, svetaca i blaženika.

Video izjava oca Ibrahima uslijedila je nakon što su neki promatrači na društvenim mrežama rekli da se u izjavi ne spominje konkretno Vatikanska deklaracija Fiducia Supplicans od 18. prosinca, koja dopušta “neliturgijski” i “spontani” blagoslov istospolnih parova. Također su rekli da nije navedeno da je odluka o suspenziji dijaloga povezana s dokumentom.

Izjava koptskih pravoslavnih vođa nije izričito spominjala Fiducia Supplicans, ali njihovo ponovno potvrđivanje u tekstu učenja njihove crkve o homoseksualnosti, čvrsto utemeljeno na Svetom pismu, zajedno s video porukom oca Ibrahima, učinilo je uzrok njihove obustave dijaloga neupitnim.

U svojoj su izjavi istaknuli da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko, da su sve osobe pozvane na svetost i da sve trebaju živjeti u skladu s njegovom voljom i “božanskim nacrtom za brak između muškarca i žene”.

Naglasili su da je svatko tko se bori s istospolnom privlačnošću, ali “kontrolira tu želju, pohvaljen za svoje napore i podložan istim iskušenjima kao heteroseksualni pojedinci”. Slično tome, rekli su da je “bitno” da “traže istinsko pokajanje” kao što bi to učinila heteroseksualna osoba koja čini preljub.

“Međutim, ako netko odluči prigrliti svoju homoseksualnu sklonost i odbije potražiti duhovnu i emocionalnu pomoć, ali nastavi kršiti Božje zapovijedi, u tom slučaju njegova situacija postaje ista kao kod nekoga tko živi u preljubu”, nastavlja se u izjavi. “U takvim slučajevima treba ih upozoriti i savjetovati da se uzdrže od pričesti tražeći pokajanje.”

Izvor

Kabinet njemačke vlade prihvatio je 24. siječnja predloženi zakon kojim se ograničava pro-life aktivizam ispred bolnica za pobačaje. Lisa Paus, ministrica obitelji, starijih građana, djece i mladih, nada se da će njemački parlament ovog ljeta usvojiti prijedlog zakona.

Prema njemačkim srednjostrujaškim novinama „Der Spiegel“, Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo obitelji dogovorili su se o nacrtu zakona o zabrani takozvanog ‘uznemiravanja’ žena ispred bolnica za pobačaje.

Prema predloženom zakonu, ubuduće se ne smiju postavljati nikakve prepreke ispred bolnica za pobačaje, a trudnicama se ne smije „prilaziti, uznemiravati ih ili zastrašivati protiv njihove volje“, piše „Der Spiegel“. Također će biti zabranjeno distribuirati bilo kakve informacije o trudnoći i pobačaju koje su „neistinite ili imaju za cilj izazivanje snažne emocionalne uznemirenosti trudnica”. Kršenje novog zakona smatrat će se kaznenim djelom.

Lijeva njemačka vlada poznata je po svom nepokolebljivom zalaganju za pobačaj. Prije dvije godine ministrica L. Paus otkrila je plan kojim bi se prisilo studente medicine u Njemačkoj da sudjeluju u pobačaju radi stjecanja kvalifikacija za liječnika. Dio njemačke administracije, posebice stranka Alliance 90, zalaže se za potpunu dekriminalizaciju pobačaja.

Odvjetnik Tomislav Čunović, direktor za međunarodne poslove organizacije „40 dana za život“, rekao je za ugledni mrežni portal „LifeSiteNews“ da je predloženi zakon „velika predstava za medije“.

„Čisto pravno, ovim nacrtom ograničavaju se ponašanja koja ionako nisu dopuštena u sadašnjoj pravnoj situaciji, odnosno kazneno pravnoj. Primjerice, prisiliti nekoga na nešto prisilom, blokirati nekome put, blokirati ulaz u bolnicu za pobačaje, blokirati cestu, prisiljavati na razgovor i sl., to niti sada nije dopušteno“, rekao je Čunović.

Prema riječima Čunovića, političari i lijevi aktivisti odlučili su u prijedlog zakona uključiti prekršaje koji su već bili nezakoniti. Novi prijedlog zakona je više oblik ‘aktivizma’ kojim političari šalju poruku glasačima, i novi zakon, s pravne strane, neće puno toga promijeniti za molitvenu organizaciju „40 dana za život“.

Predloženi zakon dio je medijske kampanje kojom se želi poslati poruka da će molitvena bdjenja ispred bolnica za pobačaje biti protuzakonita. Čunović smatra da je ovo dio psihološkog rata protiv pro-life pokreta.

Opća zabrana molitvenih bdjenja predstavljala bi kršenje njemačkog Ustava („Grundgesetz”) jer ograničava temeljne slobode poput slobode okupljanja, mišljenja i ispovijedanja vjere. Odvjetnik Čunović uvjeren je da bi takvu zabranu sudski poništili, jer je i ranije organizacija „40 dana za život“ dobila sudske sporove u kojima su bili suočeni s pokušajima lokalnih vlasti u Frankfurtu i Pfortzheimu da zabrane njihova molitvena bdjenja.

Čunović je također istaknuo da molitvena bdjenja redovito napadaju radikalni ljevičari te policija često mora štiti aktiviste „40 dana za život“, i najavio je da će „40 dana za život“, po potrebi, pokrenuti i pravni postupak protiv novog zakona.

Izvor

Što možete učiniti kada vaš politički zastupnik – katolik zapravo nije katolik? Pitanje je, zapravo, još kritičnije: Što učiniti kada vaš ‘katolički’ zastupnik aktivno potkopava katoličku vjeru svojim riječima i politikom?

Da budemo jasni, katolik koji se ne slaže s naukom Crkve, bez obzira koliko visok bio njegov ili njezin položaj ne govori u ime Crkve. Biskupi govore u ime Crkve. Ali svi katolici, u bilo kojem području, imaju odgovornost ne proturječiti, riječju ili primjerom nauku koji navodno prihvaćaju.

Volio bih misliti da je strpljenje biskupa konačno istrošeno nakon desetljeća skandala javnih osoba koje promiču svoju katoličku vjeru dok samodopadno šamaraju Crkvu u lice.

Ako kažemo da Katolička Crkva vjeruje u svetost Euharistije kao i svetost života, braka i obitelji, onda je bogohulna kontradikcija dopustiti članovima Crkve da bezosjećajno zanemaruju ovaj nepogrešiv nauk zbog političke podobnosti ili iz bilo kojeg drugog razloga.

Ili vjerujemo u ove istine ili ne. Posljedica je da ili discipliniramo prijestupnike ili se suočavamo s posljedicama raspada vlastitog integriteta kao zajednice vjernika. Što nas dovodi do srži problema.

Mi, kao laici, ne možemo učiniti ništa u području primjene crkvene discipline na javnim službenicima (političarima). Za to su nam potrebni naši pastiri koji će opravdati svoju dužnost. Vođe stada jedini su koji mogu učinkovito progovoriti i primijeniti duhovni autoritet nad svojim zalutalim ovcama, od kojih su neke zapravo vukovi u janjećoj koži.

Nedavno su neki prelati, poput nadbiskupa Cordileonea iz San Francisca, poduzeli crkvene mjere, u skladu s kanonskim pravom, kako bi ispravili istaknute članove svoje pastve koji izazivaju svakodnevne skandale. Nadbiskup Cordileone je samo ponovio kanonski proces i logiku koju je 2004. provodio kardinal Burke na predsjedničkim izborima. Ovih nekoliko hrabrih prelata trebamo svim srcem podržati.

Uskraćivanje pričesti disidentima koji tvrdoglavo ustraju u svom skandaloznom ponašanju, snažno je svjedočanstvo crkvenih velikodostojnika koji hrabro svjedoče svoja uvjerenja. Upozoriti, opominjati, ukoriti, isključiti, uskratiti sv. pričest – čak napraviti i ekskomunikaciju, kao posljednju mjeru – sve su to provjerene mjere Crkve koje mogu i trebaju biti usmjerene protiv onih koji ustraju u izazivanju sablazni. Ali moraju ih primijeniti crkveni velikodostojnici, oni koji su na vlasti.

Ne govorim ovdje o nasumičnim grešnicima. Oni su neposlušni javni grešnici koji nanose ogromnu duhovnu štetu Crkvi kada se njihovim skandalima ne bavi hijerarhija.

Trebamo biskupe koji će povući jasnu crtu crkvenog nauka kako bi isključili one koji izazivaju teški skandal. Kada biskup vrši svoju vlast na takav način, to je čin neizmjerne ljubavi prema grešniku; pastir odbija dopustiti da se ovce izgube u svom grijehu, ili ih barem pokušava spasiti od vukova koji vrebaju stado.

Kada biskup koristi svoj autoritet na takav način, on također pomaže vjernim članovima stada koji su odgovorni za duše djece i članova obitelji, a često su zavedeni herezom od članova Crkve. Da parafraziramo citat samih američkih biskupa: „Zaslužujemo bolje”.

Zaslužujemo pravovjerno vodstvo i spremni smo podržati naše svećenike i prelate koji nas štite od vukova u katoličkom ruhu.

Izvor

U vrijeme dok Antifa luta ulicama grada, FBI misli da je kombi s naljepnicom Molite Krunicu prava prijetnja našoj demokraciji.

Bilo bi razumljivo da se netko tko pohađa tradicionalnu latinsku misu (TLM) ovih dana osjeća pomalo paranoično. Uostalom, postoje glasine da papa Franjo planira uskoro objaviti novi papinski dokument, u kojem će TLM biti dodatno ograničen, a slavljenje bilo kojeg drugog sakramenta u tradicionalnom obliku zabranjeno. Samo zbog toga bi se prosječni posjetitelj TLM-a mogao osjećati kao da ima metu na leđima.

Ali to je samo početak. Ovaj tjedan je otkriveno da u Americi FBI istražuje “radikalne tradicionalne katoličke” župe kao moguće enklave bjelačkih rasista, odnosno “rasno i etnički motiviranih nasilnih ekstremista”. Bivši specijalni agent FBI-a Kyle Seraphin objavio je tajno izvješće odjela FBI-a iz Richmonda (VA) u kojem je detaljno opisano kako FBI gleda na tradicionalne katolike.

Sažetak izvješća navodi da “radikalno-tradicionalističke katolike tipično karakterizira odbacivanje Drugog vatikanskog koncila kao valjanog crkvenog sabora; prezir prema većini papa izabranih od Drugoga vatikanskog sabora, osobito prema papi Franji i papi Ivanu Pavlu II.; i čestu antisemitsku, antiimigrantsku, anti-LGBTQ-i ideologiju nadmoći bijele rase.”

Naravno, ove optužbe izgledaju kao glavne teme katoličke ljevice koje kombiniraju malo istine s puno laži. Istina je da su neki tradicionalisti kritični prema Drugom vatikanskom saboru (ali gotovo svi koje poznajem ne odbacuju ga kao “valjani crkveni sabor”), a također su kritični prema papi Franji, pa čak i papi Ivanu Pavlu II. (ali “prezir” je više nego pretjerane riječ). Ali onda slijedi stereotipni popis “anti” ovoga i onoga što je jednostavno lijen način da se kaže: “Ne sviđaju nam se pa ćemo ih isprljati najnovijim ljevičarskim uvredama.”

Zabrinutost FBI-a proizlazi iz toga da će “rasno ili etnički motivirani nasilni ekstremisti” pronaći privlačan dom među tim katolicima jer dvije skupine navodno imaju slične poglede i ideologije. Kako izvješće navodi, obje se slažu oko zakona ili sudskih odluka u područjima kao što su prava na pobačaj, useljavanje i zaštita LGBTQ osoba.” Jeste li čuli, katolici? Ako se (s pravom) protivite političkim stavovima ljevice, možda ste samo nasilni ekstremisti!

Još jedan znak tužnog stanja ovog izvješća je da više fusnota korištenih za podupiranje njihovih tvrdnji potječu s krajnje ljevičarskih web stranica kao što su Salon i The Atlantic. Ne trude se baš biti objektivni, zar ne?

Iako bi se mogli lako nasmijati zbog ovog izvješće, ono ipak otkriva zlokoban stav među mnogima koji su na pozicijama moći. U vrijeme dok Antifa luta ulicama grada, FBI misli da je kombi s naljepnicama Molite Krunicu prava prijetnja našoj demokraciji.

Imam dva savjeta za prijatelje koji pohađaju TLM.

Prvo, svi pravovjerni katolici, smatrali se tradicionalnima ili ne, ovo bi trebali shvatiti kao potez protiv svih nas. Takozvani “radikalni tradicionalisti” samo su prva meta napada elita koje žele ušutkati, pa čak i uništiti katolicizam. Nemojte upasti u pogrešku misleći da tajne službe na kraju neće okrenuti pogled na netradicionalne katolike samo zato što ste šutjeli kada su htjeli ušutkati tradicionaliste.

Drugo, iako je istina da nas naše elite mrze i žele da nestanemo, nemojte dopustiti da ta uznemirujuća stvarnost preraste u paranoju i naruši nečiji mir. Ako se neki agent FBI-a pokuša infiltrirati u TLM zajednicu, vjerojatno će pronaći velikodušne, prijateljski raspoložene vjernike (usput, različitih rasa i etničkih pripadnosti). Možda bi, ako ostane dovoljno dugo, mogao shvatiti ljepotu katoličke vjere i na kraju bi mogao biti i sam označen kao “radikalno-tradicionalistički katolik”.

UPDATE

Kako se ovo izvješće brzo proširilo u javnosti, FBI ga je odlučio povući, s obrazloženjem da nije pripremljeno po njihovim standardima.  Što znači da uopće ne negiraju da je autentičano, nego eto, na žalost je našao svoj put do javnosti pa ćemo se praviti da više nije važno.

Izvor