Svećenički dan u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji

Dan svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije upriličen je, u srijedu 24. svibnja, u Marijanskom svetištu i Duhovnom centru Vepric. Susret, na kojemu se okupilo oko stotinu svećenika, započeo je u kapeli koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup u miru mons. Marin Barišić.

Prigodnu homiliju apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimira Puljića pročitao je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić. U homiliji je mons. Puljić analizirao tekst iz Djela apostolskih (Dj 20, 28-38) koji govori o dirljivom oproštaju Pavla od njegovih kolega koje je „on osobno pozvao u službu, poznavao u dušu, zaredio za đakone, prezbitere i biskupe te s njima proveo ‘tri pune suzne i mučne godine’”. Mons. Puljić je istaknuo kako Pavao svoje kolege upozorava na tri stvari: prvo – stado koje im je povjereno nije njihovo vlasništvo, nego su izabrani od Duha Svetoga kako bi za stado brinuli; drugo – svoje suradnike „upozorava na velike opasnosti izvana, od strane poganskih fanatika, nevjernika, neznabožaca, bezbožaca, bogomrzaca, bogohulnika”, tj. Pavao ih upozorava na sve one koji ubijaju i razdiru odnose; treće – svoje suradnike upozorava na heretike koji su i danas prisutni kroz iskrivljavanje crkvenog nauka uime svjetovnih znanosti. Mons. Puljić je u homiliji naglasio i kako je ovaj Pavlov govor obilježen suzama te molitvom, dodavši: „Pavao je najveći kada klekne i kad se moli. To kao svećenici trebamo činiti kako na sastanku, tako i na rastanku, kako na uranku, tako i na počinku; u svako doba dana i noći. Lijepo je osjetiti gorljivog apostola Pavla koji propovijeda neustrašivo i smjelo. Bez straha od ljudi, ali i bez želje da se svidi ljudima. Posebice je dirljivo vidjeti s kakvom brigom i ljubavlju pazi na Božje stado koje mu je povjereno. Neka i nama pomogne predano živjeti za povjerene ljude koje nismo birali, već smo im poslani. Posebice ga molilo neka smekša naše ‘srce kameno’ i učini nas osjetljivima za nevolje ljudi”.

Drugi dio programa, koji je održan u velikoj dvorani, započeo je predstavljanjem novih voditelja ureda: predstojnice Katehetskog ureda prof. dr. sc. Jadranke Garmaz, predstojnika Ureda za pastoral mladih don Ivana Terze te v.d. ekonoma i ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera don Mije Šurlina. Najprije je pastoralni vikar mons. Ančić podsjetio na rad prethodnika navedenih ureda: mr. sc. don Josipa Periša, dr. sc. don Mihaela Provića i don Joze Gojsalića.

Zatim se nazočnima obratila predstojnica Garmaz, podsjetivši ih na tradicionalne aktivnosti Katehetskog ureda. Osim toga, prof. Garmaz je govorila i o novim projektima: tečaju ikonopisanja za vjeroučitelje; biblijskim katehezama pod nazivom „O Riječi je riječ”; portalu „Mreže Riječi” na kojem svoje članke objavljuju brojni doktori znanosti, svećenici, vjeroučitelji i studenti teologije; duhovnim vježbama na kojima svaki vjeroučitelj treba sudjelovati jednom u tri godine. Poručila je i kako će godišnjak „Svjedok” dobiti novi izgled. Upoznavši svećenike s „Istraživanjem o pripravi za primanje sakramenta krizme” koje je provedeno 2020. godine na 472 ispitanika, predstojnica Garmaz ih je pozvala na suradnju s vjeroučiteljima u župnoj katehezi.

Don Ivan Terze je poručio kako „Ured za mlade treba pratiti znakove vremena”. Kazavši kako je kod mladih često prisutna nezainteresiranost za vjeru, don Ivan je naglasio da pastoral mladih treba biti „vjeran svijetu mladih te vjeran crkvenom poslanju”. Naglasio je da su „Susret hrvatske katoličke mladeži” 1996. godine u Splitu te posjet Ivana Pavla II. 1998. godine Splitu i Solinu događaji koji su prouzrokovali polet pastorala mladih u našoj Nadbiskupiji. Poručivši kako je jedan od temeljnih zadataka pastorala mladih otkriti životni poziv kod srednjoškolaca i studenata, don Ivan je istaknuo „da pastoral mladih treba biti pastoral zvanja”. Najavio je i odlazak mladih naše Nadbiskupije na Svjetski susret mladih koji će se održati ovo ljeto u Portugalu.

Don Mijo Šurlin je nazočne upoznao s radovima na Svećeničkom domu u Mravincima, poručivši kako se nada novom financijskom sustavu od jeseni. Naglasio je i kako je Nadbiskupija uvijek na raspolaganju župama kojima je potrebna pomoć u obnovi njihovih kuća i ostale imovine. Podsjetio je i na akciju prikupljanja materijalne pomoći za Siriju, Tursku i BiH.

Nakon što je pastoralni vikar mons. Ančić prisutne podsjetio na korisne materijale za pripravu sakramenta potvrde (serija Youcat, J. Baričević – „Snagom Duha”, R. Librić i M. Rašpolić – „S tobom želim poć”, A. Mateljan – „Što vjerujem?”, R. Perić – „Primi pečat dara Duha Svetoga”, J. Udovičić – „S Kristom kroz život, M. Gotovac – „Katehetsko liturgijska građa u pastoralu krizmanika”, D. Koren i suradnici – „Duše Sveti, mi te trebamo”, M. Radošević – „Primite Duha Svetoga”, L. Vuco – „Župni priručnik za krizmanike i mlade”, N. M. Roščić – „Moja krizma”), dr. sc. s. Marijana Mohorić je prikazala novi priručnik za krizmanike.

Dr. Mohorić je kazala kako je priručnik „Potvrđeni za život u punini. Prva godina priprave kandidata za slavlje svete potvrde” izrađen na poticaj i zahtjev tadašnjeg zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića. Ovaj priručnik je izdan za katehete (2020. godine) te za krizmanike (2021. godine). Dr. Mohorić je nazočne upoznala sa sadržajem priručnika, potaknuvši ih da ga preuzmu s web stranice Zadarske nadbiskupije. Posebno je istaknula kako je za kvalitetu pripravu budućih krizmanika nužna suradnja u župama i među župama te autentičnost i formacija župnih suradnika.

Generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo-Frankopan Velić je svećenike upoznao s trenutačnim projektima izgradnje i obnove crkvenih objekata. Najavivši svećeničko ređenje koje će biti 24. lipnja u crkvi Svete Obitelji u Solinu, don Franjo-Frankopan je kazao „kako je posebno radostan zbog trenutačne atmosfere u splitskoj bogosloviji u kojoj vlada zajedništvo i sklad”. Kazao je i kako je za crkvu Svete Obitelji u Solinu pokrenut postupak kako bi je se proglasilo malom bazilikom (basilica minor).

Mons. Puljić je za ovu prigodu napisao govor na temu „Duhovnost dijecezanskog klera”. Nakon što je navedeni govor podijeljen nazočnim svećenicima, generalni vikar je izdvojio nekoliko njegovih naglasaka. „Mons. Puljić, između ostalog, navodi da je srž kleričke duhovnosti u dijecezanstvu. To dijecezanstvo za njega znači pozitivan odnos prema biskupu i prema drugim svećenicima”, kazao je don Franjo-Frankopan, istaknuvši i kako mons. Puljić naglašava „da je najveći neprijatelj međusobnih odnosa trač koji je znak duhovne praznine”.

Na kraju se nazočnima obratio i nadbiskup u miru mons. Marin Barišić. Poručivši svećenicima da je znanje bitno kako bi se moglo kvalitetno pripremati srednjoškolce za sakrament potvrde, mons. Barišić je dodao i „kako ono, ako nedostaje prenošenje iskustva vjere, ništa ne znači”. Potaknuvši svećenike da budu predstavnici Crkve koja pripada narodu, mons. Barišić je kazao: „Neka Duh Sveti u nama osvježi svoje darove kako bi mogli biti znak Božjeg lica”.

Svećenički dan je završio zajedničkim objedom u blagovaonici Svetišta.

Preminuo mons. dr. Božo Bulat

Dana 22. svibnja 2023., predan u volju Božju i okrijepljen svetim sakramentima, preselio se u vječnu domovinu

bbulat

Mons. dr. Božo Bulat
svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije
(1940. – 2023.)


Rođen je 1940. godine u Bisku, gdje je i zaređen za svećenika 1964. U Nadbiskupiji je služio kao odgojitelj, ravnatelj i nastavnik u Sjemeništu, Gimnaziji, Bogosloviji i KBF-u te u drugim službama i vijećima Nadbiskupije.

Sprovodna misa i obred ukopa bit će u četvrtak, 25. svibnja u 16.00 sati u Bisku.

Dobri Otac kojemu je odano služio neka mu bude milosrdan i vječna nagrada.

U molitvi i zahvalnom sjećanju: Nadbiskupi, svećenici i vjernici Splitsko-makarske nadbiskupije.

Počivao u miru Božjem.

Pogreb don Marijana Ivana Čaglja

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Marijan Ivan Čagalj ispraćen je na posljednji počinak u nedjelju 21. svibnja na groblju u Medovu Docu. Sprovodnu misu predvodio je don Marijanov dugogodišnji prijatelj mons. Pavao Banić uz koncelebraciju apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimira Puljića, generalnog vikara don Franje-Frankopana Velića, pastoralnog vikara mons. Nediljka Ante Ančića, župnika u Medovu Docu don Marija Čaglja i pedesetak svećenika. Misi su nazočili i članovi obitelji te mještani rodne župe.

Prigodnu homiliju izrekao je apostolski upravitelj mons. Želimir Puljić. Poručivši u uvodnom dijelu homilije kako su grobovi najbolja života propovijed, mons. Puljić je kazao: „Zato su sveci savjetovali svojim suvremenicima da misle na zadnje dane i da se češće smrti sjete. I preporučivali su im neka ispišu tekstove koje će držati na stolu ili na zidu, kao npr. onu rečenicu iz obreda Pepelnice: ‘Sjeti se da si prah i u prah ćeš se vratiti!’ ili ‘Ne zaboravi, čovječe, da ćeš umrijeti’. Znali su, naime, kako nas smrt ne ostavlja ravnodušnima, nego postavlja temeljna pitanja odakle dolazimo, kuda idemo i kamo to prelazimo. Jer, ‘ima jedna modra rijeka; svima nam je preko rijeke’ (Mak Dizdar)”.

Istaknuvši da mi kao vjernici na smrt gledamo očima vjere te kako nas odar pokojnog don Marijana podsjeća da smo putnici na ovom svijetu, apostolski upravitelj je rekao: „Mi ćemo danas ispratiti don Marijana Ivana na groblje gdje će počivati do dana uskrsnuća. Siguran sam da bi on nama danas ponovio riječi svete Monike: ‘Sjećajte me se u molitvama gdje god se našli’”.

Mons. Puljić je naglasio kako nam u trenutku kraja ovozemnog druženja šutnja i molitva otkrivaju da smrt nije kraj, dodavši: „Nismo, dakle, bez nade i utjehe. Znamo, naime, da su ‘duše pravednika u ruci Božjoj, a nada puna besmrtnosti’. Ispunjeni tim svjetlom i mi sa psalmistom pjevamo: ‘Tebe žeđa duša moja, Gospodine Bože moj. Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži’”.

Rekavši kako smo zahvalni don Marijanu „što je riječ Božju lomio, propovijedao i svete tajne dijelio”, mons. Puljić je zaključio: „Ovo je njegova posljednja propovijed, bez riječi. Ali, o Vječnoj Riječi i vječnom životu o kojem je i on toliko puta govorio kad je kraljevstvo Božje navješćivao. I dok ovdje stojimo svjesni da je i naš život žurno koracanje prema eshatonu, prema vječnosti, prema kući Očevoj, u ovoj prigodi ponavljajmo sa sv. Augustinom: ‘Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok u Tebi ne otpočine’. S takvim raspoloženjem molimo Svemogućega neka dobrostivo privede ovog našeg brata u prostranstva gdje tuge više neće biti, ni jauka, ni bola, već mir i radost u Gospodinu”.

Nakon što je generalni vikar don Franje-Frankopan Velić nazočne upoznao s izrazima sućuti splitsko-makarskog nadbiskupa u miru mons. Marina Barišića te riječkog nadbiskupa mons. Mate Uzinića, Šimun Čagalj je pročitao Marijanovu pjesmu „Žute boje”. Zatim je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić ukratko prikazao život i rad don Marijana Ivana Čaglja.

Don Marijan Ivan Čagalj

(1938.-2023.)

IN MEMORIAM

Marijan Ivan Čagalj, sin oca Marka i majke Mare rođen je 15. siječnja 1938. u Medovu Docu. Roditelji su imali petero djece četiri brata i sestru, a Marijan je bio najmlađi. Osnovnu školu pohađa u rodnom selu, a zadnja tri razreda sedmoljetke (ondašnju malu maturu) završava u Imotskom. Odatle odlazi u Sjemenište u Split, gdje ostaje četiri godine. Potom, školske godine 1956/57. u Hercegovini, na Širokom Brijegu, na Državnoj realnoj gimnaziji maturira. Već tada se među gimnazijalcima isticao svojim likovnim talentom.

S maturalnom svjedodžbom u džepu Marijan neko vrijeme kuša život radnika na radilištima Jadranske magistrale podno Velebita. Nakon odsluženja vojne obveze u Delnicama javlja se u Bogosloviju u Splitu. U to su vrijeme komunističke vlasti na više godina zatvorile splitsko Sjemenište i Bogosloviju pa je tadašnji biskup Frane Franić svoje sjemeništarce i bogoslove morao slati u druga crkvena učilišta u Hrvatskoj.

Tako je Marijan s još nekoliko bogoslova iz toga godišta poslan u Bogosloviju u Zagrebu gdje je primio duhovnu formaciju i pohađao filozofsko-teološki studij na tamošnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za vrijeme izobrazbe i studija poglavari su zapazili Marijanove sposobnosti na području književnosti i likovne umjetnosti pa su ga u zavodu postavili za tzv. magistra ludorum koji je bio zadužen za pripremu zavodskih priredbi, sastavljanje recitala i uređenje pozornice.

Za đakona je zaređen u Zagrebu 4. travnja 1965., a sveti red prezbiterata primio je s još četvoricom kolega preko ruku biskupa Frane Franića u splitskoj katedrali na sv. Petra, 19. lipnja iste godine. Mladu misu slavio je u svom rodnom mjestu Medovu Docu 1. kolovoza 1965.

Svoja prva pastoralna iskustva kao mladomisnik stjecao je na tri župe i u svakoj je ostao po godinu dana. Najprije je vršio službu župnog pomoćnika Katedrale u Splitu. Zatim je sljedeće godine imenovan zamjenikom odsutnog župnika u Novim Selima na Cetini i nakon toga je jednu godinu bio upravitelj župe Neorić.

Godine 1968. don Marijan je razriješen pastoralnih obveza i od biskupa Frane Franića dobiva dopuštenje za studij povijesti umjetnosti i komparativne književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iz pisama koje tih godina piše nadbiskupu Franiću doznajemo da je to za nj bio kompleksan i zahtjevan dvopredmetni studij, a imao je problema i s primjerenim smještajem. Neko je vrijeme radi stručnog usavršavanja boravio u Parizu, a već kao đak je bio član poznate dopisne slikarske škole u tom gradu (École A.B.C. de Dessin de Paris).

Po završetku studija na Sveučilištu u Zagrebu (1975.) predavao je hrvatski jezik i povijest umjetnosti na Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu, a zatim se tri godine ponovno vraća u pastoral i vrši službu upravitelja župe Klis. Godine 1980. imenovan je glavnim urednikom Vjesnika splitsko-makarske nadbiskupije i na toj će dužnosti ostati punih deset godina. Brojnim reportažama, svojim crtežima i ilustracijama koje je kao urednik pripremao, doprinosio je svježini i zanimljivosti toga crkvenog časopisa. No, zbog zdravstvenih problema odlazi na bolovanje i dobiva umirovljenje te od tada živi kao član zajednice Svećeničkog doma u Splitu.

Don Marijan Ivan je uz spomenute službe bio godinama član više nadbiskupijskih vijeća (Katehetsko vijeće, Vijeće za liturgiju, umjetnost i glazbu, Vijeće za tisak). Imao je dušu umjetnika i pjesničku žicu sa sebi svojstvenim doživljajem svijeta i Boga. O tome svjedoče njegove dvije knjige pjesama od kojih su neke uvrštene i u antologije hrvatske duhovne lirike: “Pili smo materinsko mlijeko” (Nova Sela 1967.), “Sunčani konji” (CuS, Split 2003.). Tu je zatim knjiga recitala “Sunčeva ruža” (CuS,2003.), knjiga priča i putopisa “O velika kišo” (CuS 2004.), razmatranja o marijanskim svetištima “Pred Marijom”(Zagreb 1971.) i dr.

Okušao se i u prevođenju s francuskog jezika. Preveo je na hrvatski djelo Paula Claudela, Molitva ophođenja za pozdravljenje novoga vijeka (Mogućnosti, 58, 2011, 10/12,36-42), zatim djelo Juana Ramóna Jiméneza pod naslovom Sivko i ja (CuS, 2006.). Dio njegovih umjetničkih radova i tekstova objavljen je u različitim drugim izdanjima, a jedan dio do sada je ostao neobjavljen.

Poseban vid njegova stvaralaštva jesu kiparski i klesarski radovi, restauracije, portreti, crteži, grafike i ilustracije. Isklesao je krstionicu za novu crkvu u svom rodnom mjestu Medov Docu, zatim novi oltar u župnoj crkvi u Bisku, restaurirao je fresko-slike u crkvama Svih svetih u Podgori, sv. Lovre u Splitu i sv. Luke u Kučinama. Od svetačkih slika koje je nacrtao najpoznatija je ona sv. Josipa Radnika u nacionalnom svetištu u Karlovcu te portret kardinala Franje Šepera.

Don Marijanova djela, njegove pjesme, crteži, recitali daju snažno svjedočanstvo vjere koja ga je nosila i nadahnjivala. Njegova su umjetnička ostvarenja prožeta ljubavlju prema Bogu, Crkvi, zavičaju i svom hrvatskom narodu.

Na svoj rođendan prije četiri mjeseca don Marijan je pao i slomio bedrenu kost. Od toga se više nije oporavio. Preminuo je predan u Božju volju u Svećeničkom domu u Splitu 17. svibnja u 85. godini života i 58. godini misništva. Neka ga sada na kraju životnog puta Gospodin, koji ga je pozvao u svećeničku službu, primi sebi, neka mu oprosti grijehe i ljudske slabosti i učini ga dionikom života vječnoga u nebeskoj slavi. Amen. (NA Ančić)

Pogledajte koliko je jučer u Njemačkoj krizmano mladića i djevojaka iz Hrvatske! I to samo u jednom gradu

PIŠE VIJESTI SD
21. svibnja 2023.
<p>Krizma u Njemačkoj</p>
Galerija
Krizma u NjemačkojŽeljko Nedić/Hrvatska katolička župa München

Hrvatska katolička župa München proslavila je u prošlu subotu svetu krizmu. Za tu prigodu iz Hrvatske je došao mons. Želimir Puljić, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije koji je u crkvi St. Mihael predslavio svečano euharistijsko slavlje i podijelio sakrament svete potvrde za 217 mladića i djevojaka, piše dijaspora.hr.

image

Krizma u Njemačkoj

 Željko Nedić/Hrvatska katolička župa München

U koncelebraciji su uz nadbiskupa bili fra Petar Klapež, župnik HKŽ-a München, fra Ivan Vuletić, dušobrižnik u župi te don Darko Poljak, svećenik šibenske biskupije. Svečano slavlje započelo je procesijom kroz crkvu te pozdravom i željom dobrodošlice ocu nadbiskupu.

Kroz proteklu vjeronaučnu godinu krizmanike su za ovaj veliki događaj pripremali vjeroučitelji fra Edvard Sokol, fra Slaven Čeko i pastoralna suradnica Anamarija Andrijević. Kroz čitanja, molitvu i pjesmu mladi su krizmanici aktivno sudjelovali u misnom slavlju. Pjevanjem su slavlju doprinijeli i članovi mješovitog župnog zbora i orkestra mladih HKM-a München pod ravnanjem s. Nikoline Bilić.

image

Krizma u Njemačkoj

 Željko Nedić/Hrvatska katolička župa München

Propovjednik je u svom obraćanju ovogodišnjim krizmanicima najprije zahvalio roditeljima, katehetama i kumovima što su ih pratili riječima i primjerom da mogu primiti sakrament potvrde. Čestitao je zajednici vjernika što se već sedam i pol desetljeća okupljaju u misijskim centrima slaviti euharistiju.

image

Krizma u Njemačkoj

 Željko Nedić/Hrvatska katolička župa München

Na kraju svečanog slavlja župnik fra Petar Klapež zahvalio je najprije dragom Bogu što nam je podario veliki broj krizmanika, ocu nadbiskupu na njegovoj spremnosti da s nama slavi sakrament svete potvrde, roditeljima, kumovima, vjeroučiteljima, ministrantima, članovima župnog vijeća, crkvenom zboru, orkestru mladih, članovima folklorne skupine fra Andrija Kačić Miošić te svima koji su na bilo koji način sudjelovali i pomogli da ovo slavlje svete krizme bude što ljepše.

Euharistijsko čudo kao opomena zbog neprimjerenog načina primanja Svete pričest?

Nedavno se dogodilo Euharistijsko čudo u crkvi sv. Pavla u australskom gradu Melbourne. Posvećena hostija pronađena je kako leži na podu u crkvi na nedjelju Božjeg milosrđa, a akolit je predao hostiju svećeniku. Svećenik je posvećenu hostiju stavio u čašu vode za poseban tretman i 10 dana kasnije svećenik je u čaši vode pronašao posvećenu hostiju kako krvari.

Hostija koja krvari više nije dostupna za štovanje u crkvi budući da je sada službeno pod istragom biskupa.

S obzirom da je hostija pronađena kako leži na podu, može se pretpostaviti da je ili nekome ispala iz ruke tijekom pričesti ili je namjerno odbačena. U oba slučaja to je samo još jedan razlog više zašto bi se Crkva trebala vratiti pobožnijem primanju Svete pričesti – na jezik uz prisutnost ministranta koji će paziti da se ovakve stvari ne događaju.

Neka ovo bude Božji znak da moramo promijeniti naše moderne navike te se vratiti na vrijeme načinu na koji se Sveta pričest dijelila kroz povijest Crkve.

Izvor

Papa Franjo reformirao Ustav Države Vatikanskoga Grada

VATIKAN (IKA)

Papa Franjo je u subotu 13. svibnja 2023., na liturgijski spomen Gospe Fatimske, objavio novi Temeljni zakon Države Vatikanskoga Grada, koji stupa na snagu 7. lipnja 2023., izvijestio je Vatican News.

Sveti Otac objavio je novi Temeljni zakon da bi odgovorio na potrebe našeg vremena i učinio operativnim situacije koje proizlaze iz međunarodnih obveza koje je preuzela Apostolska Stolica, s obnovljenim potrebama koje takav specifični aspekt zahtijeva, papa Franjo je u subotu.

Sveti Otac tako obnavlja Ustav Države Grada Vatikana, zamjenjujući dosadašnji, od 26. studenoga 2000. godine, koji je objavio sveti Ivan Pavao II., a koji je pak naslijedio onaj koji je 7. lipnja 1929. godine objavio Pio XI.

Nova reforma, dakle, koja stupa na snagu 7. lipnja, dolazi u okviru brojnih reformi provedenih tijekom posljednjih deset godina pontifikata. Zakon, naime, preuzima i upotpunjuje već objavljena regulatorna ažuriranja i institucionalne profile koji su postali operativni u državi s reformom Zakona o izvorima prava, Zakona o upravljanju Državom Vatikankoga Grada i Zakona kojim se uređuje pravosudni sustav.

Kao što je predviđeno u Ustavu iz 2000. godine, Papa potvrđuje punu ovlast vrhovnog svećenika što uključuje potpunu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast.

Potvrđena je i jedinstvena posebnost i autonomija vatikanskoga pravnog sustava koji se razlikuje od onoga Rimske kurije.

Potvrđuje se također državna jurisdikcija nad izvanteritorijalnim područjima, odnosno obnašanje bilo koje posljedične vlasti nad teritorijem, definiranim Lateranskim ugovorom 1929., te u zgradama i područjima gdje djeluju institucije Države Vatikanskoga Grada ili Svete Stolice, te su na snazi, prema međunarodnom pravu, osobna i funkcionalna jamstva i imuniteti.

Papa također potvrđuje zakonodavnu funkciju Papinskog povjerenstva za Državu Vatikanskoga Grada, koje je do sada činio kardinal predsjednik, ujedno i predsjednik Uprave Grada Vatikana, te drugi kardinali.

S novim Temeljnim zakonom, što je jedna od novosti, neće biti tako: osim kardinala u Povjerenstvu će biti i drugi članovi koje će Papa imenovati na petogodišnji mandat, te će moći sudjelovati i laici.

Druga novost odnosi se na strože i detaljnije odredbe o privremenom i konačnom proračunu koji svake godine razmatra Papinsko povjerenstvo, u skladu s pravilima računovodstva i s aktima koji imaju snagu zakona. Povjerenstvo razmatra trogodišnji financijski plan podnoseći te akte izravno na odobrenje Svetom Ocu. Proračun mora osigurati ravnotežu prihoda i rashoda i biti inspiriran načelima jasnoće, transparentnosti i pravednosti, objavio je Vatican News.

Papina čestitka za Majčin dan

VATIKAN (IKA)

Papa Franjo u nedjelju, 14. svibnja uputio je poruku povodom Majčina dana koji se slavi u mnogim zemljama.

Danas se u mnogim zemljama slavi Majčin dan; sa zahvalnošću i ljubavlju sjećamo se svih majki, onih koje su još s nama i onih koje su se preselile u nebo. Povjeravamo ih Mariji, Isusovoj majci, rekao je Papa u svom obraćanju vjernicima nakon molitve Kraljice neba pozvavši vjernike da velikim pljeskom pozdrave majke.

Njoj se obraćamo molitvom da ublaži patnje mučeničke Ukrajine i svih naroda ranjenih ratovima i nasiljem, dodao je Papa.

ZAŠTO KARDINALE ČUPIĆU?Kardinal Cupich će ‘ograničiti’ izlaganje presvetog sakramenta tijekom nacionalne euharistijske obnove

Očekuje se da će nadbiskupija Chicaga ograničiti izlaganje presvetog sakramenta tijekom nacionalnog euharistijskog hodočašća, koje će proći područjem Chicaga sljedeće godine, uoči Euharistijskog kongresa zakazanog za srpanj 2024.god.

Ograničenje dolazi iako su biskupi SAD-a planirali proces euharistijske obnove Crkve, koji je sada u tijeku, i 14 milijuna dolara vrijedan Euharistijski kongres planiran za 2024. — sa posebnim naglaskom na euharistijsko klanjanje.

Prema trojici visokih crkvenih dužnosnika bliskih euharistijskom hodočašću, čikaška nadbiskupija rekla je organizatorima euharistijskog hodočašća da se od hodočasnika očekuje da rezerviraju Euharistiju u ciboriju, iako mogu putovati kroz nadbiskupiju tijekom svoje procesijskog hoda do Indianapolisa. Naime, neće dozvoliti da se Presveti sakrament izloži u monstranci, kao što će hodočasnici učiniti u drugim područjima zemlje.

Prema internim izvorima, “On (kardinal Cupich) im je rekao da mogu proći kroz Chicago, ali ne mogu izložiti Presveti Sakrament dok hodaju. Čini se da je to bio kompromis da bi opće mogli doći u jednu od najvećih nadbiskupija u Americi.”

Drugi dužnosnici bliski euharistijskom hodočašću potvrdili su ovo mišljenje.

Crkveni dužnosnici bliski hodočašću, koji nisu bili ovlašteni javno govoriti, opisali su kardinala Cupicha kao “protivnika” euharistijskih hodočašća – rekavši da je kardinal iznio prigovor među biskupima o načinu na koji bi se hodočašća mogla percipirati.

“Morate razumjeti”, rekao je jedan dužnosnik za katolički portal The Pillar, “on nerado pristaje da cijela ova parada prolazi kroz njegovu biskupiju.”

Zajedno s drugim biskupima, kardinal je umjesto toga tvrdio da se trenutni planovi za euharistijsku obnovu previše fokusiraju na klanjanje i euharistijsku pobožnost, te bi iz tog razloga mogli umanjiti euharistijsku teologiju koja naglašava zajedničku prirodu kršćanskog bogoslužja u misi.

Kardinal je posljednjih godina mnogo pisao o vlastitoj viziji euharistijske obnove — i izrazio zabrinutost zbog uloge euharistijskog klanjanja u projektu euharistijske obnove.

Kardinal je 2022. objavio kratku knjigu „Uzmi, blagoslovi, lomi, podijeli: strategija za euharistijsku obnovu“, koja se bavila euharistijskim klanjanjem.

“Euharistijsko bogoslužje legitiman je razvoj pobožnosti u zapadnoj Crkvi s mnogim dobrobitima za one koji se njome bave”, napisao je Cupich.

No, “iako ima mnogo pozitivnih elemenata u euharistijskom klanjanju”, dodao je kardinal, ono može dovesti do “ograničene, pa čak i iskrivljene percepcije samog sakramenta”, bez dovoljne kateheze, upozorio je.

Bez odgovarajuće kateheze, upozorio je, “euharistijsko klanjanje može privatizirati nečiji odnos prema sakramentu i samom Gospodinu, zanemarujući zajedničku dimenziju euharistijskog štovanja i našu odgovornost da se aktivno uključimo u našu zajednicu.”

Izvor

Nadbiskup Cordileone osudio pobačaj kao ‘sotonski obred’, LGBT ideologiju kao ‘demonsku’

“I, za dobrobit djece, učinimo sve što je moguće da izgradimo društvo koje maksimalno daje šanse da dijete odrasta s majkom i ocem, da ih poznaje i da ih ljubi, u doživotnom odnosu bez sukoba.”

Pobačaj je djelo “sotonskog obreda”, naglasio je to nadbiskup Salvatore Cordileone, tijekom nedavne konferencije o “duhovnom boju”.

Pogansko štovanje lažnog boga “Moloha” slično je današnjem štovanju pobačaja, rekao je nadbiskup nadbiskupije San Francisca na konferenciji 25. ožujka (video dole).

Poganski obredi “u određenom smislu, na novi način, se sada oživljavaju, i ono je dio sotonskog štovanja, pobačaja i žrtvovanja (djece)”, rekao je nadbiskup.

Cordileone je također nagon pro-LGBT aktivista da izbrišu razlike između muškaraca i žena nazvao “demonskim”.

“Dakle, vidite, ovo je brisanje Božje slike s lica Zemlje. Dakle, nije retoričko ili poetsko pretjerivanje nazvati ga demonskim; doslovno jest. Dakle, moramo se angažirati. Moramo se angažirati i na druge načine: politički, aktivistički i edukativni… Sve to, ali najviše kroz naše duhovne ruke”, rekao je.

Vjerni prelat također je pozvao na pokoru, post i molitvu. „Moramo živjeti, a to je zapravo živjeti s duhovnim resursima koje nam Bog daje kroz molitvu, a posebno molitvu krunice. Znamo da đavao mrzi krunicu; on mrzi našu Blaženu Majku. Moliti krunicu svaki dan, moliti je kao obitelj barem jednom tjedno. A pokora, trebamo povratiti praksu pokore koja je toliko… rubna; srećom, tijekom korizme, ovo vrijeme korizme, ljudi se još uvijek donekle sjećaju, ali trebamo činiti pokoru, a posebno postiti.”

Podsjetio je nazočne da je petak “još uvijek dan pokore”, čak i izvan Korizme. Katolička Crkva još uvijek potiče pojedince da se suzdrže od mesa petkom. “Suzdržavanje od mesa ili neke druge hrane, kako je odredila Biskupska konferencija, ima se držati svakog petka, osim ako bi svetkovina padala u petak”, prema kanonu 1251.

Potaknuo je i na euharistijsko klanjanje.

Cordileone je privukao pozornost svojim snažnim pro-life stavom, uključujući javnu objavu da bivša predsjednica Zastupničkog doma Nancy Pelosi ne bi trebala primiti Svetu pričest zbog svoje javne i skandalozne podrške pobačaju. Međutim, nastavila je primati Svetu pričest dok je bila u Washingtonu, D.C.

“Učinimo sve što je moguće kako bismo zaštitili i podržali sav ljudski život, uključujući život u maternici, i žene koje se nađu u kriznoj trudnoći”, rekao je Cordileone za OSV News. “I, za dobrobit djece, učinimo sve što je moguće da izgradimo društvo koje maksimalno daje šanse da dijete odrasta s majkom i ocem, da ih poznaje i da ih ljubi, u doživotnom odnosu bez sukoba.”

Izvor

Nadbiskup Barišić na Nedjelju Božjeg milosrđa krstio osmo dijete obitelji Ajduk

OPUZEN (IKA) 

Na Nedjelju Božjeg milosrđa 16. travnja, splitsko-makarski nadbiskup u miru Marin Barišić predslavio je misno slavlje u crkvi Sv. Stjepana Prvomučenika u Opuzenu, tijekom kojeg je krstio malog Roka Čovića i Mariju – osmo dijete Damira i Božane Ajduk.

Mir vanjskih okolnosti nas ne umiruje, potreban je mir unutarnji – srce, duša, savjest, ta harmonija i taj mir obuhvaća Božji šalom, obuhvaća i blagostanje i zdravlje i mir duše, svu onu skladnost koja čovjeka čini čovjekom. Takav mir Gospodin unosi među svoje učenike i oživljava ih, dahne u njih, kao na početku kad je Gospodin stvorio čovjeka, uskrsli Gospodin dahne i daje novi život da mogu biti novi ljudi i da mogu oproštenje koje su primili, snagom Duha Svetoga darivati drugima.

Koliko nam je danas potreban ovaj mir oproštenja, pomirenja, tu smo svi u nekim konfliktima, napetostima, pa i narušenim odnosom s Gospodinom i bližnjima, koliko nam je potreban ovaj mir, oproštenje da bi doista doživjeli ono pravo bogatstvo.

„Evo i nas danas ovdje, ‘Tominih blizanaca’, braće i sestara, u ovom susretu s Gospodinom; koliko smo i mi zatvoreni, koliko smo se možda udaljili u našim sumnjama, našim strahovima.“ Gospodin želi otvoriti ta vrata, na svoj način ohrabriti nas, izvesti nas, da imamo dostojanstvo novoga načina življenja i da u zajedništvu s drugima možemo pratiti ono što imamo u prvoj zajednici – postojanost u apostolskom nauku, zajedništvu, molitvi i euharistiji, naglasio je nadbiskup Barišić.

Imamo nadu, ali bez Gospodina nema uskrsnuća, sve naše nade bi došle do zida smrti. Krist Gospodin pobijedio je zid smrti, otvorio put prema vječnosti. Život, ovdje, nije bez problema, pashalni smo ljudi. Prisutan je križ, rane, nevolje, ali one povezane s Kristovim križem imaju i svoje preobraženje, imaju i svoj novi način, kvalitetu života. Zlato se dobiva samo preko vatre, i u našemu životu, kušnje, i sve skupa, ako povežemo s križem uskrsloga Gospodina, zlato postaje, postaju proslavljene, postaju radost.

Svako dijete, nije samo dar obitelji, ono je blagoslov ovdje, ovome mjestu, zato je vrlo važno da naše društvo shvati koliko je važna obitelj, naglasio je nadbiskup Barišić i dodao kako je samo obitelj temelj normalnog društva. Ako je rastrgana obitelj, razbijena, to je loš temelj, i tu je loša budućnost društva, i zato dijete je dijete i zajednice. „Ja ne znam zašto se to ne čini, govori se puno o obitelji, pomoći, zašto obitelj mora plaćati vrtić, jer dijete je dijete društva!“ Zato je vrlo važno da se dade veća podrška obitelji i svakom djetetu. Ne znam koliko naše društvo može, ali trebalo bi svakako učiniti da obitelj ima podršku, pomoć, a često puta nije dovoljna samo materijalna, možda u nekim slučajevima i ne treba, ali potrebna je jedna moralna podrška obitelji, koja je često puta i važnija od materijalne.

Nadamo se da ćemo ići u tom smjeru, jer uskrsli Gospodin stade u sredinu, a ako je On u sredini, onda sve ovo drugo dobiva svoje svjetlo i svoju vrijednost i ako od ovoga Gospodina uskrsloga, živog temelja uskrslog života imamo rodbinsku vezu preko Tome, da smo „blizanci Tomini“ koji znaju kroz svoje poteškoće, svoje rane, doći do uskrslog Gospodina i ispovjediti vjeru: „Gospodin moj i Bog moj“, ja vjerujem da će naš svakodnevni život imati itekako jedno ozračje ljudsko i kršćansko. Neka nas Gospodin ohrabri danas da možemo biti uvjerljivi i uvjereni, jer ima među nama onih koji su vjernici, a nisu uvjerljivi drugima u njihovoj sredini. Pravi vjernik je onaj koji je uvjeren i vjeruje u Gospodina a njegova vjera i njegov život jest takav da je uvjerljiv u svojoj sredini, na radnome mjestu… Neka nas uskrsli Gospodin ovaj osmi dan, a svaka nedjelja jest zapravo taj osmi dan susreta s Uskrslim, učini uvjerenim, da možemo živjeti svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj“, i da kao takvi možemo biti uvjerljivi u svojoj sredini, zaželio je nadbiskup Barišić.

Gospodin nedjeljom dolazi u našu sredinu, u Opuzen, ne biti tu, pretpostaviti nešto drugo Njemu, neki drugi posao, neki drugi smjer, nije dobro. I ako nam se dogodilo, Gospodin bio ovdje a nas nema, Toma nas poziva, „svoju braću i sestre blizance“ da dođemo ovdje svake nedjelje u zajednici s braćom i sestrama da možemo uskrslog Gospodina prepoznavati u njegovoj riječi, i da ga možemo prepoznati u otajstvu vjere u prilikama kruha i vina i da bi mogli ispovjediti tu vjeru – biti pashalni i uskrsli ljudi.

Izgleda da će oboje krštenika veoma dobro pjevati, kako su danas pokazali, rekao je župnik don Ante Antunović uz čestitke na kraju misnog slavlja, a nadbiskup Barišić uručio dar obitelji Čović i Ajduk uime nadbiskupije, te uz čestitke, prije završnog blagoslova zaželio vjernicima da uskrsli Gospodin naše križeve, poteškoće, nevolje, svojim križem poveže i njih pretvara u radost, u zlato, koje se kroz kušnje u vatri dobiva. „Uskrs je događaj povijesti, budućnosti, ne možemo ostati indiferentni kao da se ništa nije dogodilo i kao da se nas to ne tiče!“ Ljubav Božja nas je zahvatila, u to ime zazvat ćemo Božji blagoslov na sve nas ovdje, zaključio je nadbiskup Barišić.

Sretnoj obitelji Ajduk, koji su u braku trinaest godina, Gospodin je darovao Josipa, Franu Jakova, Petra, Luciju, Mihaela, Gabrijela, Rafaela i Mariju. Josip je najstariji, ima dvanaest godina.