PUCNJI I EKSPLOZIV TIJEKOM MISE UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ Najmanje 50 mrtvih u napadu na vjernike u katoličkoj crkvi u Nigeriji

U napadu na katoličku crkvu u nigerijskoj saveznoj državi Ondo u nedjelju je tijekom mise ubijeno najmanje 50 ljudi, a mnogi su ozlijeđeni, prenijeli su u nedjelju medicinske službe i lokalni mediji.

05.06.2022. u

Liječnik iz bolnice u Owou, gradu u jugozapadnoj nigerijskoj saveznoj državi, za Reuters je kazao da je dosad u medicinski centar u Owou i u katoličku bolnicu St. Louis dovezeno 50 tijela.

Predsjednik Muhammadu Buhari osudio je napad, a identitet i motivi napadača još nisu poznati.

Lokalni mediji su objavili da su napadači pucali na vjernike i u crkvi detonirali eksploziv. Među ubijenima ima žena i djece.

Funmilayo Ibukun Odunlami, glasnogovornik policije za saveznu državu Ondo, kazao je samo da se u katoličkoj crkvi svetog Franje u Owou dogodio incident i dodao da će uskoro izdati daljnje priopćenje.

Najmnogoljudnija zemlja u Africi već je bila poprište napada i otmica naoružanih bandi, ali to se do sada uglavnom događalo na sjeverozapadu zemlje. Takvi napadi su rijetkost na jugozapadu Nigerije.

“Iskoristit ćemo svaki raspoloživi resurs da uhvatimo napadače i privedemo ih pravdi“, izjavio je guverner države Ondo Arakunrin Oluwarotimi Akeredolu.

Preminuo Angelo Sodano,kardinal Svete Rimske crkve

ZAGREB (IKA)

Nekadašnji državni tajnik Svete Stolice u razdoblju od 1991. do 2006. i umirovljeni dekan Kardinalskog zbora kardinal Angelo Sodano preminuo je u večernjim satima 27. svibnja u Rimu u 95. godini života, izvijestio je Vatican News.

Umro kardinal Andjelo Sodano, desna ruka pape Jovana Pavla II i pape  Benedikta XVI :: Svet

Kardinal je od 9. svibnja bio hospitaliziran zbog upale pluća u Columbus Hospital-Gemelli nakon što je bio pozitivan na Covid.

Kardinal Sodano obnašao je dužnost državnog tajnika Svete Stolice od 1991. do 2006. za vrijeme pontifikata Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Dekan Kardinalskog zbora bio je od 2005. do 2019. godine.

Rođen je 23. studenoga 1927. kao drugo od šestero djece u obitelji u mjestu Isola d’Asti. Za svećenika je zaređen 1950., a od 1959. bio je u diplomatskoj službi Svete Stolice. Nadbiskupom ga je imenovao papa Pavao VI. 1977. kada je i imenovan nuncijem u Čileu. Državnim tajnikom postao je na svetkovinu sv. Petra i Pavla 1991. godine, dan nakon što je uvršten u Kardinalski zbor. Na toj službi ostao je do 2006. kada ga je naslijedio kardinal Tarcisio Bertone.

Kardinal Sodano izbliza je pratio i uspostavu hrvatske države i sigurno je uz savjet pape Ivana Pavla II. pridonio i njezinome međunarodnom priznanju i posjetima Svetog Oca Hrvatskoj i Sarajevu. Poznati su njegovi nastupi u tijeku raznih hrvatskih manifestacija devedesetih godina u Vatikanu. Primio je brojne visoke hrvatske dužnosnike, a dobitnik je i visokoga odličja Republike Hrvatske. Od 9. do 11. srpnja 1999. bio je u posjetu Hrvatskoj te je tom prigodom u hvarskoj katedrali zaredio za biskupa mons. Nikolu Eterovića, kojeg je Papa tada imenovao nuncijem u Ukrajini.

Kardinal Sodano je u listopadu 2010. godine slavio misu u prigodi proslave 90. obljetnice utemeljenja Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje u župnoj crkvi Svih svetih u Blatu.

Sa smrću kardinala Sodana Kardinalski zbor ima 208 članova od kojih je 117 s pravom sudjelovanja na konklavama.

 

 

 

 

Papin apel povodom krvoprolića u osnovnoj školi u Teksasu/ Brzojav sućuti pape Franje za žrtve razornog tornada u SAD-u

VATIKAN (IKA)

Papa Franjo uputio je u srijedu, 25. svibnja apel povodom pokolja u osnovnoj školi u Teksasu u kojem je ubijeno 18 djece i troje odraslih.

“Srce mi je slomljeno zbog pokolja u osnovnoj školi u Teksasu. Molim za ubijenu djecu i odrasle kao i za njihove obitelji. Vrijeme je da se kaže ‘dosta je’ bezobzirnoj trgovini oružjem. Svi se založimo kako se takve tragedije ne bi više događale”, rekao je Papa u svom apelu na kraju redovne opće audijencije srijedom.

U pucnjavi u osnovnoj školi Robb (Rob Elementary School) u Uvaldeu, gradiću na jugozapadu Teksas, koja se dogodila u utorak 24. svibnja ubijena je 21 osoba, od čega 18 djece i troje odraslih. Napadač, 18-godišnji Salvador Ramos, ubijen je u policijskoj intervenciji.

Brzojav sućuti pape Franje za žrtve razornog tornada u SAD-u

VATIKAN (IKA)

Papa Franjo uputio je, posredstvom svoga državnog tajnika kardinala Pietra Parolina, brzojave sućuti za žrtve tornada koji je pogodio američki gradić Gaylord u sjevernom Michiganu, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice u utorak, 24. svibnja.

„Ožalošćen viješću o tragičnom gubitku života i razaranju koje je prouzročio tornado koji je posljednjih dana pogodio zajednicu Gaylorda, Njegova Svetost papa Franjo izražava iskrenu solidarnost sa svima koji su pogođeni tom prirodnom katastrofom. Ujedno jamči molitve za umrle, ozlijeđene i raseljene te one koji su uključeni u pružanje pomoći. Sveti Otac na sve zaziva blagoslov snage i mira Svemogućeg Boga”, ističe se u brzojavu upućenom biskupu Gaylorda u Michiganu Jeffreyu Walshu.

SLUČAJ SUKOŠANSKOG SVEĆENIKA Zadarska nadbiskupija reagirala na novi ispad don Kelave: Oduzeta mu je župnička služba i mora potražiti stručnu pomoć

Zadarska nadbiskupija oglasila se priopćenjem za javnost nakon novog ispada svećenika don Domagoja Kelave. Priopćenje prenosimo u cijelosti

Bitno.net

Zadarska nadbiskupija upoznata je s najnovijim događajem koji se, nažalost, zbio u ponedjeljak, 16. svibnja u župi Sukošan, gdje je don Domagoj Kelava sudjelovao u javnoj svađi i fizički napao mlađu žensku osobu, piše Zadarska nadbiskupija.

Spomenutom svećeniku je nakon fizičkog napada na časnu sestru (26. travnja) oduzeta župnička služba, a po izlasku iz zatvora naloženo mu je da u najkraćem roku pripravi administrativnu primopredaju župe i pođe na liječenje.

Zadarska nadbiskupija izražava duboko žaljenje i ispriku prema žrtvi fizičkog napada kao i prema župljanima župe Sukošan.

Ujedno molimo oproštenje od same žrtve kao i od svih koji su ovim opetovanim sramotnim činom sablažnjeni i potreseni.

U duhu crkvenih propisa, don Domagoju je izdana zabrana vršenja svih čina vlasti upravljanja, propovijedanja i dijeljenja svetih sakramenata. Ponovljena mu je odredba da traži stručnu pomoć za liječenje.

Očekivano je ogorčenje javnosti na ovakav događaj koji predstavlja čin za svaku osudu, posebice što se radi o svećeniku koji ima biti uzor i primjer dobrog ponašanja.

Dok izričemo žaljenje i ispriku žrtvama nasilja, ovakve oblike postupanja najoštrije osuđujemo na svim razinama u javnom životu, institucionalnom, obiteljskom i uopće društvenom.

INTERVJU S DEKANOM SPLITSKOG KBF-a Don Mladen Parlov: Nadbiskup Uzinić je u krivu, hrvatska teologija je aktualna, ali je Crkva postala irelevantna

Don Mladen Parlov dekan je Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu te stručnjak za duhovnu i dogmatsku teologiju. U intervjuu za naš portal pružio je svoje viđenje trenutne situacije u kojoj se nalazi domaća teologija, uključujući i odgovor na kritike upućene teološkoj misli u Hrvatskoj. Također, prokomentirao je i neke od aktualnih teoloških prijepora u svijetu.

Tino Krvavica
https://www.bitno.net/

– Poštovani dekane Parlov, prema Vašem mišljenju, gdje se danas nalazi teologija u Hrvatskoj?

Na to pitanje nije lako odgovoriti. Prije je teologija bila usustavljena, znalo se još od srednjeg vijeka, pa i stoljećima nakon, što je objekt teologije i čime se ona kao znanost bavi. Današnja je teologija toliko razgranata da je teško govoriti o jednoj, jedinstvenoj teologiji.

No rekao bih kako hrvatski teolozi i teološki časopisi nimalo ne zaostaju za svjetskim teološkim izdanjima i znanstvenicima u pogledu kompetencije. Dapače, u nekim aspektima, smatram da su članci domaćih autora čak ozbiljniji i bolji…

Ono što, rekao bih, nama u Hrvatskoj nedostaje jest nekakav vlastiti teološki smjer, koji bi bio posebnost ovih prostora. Na primjer, teološki fakultet u Innsbrucku, u Austriji, razvio je takozvanu dramatsku teologiju. Slični primjeri postoje i na drugim svjetskim teološkim učilištima. Nažalost, u Hrvatskoj nemamo teologiju koja bi bila specifikum naših teoloških promišljanja i kao takva doprinos svjetskoj teologiji. Postojala je, doduše, nakon Domovinskog rata inicijativa da pokušamo razviti teologiju oprosta, kajanja i praštanja, ali nismo stigli dalje od dobrih želja…

– Zbog čega se to nije dogodilo?

Teško je reći. Teolozi su uglavnom profesionalci koji imaju svoja zaposlenja i rijetki su oni u Hrvatskoj koji se bave isključivo znanstvenim radom. Najčešće imamo i druga zaduženja poput pastoralnih; mnogi među nama su župni pomoćnici što svakako oduzima jedan dio kreativnosti i energije. No naš primaran posao je nastavnički, posvećeni smo studentima i njihovim obvezama, a tek onda dolazi vrijeme za bavljenjem znanošću. Pritom tu postoje i formalni uvjeti koji su propisani zakonom o znanosti i visokom obrazovanju, a potom i različitim sveučilišnim ili rektorskim uredbama koje je potrebno zadovoljiti za znanstveno-nastavno napredovanje. Vjerujem da bi mnogi od nas preskočili određene simpozije ili usavršavanja na kojima moramo biti kako bi ispunili formalne uvjete te se radije bavili određenom temom ili područjem u kojem smo stručni. No, nužno je zadovoljiti zakonske propise.

– Smatrate da je forma ograničavajuća?

Rekao bih da onaj tko želi uvijek može naći dovoljno vremena i energije za ono što voli, ali ponekad je jednostavnije ići linijom manjeg otpora i lakšim putevima. No stoji da je to jedan od glavnih razloga zašto se nije formirala posebna hrvatska teologija jer bi ona zahtijevala puno više rada i predanosti, angažmana i žrtve no puko izvršavanje formalnih obveza. U svakom slučaju, žal za teološkim specifikumom i dalje ostaje.

– Koje još prepreke postoje u radu teologa u Hrvatskoj, a koje ih onemogućuju u sustavnijem bavljenju vlastitim područjima i aktualnim pitanjima?

Pitanje je kako uopće reagirati na aktualne teme. Iz perspektive teologije, radi se o složenim problemima kojima možete pristupiti iz različitih aspekata, npr. s filozofskog, biblijskog, moralnog ili dogmatskog stajališta. Dijelom to i činimo. Možda ne toliko vođeni aktualnim trenutkom ili aktualnim temama, već više osobnim preferencijama i područjima koja smo specijalizirali i koja nas onda vuku u svojim smjerovima. Nije jednostavno, a možda ni mudro, izaći iz područja vlastite kompetentnosti kako bi se eventualno odgovorilo na neki aktualni izazov.

– Prošlog ljeta se u intervjuu za naš portal riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić poprilično kritički osvrnuo na stanje teologije u Hrvatskoj. Tada je rekao kako je teološka znanost kod nas „ostala blokirana u prošlosti“ te da joj „nedostaje aktualnosti i spremnosti ponuditi teološki odgovor na pitanja i probleme s kojima se suočavamo u sekulariziranom i pluralnom svijetu“. Slažete li se s njegovom kritikom?

Ne, uopće se ne slažem. Čitao sam taj intervju, i da budem iskren, čudio se biskupovom pogledu na domaću teologiju koji uopće ne odgovara istini. Dat ću nekoliko primjera. Svake godine Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu organizira pastoralni tjedan na kojem se obrađuju vrlo aktualne teme. Slično vrijedi i za naš fakultet u Splitu. Redovito u listopadu održavamo međunarodni teološki simpozij na kojem raspravljamo o važnim pitanjima. Kroz proteklih nekoliko godina naši su znanstveni skupovi bili posvećeni temama suodnosa vjere i medija, teologije i sporta, teologije i ekologije. Prethodno smo imali skupove posvećene temama teologije i lijepoga, suodnosu Crkve i suvremenog društva; emociji srama i stida smo posvetili jedan znanstveni skup. Svi ti skupovi, iako vrlo zanimljivi, nisu privukli baš previše pozornosti niti su imali nekakvog šireg društvenog odjeka. Problem je, čini mi se, što humanističke znanosti, uključujući teologiju, nisu više toliko relevantne za društvo. Danas prevladavaju praktične znanosti, odnosno tzv. STEM područje, koje ima neposredan utjecaj na ljudski život. Na naše simpozije dovodimo vrhunske predavače iz cijeloga svijeta i pokušavamo svake godine, ovisno o temi koju smo izabrali, dovesti najkompetentnije teologe, no ta su okupljanja slabo posjećena. Slično vrijedi i za zbornike radova koje objavljujemo nakon simpozija, jednostavno rijetki ih kupuju i čitaju.

Osobno smatram da ono što nas mora zabrinuti nije nedostatak bavljenja aktualnim temama već upravo ta irelevantnost teologije. A zašto je ona irelevantna? Zato što je Crkva postala irelevantna. Liberalni mediji često optužuju Crkvu zbog prevelikog utjecaja na društvo, ali iskreno utjecaj Crkve na društvene procese je vrlo slab. Crkva se u Hrvatskoj više ne smatra važnim čimbenikom društvenih procesa koji može donijeti nešto dobro, već ju se percipira kao tek jednu od nevladinih organizacija koja ovdje ili ondje eventualno ima ponešto za reći. Znači, slabi utjecaj Crkve doveo je i do smanjenja važnosti teologije.

– No teško se oteti dojmu, i to govorimo iz perspektive najčitanijeg vjerskog portala u regiji, kako je teško naći teološke glasove koji su voljni komentirati aktualne teme. Uzmimo za primjer Sinodalni put u Njemačkoj. Radi se o procesu koji traje već dvije, tri godine, a među hrvatskim teolozima, ali i biskupima, teško je pronaći nekakav relevantan osvrt na njega, premda se radi o procesu koji dotiče čitavu Crkvu. Eventualno možda u zbornicima i teološkim časopisima, no njih čita ograničen broj ljudi. S druge strane, brojni svjetski biskupi – od Australije do Afrike, uključujući i čitave biskupske konferencije – oglasili su se o procesu u Njemačkoj i njegovim možebitnim posljedicama na šire društvo. Također, iz povijesnih zapisa i arhiva te starih brojeva Glasa Koncila možemo vidjeti kako takvo zatišje nije postojalo u vrijeme objave kontroverznog ‘Nizozemskog katekizma’ krajem šezdesetih godina. Tada se među teolozima u Hrvatskoj vodila živa rasprava iz različitih kutova…

Mene, primjerice, nikada niste zamolili da prokomentiram Sinodalni put, a ne osjećam se pozvanim sam pisati o svakoj situaciji koja pogađa svijet ili Crkvu. Mislim da ima onih koji su pozvaniji za to po položaju ili području koje je bliže njihovom teološkom interesu. U ovom slučaju prvenstveno je riječ o ekleziološkoj teologiji koju bi pozvanije mogao komentirati netko tko se bavi ekleziologijom ili fundamentalnom teologijom za razliku od mene koji sam stručan u dogmatici i duhovnoj teologiji. No, ipak vidio sam u nekoliko naših katoličkih časopisa i medija komentare na Sinodalni put. Osobno se nisam osjetio pozvanim komentirati to iz svoje pozicije, premda me trenutni događaji u Njemačkoj svakako žaloste.

– Zašto?

Prvi razlog zabrinutosti je taj što je od, čini mi se, 70-ak njemačkih biskupa njih čak 65 podržalo Sinodalni put i njegove kontroverzne točke. Tek ih je nekolicina, na čelu s kardinalom Reinerom Marijom Woelkijem, izreklo da to nije dobar smjer.

Ono što mi se čini temeljnim problemom jest percepcija same Crkve. Iz glavnih tema Sinodalnog puta (četiri su teme: crkveno učenje o seksualnom moralu, uloga žene u crkvenim službama, svećenički život i disciplina te razdvajanje moći u upravljanju Crkvom, op. nov.) doživio sam kao da njegovi sudionici Crkvu percipiraju i predstavljaju prije svega kao sociološku tvorevinu, a ne kao otajstvo vjere. Crkva spada u tajne vjere, nju je utemeljio Gospodin Isus, a kada se Crkvi pristupa ili ju se tumači i predstavlja isključivo sociološkim pogledom, zapada se u pogrešku iz koje se teško izvući.

Mislim da je posvjetovljenje temeljna pogreška Sinodalnog puta jer suvremeno društvo zahtijeva svojevrstan egalitarizam u pravima i obvezama, a pokušaj da se taj stav transponira u Katoličku Crkvu jednostavno ne prolazi. Crkva tada prestaje biti tajna vjere, prestaje biti Gospodinova, postaje isključivo ljudska.

No posebno me pogađa činjenica da ovaj događaj može imati velike reperkusije na čitavu Crkvu.

– U kojem smislu, možete li precizirati?

Uzrok onome što se događa u Njemačkoj jest manjak vjere koji pogađa i druga područja te se lako može dogoditi da neke partikularne Crkve, osobito na Zapadu, također pokušaju provesti slične inicijative kako bi išle ukorak s „duhom svijeta“. U tom smislu zabrinjavajuće je da predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija, luksemburški kardinal Jean-Claude Hollerich, praktički podržava teze Sinodalnog puta u Njemačkoj.

S druge strane, raduje me što su zajedničkim pismom reagirali biskupi iz cijelog svijeta, upozorivši na krivi nauk koji Sinodalni put širi. Drago mi je da su biskupi konačno shvatili da kao nasljednici apostola nemaju odgovornost samo za svoju biskupiju već im je povjerena briga za opću Crkvu, zajedno sa Svetim Ocem Franjom. Oni su nasljednici 12 apostola i zato moraju reagirati ako negdje u svijetu dio katoličkog tijela ide krivim putem. To se, uostalom, dogodilo s „Nizozemskim katekizmom“ koji spominjete. Čitao sam intervente kardinala Kuharića i drugih teologa iz tog vremena kao i reakcije drugih biskupskih konferencija na netočnosti ili sumnjiva krivovjerja u tom katekizmu. Upravo su njihove reakcije potaknule Kongregaciju za nauk vjere da izda upozorenje Nizozemskoj biskupskoj konferenciji.

– Zašto danas ne vidimo reakciju hrvatskih biskupa?

Teško mi je točno reći zašto hrvatski biskupi ne komentiraju ovu temu. To bi, prvenstveno, trebalo pitati njih. No ono što znam iz vlastitog iskustva jest da naš episkopat uglavnom osluškuje Vatikan i Talijansku biskupsku konferenciju te potom reagira u skladu s njihovim reakcijama. Već dugi niz godina uglavnom tako postupaju.

– Mislite li onda da hrvatski biskupi i dalje svoju ulogu vide prvenstveno lokalno, a ne globalno, tj. kroz prizmu opće Crkve?

Ne bih tako rekao. Više se tu radi o jednom nutarnjem stavu koji se oblikovao stoljećima. To je, doduše, pogrešan stav koji tvrdi da su Hrvati malen narod čiji glas ne vrijedi. Jedan naš biskup, kojeg neću imenovati, rekao mi je da se najbolje u Vatikanu vidi tko otkud potječe. Kad prelati iz SAD-a dođu u Vatikan oni otvaraju vrata ureda i prostorija kao da je sve njihovo. S istim stavom nastupaju i Francuzi i Nijemci. Hrvati, s druge strane, bojažljivo kucaju na vrata bojeći se nečijeg krivog pogleda ili riječi.

No naši biskupi su – poput svih ostalih, bez obzira sjedili oni na stolici u Milanu ili u Washingtonu – nasljednici apostola te imaju pravo i dužnost pohvaliti i podržati dobre inicijative, a kritizirati loše.

– Na početku intervjua spomenuli ste kako je teologija danas suviše razgranata, a nešto slično tvrdi i slovenski svećenik i teolog pater Marko Ivan Rupnik kojeg se u nekim krugovima smatra i tumačem teologije pape Franje. Pater Rupnik tako tvrdi da upravo podijeljenost teologije na različita područja koči njezin razvoj te općenito rad teologa.

To je djelomično točno. Vrijeme sinteza je prošlo, možda je Joseph Ratzinger zadnji veliki teolog koji spada u plejadu onih koji su uspijevali steći filozofske i teološke uvide u toliko različitih područja da bi ih mogli nazvati teolozima sintetičarima. Njegova djela praktički su svojevrsna Summa Theologiae jer gotovo da nema područja u kojem nije kompetentno pisao. No suvremeni razvitak teologije doveo je do toga da je praktički nemoguće biti kompetentan na svim područjima.

Postoji i drugi problem, a to je pokušaj da teologija bude u modi, da ovisi samo o aktualnostima. No ona bi se morala baviti najvažnijom temom, a to je Gospodin Bog. U opasnosti smo da se bavimo svime, a Boga – onoga koji je najvažniji – zanemarimo.

– U Hrvatskoj je posljednjih godina primjetan pad interesa za teološkim fakultetima. Neki studiji, poput teologije u Rijeci, pritom su ugašeni, a neki jedva egzistiraju. Kako komentirate manji priljev studenata i koji su, po Vašem mišljenju, njegovi uzroci?

Sigurno je jedan od glavnih problema (ne)mogućnost zaposlenja. Vjeronauk je u hrvatske škole uveden u vrijeme stjecanja samostalnosti te su tada mnogi vjeroučitelji bili relativno mlade osobe. Te i sljedeće generacije teologa relativno su brzo došle na radna mjesta s kojih su se postepeno povlačili svećenici te osobito časne sestre. No ta su mjesta sada popunjena i tek se očekuje smjena naraštaja vjeroučitelja u školama. Osobno smatram da teolozi imaju mjesto i u drugim područjima, poput bavljenja ljudskim resursima u srednjim i većim tvrtkama, a što nažalost mnoge tvrtke u Hrvatskoj zanemaruju.

Drugi problem je manji broj djece. Ove godine u našoj Nadbiskupiji imali smo, čini mi se, oko 3900 krizmanika, dok je prije desetak godina taj broj bio i za 50 posto veći. Upisne kvote ne uspijevaju popuniti niti puno razvikaniji studij od našeg…

– Zar ne postoji za teologe laike neka mogućnost većeg angažmana u Crkvi, o čemu, uostalom, redovito govori papa Franjo? Ima li u Hrvatskoj većeg prostora za glas i djelovanje laika?

Pa svakako smatram da bi se trebalo naći prostora, primjerice u pastoralu bolesnika. Drago mi je reći da je Klinički bolnički centar u Splitu jedna od naših nastavnih baza. Studenti ondje surađuju s bolničkim kapelanima te posjećuju bolesnike kako bi stekli iskustvo. Vjerujem da je na svakom odjelu svake bolnice u Hrvatskoj potrebna jedna takva osoba koja u ljudima može buditi nadu i vjeru u život, jer nisu svi pacijenti okruženi ljubavlju, a mnogima nedostaje i ona osnovna obiteljska ili prijateljska ljubav.

Svakako, prostora ima i u župnom pastoralu, no tu uvijek dođemo do pitanja financiranja. Koliko znam, financijsko stanje u župama Splitsko-makarske nadbiskupije, čak ni u onim gradskima, nije takvo da bi se uz orguljaša i/ili zborovođu te poneku osobu koja pomaže na tjednoj bazi, moglo zaposliti laika koji bi se pastoralom bavio puno radno vrijeme. Pritom je nepošteno tražiti od vjernika da na župi rade besplatno, dok klerik istovremeno prima određenu nagradu za svoj pastoralni rad. U svakom slučaju mislim da se trenutno radi o prevelikom financijskom teretu za naše župe.

– U Crkvi je trenutno aktualna tema Sinodalnog hoda koji je pokrenuo papa Franjo. Što je točno Sinodalni hod te u kojoj se fazi trenutno nalazi? Također, što se očekuje od vjernika te jesu li u Hod uključeni i domaći teolozi?

U pripremnom dokumentu koji je izdao Vatikan pružene su upute koje naglašavaju da Sinodalni hod, dakle zajednički hod, pokušava na svim razinama mjesne Crkve pronaći mjesto za svakog vjernika laika, redovnika, redovnicu i klerika. Za sve ima mjesta u Crkvi te je stoga potrebno pomoći ljudima otkriti vlastite darove i karizme koje im daje Duh Sveti, prepoznati ih kao bogatstvo Crkve te im otvoriti vrata da daju svoj doprinos rastu kršćanske zajednice od najmanjih razina do najviših. To je lijepo zamišljeno i radi se o idealu kojem trebamo težiti.

Crkva je sama po sebi „u hodu“, ona je sinodalna, nije statična, no opet postoji strah da taj „hod“ ne ode u krivom smjeru kao u Njemačkoj. Druga bojazan jest da se dogodi ono što se dogodilo s mjesnim sinodama u Hrvatskoj koje su održane, ali bez stvarne želje da se nešto promijeni. Možda je bolje reći da je postojala želja, ali nije postojalo znanje kako da se uvedu promjene. Odgovor bi mogli pronaći upravo u Sinodalnim hodu pape Franje jer Vatikan daje onaj know-how, konkretne poticaje koji mjesnoj Crkvi pomažu da doista bude sinodalna.

Što se tiče naše Splitsko-makarske nadbiskupije, trenutno smo u fazi snimanja terena. Što to znači? Na razini župa vjernicima su podijeljeni upitnici iz kojih će se onda vidjeti koliko su župljani uključeni u rad Crkve, kako vide svoju ulogu u župi i crkvi te gdje bi se mogli angažirati s obzirom na svoje talente i status. Osobno trenutno nisam angažiran u Sinodalnom hodu niti je naš fakultet uključen na nekoj dubljoj razini. S obzirom na etapu u kojoj se trenutno nalazimo, smatram da to nije ni potrebno. Naš angažman doći će u kasnijim fazama kada će trebati postaviti pravu dijagnozu stanja u župama i propisati lijek.

– Cijeli svijet, uključujući Hrvatsku, tijekom prošle dvije godine bio je obilježen pandemijom koronavirusa. S obzirom na to da ste se već osvrtali na tu temu, kako biste sada, nakon povratka u „staro normalno“, ocijenili ponašanje Crkve u Hrvatskoj za vrijeme pandemije?

Prva riječ koja mi pada na pamet je nesnalaženje, ali istini za volju nije se lako snaći u tako kompliciranoj situaciji koja nadilazi naše znanje i dosadašnje krize. Mediji i Stožer za civilnu zaštitu pritom su svakodnevno „pumpali“ strahovite podatke i informacije u kojima se nije bilo lako snaći. Osobno bih volio da su naši biskupi reagirali malo drukčije te da se nisu ponašali kao produžena ruka Stožera za civilnu zaštitu, što je u nekim situacijama bio slučaj. Volio bih da su Stožeru prepustili njegovu ingerenciju nad zdravljem nacije, a više se zauzeli oko spasenja i pokušali iznaći načina kako vjernicima dati duhovnu utjehu, a ne ih ostaviti na cjedilu. Tu prvenstveno mislim na početak pandemije u proljeće 2020. kada je bio lockdown i kada su hrvatski biskupi donijeli odluku da se zatvore crkve, što je bilo posebno bolno. No mislim da je naš episkopat kasnije donosio dobre odluke: vratila su se misna slavlja, a svećenici su ohrabreni da se stave na raspolaganje ljudima.

– Crkva inače ima tendenciju da na određene pojave reagira sa zakašnjenjem, kao da u našem promišljanju nedostaje pogled u budućnost koja nosi mnoge izazove. Tako je sve aktualnije pitanje transhumanizma, kao i rastuće ispreplitanje stvarnog i virtualnog života. Pritom su opasnosti za čovjeka nebrojene: od ovisnosti do ugrožene osobne sigurnosti, pa čak i seksualnog nasilja koje se već pojavljuje u ranim oblicima MetaversaJe li Crkva spremna za te izazove?

I da i ne. Crkva naizgled kasni i reagira tek nakon što dođe do promjene, ali to je samo dio istine. Crkva je mudra te je uvijek korak ispred problema jer svojim Naukom, izlažući načela koja proizlaze iz riječi Isusa Krista, već ima odgovor na ono što će se dogoditi ili izazove koji će se pojaviti. Kad bi se katolici i ljudi općenito držali onoga što Crkva propagira, poput njezina socijalnog nauka, svijet bi bio potpuno drukčije, bolje mjesto. Postoji toliko genijalnih dokumenata i inicijativa koje su pokrenule pape – spomenimo samo zadnju trojicu: Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i papu Franju – ali koje su propale jer su uši zatvorene. Također, kada bi se poštivao nauk Crkve o dostojanstvu ljudske osobe, onda ne bi ni bilo iskorištavanja u Metaversu, kao što spominjete.

Kroz cijelu svoju povijest Crkva inzistira na tri stupa koja smatra temeljima suvremene civilizacije, a to su svetost i dostojanstvo ljudskog života, obitelj te sloboda savjesti. Bez njih društvo u kojem živimo može se samo urušiti.

Ljudi imaju slobodu i tehnološki razvitak mogu iskoristiti za dobro ili za zlo, baš kao što se nuklearna energija može koristiti za pokretanje elektrane ili za izradu bombe. Problemi će uvijek postojati te će svaka generacija imati nove izazove, a Crkvi ostaje naviještanje koje će biti onoliko dobro i uspješno koliko bude nadahnuto Kristovom Riječi.

Nadbiskup Kutleša naslijedio mons. Barišića na čelu Splitsko-makarske nadbiskupije

Činom Papinog prihvaćanja odreknuća od službe splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita zbog navršene kanonske dobi, od petka 13. svibnja, mons. Marin Barišić postao je nadbiskup u miru, a dosadašnji koadjutor mons. Dražen Kutleša postao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit te je preuzeo upravu Nadbiskupije. Svečano je objavljeno u 12.00 sati u splitskoj katedrali sv. Dujma.

„Danas, na dan Gospe Fatimske, vam objavljujem da sam primio vijest iz apostolske nuncijature da je Sveti Otac papa Franjo današnjim danom prihvatio moje odreknuće od službe splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita zbog napunjene kanonske dobi. To znači da je od ovoga trenutka mons. Dražen Kutleša, dosadašnji nadbiskup koadjutor ipso facto postao splitsko-makarski nadbiskup i metropolit sa svim pravima i dužnostima dijecezanskog biskupa. Dujmov nasljedniče, nadbiskupe Dražene čestitam i Bog Vas poživio!“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uvodeći u svečanost te je simbolično predao biskupsko-pastirski štap nadbiskupu Kutleši. Predao je potom i druge biskupske insignije: biskupski prsni križ (pektoral nasljedni križ splitskih nadbiskupa a prvi ga je primio Kvirin Klemen Bonefačić kao dar krčkoga biskupa Mahnića) i nasljedni prsten. Istoga trenutka poslana je obavijest svim svećenicima, župama i samostanima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji o ovoj Papinoj odluci.

IMG 4247 1U svom emotivnom govoru nadbiskup Barišić se prisjetio svoga životnoga puta od rodnih Vidonja, preko školskih dana u Metkoviću, sjemenišnih dana u Dubrovniku i Splitu, studentskih dana u Rimu, svećeničke službe koju je vršio kao odgojitelj i profesor bogoslova te kao župnik na Spinutu, do biskupske službe koju je vršio skoro 30 godina, od toga 22 godine kao mjesni ordinarij. U toj prigodi zahvalio je dragom Bogu, obitelji, svojim predšasnicima nadbiskupima Frani Franići i Anti Juriću, biskupima Splitske metropolije s kojima je surađivao, svim svojim suradnicima, ali i svima koji su molili i mole za njega.

„Zahvaljujem svim svojim suradnicima braći svećenicima, redovnicima, sestrama redovnicama i vjernim laicima koji su radili i rade u nadbiskupijskim ustanovama, a osobito u Nadbiskupskom ordinarijatu. S nekima sam surađivao više i dulje jer su bili moji prvi suradnici. Zahvaljujem mojim tajnicima, a prije svega generalnim vikarima. Hvala pastoralnim i sudskim vikarima, kancelarima, ekonomima, predstojnicima raznih ureda i ravnateljima Caritasa, kanonicima te posebno časnim sestrama koje su brinule za nas. Zahvaljujem mnogim vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, katehistima, mladima, članovima raznih crkvenih i molitvenih pokreta i zajednica, članovima pastoralnih i ekonomskih vijeća, sakristanima i ministrantima koje sam susretao na pohodima župama. Zahvaljujem svim vjernicima splitsko-makarske nadbiskupije s kojima sam bio kršćanin, a za koje sam bio biskup na putu sinodalnog hoda – zajedništva, poslanja i sudjelovanja naše Splitsko-makarske nadbiskupije. Zahvaljujem tolikim anonimnim i ustrajnim osobama koje su molile i mole za mene. Kao nadbiskup sam se susretao i s mnogim osobama na svim razinama vlasti države i županije, gradova i općina, s nositeljima politike, znanosti, kulture, športa, gospodarstva, odgoja i obrazovanja, zdravstva, socijale, civilnog društva i medija koji su pratili život i rad naše splitsko-makarske Crkve. Zahvalan sam jer su mi pružili čast da im budem sugovornik.“

Cjeloviti govor nadbiskupa Barišića pročitajte ovdje!

Mons. Barišić je uz zahvalu zatražio oproštenje ako je svojim mislima, riječima, djelima, propustima i postupcima koga povrijedio dodavši da je osobno svima sve oprostio i zaboravio. Potom se obratio nadbiskupu Kutleši obećavši mu svoje poštovanje i poslušnost te ujedno i molitve kao što su nadbiskupi Franić i Jurić molili za njega. „Obećavam Vam svoju suradnju ako Vam moja pomoć bude potrebna. Vi ste moj nasljednik na katedri splitsko-makarskih jednoć salonitanskih nadbiskupa, ali ste zapravo nasljednik svetoga Dujma moćnog nebeskog zaštitnika grada Splita i naše nadbiskupije kojega ćemo ubuduće moliti da Vas štiti dok upravljate ovom mjesnom Crkvom. Sam Krist je apostolskim naslijeđem položio na Vas ruke i povjerio Vam u svojoj providnosti da pasete njegovo stado. Isti Krist koji Vas je odabrao bit će s Vama dok budete u Njegovo ime propovijedali Radosnu vijest i naviještali kraljevstvo nebesko. A sve nas nazočne kao i one koji nas prate putem medija i sve vjernike naše nadbiskupije pozivam da svaki dan mole za Vas kako biste bili nošeni od onih koje nosite“, kazao je nadbiskup Barišić.

Na kraju svoga govora iznio je planove za budućnost iz kojih proizlazi želja za molitvom, meditiranjem i hodočašćenjem u sveta mjesta. Budući da je iskreni navijač Hajduka istaknuo je da bi volio „opet otići na Poljud i slaviti Hajdukove naslove, nadamo se već ovoga mjeseca.“ Svoj je govor završio čestitkom nadbiskupu Kutleši i molitvom da ga Bog po zagovoru svetoga Dujma čuva i blagoslovom prati.

Potom se nazočnima obratio splitsko-makarski nadbiskup Dražen Kutleša. Posluživši se koncilskim izričajem naglasio je da u Splitsko-makarsku nadbiskupiju dolazi kao „otac kojega je poslao Otac obitelji da upravlja njegovom obitelji“. Imajući pred očima primjer Dobroga pastira, koji nije došao biti služen, nego služiti i položiti svoj život za svoje ovce, kazao je da dolazi prednjačiti u služenju i zajedno s narodom „izgrađivati zajedništvo, ‘da po jedinstvu’ u ovoj Dujmovoj Crkvi, ‘sve bude u skladu i obiluje na slavu Božju’.“

IMG 4367 1Zahvalio je nadbiskupu Barišiću na dugogodišnjem upravljanju Splitsko-makarskom nadbiskupijom kao i na suradnji u biskupstvu na razini Crkve u Hrvata. „Značajan dio svoje životne dobi nadbiskup Marin je ugradio u ovu, Splitsko-makarsku nekoć salonitansku Crkvu, disao s njome, navijao s njome, te je s juga domovine širio prepoznatljivu gorljivost svoga puka u ljubavi prema Bogu i zemlji Hrvatskoj. S lakoćom je pristupao drugima i nastupao pred svima ohrabren, vjerujem, i vašom vjernošću te bratskom i vjerničkom podrškom. Osobno mu zahvaljujem jer me je primio kao sina i velikodušno uveo u život Nadbiskupije.“ Nadbiskup Kutleša uputio je zahvalu svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima laicima koji su ga otvorena srca primili od prvoga dana i „ponudili i djelima pokazali spremnost na suradnju, svjesni da izgrađujemo kraljevstvo Božje. Posebno hvala onima koji su u skrovitosti srca i služenja svoju molitvu upravljali Bogu, zazivajući tako rosu milosti Božje na ovu njivu Gospodnju i na mene koji sam bio i ostajem potrebit vaše molitve.“ Poseban pozdrav i zahvalu uputio je svim bolesnima, nemoćnima, siromašnima i svima onima koji najviše osjećaju posljedice krizâ kojima smo pogođeni. „Želim vam reći da niste i nećete ostati sami ni napušteni te da možete imati povjerenja. Ova je Crkva tu za vas, jer se s vama poistovjetio sam Gospodin, njezin Zaručnik. Ako bismo iznevjerili vas, iznevjerili smo njega.“

Cjeloviti govor nadbiskupa Kutleše pročitajte ovdje!

Nadbiskup Kutleša osobitu radost osjeća radi mladosti ove Crkve, koja se ne boji otvoriti vrata Gospodinu, koja je odgovorila na njegov poziv bilo kao kršćanski supružnici prihvaćanjem i odgojem djece, bilo nasljedujući izbliza Krista Gospodina u svećeničkom ili redovničkom pozivu. „Dragi mladi prijatelji, ovdje nazočni bogoslovi, dragi redovnički pripravnici i pripravnice, ne bojte se darivanja onamo kamo vas Gospodin zove. Njegova je volja mir vaš.“

Potom je nadbiskup pozvao sve da se u „zahvalnosti za plodnu prošlost okrenemo izgradnji zajedničke budućnosti, svjesni da nam je trud uzaludan ako Gospodinu ne dopustimo da kuće gradi (usp. Ps 127). Stoga vas pozivam i na poniznost koja je, kako kaže papa Franjo, jedina kadra stvarati s pogledom okrenutim u budućnost i sjećanjem punim zahvalnosti. Dok se oholost zatvara u prošlost, kruta je i bešćutna, poniznost otvara novosti, drukčijemu i drugomu, dopušta da se propitkujemo bez gorčine i da bez poteškoće ustajemo nakon posrtaja. Ponizna će duša lako prepoznati dobro u drugome, ali i spretno umaći zamkama okamenjenosti koja guši svaki dašak dobra.“

Nadbiskup Kutleša, koji je ujedno i Porečko-pulski upravitelj, na kraju svoga govora sve je preporučio nebeskoj zaštiti Gospe Fatimske, čiji blagdan danas slavimo, i zazvao zagovor bl. Miroslava Bulešića, čiji dan rođenja danas obilježavamo, kao i zagovor našega nebeskog zaštitnika sv. Dujma.

Splitsko-makarski nadbiskupi su nasljednici sv. Dujma, biskupa i mučenika, zaštitnika grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije. Stoga je novi Dujmov nasljednik u pratnji nadbiskupa u miru odao počast i pomolio se pred moćima sv. Dujma, a vjernici su predvođeni đakonom otpjevali Pohvale svetom Dujmu kojega molimo da štiti našu mjesnu Crkvu s nadbiskupom našim Draženom.

IMG 4409 1Na kraju svečanoga čina nadbiskup Kutleša blagoslovio je nazočni puk i sve one koji su pratili prijenos putem YouTube kanala nadbiskupije. Svečanost je završena himnom Zdravo Dujme mučeniče, uz orguljašku pratnju maestra don Ivana Urlića pod ravnanjem kapelnika splitske prvostolnice maestra don Šime Marovića.

„Od danas će se u svim euharistijskim slavljima u misnom kanonu, uz ime pape Franje, izgovarati i ime biskupa Dražena. „Osim što je sada splitsko-makarski nadbiskup, mons. Dražen Kutleša postat će i metropolit splitske crkvene pokrajine koja obuhvaća i četiri sufraganske biskupije: dubrovačku, hvarsku, kotorsku i šibensku“, kazao je generalni vikar mons. Miroslav Vidović pojasnivši da je kao metropolit, nadbiskup Kutleša dužan prethodno zatražiti od Svetog Oca da mu udijeli palij – „komad liturgijske odjeće koji označava metropolitansku čast, a nosi se u misnim slavljima na ramenima preko misnice. Metropolit taj znak časti ima pravo nositi u vlastitoj nadbiskupiji i svim sufraganskim biskupijama. Svake godine, o svetkovini svetih apostola Petra i Pavla Papa blagoslivlja palije za nove metropolite te ih putem apostolskih nuncija šalje novoimenovanim metropolitima.“

Dana 29. lipnja 2022. godine u Rimu Sveti Otac će blagosloviti i dodijeliti palije novim metropolitima, među njima i nadbiskupu Kutleši. U subotu, 9. srpnja, na misnom slavlju koje će se slaviti u novoj crkvi Svete Obitelji na Gospinom Otoku u Solinu, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj stavit će spomenuti palij na ramena nadbiskupa i metropolite Dražena Kutleše.

Tužna obljetnica ubojstva biskupa Crkve u Hrvata

Na današnji je dan od strane komunističkih razbojnika 1945 godine ubijen naš Neretvanin, biskup Katoličke Crkve u Hrvatskoj mons. Josip Carević.

Mons. dr. Josip Marija Carević, rođen 1883. u Metkoviću, bio je dubrovački biskup u razdoblju od 1929. do 1940. godine. Bio je prepoznat kao „dobri pastir i otac siromaha“, a dao je podići i križ na Srđu zbog kojeg ga je na metu uzela srbijanska žandarmerija i beogradski režim. Mučen je i ubijen 1945. godine u selu Strmec, župa Veliko Trgovišće, te je jedini hrvatski biskup koji je otvoreno smaknut odmah po dolasku partizana na vlast. Za grob mu se ni danas ne zna.

Poznato je da je prije smrti bio strašno mučen, te je prema svjedočanstvima ljudi iz Zagorja, bio skinut gol i masakriran. Župnik iz Velikog Trgovišća godinama je pokušavao pronaći, zajedno s vjernicima tjelesne ostatke biskupa na više lokacija, ali nije uspio. Premda su imena ubojica bila javna tajna, oni su umrli na slobodi, a prema navodima vjernika velikim dijelom u mukama sličnim kakve su priredili pokojnom biskupu.

Bombastičan dio intervjua s papom Franjom: ‘Lajanje NATO-a na ruska vrata možda je dovelo do Putinove invazije na Ukrajinu’

franjom
Foto: snimka zaslona, izvor: vaticannews

Nakon što je papa Franjo dao intervju talijanskom listu Corriere della Sera, ne stišavaju se reakcije na njegove izjave. Posebno na onu da je ‘lajanje’ NATO-a na ruska vrata možda dovelo do invazije Vladimira Putina na Ukrajinu.

Papa Franjo se osvrnuo na agresiju Rusije i rekao da, iako možda ne ide toliko daleko da kaže da je prisutnost NATO-a u obližnjim zemljama ‘isprovocirala’ Moskvu, ona je ‘možda olakšala’ invaziju.

Franjo je također osudio brutalnost rata i usporedio ga s građanskim ratom u Ruandi 1990-ih, koji je rezultirao genocidom nad manjinom Tutsi , javlja Politico.

Sveta Stolica od sredine ožujka traži susret pape Franje i Putina u Moskvi, rekao je poglavar Katoličke Crkve.

“Još nismo dobili nikakav odgovor, ali još uvijek pokušavamo”, kazao je.

Franjo je u intervjuu za sada isključio odlazak u Kijev: “Prvo moram ići u Moskvu, prvo moram upoznati Putina.”

Franjo je rekao da je otkazao sastanak s patrijarhom Kirilom, poglavarom Ruske pravoslavne crkve i ključnim pobornikom Putina koji je opravdao rat, jer su obojica mislili da će to izgledati dvosmisleno – ali je u telefonskom pozivu rekao da je upozorio Kirila da se ne “pretvori u Putinova oltarnika”.

Rusko veleposlanstvo pri Svetoj Stolici nije odmah odgovorilo na telefonske pozive niti na zahtjev za komentar poslanim e-poštom. Glasnogovornik Vatikana nije odgovorio na zahtjev za komentar.

Izvor: narod.hr/Politico

Poruka nadbiskupa Barišića za Nedjelju Dobrog Pastira

ZAGREB/SPLIT (IKA)

Predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uputio je poruku za Nedjelju Dobrog Pastira koja se slavi 8. svibnja 2022.

Draga braćo i sestre!

1. Svake godine Četvrta uskrsna nedjelja predstavlja nam Krista Gospodina kao Dobrog Pastira. Crkva na svom zemaljskom hodu moli Dobrog Pastira da ohrabri postojeća i daruje nam nova duhovna zvanja. Ovu molitvenu i pastoralnu inicijativu uveo je papa Pavao VI. 1964. godine. Dobri Pastir ne prestaje pozivati u svojoj Crkvi osobe koje će biti znak njegove milosrdne i spasonosne ljubavi na slavu Božju i na spasenje ljudi.

2. Braćo i sestre, Kristovi vjernici, pridružimo se ovogodišnjoj molitvi za duhovna zvanja, prije svega u našim sredinama, a isto tako molimo i za navjestitelje Radosne vijesti Krista Raspetoga i Uskrsloga na svim kontinentima da mogu ostvarivati želju Emanuela – Boga s nama, koji reče: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode… I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 19-20).

3. Crkva Kristova je sinodalna i na našem hodu zajedništva, sudjelovanja i poslanja, molitva i pastoral duhovnih zvanja čini nas dionicima ove trajne su-odgovornosti. Sinodalnost se očituje u obitelji i u župnim zajednicama koje su mjesto klijanja i rađanja duhovnih zvanja, u raznim oblicima poziva i karizmama služenja u Crkvi.

4. Svima nama u Crkvi: roditeljima, članovima pokretâ i župnih zajednica, biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, katehetama, odgojiteljima… potrebna je svijest, ohrabrenje i iskustvo uskrsloga Gospodina koji nam govori: „Ne bojte se, ja sam s vama!

5. Na osobit način pozdravljam sve naše mladiće i djevojke koji su na putu izbora svoga zvanja u našem društvu, a osobito sve one koji osjećaju sigurnost kao i nesigurnost duhovnog poziva da u sinodalnom hodu Crkve osobno čuju, razumiju i prihvate riječi uskrsloga Gospodina: „Ne bojte se, ja sam s tobom!“.

6. Srdačan pozdrav upućujem svim ovogodišnjim prvopričesnicima i krizmanicima koji su se po prvi put i na nov način susreli s Prijateljem – Isusom Kristom, sa željom da potpomognuti svojim roditeljima, kumovima, vjeroučiteljima i župnicima, sve više otkrivaju radost i blizinu uskrsloga Krista koji je došao: „da imamo život, u izobilju da ga imamo“ (Iv 10, 10).

7. Zahvaljujem svim članovima Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja na pripremi materijala za ovogodišnju proslavu Nedjelje Dobroga Pastira koji će nadam se biti na pomoć svim moliteljima i pastoralnim djelatnicima novih duhovnih zvanja u našoj Crkvi.

Svima želim mir i blagoslov uskrsloga Gospodina!

✠ Marin Barišić

Splitsko-makarski nadbiskup

Predsjednik Vijeća HBK
za sjemeništa i duhovna zvanja

Župnik crkve sv. Blaža: Grad Zagreb je organiziranjem Queer festivala u Kinoteci grubo prekršio sporazum

puškarić sv blaža queer

Vjernike i župljane u središnjoj zagrebačkoj župi sv. Blaža u vazmenoj osmini iznenadila je i uznemirila najava, a onda od utorka 26. travnja i održavanje Queer festivala u prostoru glasovite Kinoteke koja je vraćena u vlasništvo te zagrebačke župe prije 17 godina, a sada se nalazi u zakupu Grada Zagreba i njegova Centra za kulturu i film Augusta Cesarca. Već iz naziva festivala neprijeporno je da je riječ o sadržajima koji duboko vrijeđaju kršćanske osjećaje.

Župnik Puškarić: “Naivno sam prvotno pomislio da se netko zabunio”

Na upit Glasa Koncila kako je došlo do održavanja festivala u prostorijama u crkvenom vlasništvu župnik mr. Borna Puškarić je odgovorio:

»Kad sam od jednoga župljanina doznao da je u kinu Kinoteka najavljen filmski program ‘Queer momenti’, više od iznenađenosti bio sam ražalošćen i razočaran. Pomalo naivno prvotno sam pomislio da se netko zabunio jer mi je bilo neshvatljivo kako bi Centar za kulturu i film Augusta Cesarca, s kojim sam do sada vrlo dobro surađivao, napravio takvo što neprofesionalno, grubo prekršivši sporazum o ustupanju na korištenje poslovnoga prostora Kinoteke. Već sutradan, 7. travnja, odmah sam zamolio ravnateljicu Centra za pojašnjenje i jasno dao do znanja da bi održavanje takvoga programa bilo očita povrjeda sporazuma. Bio sam uvjeren da ćemo stvar riješiti dogovorno i da će Centar uvidjeti da takvim postupanjem ugrožava poslovni odnos sa Župom sv. Blaža, što im sigurno nije u interesu. Nažalost nije se dogodilo kako sam se nadao.«

Sporazum se mora poštovati

Nakon što je župnik Puškarić iznio zahtjev da se navedeni program ne održi upitali smo ga da objasni tko su ugovorne strane i kakav je odgovor dobio od nadležnih iz Grada.

»Župa je najprije potpisala ugovor o zakupu poslovnoga prostora s Gradom Zagrebom, a dvoranom upravlja gradska ustanova Centar za kulturu i film Augusta Cesarca, s kojim je župa potpisala sporazum o korištenju, čiji čl. 2 izrijekom kaže: ‘Centar za kulturu i film Augusta Cesarca se nadalje obavezuje da dvoranu ne će koristiti za aktivnosti i sadržaje koji su protivni učiteljstvu Katoličke Crkve i kršćanskomu moralu. Ako bi došlo do povrjede morala i nauka Katoličke Crkve, Centar je suglasan da se iseli iz poslovnoga prostora i preda ga u posjed i na korištenje Župi sv. Blaža.’ Više sam puta razgovarao s ravnateljicom Centra i tražio poštovanje sporazuma.

Dana 12. travnja uputio sam ravnateljici službeni dopis dajući joj jasno na znanje da bi održavanje filmskoga programa ‘Queer momenti’ bilo krštenje čl. 2. sporazuma. Ne zaboravimo da se to sve nažalost zbivalo pred Cvjetnicu i u Velikom tjednu. S Gradom Zagrebom nisam komunicirao, osim neslužbeno, te sam i tad ponavljao da se sporazum mora poštovati.«

Sud priznao da festival provocira župu

Na upit da objasni koje je sve pravne korake župa poduzela kako u njezinu prostoru ne bi došlo do projekcije sablažnjivih filmova, i s kojom argumentacijom, župnik Puškarić je odgovorio:

»Kad smo uvidjeli da s druge strane zapravo nema spremnosti za poštovanje sporazuma, da se prostor doživljava kao svoje vlasništvo i samo kupuje vrijeme, nakon savjetovanja sa župnim ekonomskim vijećem odlučio sam angažirati odvjetnika te zatražiti na Trgovačkom sudu privremenu mjeru zabrane održavanja spomenutoga programa. Naša je argumentacija bila vrlo jasna:

‘Pacta sunt servanda!’ Ako smo se dogovorili da se dvorana ne će koristiti za aktivnosti i sadržaje koji su protivni učiteljstvu Katoličke Crkve i kršćanskomu moralu, taj se dogovor mora poštovati. Sud je u ponedjeljak 25. travnja, premda jasno istaknuvši da bi održavanje takovoga programa kako je najavljeno moglo dovesti do vrijeđanja vjerskih osjećaja i sablazni u župljana župe sv. Blaža i vjernika katolika općenito, odbio privremenu mjeru koju smo tražili. Sud je čak konstatirao da je organizacija programa queer-tematike provokacija prema župi sv. Blaža, što je ne samo neprofesionalno, nego i izraz nepoštovanja. Žao mi je što Sud nije prihvatio privremenu mjeru jer je to bio u konačnici jedini način koji nam je preostao da zaštitimo ugled župe sv. Blaža i naših vjernika.«

Župno vijeće suglasno: Pokrenuti otkazivanje ugovora

Zanimale su nas i reakcije župnih tijela (pastoralnoga i ekonomskoga vijeća) te vjernika koji dolaze na mise i dovode djecu na katehezu te prolaze pokraj oblijepljenih plakata s najavom održavanja festivala.

»Reakcije vjernika idu od nevjerice do uzrujanosti što je baš Kinoteka koja se nalazi iza crkve sv. Blaža izabrana kao mjesto održavanja programa čiji naslovi nisu prikladni da ih se uopće spominje. Plakate je bolje ne gledati. Zamislite situaciju da se u dvorištu iza naše crkve s jedne strane ulazi u dvorane u kojima se održava vjeronauk za djecu i mlade, probe zborova, okupljaju razne župne skupine, a s druge strane se, ponavljam, protivno sporazumu, puštaju filmovi queer-tematike. Čini mi se nestvarnim da se takvo što može dogoditi. Nažalost dogodilo se proteklih dana.

Župno ekonomsko vijeće jednoglasno je u svim koracima koje smo do sada učinili, zaključno s pokretanjem otkazivanja ugovora o zakupu poslovnoga prostora, i to ne samo iz spomenutih razloga«, rekao je mr. Puškarić.

Zaštititi ugled župe i vjernika

Očito je na djelu ignoriranje zahtjeva župe, što upućuje na nepoštovanje pravne procedure ili možda i namjernu zlouporabu crkvenih prostora pod krinkom umjetničke slobode i slobode izražavanja. O tome je župnik jednostavno rekao:

»Jako mi je žao što je došlo do ove situacije. Nisam se tomu nadao. Korektno sam postupio prema Centru kad sam tražio da poštuju dogovor. Bilo je i vremena i načina da se stvar riješi. Učinio sam sve što sam mogao da zaštitim interese i ugled župe i vjernika. Jednostavno nije bilo spremnosti da se razumije naša strana. Jako je zanimljiv taj govor umjetničke slobode ispod prozora crkve. Za mene je to zloupotreba pojmova i tiho provođenje samovolje. Samo tu se očito zaboravilo da je Kinoteka župna dvorana i da postoje uvjeti pod kojima je ona dana na upotrebu.«

Na naše zapažanje da u skladu s tim odgovorom župa kao vlasnik prostora kao da nema pravo upravljati svojom imovinom kako želi mr. Puškarić je dodao:

»Čini se da je tako, što je nesumnjivo neprihvatljivo, i stoga se u takvim okolnostima postavlja pitanje održivosti ovakvih specifičnih poslovnih odnosa. Mislim da ovaj slučaj otvara neka nova pitanja te jasno upućuje na izazove koji se nalaze pred nama.«

Izvor: narod.hr/Glas Koncila