Četvero maloljetnika u Njemačkoj uhićeno zbog planiranja napada na crkve

DÜSSELDORF/BERLIN (IKA)

Četvero maloljetnika iz Sjeverne Rajne-Westfalije i Baden Württemberga uhićeno je pod sumnjom da su planirali islamističke napade u Sjevernoj Rajni-Westfaliji, objavio je u petak 12. travnja Kathpress.

Osumnjičeni dječaci i djevojčice u dobi od 15 i 16 godina uhićeni su, izjavio je u Düsseldorfu ministar unutarnjih poslova Sjeverne Rajne-Westfalije Herbert Reul. Prema njegovim riječima, razmjenjivali su informacije o napadima u Dortmundu, Düsseldorfu i Kölnu, a razmišljali su i o napadima na „kršćanske ustanove i sinagoge u Iserlohnu“.

Uhićene su dvije djevojčice u dobi od 15 i 16 godina te dva dječaka od kojih također jedan ima 15 a drugi 16 godina. Troje uhićenih živi u Sjevernoj Rajni-Westfaliji a jedan u Baden-Württembergu.

Uhićeni su nakon istrage protiv 16-godišnjakinje koja je očito imala namjeru otputovati na Bliski istok kako bi se ondje priključila terorističkoj organizaciji Islamska država (IS). Prateći njezinu komunikaciju na internetu s drugom djevojčicom, za koju se navodi da je njemačka državljanka podrijetlom iz Maroka, policija je naišla i na razgovore u kojima je bilo riječi o planiranju napada. Petnaestogodišnji dječak bio je očito „pokretačka snaga planova za napad“, rekao je ministar.

Prema njegovim riječima, policija je uhvatila osumnjičene pet dana nakon što je dobila informacije o opasnosti, a kod uhićenih pronađeno je i oružje.

Reul je rekao kako je „ostao bez riječi“ zbog činjenice da u Njemačkoj ima djece i mladih sklonih islamističkom nasilju. Smatra da su uhićeni na svoje postupke potaknuti „ekstremističkom propagandom“ na internetu.

I njemačka savezna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser izjavila je kako je „potresena“ činjenicom da su djeca i mladi u toj mjeri radikalizirani da su očito planirali islamističke terorističke napade.

Rok za prijave na Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću produljen do 30. travnja 2024.

GOSPIĆ (IKA/TU)

Rok za prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću, putem platforme e-župe, zbog iskazanog interesa za sudjelovanje, produljen je do 30. travnja 2024., priopćio je Tiskovni ured Gospićko-senjske biskupije.

Gospićko-senjska biskupija i grad Gospić domaćini su 12. SHKM-a koji će biti održan u Gospiću u subotu 4. svibnja 2024. pod geslom „Raduj se za svoje mladosti“ (usp. Prop 11, 9).

Za sudionike koji ostvaruju pravo na noćenje prijave su produljene do 20. travnja 2024. Nakon tog datuma sudionici će imati mogućnost prijave na SHKM do 30. travnja 2024. ali neće imati pravo ostvariti mogućnost noćenja bez obzira na udaljenost biskupija iz kojih dolaze.

Za više informacija moguće je javiti se na adresu e-pošte shkm2024@gmail.com i na broj telefona 053/746-400 ili pratiti službenu mrežnu stranicu Susreta hrvatske katoličke mladeži u Gospiću, kao i društvene mreže (FacebookInstagram i TikTok).

Priopćenje sa 68. zasjedanja Sabora Hrvatske biskupske konferencije

ZAGREB (IKA)

Plenarno zasjedanje Sabora Hrvatske biskupske konferencije (HBK), 68. u nizu, održano je od 9. do 11. travnja 2024. u sjedištu HBK-a u Zagrebu, pod predsjedanjem zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, predsjednika HBK-a.

Na početku zasjedanja, sudionike je pozdravio i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. Među gostima su bili predsjednik Slovenske biskupske konferencije novomeški biskup Andrej Saje, delegat Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine banjolučki biskup Željko Majić, delegat Talijanske biskupske konferencije tršćanski biskup Enrico Trevisi, delegat Mađarske biskupske konferencije kapošvarski biskup László Varga, barski nadbiskup i apostolski upravitelj Kotorske biskupije Rrok Gjonlleshaj, srijemski biskup Fabijan Svalina, subotički biskup Ferenc Fazekas te umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić.

Na početku zasjedanja, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije pozdravio je sve prisutne članove i goste. Posebno je izrazio dobrodošlicu i čestitao mons. Ivi Martinoviću, koji je prvi put sudjelovao na zasjedanju nakon nedavnog imenovanja za požeškog biskupa. Nadbiskup je također čestitao delegatu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Željku Majiću na biskupskom ređenju i preuzimanju pastirske službe u Banjolučkoj biskupiji.

U nastavku, nadbiskup Kutleša osvrnuo se na deklaraciju “Dignitas infinita”, dokument Dikasterija za nauk vjere o ljudskom dostojanstvu, objavljen 8. travnja 2024. Dokument ističe temeljna načela kršćanske antropologije, posebno neprocjenjivo dostojanstvo svake ljudske osobe. “Deklaracija jasno osuđuje pobačaj, eutanaziju, surogat majčinstvo, rodnu teoriju, ratove, siromaštvo, teške položaje migranata, nasilje nad ženama, seksualno zlostavljanje i trgovinu ljudima, ističući kako svako od ovih zala krši temeljno ljudsko dostojanstvo,” naglasio je nadbiskup, dodajući da se Crkva zalaže za nepovredivo dostojanstvo svake osobe, stvorene na sliku i priliku Božju. Deklaracija također osuđuje iskrivljavanje pojma ljudskog dostojanstva koje neki koriste za stvaranje novih prava, zaboravljajući da se prava i dostojanstvo ne temelje na subjektivnim željama ili preferencijama. Deklaracija nije samo teološki ili doktrinarni dokument, već i poziv na akciju, suosjećanje i obnovljeni angažman za obranu dostojanstva svake ljudske osobe, zaključio je nadbiskup Kutleša te je na kraju ukratko predstavio glavne teme zasjedanja.

Nakon usvajanja zapisnika s izvanrednog zasjedanja u siječnju, biskupi su upoznati s pripremama za proslavu Svete godine i 1100. obljetnice nacionalnih splitskih crkvenih sabora u vrijeme hrvatskog kralja Tomislava, koje će se održati 2025. godine. Odbor HBK-a za jubilejske proslave, osnovan na prošlom izvanrednom zasjedanju, održao je svoju prvu i konstituirajuću sjednicu pod predsjedanjem vojnog ordinarija Jure Bogdana. U sklopu proslave planirano je održavanje Vjeronaučne olimpijade na nacionalnoj razini, a Nacionalni katehetski ured HBK-a i Agencija za odgoj i obrazovanje već su uključili ovaj događaj u svoj redoviti program za iduću školsku godinu. Također se priprema znanstveni skup o 1100. obljetnici Splitskih crkvenih sabora iz 925. i 928. godine, koji će se održati u Splitu. Cilj skupa je osvijetliti povijesni, kulturni, crkveni, društveni i međunarodni kontekst ovih sabora, kao i proučiti njihove zaključke, posljedice i plodove na crkvenom i općedruštvenom planu srednjovjekovne Hrvatske i Crkve u hrvatskom narodu, a time i u sveopćoj Crkvi. HBK je pokrovitelj znanstvenog skupa, koji će biti organiziran u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i drugim znanstvenim i kulturnim ustanovama. U pripremi je i Pastirsko pismo hrvatskih biskupa povodom Svete Godine 2025. i visokih nacionalnih crkvenih jubileja. Tijekom jubilarne godine, organizirat će se i hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim, čiji će termin biti naknadno određen.

Budući da je Hrvatska postala useljenička zemlja s rastućim brojem stranih radnika, biskupi su posvetili posebnu pozornost pastoralu stranaca. U tom kontekstu, analizirana je situacija i praksa u drugim zemljama koje imaju veliki broj useljenika. Biskupi su upoznati s dosadašnjim pastoralom stranaca koji se odvija u pojedinim biskupijama. Na euharistijska slavlja na engleskom i drugim jezicima, koja se održavaju nedjeljom i na velike blagdane, okupljaju se katolički vjernici iz različitih zemalja, posebice iz Filipina, Indije, i Ukrajine. Očekuje se dolazak svećenika s Filipina sredinom ove godine, koji će biti zadužen za pastoral svojih sunarodnjaka u Zagrebu i drugim dijelovima Hrvatske. Biskupi pozorno prate ovu situaciju te nastoje osigurati prikladnu pastoralnu skrb za sve vjernike, kako bi se svi osjećali dobrodošlo u našim crkvenim zajednicama.

Na zasjedanju je posebna pažnja posvećena ovisnosti o kocki, prepoznajući njezinu sve veću raširenost i razorne posljedice za pojedince, obitelji i društvo. Stručnjaci navode da se radi o teškoj bolesti ovisnosti koja se teško liječi i koja nosi mnoge teške posljedice. Procjenjuje se da je do pola milijuna Hrvata izravno ili posredno pogođeno problemima vezanim uz ovisnost o kockanju, s povećanjem broja osoba koje su bile na liječenju od te ovisnosti za više od 35% u posljednjih nekoliko godina. Upozoreno je na lako dostupne različite oblike kockanja, nedostatnu zaštitu djece i mladih, te na veliku raširenost online kockanja i agresivno oglašavanje igara na sreću. Biskupi apeliraju na posvećivanje dužne pozornosti problemu kocke na svim društvenim razinama, naglašavajući važnost sustavne prevencije, osobito među mlađom populacijom te potrebu za kvalitetnim zakonodavstvom i učinkovitim sustavom kontrole njegovog provođenja.

Biskupi su također upoznati s nacrtom Ugovora o katoličkim odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj, koji je trenutno u fazi prijedloga i usuglašavanja stavova između crkvenih i državnih predstavnika. Ugovor će regulirati status katoličkih osnovnih i srednjih škola te katoličkih vrtića i đačkih domova. Posebno će biti definiran status katoličkih škola, koje se prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ne mogu izjednačiti s drugim privatnim školama, jer nisu osnovane radi stjecanja dobiti, već kako bi katolički roditelji imali mogućnost odgoja svoje djece sukladno njihovom svjetonazoru, što im jamči i sam Ustav. Biskupi očekuju da će u dogledno vrijeme doći do potpisivanja tog Ugovora, što bi trebalo doprinijeti daljnjem razvoju i unaprjeđenju katoličkih odgojno-obrazovnih ustanova. Osim promišljanja o ugovoru, biskupi su prihvatili Program stručnog usavršavanja nastavnika i djelatnika u katoličkim školama, interdisciplinarni program edukacije koji ima za cilj omogućiti stjecanje znanja, vještina i kompetencija radi unaprjeđenja intelektualnog i duhovnog razvoja te kvalitete rada. Nositelj projekta je Hrvatsko katoličko sveučilište u suradnji s Nacionalnim uredom za katoličke škole Hrvatske biskupske konferencije.

U skladu s dosadašnjom brigom za hrvatske branitelje, biskupi su odobrili osnivanje Odbora za pastoral branitelja, članova njihovih obitelji i stradalnika Domovinskog rata. Odbor će koordinirati postojeće pastoralne aktivnosti i promicati nove inicijative s ciljem poboljšanja kvalitete života branitelja i njihovih obitelji. U suradnji s povjerenicima za pastoral branitelja u pojedinim biskupijama, Odbor će poticati organiziranje znanstveno-stručnih skupova, predavanja, tribina i formativnih susreta za biskupijske povjerenike u pastoralu branitelja i stradalnika Domovinskog rata. U okviru Odbora djelovat će Nacionalni ured HBK-a za pastoral branitelja, članova njihovih obitelji i stradalnika Domovinskog rata.

Potvrđen je i mandat pročelniku Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve prof. dr. Stjepanu Balobanu, a predsjednici pojedinih Komisija, Vijeća i Odbora HBK-a podnijeli su izvješća o radu od proteklog zasjedanja.

Tajništvo HBK-a

Izjava Komisije HBK Iustitia et pax u povodu predstojećih parlamentarnih izbora

ZAGREB (IKA)

Izjavu Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax u povodu predstojećih parlamentarnih izbora pod naslovom „Očuvati dostojanstvo politike i ustavno-pravni poredak države“ predstavljenu u srijedu 3. travnja 2024. u sjedištu HBK u Zagrebu prenosimo u cijelosti.

OČUVATI DOSTOJANSTVO POLITIKE I USTAVNO-PRAVNI POREDAK DRŽAVE

Parlamentarni izbori u Republici Hrvatskoj, koji će se održati 17. travnja 2024. godine, ponovno su prigoda kada će svi građani Republike Hrvatske i hrvatske dijaspore s pravom glasa, birajući određenu političku opciju, moći izraziti svoj stav o budućem smjeru hrvatske države s obzirom na njezin cjelokupan društveni razvoj, osobito u politici, gospodarstvu, kulturi, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi, ali i s obzirom na njezin položaj u međunarodnoj zajednici i u međunarodnim odnosima. Ističući važnost parlamentarnih izbora, a imajući u vidu sva ozbiljna pitanja, među kojima ponajprije ističemo zabrinjavajuću demografsku situaciju, iseljavanje stanovništva te pitanje migracija, a o kojima ovisi naša budućnost i životni standard, odnosno razvoj općeg dobra, Komisija HBK-a Iustitia et pax (Pravda i mir) želi pružiti katoličkim vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje, određena temeljna polazišta za zauzimanje vlastitog stava o tim pitanjima, iako poštujemo izbor svakoga glasača u skladu s svojom savjesti.

Odgovornost za opće dobro 

Građani, koji se ujedno izjašnjavaju i kao katolički vjernici, po svojoj su vjeri pozvani biti duboko zainteresirani za svekolik boljitak i napredak na svim područjima zajedničkoga života u Hrvatskoj. Vjera, naime, nije samo privatna stvar pojedinca već uključuje i društveno-socijalnu dimenziju te se očituje i u suodgovornosti za opće dobro društva i države. Izlazak na izbore jedan je od načina očitovanja te suodgovornosti, jer na izborima građani odlučuju kojoj će političkoj opciji dati povjerenje, smatrajući da će upravo ona na najbolji način, u njihovo ime, promicati opće dobro društva na dobrobit svih građana. Želimo stoga podsjetiti da politička zajednica »postoji radi općega dobra« (Gaudium et spes, br. 74), a zadaća je države braniti i promicati zajedničko dobro građanskog društva (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 1927). Političke stranke trebaju biti svjesne da je povjerenje koje im građani daju zapravo preuzimanje odgovornosti koja se očituje u služenju svim građanima. Izbori nisu politička arena u kojoj je najvažnije pobijediti pod svaku cijenu. Zato pozivamo sve političke stranke da u predizbornoj kampanji naglasak stave na svoje političke programe i jasno predstave građanima na koji način namjeravaju promicati opće dobro i rješavati društvene probleme.

Građane zasigurno zanima koje mjere pojedine političke stranke ili koalicije političkih stranaka namjeravaju donijeti u svrhu rješavanja demografske krize, jer je ona postala temeljni problem hrvatskoga društva. Suočavamo se sa situacijom da nemamo više dovoljno radno sposobnih građana, što ozbiljno utječe na razvoj gospodarstva, te je od presudne važnosti kako se pojedine političke opcije namjeravaju odnositi prema dolasku stranih radnika, odnosno kakvu useljeničku politiku namjeravaju provoditi, te kakve mjere kane poduzeti u svrhu poticanja povratka hrvatskih iseljenika, osobito mladih obitelji, i zaustaviti daljnje iseljavanje hrvatskih građana u druge zemlje. Za hrvatske građane važno je, međutim, i rješavanje svakodnevnih problema te se od političkih stranaka ili koalicija očekuje da građanima predstave i programe zdravstvene i mirovinske reforme, politiku socijalne skrbi, agrarne reforme, kao i načine rješavanja drugih društvenih, ali i danas sve važnijih ekoloških pitanja. Vjernike, kao i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj, pozivamo da u izboru svojih kandidata vode računa i o vrijednosnim i svjetonazorskim pitanjima poput poštovanja vjerskih sloboda u javnom životu, poštovanja života od trenutka začeća do naravne smrti, neradne nedjelje, kao i sve prisutnije pitanje rodne ideologije, itd.

Papa Franjo, u enciklici Fratelli tutti (2020.), jasno je naglasio da se u politici treba čuvati nezdravog populizma koji iskorištava kulturu naroda, odnosno »kada se pretvori u sposobnost nekog pojedinca za stjecanje potpore u svrhu političkog iskorištavanja kulture naroda, pod bilo kojim ideološkim predznakom, u službi svojih osobnih planova i vlastitog održavanja na vlasti. Ima i slučajeva gdje se teži steći popularnost na način da se raspiruje najniže sebične sklonosti nekih slojeva društva. To postaje utoliko ozbiljnije kada, bilo u grubim ili pak suptilnijim oblicima, dovodi do uzurpacije institucija zakonitosti« (br. 159). Papa Franjo ističe da takav nezdrav populizam izobličuje riječ narod, jer se nastoji podilaziti zahtjevima naroda kako bi se osigurali glasovi ili podrška, a zanemaruje se politika koja mukotrpnim radom nastoji ostvarivati opće dobro i osigurati ljudima sredstva potrebna za njihov cjelovit razvoj te stvarati uvjete da se mogu uzdržavati plodovima vlastitih napora i kreativnosti. Papa Franjo potiče političare da svoju politiku usmjere prema razvoju gospodarstva koji će iskoristiti potencijale svake regije i raznim mjerama osigurati održivu jednakost. Pozivamo stoga građane da se »ne daju zavesti« od onih koji ukazuju isključivo na propuste, a ne nude pozitivne programe koji bi mogli promijeniti situaciju na bolje. Političare, pak, pozivamo, napose one koji se izjašnjavaju kao katolički vjernici, da u duhu hrvatskog demokratskog i pluralnog društva, radi općega dobra, surađuju i s onim  političkim opcijama koje se u svemu ne slažu s njima, ali se zauzimaju za vrijednosni sustav većine Hrvata i hrvatskih građana.

Izbjeći ustavno-pravnu krizu državnog poretka

Međusobno optuživanje, diskreditiranje drugih političkih opcija i njihovih kandidata za Hrvatski sabor, kršenje ustavnih odredbi i narušavanje ustavno-pravnog poretka države nisu ponašanja koja zaslužuju povjerenje građana, a imaju i iznimno negativan odgojan učinak na sva područja društva: od obiteljskoga života preko škole do javnoga i osobito svakodnevnoga života. Takva ponašanja nisu jamac sigurnosti i stabilnosti države i naroda u svjetlu zahtjeva općega dobra svih građana. Pozivamo stoga sve sudionike izbornog procesa da poštuju nepovrjedivo dostojanstvo svake ljudske osobe i pritom očuvaju dostojanstvo politike te pruže primjer političke kulture i zrelosti političkog ponašanja, jer se u demokratskom društvu samo na taj način legitimno stječe povjerenje građana. Kao Komisija koja nastoji promicati ljudsko dostojanstvo, pravednost i mir te poštovanje zakonitosti, osuđujemo sve postupke koji dovode u pitanje zakonitost samih izbora, a birače pozivamo da na predstojećim izborima daju glas onima za koje smatraju da će biti spremni provesti prijeko potrebne reforme i služiti općem dobru u interesu svih građana.

U ovom trenutku sveopće geopolitičke nestabilnosti u Europi, osobito izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu koja se na određen način proteže i do naših prostora, najmanje nam je potrebna politička nestabilnost i dovođenje u pitanje povjerenja u institucije, kao i u zakonitost parlamentarnih izbora koji su pred nama. Vladavina prava kao temeljno ustavno načelo obvezuje sve građane Republike Hrvatske, sve institucije, pa i političke stranke. Stoga apeliramo na sve sudionike izbornoga procesa da postupaju poštujući Ustav Republike Hrvatske i relevantne zakone, ali i ljudsko dostojanstvo svakoga kandidata za parlamentarne izbore. Posebice važnim držimo obvezu svih političkih stranaka da svojim postupanjem izbjegnu ustavnopravnu krizu te da oni, koji već imaju određene, pa makar i ograničene političke ovlasti, budu primjerom poštena izbornog natjecanja. Pri tome želimo istaknuti da je Republika Hrvatska do 2000. godine imala polupredsjednički sustav, a od 2000. godine parlamentarni koji izričito predviđa zabranu stranačkog članstva za predsjednika države.

Pozivamo građane vjernike i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj da svojim glasom podrže one političare koji se zauzimaju za slobodnu Hrvatsku u okviru zajednice europskih naroda i za istaknuto mjesto Republike Hrvatske u Europskoj uniji, svjesni da ona nije idealna. Možemo se složiti s izjavom naslovljenom Za odgovoran glas koji promiče kršćanske vrijednosti i europski projekt Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), objavljenoj 13. ožujka 2024. godine u povodu predstojećih izbora za Europski parlament. U njoj se ističe: »Znamo da Europska unija nije savršena i da mnoge njezine politike i zakonski prijedlozi nisu u skladu s kršćanskim vrijednostima i očekivanjima mnogih njezinih građana, ali vjerujemo da smo pozvani pridonijeti i poboljšati je alatima koje nudi demokracija.«

Zaustaviti korupciju u Hrvatskoj

Među prioritete hrvatskoga društva zasigurno ulazi i borba protiv korupcije, jer ona stvara nezdrave međuljudske odnose, nepovjerenje u državne institucije, ali i rezerviranost ulagača u razna područja gospodarstva. Korupcija je zlo koje se rađa u srcima onih koji se Boga ne boje, niti za ljude mare (usp. Lk 18,4). Stoga, tko u svoj predizborni program ne stavi zadaću suzbijanja korupcije u Hrvatskoj, teško može dokazati biračima da politiku shvaća kao služenje općem dobru i da u svom obnašanju vlasti želi nultu stopu tolerancije prema koruptivnim radnjama. Pozivajući se na riječi pape Pija XI., papa Franjo ističe da politika pisana velikim P jest »jedan od najuzvišenijih oblika ljubavi prema bližnjemu. Zalagati se za ‘dobru’ politiku znači tjerati zemlju prema naprijed, raditi na napredovanju njezine kulture: to je politika. I to je umijeće« (Franjo, Politika i društvo, 23). U tom smislu, najodgovorniji za stvaranje uvjeta za prestanak korupcije jesu upravo političari, pa apeliramo da pod etičko-moralnim i političkim vidom borbu protiv korupcije stave kao osobni prioritet, ali i da etika treba biti prioritet svake političke stranke ili koalicije, odnosno politike kao brige za opće dobro. Ipak, važno je napomenuti da odgovornost za suzbijanje korupcije snose i svi građani, a ne samo političke stranke, jer se to društveno zlo može iskorijeniti samo zajedničkom akcijom koja uključuje primjenu jasnih etičkih principa, kako u različitim oblicima društveno-gospodarskoga života i uopće javnoga života, tako i u političkom djelovanju.

Potrebno je da se institucijama koje su zadužene za otkrivanje i suzbijanje korupcije dadnu veće ovlasti, a sâm proces razotkrivanja korupcije učini transparentnijim, bez senzacionalističkih i selektivnih izvješća u hrvatskoj javnosti. Osobito apeliramo na odgovornost sredstava društvenih komunikacija, ali i svih drugih javnih institucija i privatnih osoba, da se suzdrže od neutemeljena optuživanja i narušavanja dobra glasa prije utvrđivanja odgovornosti. Pozvani smo ovom procesu pridonositi argumentiranim otkrivanjem korupcije, a nadležne institucije da, u duhu poštenja i na dobrobit građana, sve slučajeve istraže, a kada se utvrdi koruptivna djelatnost da pokrenu i provedu zakonske postupke. Potrebno je podržavati i poticati kod građana hrabrost i poštenje, što uključuje i naviku prijavljivanja nadležnim institucijama onih koji čine koruptivne radnje.

Odaziv kršćana na parlamentarne izbore

Nekultura dijaloga, često prisutna u političkim raspravama, koja nerijetko graniči i s izričajima vulgarnosti, dovodi hrvatske građane u situaciju da ne žele izići na izbore. Stoga nas ne iznenađuje što se građani često pitaju: Komu dati glas? Ipak želimo napomenuti da se neizlaskom na izbore ipak glasuje, ali tada drugima prepuštamo da odlučuju u naše ime te sami sebi uskraćujemo mogućnost čina građanske odgovornosti i skrbi za opće dobro, odnosno »glasujemo« upravo za one zbog kojih se odustalo od izlaska na izbore. Katolike vjernike, koji prema popisu pučanstva iz 2021. godine čine veliku većinu hrvatskih građana, ali i sve ostale građane, pozivamo stoga da pristupe izborima i ozbiljno promisle komu dati svoje povjerenje. Pri tome je važno da se ne glasuje »protiv nekoga«, nego da svojim glasom podrže one čija dosadašnja djela pokazuju da im se može vjerovati, odnosno da svojim glasom »kazne« neispunjena obećanja onih kojima su prethodno dali glas.

Zazivajući Božju pomoć na sve građane Republike Hrvatske, a posebice na one koji se kandidiraju za budući saziv Hrvatskog sabora i preuzimanje zakonodavne i izvršne vlasti u našoj državi, upućujemo svima poziv da učinimo sve kako bismo »rehabilitirali« politiku i učinili je doista časnim poslom koji se ostvaruje u služenju građanima, a koji ne nosi sa sobom vlastiti probitak i prosperitet, nego se očituje u mukotrpnu uočavanju prioriteta i visokom stupnju etičko-moralne i političke odgovornosti u brizi za opće dobro. Istinski političar jest onaj koji se ne koristi narodom kao mitskom kategorijom, nego koji sa svojim narodom živi, prepoznaje njegove potrebe i zauzima se za njegov boljitak. Navodeći riječi pape Franje, ističemo: »Da bi razumio narod, moraš živjeti s narodom. Samo oni koji su živjeli s narodom razumiju ga…« (Franjo, Politika i društvo, 101). Svjesni smo da nema idealnih političara, jer su i oni samo ljudi, ali ćemo svojim ozbiljnim pristupom izborima i savjesnim davanjem glasa određenoj političkoj opciji ipak omogućiti da u izbornom procesu izaberemo najbolje među onima koji se natječu, a time i sami pridonesemo promicanju općeg dobra hrvatskog društva i države. Pozivamo sve da daju osoban doprinos u stvaranja pozitivnog raspoloženja kako bi i ovi parlamentarni izbori protekli mirno i dostojanstveno, u ozračju zakonitosti i pravednosti, na dobrobit svih građana Republike Hrvatske.

 

U Zagrebu 3. travnja 2024.

✠ Đuro Hranić
nadbiskup đakovačko-osječki
predsjednik Komisije HBK-a Iustitia et pax

Europa odbacivanjem kršćanstva kopa vlastiti grob

„Veliki katekizam“ proglašen od sv. Pija X. uči nas da na svetkovinu Uskrsa slavimo otajstvo uskrsnuća našega Gospodina Isusa Krista, tj. slavimo što se toga dana njegova presveta duša ponovno sjedinila sa svojim tijelom od kojega ga je bila odijelila smrt. Slavimo njegov novi, slavni i besmrtni život.

 

Svojom smrću Isus Krist nas je oslobodio grijeha i pomirio s Bogom, a svojim uskrsnućem otvorio put u vječni život. Isusovo uskrsnuće je temelj naše vjere, jer nam je svojim uskrsnućem Isus Krist dao glavni dokaz svoga božanstva i istinitosti naše vjere.

Isusovo uskrsnuće veliki je misterij za sve kršćane i katolike. Misterij praznoga groba čini bit naše vjere jer bi bez praznoga groba Isusa Nazarećanina sve što činimo bilo potpuno besmisleno. Bez praznoga groba, kao pobjede života nad smrću, nakon tjelesne smrti sve bi predstavljao ništavilo i besmisao.

Prazni grob Isusa Krista našu tjelesnu smrt čini početkom novoga života. Dakako, za one koji su na ovome prolaznom svijetu slijedili nauk Katoličke Crkve. Na žalost, većina modernih ljudi ako se kulturološki i smatraju katolicima ne vjeruju u misterij praznoga groba. To je posebno vidljivo kod političara koji se deklariraju katolicima, a političko djelovanje im je protukatoličko. Takvi sebi kopaju vječni grob, jednako kao što si ga kopa i Europa koja je odbacila kršćanstvo kao svoj orijentir i putokaz.

Gubitak duhovnog središta

Europa je odricanjem od kršćanstva izgubila svoje duhovno središte. Gubitak je započeo u vremenu prosvjetiteljstva, a kulminira posljednjih pedesetak godina. Današnji vrijednosni ustroj Zapada ne samo da se u potpunosti udaljio od kršćanstva, nego je otvoreno antikršćanski. „Ako je s jedne strane kršćanstvo našlo svoj najdjelotvorniji oblik u Europi, s druge strane treba također reći kako se u Europi razvila kultura koja predstavlja najdublju suprotnost ne samo kršćanstvu, nego i religioznim i moralnim tradicijama čovječanstva“, napisao je papa Benedikt XVI. u knjizi „Kršćanstvo i kriza kultura“.

Engleski povjesničar Christopher Dawson u knjizi „Razumijevanje Europe“ piše kako je opadanje europske moći u međunarodnim odnosima povezano s odustajanjem Europe od svojih kršćanskih korijena, od svoje kulture i tradicije, i kako je pobuna protiv europske kulture jedan od ključnih uzroka opadanja političkog ugleda Europe. Od centra svijeta Europa je došla do stanja u kojemu na međunarodnoj razini igra sve manju ulogu.

Kršćanstvo za mnoge Europljane jednostavno više nije „velika pripovijest“ koja bi ujedinjavala i uređivala europsku sadašnjost i budućnost, što će imati teške posljedice po Europu. Vakuum nastao gubitkom kršćanstva kao duhovnog središta, popunit će neka druga „velika pripovijest“. Simptomatičan je u tom smislu upravo primjer Francuske. Prema anketi Ipsosa iz veljače 2016. godine 33,2 posto srednjoškolaca u Francuskoj izjašnjava se kršćanima, a 25,5 posto muslimanima.

I sama Katolička crkva nakon Drugoga vatikanskog koncila nalazi se u stanju velikog nemira; dim sotonin je kroz neku pukotinu ušao u Crkvu (Pavao VI.), a tradicionalni katolici tu pukotinu vide u razaranju liturgije, tj. tradicionalne latinske Mise prema kojoj – kako je u knjizi intervjua „Sol zemlje“ govorio Benedikt XVI. – postoji neshvatljiva mržnja i otpor i u samim katoličkim redovima. Kad se razori liturgija, kad se dezavuira Sveta misa, onda plodovi ne mogu biti drugačiji nego što jesu.

Uskrsli Krist neka nam dade mir i dade životni putokaz.

Čestitku za Uskrs 2024. splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića

 

„Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“ (Iv 20,20)

Draga braćo i sestre, dragi vjernici!

Ako bismo željeli samo letimično pogledati stanje našega društva i poteškoće s kojima se ono danas susreće, mogli bismo ustvrditi kako u životima ljudi sve više prevladava stanje koje nazivamo depresijom, anksioznošću, tjeskobom. Današnje društvo i vrijeme obojeni su nezadovoljstvima koje se polako promeću u tjeskobna stanja okupirajući pritom srca i bitno utječući na kvalitetu međuljudskih odnosa. Ne možemo ustvrditi da je ovo stanje usko povezano uz siromaštvo i neimaštinu. Razlozi su puno dublji i oni su uvjetovani unutarnjim stanjem.

Ova „suvremena pandemija“, kako je nazivaju neki znanstvenici, se očituje u traženjima koje čovjeka uvlače u želju i postupke ostvarenja trenutnih zadovoljstava koja poput virusa smrti kradu životnu vedrinu i bude brojna pitanja na koja se često ne nalaze primjereni odgovori. U takvim nevoljama, čovjeku je ponekad potrebna i stručna pomoć koja se prepoznaje u psihološkim i psihijatrijskim pomagalima, ali pritom ne smijemo zaboraviti i istinsku duhovnost. Čovjeka, njegove površne želje, i život po njima, lako odvuku u žalost i tjeskobu, strahove i nemir.

Iz evanđeoskih odlomaka koji govore o događajima povezanim uz dan Isusova uskrsnuća, možemo primijetiti da su slično iskustvo doživjeli i Isusovi učenici. Nakon Isusove muke evanđelisti svjedoče da je učenike obuzeo panični strah i oni u tom strahu nastavljaju živjeti kao zatvorenici. Ivan veli da „su učenici u strahu bili zatvorili vrata“ (Iv 20,19), a Luka pak kaže da su bili „snuždeni“ (Lk 24,17).

Tjeskoba, strah, zatvorenost, snuždenost lako zaustave naš život vežući nas za jedan trenutak našeg poraza, ukopaju nas u prošlost i čine nas taocima naših slabosti. I mi sami, koji se u Boga pouzdajemo, nerijetko se nađemo u situacijama koje su nam teško prihvatljive i emocionalno vrlo iscrpljujuće. Život kao da se zaustavi te nam se sama od sebe nametnu pitanja: Kako se oduprijeti takvim stanjima? Kako održati radost i vedrinu u tužnim vremenima? Što učiniti kad su temelji uzljuljani? (usp. Ps 11,3).

Uskrs nudi odgovor na ta pitanja. Zato je to događaj koji treba slaviti, ali to je moguće samo ako taj događaj „dotaknemo“, ako nam uđe u pamet i srce. Isusovo uskrsnuće nije događaj pustog oživljavanja prolaznog ljudskog tijela, nego darivanje novoga života koji plodi istinskom radošću (usp. Rim 6,4). Ta se novost u biblijskom izričaju poistovjećuje s otvaranjem očiju i ustajanjem iz smrti. Onaj tko se Kristovim uskrsnućem dadne „dotaknuti“, tome se otvaraju oči za Božju prisutnost koja daje jamstvo u pobjedu života bez obzira kakve bile vanjske ili unutarnje okolnosti. To iskustvo Božje prisutnosti daje osobi snagu da se izvuče iz svojih teških stanja, da pobijedi određene smrtne okove navezanosti na različite oblike zla i iziđe na svijetlo života. Psalmist vapi Gospodinu riječima: „Prosvijetli mi oči da ne zaspim na smrt“ (Ps 13,4), ili na drugom mjestu: „Odvrati oči moje da ne vide ništavost“ (Ps 119,37).

Snagu uskrsnuća u svakodnevnom životu očitujemo time što se znamo otrgnuti od djela koja prazne i urušavaju naš život, što ne dopuštamo životu da bude usmjeren na ništavost, što nismo grozničavo usredotočeni samo na „imati“, nego iznad svega na „biti“, i što računamo na Boga koji nas neće nikada ostaviti same. Kada nemamo dovoljno sigurnosti da je Uskrsli s nama, onda tjeskoba, i kod malih poraza, ovlada našim životom i učini ga mučnim.

Vidimo to i kod Isusovih učenika. Kada su ostali bez Isusa završili su u strahu i „snuždenosti“. Ali kada su ga ugledali uskrslog evanđelist veli: „Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina!“ (Iv 20,20). Tek po prepoznavanju Gospodina strah iščezava, tjeskoba nestaje, a tuga se poput dima rasplinjuje (usp. Ps 37,20). Kako je važno znati uočiti Gospodinovu prisutnost u našim tjeskobnim situacijama, u našim strahovima i životnim gorčinama kada nam život bude teško uzdrman. Isus nam je dao sigurnost da je s nama u sve dane do svršetka svijeta (usp. Mt 28,20), ali je važno da i mi tu istinu prihvatimo, iskusimo, i očuvamo živom u našim srcima. U prepoznavanju Uskrsloga svaka naša patnja zadobiva smisao i dade se pretvoriti u nadu i vedrinu.

Radost koju donosi Krist u živote svojih učenika nije neki društveni konstrukt koji se mjeri kriterijima zabavnosti. Radost kršćanina nije površno veselje i zabava koje izazivaju salve smijeha te se zadržavaju na nekom časovitom trenutku, nego je ponajprije zbilja čovjekova odnosa s Bogom. Tko s Bogom gradi svoj život, tome ni jedan posao nije uzaludan i taj u svemu pronalazi smisao koji obnavlja radost života. Zato je temelj naše kršćanske radosti uskrsnuće Kristovo.

Sa zbiljom uskrsnuća mi se ne susrećemo teoretski, nego životno. Vjera u uskrsnuće se rađa, jača i raste samo po susretu s Uskrslim. U temelju naše vjere nije susret s idejom, nego s osobom Isusa Krista. Papa Benedikt XVI ustvrđuje: „Slabljenje vjere u Isusovo uskrsnuće kao svoju posljedicu ima i slabljenje svjedočanstva vjernika. Doista, ako u Crkvi oslabi vjera u uskrsnuće, sve se zaustavlja, sve se raspada“. (Kateheza, 26. ožujka 2008.).

Taj se susret s Kristom zbiva ponajprije u molitvi. Bez molitve život radosti vrlo brzo usahne, iscrpi se, pokaže svoju promjenjivost i nestalnost. Iskrena molitva napaja radošću jer nas utemeljuje u Riječi – Smislu koji raspršuje svaki naš besmisao. Zato će molitva Crkve reći: „Tjeskoba bi me uhvatila kad ne bi znao za dobrotu tvoju, Gospodine!“ (Časoslov II., str. 224).

Molitveni život omogućuje kušanje Božje dobrote koja nas čupa iz naših tjeskobnih stanja. Papa Franjo ističe: „’Radost evanđelja ispunja srca i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Sa Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa’ (EG, 1). Ne zaboravimo to. I ako netko od nas ne primjećuje tu radost, neka se upita je li našao Isusa. Evanđelje ide ruku pod ruku s radošću, uvijek, to je veliki navještaj.“ A onda upozorava: „Ili naviještamo Isusa s radošću ili ga ne naviještamo, jer drugi način naviještanja Isusa ne može donijeti pravu Isusovu stvarnost. Eto zašto nesretan kršćanin, tužan kršćanin, nezadovoljan kršćanin ili, još gore, ogorčen i mrzovoljan kršćanin nije vjerodostojan. Takav će govoriti o Isusu ali mu nitko neće vjerovati!“. (Kateheza, 15. studenog 2023.).

Braćo i sestre, nemojmo dopustiti teškim životnim stanjima da nam ukradu kršćansku radost. Mi smo pozvani biti svjedoci Krista Uskrsla, ali to ćemo moći biti samo ako i sami budemo radosni.

Hranimo našu radost u molitvi promatrajući Krista koji nam otvara oči za svoju prisutnost i blizinu u svim iskušenjima života. Naša najbolja priprema za Jubilejsku 2025. godinu, kao i naše najljepše svjedočanstvo za Isusa Krista, bit će u našem radosnom životu. Za tu radost potrebno je proći putem vazmene pedagogije koja nas odgaja da u smrti možemo vidjeti život, da u tragedijama ne izgubimo nadu, da nam se u odbačenosti ili poniženosti ne ugasi ljubav. Isus nam poručuje u našim životnim nevoljama: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ (Mt 14,27).

Neka nam ovi sveti dani, koji su pred nama, pomognu ukloniti bezumnost pameti naše i sporost srca našega da vjerujemo uskrslom Gospodinu i ostanemo u njegovoj ljubavi. Tada će naš život biti jači od svakog oblika smrti.

Svima vama, kao i vašim dragima, želim radost Krista Uskrsla sa željom da tu istu radost svakoga dana dijelite s drugima i svjedočite gdje god se nalazili.

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs.

✠ Zdenko Križić,

nadbiskup splitsko-makarski

LICEMJERNI “POBOŽNI” KATOLIK BIDEN; Je li došlo vrijeme da američki biskupi konačno izopće predsjednika Bidena?

Joe Biden, koji je osramotio svetu krunicu redovito mašući s njom kao da je to dokaz njegove pravovjernosti i ponizne odanosti, upravo je održao govor o Stanju nacije te je kao predsjednik dao najveću podršku pobačaju u povijesti Sjedinjenih Država.

“Ako mi Amerikanci pošalju Kongres koji podupire pravo na izbor, obećavam vam, vratit ću Roe protiv Wadea ponovno kao zakon cijele zemlje”, izjavio je samozvani “pobožni katolik” koji istodobno potiče na ubojstvo nevine djece.

Biden tjera katolike, vjernike katolike, na jezu – ne samo zbog svoje licemjernosti, već i zbog naizgled nesposobnosti Konferencije katoličkih biskupa u SAD-u, pa i pape, da ga spriječe da koristi svoju takozvanu “katoličku vjeru” kao paravan za svoje antikatoličke ciljeve. Zašto ovaj čovjek još uvijek smije primati Svetu pričest?

Biden je kao političar najprije zauzeo ono što bi nazvao “srednjim” stavom, rekavši da se “osobno protivi pobačaju” kao katolik, ali da neće “nametnuti” svoja vjerska uvjerenja nikome drugome – kao da je božanska zapovijed protiv ubijanja nedužnih teški jaram stavljen samo na vrat nedjeljnih posjetitelje mise. Zato ni malo ne iznenađuje da je 2019., kada se kandidirao za mjesto predsjednika, promijenio svoje mišljenje o federalnom financiranju pobačaja. Godine 2021., sada predsjednik, poništio je politiku Donalda Trumpa tako da su Amerikanci prisiljeni plaćati za pobačaje čak i u inozemstvu.

Neki američki biskupi doduše već su se pokušali suprotstaviti Bidenu. Nadbiskup Joseph Naumann rekao je da bi se predsjednik trebao “prestati definirati kao pobožni katolik” i priznati da su njegovi stavovi o pobačaju “u suprotnosti s katoličkim moralnim učenjem”. Kardinal Raymond Burke javno ga je nazvao otpadnikom od vjere.

Naravno, drugi američki biskupi, ponajprije kardinal Blase Cupich i kardinal Wilton Gregory, jasno su dali do znanja da ne žele spriječiti predsjednika, kojeg je aktivizam oko pobačaja doveo u trajno stanje smrtnog grijeha, da primi Svetu pričest. Takvi biskupi odaju snažan dojam, ne samo medijima nego i vjernicima, da ne misle da je abortus, a kamoli nauk Katoličke Crkve, važna stvar – barem ne u usporedbi sa svjetovnom moći i ugledom koji dolazi sa položajem američkog predsjedika.

Svojim pro-abortivnim aktivizmom – da ne spominjemo njegovo suučesništvo u barbarskim, takozvanim lijekovima i operacijama za “rodnu tranziciju” za poremećene odrasle osobe i nevinu djecu, kao i podršku homoseksualnim “brakovima” i uništavanju obitelji – Joseph Biden pokazao je da ne vjeruje u ono što vjeruje Katolička Crkva. Konferencija katoličkih biskupa Sjedinjenih Država stoga nema drugog izbora nego ga ekskomunicirati. U cilju zaštite vjernika.

Izvor

Pravoslavni i katolički prelati u Rusiji oštro kritiziraju ‘Fiducia Suplicans’

Ruski katolički biskupi i članovi biblijsko-teološke komisije Ruske pravoslavne crkve kritizirali su Fiducia Supplicans, deklaraciju pape Franje koja dopušta blagoslov istospolnim parovima i drugima u “neregularnim vezama”.

izjavi od 1. ožujka, nakon dvodnevne plenarne skupštine u Listvyanki blizu Irkutska u južnoj Rusiji, Konferencija katoličkih biskupa Rusije naglasila je da su “kako bi izbjegli iskušenje i zabunu,” željeli skrenuti pozornost na činjenicu da su “blagoslovi bilo koje vrste parova koji ustraju u moralno neispravnim vezama iz kršćanske perspektive (suživot, ponovni brak ili isti spol) neprihvatljivi.”

Biskupi su naglasili da unatoč zabuni nakon objave dokumenta, katolički nauk o obitelji i braku “ostaje nepromijenjen” te da Crkva “blagoslivlja i okružuje bračne zajednice i obitelji pastoralnom brigom”.

Fiducia Supplicans, koju je objavio Dikasterij za nauk vjere i odobrio papa Franjo 18. prosinca, dopušta neliturgijske blagoslove koji su “spontani”, pod uvjetom da nisu povezani s odjećom i drugim obrednim ukrasima koji bi implicirali da svećenik blagoslivlja zajednicu ili životni stil para.

Dokument je izazvao žestoku raspravu u mnogim zemljama, kao i unutar Vatikana i među biskupima. Najjače protivljenje došlo je od katoličkih biskupa u Africi gdje je odbacivanje dokumenta bilo najraširenije.

Ruski biskupi su u svojoj izjavi također naglasili razliku između blagoslova i molitve: “U duhu evanđeoskog milosrđa i majčinske ljubavi, Crkva nije i ne odbija zagovornu molitvu pojedincima u najrazličitijim situacijama, tražeći od Boga milost da ih obrati, da ih ojača u njihovim dobrim namjerama, da započnu ili nastave put pravednosti.”

Biskupe su predvodili moskovski nadbiskup Paul Pezzi i predsjednik Ruske biskupske konferencije irkutski biskup Kiril Klimovič. Među onima koji su nazočili sastanku od 28. do 29. veljače bio je i apostolski nuncij u Rusiji, nadbiskup Giovanni D’Aniello.

Njihova je izjava uslijedila nakon on-line sastanka Biblijsko-teološke komisije Moskovske patrijaršije Ruske pravoslavne crkve od 20. veljače, na kojem su članovi komisije rekli da Fiducia Supplicans odražava oštro odstupanje od kršćanskog moralnog učenja, te da “Sveto pismo ni na koji način ne može opravdati ovu novu praksu”.

To je rekao predsjednik komisije, metropolit Budimpešte i Mađarske Hilarion, koji je u intervjuu od 25. veljače rekao da, iako Vatikan ne ide tako daleko kao protestantske crkve, “sve se to doživljava kao vrlo opasan signal i ustupak vodstva Katoličke Crkve onim liberalnim krugovima koji pokušavaju diktirati svoj program.”

Izvor

 

KOD NJIH NEMA KRIZE ZVANJA; Papa s ‘razumijevanjem’ prema FSSP-u, ‘poziva’ Svećeničko bratstvo na ‘izgradnju’ i slavljenje tradicionalne latinske mise

Papa Franjo održao je sastanak s vodećim predstavnicima najveće skupine tradicionalističkih svećenika u Katoličkoj Crkvi, tijekom kojeg je potvrdio potporu njihovoj karizmi.

Govoreći u ime Svećeničkog bratstva svetog Petra (FSSP), Papa je 29. veljače 2024. u Vatikanu primio oca Andrzeja Komorowskog, te o. Benoîta Paula-Josefa i o. Vincenta Ribetona na sastanak, koji je protekao s “dosta razumijevanja”.

Susret je uslijedio na zahtjev samoga bratstva. Uspio se održati unatoč Papinom lošem zdravstvenom stanju u posljednje vrijeme, što je uzrokovalo otkazivanje cijelog njegovog rasporeda subotu ranije, a neki ga vide kao značajan trenutak u tekućoj raspravi oko starog obreda.

“To znači da kampanju protiv tradicionalne latinske mise zapravo ne podržava čak ni papa Franjo”, izjavio je dr. Joseph Shaw, predsjednik Latin Mass Society. “Čini se da ne vjeruje u ono što je [ranije] napisao o važnosti ‘jednog obreda’.”

Predsjednik je dodao da bi potencijalno to moglo značiti “ne samo da će FSSP biti dobro [nego] da će se cijeli program protiv (starog obreda) raspasti”.

Dnevni red rasprave bio je usredotočen na činjenicu da se FSSP – iako ga je Papa nakon sličnog sastanka 2022. ponovno potvrdio i podržao u njegovoj misiji da ponudi drevnu liturgiju, bez obzira na Traditiones Custodes – u posljednje vrijeme suočava sa zategnutim odnosima s nekim regionalnim biskupima.

Prelati, posebno u Francuskoj, nastojali su provesti uočenu volju Svetog Oca u ograničavanju ili ukidanju dopuštenja za mjesta gdje se misa slavi po starom (tradicionalnom latinskom) obredu. FSSP se pridržava isključivo Misala iz 1962. i stoga njegovi članovi slijede samo obrede prema ovom obrascu. To znači da biskupi koji žele zabraniti tradicionalnu latinsku misu unutar svoje biskupije nužno suzbijaju aktivnosti Bratstva.

Bio je to slučaj 17. prosinca 2023. u biskupiji Quimper u Bretanji, kada je biskup Laurent Dognin u pismu s propovjedaonice objavio da će “raskinuti sporazum koji veže biskupiju sa Svećeničkim bratstvom Svetog Petra”. zbog “nepovratnih napetosti” u biskupijskoj zajednici.

Zbog ovog slučaja vođe Bratstva zatražile su papino pojašnjenje. FSSP ima više od 85 “apostolata” i središta u Francuskoj, s 249 lokacija u 149 biskupija diljem svijeta gdje se redovito služe mise po starom obredu. Zbog toga su neke župe doživjele “plodan rast”, kao dio rastućeg trenda, o kojem su čak izvještavali i svjetovni mediji, koji privlači mlade obraćenike vjeri.

Međutim, ovaj je rast bio ugrožen zbrkom nakon Traditionesa, pri čemu je nastavak rada FSSP-a na mnogim mjestima postao nesiguran.

Tijekom susreta 1. ožujka, izvješćuje se da je Papa ponudio isti duh podrške kao i 2022. Prema izjavi za tisak, koju je dalo samo Bratstvo, Papa je “imao puno razumijevanja i pozvao je Bratstvo sv. Petra da nastavi izgrađivati crkveno zajedništvo sve potpunije kroz vlastitu karizmu”.

Nadalje, Papa je još jednom “potvrdio liturgijsku posebnost bratstva svetog Petra”. Pozdravio je činjenicu da je njegov dekret iz 2022. kojim štiti i izuzima FSSP od Traditiones objavljen na “sam dan posvete Bratovštine svetog Petra Bezgrešnom Srcu Marijinu, na blagdan Gospe Lurdske” kao “providonosni znak”.

U izjavi objavljenoj za Catholic Herald, o. Armand de Malleray FSSP, poglavar Engleskog apostolata, izjavio je:

“Iako [sa sastanka 29. veljače] nije uslijedila nikakva posebna odluka ili direktiva, sastanak s papom bio je umirujući. Nije poznato da se papa Franjo dosad susreo s drugim predstavnicima tradicionalnog pokreta.

“Njegova spremnost da se ponovno sastane s nadređenima FSSP-a samo dvije godine nakon prve audijencije, izražava dobronamjerno raspoloženje potvrđeno i u vrijeme njegovog kasnijeg dekreta.

„Nedavna Papina audijencija ohrabrenje je za Svećeničko bratstvo svetog Petra i, dalje, za sve one koji nastoje slaviti Boga i služiti dušama kroz rimsku tradiciju u hijerarhijskom zajedništvu sa svetom Crkvom.“

Izvor

Papa Franjo osudio rodnu ideologiju kao najveću opasnost današnjice

Sveti otac upozorio je u petak, 1. ožujka, na opasnost rodne ideologije, rekavši da je zatražio provedbu istraživanja o ideologiji koja predstavlja veliku prijetnju čovječanstvu.

Obraćajući se sudionicima konferencije „Muškarac – žena, slika Božja. Za jednu antropologiju zvanja“, papa Franjo upozorio je na pojavu brisanja razlika između spolova. Konferenciju je organizirao Centar za istraživanje i antropologiju zvanja.

Papa Franjo, koji je krajem prošle godine proslavio 87 rođendan, još uvijek ima zdravstvenih komplikacija zbog nedavne prehlade te je zamolio pomoćnika da pročita njegov govor, ali je prije toga izrekao nekoliko misli o rodnoj ideologiji.

Prisjetio se knjige „Gospodar svijeta“ – distopijskog romana o svijetu u kojem nema mjesta za vjeru – koju je davno čitao te naglasio kako ona upozorava na rizik brisanja razlika među ljudima. I zbog je zatražio „da se provode istraživanje ove ružne ideologije našeg vremena, koja poništava razlike i sve čini istim“.

Prije nego je mons. Fillipo Ciampanelli pročitao pripremljen govor, Sveti otac poručio je okupljenima: „Poništavanje razlika znači poništavanje čovječanstva“.

https://www.quovadisecclesia.com/papa-franjo-osudio-rodnu-ideologiju-kao-najvecu-opasnost-danasnjice/