Vlada u Americi šalje ozbiljnu poruku pro-life katolicima

Nedavno uhićenje pro-life aktivista u Americi izazvalo je šok u cijeloj pro-life zajednici…što FBI namjerava svojom gestapo taktikom?

Kada skupina potpuno naoružanih FBI-ovih agenata napadne ruralni dom oca sedmero djece koji vodi katoličku udrugu za borbu protiv pornografije, zbog optužbe koja je već odbačena na lokalnim sudovima, to nije pogreška – to je poruka. Ti ćeš šutjeti, poslušat ćeš — ili ćeš ti biti sljedeći.

Mark Houck je osnivač The King’s Men, udruge koja nastoji pomoći muškarcima da žive kreposno i bez pornografije. Svaki tjedan se moli ispred klinike za pobačaje, ponekad sa sobom povede i svog dvanaestogodišnjeg sina. U više navrata jedan od “aktivista” za pobačaj upućivao je dječaku podle i vulgarne komentare i prijetio mu fizički. Houck ga je, nakon ponovljenih upozorenja, na kraju odgurnuo, što je dovelo do tužbe koja je odbačena na okružnom sudu u Philadelphiji.

To je trebao biti kraj priče. Međutim, uključilo se Ministarstvo pravosuđa, optuživši Houcka za kršenje Zakona o FACE-u, jednog od najopakijih (i tragično, najučinkovitijih) zakona u američkoj povijesti. Zakon FACE (Freedom of Access to Clinic Entrances) donesen je 1994. kao odgovor na rastući—i učinkovit—pokret spašavanja nevinih života.

Bio sam uključen u pro-life pokret u to vrijeme i dobro se sjećam utjecaja FACE-a. U biti je obustavio sve aktivnosti pro-life pokreta diljem zemlje, to jest djelovanja kojim su spašene nebrojene bebe i nastojanja za demistificiranje pobačaja u očima javnosti. Mirno i nenasilno blokiranje vrata klinike za pobačaje sada je savezni zločin kažnjiv do deset godina zatvora. Preko noći, spasioci djece su bili odstranjeni.

Ali naravno, pro-liferi aktivisti nisu odustali. Nastavili smo raditi na okončanju pobačaja i spašavanju beba, a ti su napori na kraju doveli do odluke koja je poništila presudu u korist Roe protiv Wadea. Nepotrebno je reći da sile mraka koje se zalažu za pobačaj nisu to olako shvatile, a njihov odgovor je bio sveobuhvatni progon aktivista za život uz pomoć zakona FACE.

Neki aktivisti tvrde da gosp. Houck nije trebao gurnuti napadača koji je zagovarao pobačaj, ili čak da nije trebao biti tamo, ali to potpuno promašuje bit. Prvo, otac ima pravo i dužnost zaštititi svoju djecu. Ako ovu potpuno istu situaciju premjestite na drugo mjesto, recimo, na utakmicu s pijanim navijačem koji uznemirava vaše dijete, tada bi se svi složili (a zakon bi to podržao) da otac može poduzeti ovakvu radnju.

Nadalje, ako se pro-life aktivisti prestanu moliti i savjetovati žene u klinikama za pobačaja, onda su zagovornici pobačaja pobijedili. Oni namjerno potiču te scenarije kako bi se pro-life građani bojali doći. Ali ako se prepustimo svom strahu, onda bebe neće imati tko braniti.

Prava priča ovdje je pretjeran odgovor federalne vlade. Ovo uhićenje još je jedan korak na putu sveobuhvatnog progona katolika i svih ostalih pro-life građana. Povijest pokazuje da se progon jedne grupe ljudi ne pojavljuje u vakuumu; obično su potrebna desetljeća ili čak dulje da se društvo natjera da s visoka gleda na skupinu ljudi ili način života. A što je bilo proteklih nekoliko desetljeća u Americi ako ne rastuća de-legitimizacija katolicizma i njegovog nauka?

Vidimo to svuda oko nas. Velikim obiteljima se ismijavaju, svećenicima se rugaju, a tradicionalna seksualnost se vrijeđa. Svatko tko se usudi oduprijeti ovom progresivnom trendu izopćen je iz društva i kulture. Počinje na razini velikih medija i Hollywooda sve dok ne prodre u razgovore za večerom i piknike u susjedstvu. Na kraju dođe do toga da obiteljski čovjek može biti uhićen i mnogi će samo reći: „Pa, vjerojatno je to zaslužio – uostalom, pogledajte kako živi“.

Sile zla znaju kako iskoristiti ovakvu situaciju. Oni potiču malo po malo, postupno pojačavajući svoje napade kako bi vidjeli što je prihvatljivo, a što nije prihvatljivo. Ovakvo uhićenje, dakle, ima dvostruku svrhu: prvo, šalje poruku pro-life zajednici, i drugo, provjerava puls kulture kako bi procijenili reakciju. Ako se ovo uhićenje dopusti, onda očekujte više uhićenja u budućnosti.

Također treba spomenuti ulogu FBI-a u svemu tome. Uhićenje Houcka, zajedno s nedavnim upadom saveznih agenata na imanje predsjednika Trumpa i drugim nedavnim nečuvenim radnjama, trebalo bi jasno pokazati da FBI nije naš prijatelj. Nažalost, konzervativci su dugo podržavali rastuću militarizaciju policijskih snaga, a sada vidimo posljedice. Militarizirana policija je vojska spremna napasti vlastite građane.

Iako smo inače imali instinktivnu reakciju da podržimo policiju, moramo razumjeti da su FBI i druge agencije za provođenje zakona naoružane protiv praktičnih katolika. Išao bih toliko daleko da tvrdim da svi praktični katolici koji rade u FBI-u moraju ponovno razmisliti o svojoj karijeri i razmotriti mogućnost da rade za fundamentalno nemoralnu organizaciju.

Srećom, nije sve tako crno. Rastući progon katolicizma i tradicionalnih vrijednosti nije prošao bez otpora. Vidimo to u nečemu što bi se na prvi pogled moglo činiti nepovezanom viješću od ovoga vikenda, a to je izbor nove talijanske premijerke koja je odvažna pro-life katolkinja (što je čini predstavnicom “krajnje desnice“ u medijskom narativu).

Sve veće ludilo ljevice ima jedan pozitivan element; a to je da sve veći broj građana u raznim zemljama otkriva da ne žele živjeti u svijetu u kojem vlada ljevica. Tako da ćemo vjerojatno u bliskoj budućnosti vidjeti sve više pobjeda stranaka desnice, što zapravo predstavlja pobjedu zdravog razuma.

Izvor

Hod za život Ploče

Lijepo je bilo danas u nama susjednoj župi u Pločama. Hodalo se za žaštitu života od začeća do naravne smrti. Sudjelovala je i naša Glazba. Pohvale organizatoru i vidimo se ako Bog da i dogodine jer Ploče ulaze na listu gradova u Hrvatskoj u kojima se odvija ovaj lijepi događaj.

Više slika i video zapis imate na župnom facebooku https://www.facebook.com/%C5%BDupa-sv-Ante-Komin-226940620827812

 

HOD ZA ŽIVOT- OBAVIJEST

Kao što znate u subotu 28.svibnja u Pločama se održava Hod za život. U nedjelju 22.svibnja imati ćete prigodu prije i poslije svetih misa ispred naše župne crkve nabaviti prigodne majice Hoda za život po preporučenoj cijeni od 50 kuna. Odazovimo se ovom lijepom događaju po prvi put u Pločama i proslavimo dar života. Jer život je zakon!

Priča Ivane Paradžiković otvorila novi lov na priziv savjesti: Grujić bliska stranci Možemo traži zabranu

paradžiković
Jasenka Grujić, Ivana Paradžiković, Montaža: Narod.hr, Izvor: Fah, Snimka zaslona, Depositphotos

Nakon objave nekadašnje novinarke i urednice na Novoj TV Ivane Paradžiković u kojoj je podijelila priču o svojoj prijateljici koja je u 25 tjednu trudnoće, a nerođenoj bebi su dijagnosticirali maligni tumor te ne može u Hrvatskoj pobaciti svoje dijete, javila se ginekologinja Jasenka Grujić, inače članica Savjeta za Zagreb stranke Možemo. Grujić je ovaj slučaj iskoristila kako bi ponovno krenula u napad na institut priziva savjesti.

Paradžiković je na svom Instagram profilu podijelila fotografiju prijateljice iz tekst:

Ovo je moja prijateljica. U šestom mjesecu trudnoće. 25 tjedana sreće, uzbuđenja i iščekivanja prekinuo je uobičajeni utorak, redovan pregled kod ginekologa.
Mirelina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja 4 tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi…nikakve. Ako kojim slučajem preživi bit će s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak…

Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majka ne može ni čuti niti prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele?

U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen. Pitanje kojim se nitko neće baviti. Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška.

Ali, pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?!

Koja od nas je sljedeća? Molim vas pomozite! Sherajte. Nemojte da ostane sama’, napisala je Paradžiković.

‘Molim vas, pomozite’!…Da se bebi prekine život

Objavu su prenijeli najveći hrvatski mediji, a kao primjer donosimo naslov Večernjeg lista: Ivana Paradžiković objavila potresnu objavu: ‘Bebine šanse da preživi su nikakve, molim vas, pomozite’.

Ako niste išlo dalje od naslova, pomislili bi da moli pomoć kako bi se bebu održalo na životu, pomoglo joj se, izliječilo…

No, posve suprotno.

Paradžiković moli pomoć da se nerođenoj bebi okonča život u visokom stupnju trudnoće. Sve to kako majka ne bi patila ako beba kojim slučajem premine prije rođenja. Pa ćemo bebi i majci pomoći tako da nađemo one liječnike koji bi djetetu s tumorom okončali život i svaku šansu pa iako ona bila i jedan posto – da se živo rodi.

Slične naslove u mainstream medijima mogli smo čitati kada su prenošene potresne priče o teško bolesnoj djeci za koju se u Hrvatskoj i inozemstvu tražila i najmanja nit nade da može biti izliječeno. No, ovdje se traži posve suprotno.

Zašto? Jer dijete u majčinoj utrobi nije živo? Ne zaslužuje šansu jer još nije rođeno? Pa se traži da ubrzamo možda neizbježnu smrt.

Za djecu s Down sindromom?!

Inače, Paradžiković je 2018. sudjelovala u snimanju kalendara ‘Velike i male zvijezde’ za pomoć djeci rođenoj s Down sindromom.

Upravo su djeca s tom ‘greškom’ najčešće žrtve pobačaja, a u pojedinim zapadnim državama poput Islanda gdje se djeca s Down sindromom više ne rađaju ili pak Danskoj u kojoj je 2018. rođeno tek 18 beba s Down sindromom.

Foto: Velike i male zvijezde

Lov na priziv savjesti ginekologinje bliske stranci Možemo

Naime, nakon objave Ivane Paradžiković na N1 televiziji gostovala je ginekologinja Jasenka Grujić, inače članica ekstremno lijeve stranke Možemo i članica njihovog nestranačkog Savjeta.

Grujić je od ranije poznata kako promicateljica ‘prava’ na prekid života nerođene djece, a u najnovijem istupu poručila je: Prizivu savjesti nema mjesta u medicini.

>(VIDEO) Dr. Goluža: ‘Jako je dobro da svaki čovjek ima savjest, pa tako i liječnici’

‘Postoji zakonski okvir iz 1978. koji omogućava da se takva trudnoća prekine jer taj plod nema budućnost. Rečeno je trudnici da će možda odumrijeti u uterusu ili će biti biljka. To su sad riječi koje ja ponavljam, ja to nisam, moram priznati, detaljno pratila. Znam po prilici da je toj trudnici postojala mogućnost u hrvatskim bolnicama, s obzirom na kompetencije mojih kolega i opremljenost naših bolnica, postojala je mogućnost da se trudnoća prekine na teret HZZO-a.

Nažalost ono što je rečeno ispod stola odite u Sloveniju je velika sramota za moju profesiju i mislim da je vrijeme da se poduzmu koraci da se posao obavlja profesionalno i da nikakav svjetonazor utječe na to da je interes pacijenata na prvom mjestu. To je etička dužnost svakog liječnika i posebno se to odnosi na ovakve situacije koje mogu ugroziti i samu ženu…. Spominjem primjer peruanske žene koja morala roditi encefalitično dijete koje je umrlo nakon četiri dana. Udruge su nakon toga poduzele korake i država joj je morala platiti odštetu jer nije na vrijeme i adekvatno liječena, što je podvrgnuta mučenju i nehumanom pristupu, što joj je narušena privatnost… Jer je imala 17 godina. Mogla bih povući paralelu, svakako postoje određene malformacije koje se mogu dijagnosticirati koje nam kažu da plod nema perspektivu i takvu trudnoću, ako to žena odluči, treba prekinuti.

…Zna se što je u okviru moje struke, koje su dužnosti i zadaci svakog ginekologa. Ja ne prihvaćam priziv savjesti niti ga tako zovem. Zovem ga odbijanje vršenja dužnosti. Držim se mojih kolega koji su u tome dosljedni i koji smatraju da prizivu savjesti nema mjesta u medicini uopće. I ja to smatram. Savjest i ta ljudskopravaška tematika je nešto drugo, ovo je potpuno religijski obojan institut koji je počeo enciklikom Evangelium Vitae 1995. kad je rečeno da se prekid trudnoće i eutanazija moraju tretirati takvim zločinima da im se svaki čovjek mora suprotstaviti prizivom savjesti bez obzira na zakone. To je upad u sekularni poredak države i sad imamo primjer ove žene kojoj kolege ispod stola govore da ide u Sloveniju. Pozdravljam i zahvalna sam slovenskim kolegama koje rade svoj posao i kad je u pitanju prekid trudnoće’, kazala je Grijuć na N1 televiziji.

Značajni događaji u svibnju

Pitanje pobačaja koje je jučer aktualizirano u svijetu nakon što je iscurila moguća odluka američkog Vrhovnog suda kojom bi nakon gotovo 50 godina mogla biti srušena odluka u predmetu Roe protiv Wadea, koja je kamen temeljac za legalizaciju pobačaja u SAD-u, svako malo površno se poteže i u Hrvatskim medijima.

U mjesecu u kojima se održavaju Hodovi za život u znak potpore svakom rođenom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji i čiji je cilj skretanje pozornosti na poštivanje svakoga ljudskog života od začeća do prirodne smrti, ovaj slučaj koji je opisala Paradžiković, iskorišten je kako bi se ponovno propagiralo ukidanje priziva savjesti.

Što je priziv savjeti?

Priziv savjesti je odluka pojedinca da odbije izvršiti neku obvezu koju mu nameće pravni sustav. Svojevrsno je osobno opravdanje za neizvršavanje određene radnje te je odraz prava na slobodu savjesti i često vjeroispovijesti, a motiviran je moralnim, etičkim ili religijskim uvjerenjima.

‘Pravo na priziv savjesti vrsta je temeljnog ljudskog prava koje je višeg ranga od nekih drugih prava jer je Ustavom propisano da se ne može ograničiti čak ni u slučaju ratnog stanja’, istaknuo je ranije doc. Mato Palić s Katedre za ustavno i europsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku na tribini u Hrvatskom liječničkom zboru u povodu Svjetskog dana priziva savjesti.

 

Zakonodavstva razvijenih zemalja vođena zaštitom ljudske slobode, identiteta, savjesti i dostojanstva dopuštaju priziv savjesti kao pravno dopuštene radnje ograničenog opsega. Da bi priziv savjesti bio legitiman, mora se zasnivati na moralnim principima pojedinca koji shvaća značenje pravnih normi, a ne na osobnim interesima. S druge strane, bitno je da pravo jednog pojedinca ne ugrožava ili isključuje prava drugih ljudi.

Ustav Republike Hrvatske, kao i međunarodni dokumenti, jamče pravo na priziv savjesti. Ustav tako regulira mogućnost priziva savjesti i onima koji zbog svojih uvjerenja nisu pripravni obavljati vojničke dužnosti u oružanim snagama. Na sličan je način uredba o prizivu savjesti uvrštena i u zdravstvene zakone.

Povijesno je kao ljudsko pravo priznat nakon Nirnberških procesa, kada se rađa cijela moderna doktrina ljudskih prava i Opća deklaracija o ljudskim pravima.

Priziv savjesti zajamčen je i Općom deklaracijom o ljudskim pravima Čl. 18. (svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere); Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Čl. 9.1 (isto pravo, uz navođenje mogućih ograničenja u demokratskom društvu); Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravu na priziv savjesti u medicini broj 1763/2010 od 07.10.2010.g., St.1. (koja kaže da niti jedna osoba, bolnica ili ustanova ne treba biti prisiljena, ni biti smatrana odgovornom … zbog odbijanja da izvrši, omogući, potpomogne … izvršenje bilo kojeg čina koji bi prouzročio smrt ljudskog fetusa ili embrija).

Danas je u Hrvatskoj – izuzev prigovora savjesti protiv vojne službe koji je izrijekom priznat u čl. 47. Ustava RH – zakonima izrijekom priznat i prigovor savjesti liječnicima, medicinskim sestrama i stomatolozima protiv sudjelovanja u medicinskim zahvatima (poput pobačaja). Pravo na priziv savjesti je zakonski priznato svim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima, u pogledu postupaka medicinski pomognute oplodnje.

U osiguranju prava na priziv savjesti u Republici Hrvatskoj zdravstveni djelatnici pozivaju se uz Ustav i Konvenciju i na stavak 1. Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravu na priziv savjesti u medicini, broj 1863/2010 od 7. listopada 2010., članak 20. Zakona o liječništvu Republike Hrvatske, te članak 2. točka 15. Kodeksa medicinske etike i deontologije, koji je identičan već citiranomu članku 20. Zakona o liječništvu, te također članak 38. Zakona o medicinskoj oplodnji.

Izvan medicinske sfere u Hrvatskoj pravo na priziv savjesti može se naći u članku 24. Zakona o obrani koji propisuje da je osobama koje zbog svojih vjerskih ili moralnih uvjerenja nisu pripravne sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u Oružanim snagama dopušten prigovor savjesti, a nalazi ga se i u etičkim kodeksima raznih struka.

Izvor: narod.hr

Zašto su pozivi na uklanjanje kipa sv. Nikole kojeg je darovao Vladimir Putin pogrešni i opasni

Zašto su pozivi na uklanjanje kipa sv. Nikole iz Mire u Bariju u Italiji, kojeg je darovao Vladimir Putin 2003. godine, pogrešni i opasni.

„Svatko je slobodan izraziti svoje mišljenje, ali taj kip [Svetog Nikole iz Mire] je znak povijesti, a povijest se ne može poništiti.” Ovako je vlč. Giovanni Distante, rektor Papinske bazilike sv. Nikole u Bariju – gradu u južnoj Italiji koji je blisko povezan sa sv. Nikolom – odgovorio na moguće uklanjanje omiljenog kipa sv. Nikole. Dotični svetac je jedan je od najslavnijih kršćanskih svetaca koji se štuju u istočnim i zapadnim crkvama. Sv. Nikola je točka jedinstva, te liječi raskol između istočnog i zapadnog kršćanstva iz jedanaestog stoljeća.

Zašto je kip sv. Nikole u opasnosti da bude uklonjen?

Ruski predsjednik Vladimir Putin je 2003. godine darovao gradu Bariju brončani kip sv. Nikole kao znak stoljetnog jedinstva između Rusije i Barija rekavši da:

„Ovaj dar bude ne samo svjedočanstvo štovanja velikog sveca od strane Rusa, već i stalna težnja ljudi naših zemalja za učvršćivanjem prijateljstva i suradnje“.

Internetska peticija, koja je skupila 17.600 potpisa, tražila je uklanjanje kipa sa središnjeg trga ispred bazilike, na diskretno mjesto, gdje bi posjetitelji kip mogli vidjeti, a sve bi to bilo učinjeno kao gesta solidarnosti s ukrajinskim narodom. Među onima koji su tražili to je i Nicolo Colaiannije, profesor kanonskog prava na Sveučilištu u Bariju i bivši zastupnik u parlamentu.

Kao što smo do sada uočili, otkazivanje i uklanjanje rađa daljnjim otkazivanjem i uklanjanjem. Na primjer, Sveučilište Biccocca u Milanu otkazalo je seminar o Fjodoru Dostojevskom (odluku je kasnije sveučilište povuklo). Kao što je nedavno objavljeno u eseju u „The Atlanticu“, Zapad provodi strategiju „uklanjanja i opoziva Rusije” tako da se „izolira  zemlju koordiniranim službenim sankcijama i brzim brojem nekoordiniranih, visoko moraliziranih, jednostranih bojkota od strane privatnog sektora”.

Ali što sv. Nikola i Fjodor Dostojevski konkretno imaju zajedničko s aktualnom ruskom agresijom? Zašto kršćani ratuju protiv kršćana? Ako se išta može naučiti od ove dvije istaknute povijesne osobe, to je da su humanost i autentičan dijalog ključni za rješavanje trenutnog sukoba.

Ukrajinci i Rusi mogli bi iskoristiti sv. Nikolu i njihovo zajedničko, stoljetno štovanje sveca kao polazišnu točku dijaloga radi okončanja ovog besmislenog rata. Uklanjanje simbola grada koji označava otvorenost i dijalog potiče zapravo nasilje i podjele. Kip bi trebao ostati tu gdje jest, kao podsjetnik na jedinstvo koje sv. Nikola potiče tijekom najtežih dana između Istoka i Zapada. Njegov zagovor- i kip kao vidljivi podsjetnik na njegov zagovor, mogu potaknuti na dijalog i mogućnost na ujedinjenje razdijeljene obitelji.

Izvor

PLOČE ZAVIJENE U CRNO Stravični detalji krvavog pohoda u kojem su ugašena dva života

Joško Ponoš/Cropix

Ploče su zavijene u crno. Stravično dvostruko ubojstvo koje je ugasilo dva života, šesnaestogodišnjeg učenika drugog razreda opće Gimnazije i Mitra Radulovića, koji se bavi sakupljanjem starog željeza i električnog otpada, potreslo je dolinu Neretve. Njih je na podmukao i svirep način ubio Mitrov brat Milenko, Pločanima, ali i policiji poznat po nasilničkom ponašanju prema vlastitom bratu i okolini, prenosimo tekst Stanislava Solde sa Slobodne Dalmacije.

U gradu su se od njega sklanjali, znali su da je problematičan, ali nitko ni u najcrnjim slutnjama nije mogao ni zamisliti da će uništiti dva ljudska života. Pomahnitali um skovao je pakleni plan ubiti vlastitog brata i na svirep način osvetiti se susjedu s kojim je godinama imao razmirice, ubiti mu šesnaestogodišnjeg sina.

Pločani su znali da je Milenko u sukobu s obitelji ubijenog dječaka. Njihove razmirice stare su dosta godina, još dok su svi živjeli u barakama kod vatrogasaca na ulazu u Ploče. Često je uredovala i policija jer je Milenko izazivao nered.

Otac ubijenog dječaka čak je i zazidao prozor koji je gledao na Milenkov stan, kako bi se ogradio od njega. Ali, nije bilo pomoći, svađe su se nastavljale, pa je on odselio u novi stan na drugom kraju Ploča. Nažalost, nije ga se uspio riješiti, i dalje mu je prijetio jer su oni bili dobri s Mitrom, koji se također pokušao skloniti od nasilnog brata preselivši se u drugi stan.

Višegodišnje svađe kulminirale su stravičnim ubojstvo u petak ujutro nešto prije osam sati.

Milenko je najprije ubio brata Mitra na deponiju starog željeza, gdje je ovaj ostavljao sakupljeni otpad. Ispalio je u njega nekoliko hitaca. Kažu da ga je onako izmrcvarenog na podu dokrajčio metkom u glavu ispaljenim iz blizine. Usmrtio ga je puškom, pretpostavljaju sačmaricom.

Ostavivši mrtvog brata u lokvi krvi, Milenko se dao u nastavak svog krvavog pohoda. Iz industrijskog predgrađa krenuo je u grad tražeći dječaka. Znao je da svako jutro ide u školu u isto vrijeme.

Znao je njegovu rutu kretanja, između stambenih zgrada nedaleko od pločanske crkve u kvartu kojeg Pločani zovu Dedinje. Djeca kroz ta dvorišta u manjim ili većim skupinama idu u školu, tim im je neuobičajenim putem najbliže.

Nesretni dječak je bio sam. Ubojica je parkirao svoj bijeli Yugo 45 nedaleko od mjesta gdje će usmrtiti dječaka. Neki su primijetili da nosi neku šarenu krpu ispod koje je virila neka cijev, no nikome nije padalo na pamet da je to puška koju je nevješto kamuflirao. U tom trenutku očito ga nije bilo briga za ništa, samo je na umu imao zločin kojega će u trenutku pomračenja uma izvršiti. Sačekao je nesretnog dječaka i u njega ispalio smrtonosni hitac. Upucao ga je u lijevu stranu glave, a jedna postarija gospođa pod čijim se balkonom dogodilo ubojstvo kaže da je čula četiri hitca.

– Ništa me ne pitajte. Ne znam na kojem sam djelu zemlje. Ja jadna pomislila da netko slavi, nije mi bilo na kraj pameti da netko nekoga ubija, a još manje dijete od 16 godina. Ovdje djeca prolaze u školu uvijek se čuje neki žamor, ali ovaj put nisam čula ništa takvo – govori nam vidno uzrujana gospođa.

– Ja sa šalicom kave izletila vani. Kad ono imaš šta i vidjeti. Dijete leži. A susjeda jedna govori “momak šta je momak šta je”, ali on ne odgovara. Ja se primaknula on nepomično leži na podu. Krv mu ispod glave. Zatvorene mu oči. Mi oko njega a on u jednom trenutku otvori oči i to je bio kraj. Dotrčala je jedna policajka ovdje susjeda iz kvarta, u tome došla i hitna ali pomoći nije bilo. Umro nam je pred očima – očajna je gospođa.

Foto: Dubrovački dnevnik

 

Kako me to šokiralo, urlikala smo od muke i nemoći što mu ne mogu pomoći, pijem tablete za smirenje, dodaje.

– Ubojica je njega čekao. Ljudi su vidjeli da se parkirao ovdje uz ćošak, evo gdje je sada policijsko auto – pokazuje nam gospođa Irena Prskalo koja je među prvima dotrčala na prizorište.

Ubojica je nosio crvene slušalice na ušima, imao je kockastu kariranu košulju i nešto široko kao neka ploča ispod koje je sakrio pušku.

– Umrla sam od straha. Trebala sam ići zubaru, pa sam ustala malo ranije. Kad sam čula pucnjavu pomislila sam da je kod nas počeo rat. Ovakva tragedija mi nije bila na pameti. S balkona sam vidjela nepomično tijelo – prisjetila se Prskalo.

– Bože sačuvaj šta se ovo desilo, ne mogu vjerovati. Evo stalno mi je na pameti taj dječak. Užas. Da smo barem mogli pomoći, a nismo – kazuje nam.

Pločani su šokirani.

– Ma to vam je najobičnija osveta pomahnitalog ubojice. Milenko se želio osvetiti toj obitelji i to je učinio na najsvirepiji način. Ubio im je šesnaestogodišnjeg sina. On je uznemiravao susjede, puštao je glasnu glazbu, od njega nitko nije imao mira. Policija je tu dolazila više puta, ali eto da su ga odveli na vrijeme u zatvor ili u ludnicu tragedija se mogla izbjeći – ogorčeni su Pločani s kojima smo razgovarali. Svi hvale Mitra, koji je bio i hrvatski branitelj kao pripadnik IV. gardijske brigade, i napominju kako su bili zgroženi Milenkovim ponašanjem.

– Samo je bilo pitanje dana kada će nekoga ubiti – kazuju nam.

– Sve je on pomno smislio. Znao je da je dječak jedinac u roditelja i da su ga dobili nakon dosta godina braka. Sve je on to isplanirao – govore nam.

I pločanska Gimnazija je zavijena u crno. Djeca u manjim skupinama, prijatelji ubijenog dječaka dolaze na mjesto ubojstva, zanijemili su od šoka. Ne mogu vjerovati da više neće vidjeti svog prijatelja s kojim su dijelili školske klupe. Njegov mladi život je okončao pomahnitali susjed, koji je uhićen na magistrali kod Opuzena i prepraćen u pritvor u Dubrovniku.

Tekst: Slobodna Dalmacija

Foto: Dubrovački dnevnik

https://ploce.com.hr/

Zbog dvostrukog ubojstva u Pločama uhićen muškarac

Dvostruko ubojstvo dogodilo se ovog petka ujutro u Pločama. Prema službenim informacijama Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, nakon zaprimljenog većeg broja dojava građana, policija je jutros oko 8 sati na dvije različite lokacije na području grada Ploče pronašla dvije mrtve muške osobe za koje se sumnja da su preminule nasilnom smrću.

Vrlo brzo nakon pronalaska tijela, oko 8,30 sati, policija je uhitila osobu koja se dovodi u vezu s ovim događajem i on se trenutno nalazi u prostorijama policije gdje će se nad njim provesti kriminalističko istraživanje.

Slijedi očevid kojim će rukovoditi Županijsko državno odvjetništvo i kojim će se utvrditi detaljnije informacije ovog događaja.

Ploče Online

HZJZ-ovo izvješće otkriva: U bolnicama je više cijepljenih nego necijepljenih; pogledajte grafikon

cijepljenih
KB Dubrava, foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ lsd

Iako je COVID-19 od početka ruske invazije na Ukrajinu izgubio svoj kultni status u glavnim medijima, što je prigodno koincidiralo s potpunim raspadom pandemijskog narativa kojeg smo slušali posljednje dvije godine, najnovija izvješća (ako ih tako možemo nazvati zbog neučestalog objavljivanja) HZJZ-a donose zanimljive podatke. Naime, u posljednjem izvješću otkriveno je da je među hospitaliziranima veći postotak cijepljenih nego necijepljenih.

Naime, HZJZ je o “najvećoj krizi od Domovinskog rata”, donedavno objavljivao tjedna izvješća. No i ona se nisu poklapala s vremenskim intervalom od sedam dana, a bila su puna statističke šlampavosti, na što je već upozoravao Nenad Bakić, poduzetnik, matematičar i analitičar koji se bavi matematičkim analizama i modelima u pandemiji korona virusa.

U veljači ove godine HZJZ je odlučio tjedna izvješća zamijeniti mjesečnim izvješćima, pa je tako u onom posljednjem objavljenom 17. ožujka, a koje se odnosi na razdoblje do 13. ožujka, objavljena tablica “Hospitaliziranih u tjednu od 28. veljače 2022. do 13. ožujka 2022. prema cjepnom statusu”.

Prema tom grafikonu među hospitaliziranima zbog COVID-a, njih 48,90 posto nije bilo cijepljeno. Među hospitaliziranima je pak 30,99 posto onih cijepljenih s dvije doze, 18,17 posto onih cijepljenih s tri doze, ili kako se popularno kaže boosteriranih.

Tablica iz izvješća HZJZ-a

Od ukupnog broja onih koji su u bolnici zbog COVID-a u tom razdoblju je i 1,23 posto onih koji su cijepljeni jednom dozom. Kada se sve to zbroji, zaključuje se da je među hospitaliziranima više onih koji su cijepljeni jednom do tri doze dakle 50,39 posto, nego onih koji nisu uopće cijepljeni – 48,90 posto.

Za 2022. i 2023. godinu naručeno preko 11 milijuna doza cjepiva

Uz ovakve egzaktne podatke, nije ni čudo da interes za cijepljenje pada. Prema posljednjim podacima Ravnateljstva civile zaštite, zaključno s 20. ožujkom utrošeno je 5.216.368 doza cjepiva, a cijepljeno je 56,91 posto ukupnog stanovništva, odnosno 67,69 posto odraslog stanovništva. Na dan 20. ožujka utrošeno je 18 doza cjepiva, a od toga su 3 osobe cijepljene prvom dozom.

Na fotografiji medicinsko osoblje u pripremi za cijepljenje. foto HINA /Zvonimir KUHTIÆ/ kuzo

Ako znamo da je do sada potrošeno nešto više od 5,2 milijuna doza cjepiva, a dio toga je i doniran manje razvijenim zemljama, pitanje je što nas čeka, kada je u pitanju forsiranje cijepljenja u periodu koji je pred nama.

Naime, Hrvatska je ugovorila u ovoj i sljedećoj godini dostavu preko 11 milijuna doza cjepiva od ukupno sedam proizvođača. Tu kao što je već bio slučaj, prednjači Pfizer s 7,7 milijuna doza.

Izvor: narod.hr

Kardinal Pietro Parolin i Sergej Lavrov razgovarali o Ukrajini

VATIKAN (IKA)

Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin i ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov u utorak 8. ožujka telefonski su razgovarali o stanju u Ukrajini, potvrdio je ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni, prenosi Vatican News.

Kardinal Parolin je u razgovoru ponovio ono što je papa Franjo više puta zatražio, a to je da se borbama stane na kraj. Također je izrazio dostupnost Svete Stolice za bilo kakvu vrstu posredovanja koja se smatra korisnim za promicanje mira.

Kako je rekao ravnatelj tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni, kardinal Parolin izrazio je duboku zabrinutost Svetog Oca zbog rata u Ukrajini. Naglasio je i ono što je Papa rekao u prošlom nedjeljnom nagovoru, te posebno ponovio apel da se zaustave oružani napadi, osiguraju humanitarni koridori za civile i spasioce te da se nasilje oružjem zamijeni pregovorima. Zaključujući razgovor, državni je tajnik ponovno izrazio spremnost Svete Stolice da učini sve da se stavi u službu mira.

Vijest o razgovoru prenijela je agencija Interfax, pozivajući se na Ministarstvo vanjskih poslova u Moskvi. Strane su izrazile nadu da će se uskoro održati sljedeći krug pregovora između Moskve i Kijeva te da će se postići dogovor o ključnim pitanjima, s ciljem prestanka neprijateljstva, navode ruski izvori.

Suradnici ministra Lavrova poručuju da je ministar izvijestio kardinala Parolina o ruskim motivacijama u vezi s uzrocima i ciljevima specijalne vojne operacije provedene u Ukrajini.

Papa Franjo je u nagovoru prošle nedjelje naglasio da ono što se događa u Ukrajini nije vojna operacija, nego rat.

Poseban naglasak, zaključuje se u priopćenju Ministarstva vanjskih poslova, stavljen je na humanitarna pitanja vezana za sukob, uključujući mjere zaštite civila, organizaciju i provedbu humanitarnih koridora, pomoć izbjeglicama, objavio je Vatican News.

UKRAJINA: Svijetleći križ se pojavio na nebu iznad Ukrajine 2 puta u zadnja tri dana!

UKRAJINA: Svijetleći križ se pojavio na nebu iznad Ukrajine 2 puta u zadnja tri dana! Samostan Svetog Mihovila Zlatnih Kupola je samostan koji djeluje u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine.

Manastir se nalazi na desnoj obali rijeke Dnjepar, na rubu litice sjeveroistočno od Katedrale Svete Sofije.

A upravo se na nebu iznad Zlatnog samostana dogodilo nešto misteriozno, slučajno ili ne tijekom ovih ratnih dana. Tajanstveni bijeli KRIŽ pojavio se na nebu iznad ukrajinske prijestolnice, manifestirajući se tik uz zlatne kupole katedrale, piše strani portal.

Križ na nebu uočen je 2. ožujka 2022. zahvaljujući živim slikama s nadzorne kamere samostana sv. Mihaela zaštitnika ovoga grada. Na fotografiji preuzetoj iz videa kamere možemo vidjeti bijeli križ koji se nalazi ispod oblaka na maloj udaljenosti od kupola katedrale sv. Mihovila. Analiza slike isključuje odsjaj ili bljesak leće jer je u to vrijeme nad gradom bilo vrlo oblačno i stoga nije bilo sunčeve svjetlosti. Slika prikazuje kršćanski križ, simbol vjere i nade.

Nije slučajno da se križ pojavio iznad katedrale sv. Mihovila koju su sovjetske vlasti srušile 1930. godine, a obnovljenu i dovršenu 1991. godine, godine kada je proglašena neovisnost Ukrajine. Ovaj križ je očito poruka upućena Rusiji koja je ovih dana napala Ukrajinu i pokrenula vrlo nasilnu ratnu akciju.

Jučer se na nebu iznad Khersona u Ukrajini, ponovno pojavio svjetleći križ. (foto pogledajte ovdje) Slučajnost ili se viđenja sv. Faustine ostvaruju, tek ćemo vidjeti. Bog neka je uz nas i cijeli svijet.

svijetleći križ

www.medjugorje-news.com