TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU- Misijska nedjelja

»Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!«
Velika većina koja čita ovaj tekst su vjernici kršćani, katolici. Iako možda ima i onih koji nisu, ili se sa ovim tekstom ne slažu, ipak će ga pročitati. Možda radi znatiželje, možda jer žele pročitati drugačije razmišljanje….tke će ga znati. I sve njih mi koji ovo pišemo gledamo istim očima. Vidjeli ste da je ovoj stranici cenzura stran pojam. Postupajući prema kršćanskim načelima svaki nam je čovjek isti.
Kao kršćani stalno sazrijevamo na našem vjerničkom putu. Krštenje je velika većina nas primila još dok bijasmo mali i neuki. Međutim taj dobar temelj stalno treba nadograđivati. Jer sam krsni list ne čini kršćanina, katolika. Vjernika čine njegova djela, njegov pogled na svijet, njegov odnos prema bližnjem. Ako na svijetu ima toliko kršćana vjernika, zašto je onda toliko nepravde i nereda. Ako u našoj Domovini katolici čine većinu, zašto onda u našem društvu ima toliko nepravde i nejednakosti? Očito je da svi skupa ne radimo dovoljno na svom duhovnom rastu. Krivnja je tu na svima, na običnim vjernicima, vjeroučiteljima, službenicima Crkve….ima krivnje i na društvu u kojem živimo, koje nije toliko zauzeto za poštivanje kršćanskih vrijednosti. Isus nije došao na ovaj svijet da bi ga samo fizički promijenio izvana, došao je da dotadašnjeg čovjeka promijeni i iznutra. Evanđelje nam daje jedan primjer kako Isus uslišava molbu slijepog Bartimeja i vraća mu vid. I taj čovjek progleda. Ali ne samo fizički, već mu se otvara i njegova duhovna strana i prepoznaje Isusa kao Mesiju,Spasitelja i kreće za njim. Mnogi danas teže tim čudima.Čuda su im potrebna da bi vjerovali. Trčeći za tim čudima,zanemaruju toliko malih čudesa koja se svakodnevno događaju oko nas. Tražeći nešto veliko,propuštaju male životne radosti koje nas okružuju. O učitelju,daj da progledam! Daj da svjedočim vjeru u Tebe,jedinoga Boga.
Mnogi će danas promisliti spominjući misije samo na Afriku,ili Aziju. Međutim misije su potrebne i kod nas, u ovoj staroj Europi koja je umorna od kršćanstva,čiji pojedini duhovni pastiri i vjernici lutaju tražeći izlaz, idu za svijetom,padaju u zamke društva koje tajsvijet pokušava graditi bez Boga. I nije svijetla budućnost tim Crkvama koje će krenuti tim putem otpada od vjere. Zato mi kršćani moramo danas još više pokazati tko smo i što smo. Svjedočenjem i našim životom. Lijepi su vanjski znakovi, odlazak u crkvu, hodočašće možda,ali ako naš život ne slijedi te izvanjske znakove,ništa onda od našeg kršćanstva. Isus nas sve pita kao slijepog Bartimeja; »Što hoćeš da ti učinim?«. Ma daj Isuse da progledam, da budem bliz bratu u nevolji, da ne sudim ljude prema društvenom položaju, prema narodnoj ili vjerskoj pripadnosti. Daj da budem svjetlo u ovoj tami koja se polako spušta na ovaj svijet.
Zato dragi prijatelji prije svega budite ljudi,kršćani. I kada vam bude teško jer vas preziru zbog vaših uvjerenja,posebno u ovo vrijeme pandemije,ostanite uspravni,budite Kristovi misionari, u svojim obiteljima, svojoj župi na svojem radnom mjestu. I neće biti lako,ali ćete na kraju biti pobjednici. „Išli su, išli plačući, noseći sjeme sjetveno; vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.“ Neka vam ovaj dio psalma bude podsjetnik na to. Jer samo je jedan pobjednik,a to je Isus Krist. Dakle,budite uz pobjednika! Hvala svima koji su svojim prilogom danas pomogli misije i misionare.
Mir vam i dobro!

DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU

Listajući jučer internet mreže,primjetili smo mnoštvo objava o godišnjici pogiblje hrvatskog viteza i branitelja Vukovara Blage Zadre. Vjerujemo da mu je dobri Bog za otkupljenje grijeha uzeo u obzir da je branio Domovinu i svoj narod.

I vidimo u današnjim čitanjima poruke o darivanju svojeg života za druge. „Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo.“, poruka je prvog čitanja, dok je središnja poruka danas: „Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Nije nam namjera uspoređivati žrtvu pokojnog Blage sa žrtvom Isusa Krista za čovječanstvo. Ali upitamo se često: Gdje je nestala želja za slobodom i žrtvom u našem narodu? Ne treba vam puno govoriti jer niste slijepi i vidite da zlo pokušava ovladati ovim svijetom kroz razne načine. U društvu, politici, Crkvi….nitko nije imun od napada. Zašto se kršćani današnjice ne opiru dovoljno tom zlu? Zašto se Hrvati nemaju snage oduprijeti zlu? Zašto je u Crkvi toliko popuštanja zlu? Mislite da pitanja nisu na mjestu? Crkve su nam bile zatvorene prošle godine,ostali smo nijemi osim rijetkih iznimki koji su sačuvali obraz Crkve. Donose nam razne zakone, govore protiv vjere i Crkve i narod im daje vlast. Zagreb je primjer. Kardinal Mario Grech koji vodi nastupajuću Sinodu veli za jedne dnevne novine;„Milost je što danas nema više onog prijašnjeg kršćanskog svijeta. Zato što smo osjetili da se prije u Crkvi postupalo kao u „savršenom društvu“. A tko je savršen, ne osjeća potrebu tražiti, usavršavati se, obratiti se, krenuti putem Duha, osluškivati gdje je Evanđelje“. Ma nisu se ti kršćani smatrali savršenim,već nastojali biti uzorni i primjer društvu. Taj prijašnji kršćanski svijet je umirao i bio mučen za Krista da bi današnji kršćani živjeli Božji dar slobode. Ako je i od jednog kardinala,previše je. Suvišno je navoditi njegovu izjavu dok su Crkve bile zatvorene da su smiješni oni  ljudi,vjernici koji samo žele ići na misu i ispovijedati se. Sramotna je i diskriminacija vjernika koja ih dijeli na cijepljene i necijepljene u nekim Crkvama u Europi. A ni sam Vatikan nije imun na te stvari. Dokazi su ovo da nitko nije danas imun od napada zla. Vidimo danas u Evanđelju kako dva Isusova učenika žele „dijeliti“ fotelje, biti vlast. Pomislili su kako se s položajem sve mijenja i da se treba osigurati dok je Isus tu. Tko je prvi nije zadnji,mislili su. E,ali to nije razmišljanje Isusa. I blago ih prekorava i tumači im punu istinu. Skontali su tu istinu apostoli,i umrli za nju. Na žalost tu istinu današnji vlastodršci svijeta ne shvaćaju. Narod im je dao vlast da služe za opće dobro, da budu ponizni u služenju tom narodu jer su milošću toga naroda na položaju na kojem jesu. Međutim iz njihovih usta izlazi bahatost, preziru narod i drugačije razmišljanje. A Isus poručuje; „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.“ Poruka je to osobama koje vladaju, bilo da nose zlatne krune i tijare, mitre ili su obučeni u crveni grimiz. Poruka je to svima nama da promjena ne dolazi s većim položajem nego s promjenom u srcu. Jer služenjem i skromnošću ćete osvojiti pravu vlast i biti sudionici u uživanju iste. Neka nam svima Isus Krist bude primjer kralja koji vlada. Posebno odgovornima u našem društvu i našoj Crkvi. Dao dobri Bog da ova Sinoda iznjedri zajedništvo i polet u Crkvi.  Zato je molitva bitna,da Duh Sveti upravlja i sa ovim hodom Crkve. Mir vam i dobro!

DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU

 

E da mi je bilo pameti,ne bi tako bilo. Koliko smo puta čuli ili izgovorili ovu ili sličnu rečenicu? Mnogi još uvijek sanjaju našu domovinu Hrvatsku kao zemlju koja će biti svima ugodna za život. Našu župu koja vrvi mladim obiteljima, školom punom djece. Našu domovinu gdje neće biti iseljavanja mladosti, gdje će obitelji biti brojne i materijalno osigurane. Sanjaju zakone prilagođene Bogu,a ne ljudima koji negiraju kršćanstvo i Boga Stvoritelja. Sanjaju zemlju pravde i jednakosti. I sve je to moguće,samo je potrebno zrno mudrosti. Zašto današnjem naraštaju Hrvata nedostaje mudrosti? O toj mudrosti govori prvo čitanje. Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću,veli sveti pisac. I u pravu je. Što će ti sve ako mudrosti nemaš. Zaključuje sveti pisac na kraju da su mu s mudrošću došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. Toliko je ta mudrost važna u ljudskom životu.  Na žalost čovjek današnjice se često gubi u traženju najvažnijih stvari u životu. Na krivo mjesto postavlja vrednote koje su važne u ljudskom životu. Mnogima je materijalno najvažnije. Novac,novac i samo novac. Da se razumijemo,novac je potreban, bez njega je moderni život nemoguć. Bez novca ne bi imali ni mnoštvo lijepih crkvi gdje slavimo Boga. Ali čovjek treba naći mjeru, vladati tim svojim materijalnim porivima,a ne da oni vladaju čovjekom. Ponašamo se kao da nam sve na ovoj Zemlji treba biti podređeno.  Samo jednom se živi,kažu mnogi pravdajući takav svoj život. I ne znaju koliko su u pravu. Ali to je jedina istina koju su rekli. Doista,samo jednom se živi i čovjek nema priliku za popravak. Smrt je kraj za takav život,a ako ste ga protratili na stvari koje nisu važne, ako ste zanemarili svoje duhovno biće isvoj odnos sa Bogom,na žalodst ta smrt je stvarno kraj. Jer duša čovjeka koji ne mari za Boga sigurno neće vidjeti život vječni. Čitajući Sveto pismo i Isusove riječi čini nam se da je teško biti vjernik. Ali uz Božju pomoć se sve može. I biti bogat i biti u milosti Božjoj u isto vrijeme. Jer Bog je dao samo deset zapovjedi kojih se treba držati. Isus je te zapovijedi lijepo objasnio i nadopunio. Zašto to mnogi ne poštuju.? Države su dale stotine i stotine zakona, pa ih se trudimo poštivati u strahu od kazne. Zar je u čovjeka veći strah od kazne koju propiše država od kazne Božje? Ako je tome tako onda se trebamo upitati; Koliko ja vjerujem i koliko je jaka moja vjera? Za ovu vjeru je prolivena krv mnogih mučenika. I danas se prolijeva u mnogim zemljama svijeta. Uljuljani u vlastitu sigurnost često toga nismo svjesni. Ali dan kada će te sigurnosti nestati je sve bliži. Vidimo to svaki dan na našim granicama. Zato dragi prijatelji zamolimo dragoga Boga da poda mudrosti ljudima koji vode našu zemlju da umjesto osude ljudi koji tu zemlju čuvaju, podignu sigurnost naše Domovine i omoguće njenim stanovnicima mir i blagostanje.

Čuli ste da počinje i opća Sinoda u Katoličkoj Crkvi. U toj Sinodi sudjelovat će i naša župa. Neka naše molitve budu upućene Bogu za dar mudrosti Duha Svetoga našim duhovnim pastitirima da ova Sinoda iznjedri jedinstvo,a ne podjele u jednoj svetoj Katoličkoj i Apostolskoj Crkvi.

Mir vam i dobro!

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU

Na žalost i ovaj završetak tjedna nam donosi tešku priču iz Istre o dječaku od 15 godina koji je preminuo u bolnici. Spominje se krivnja roditelja, nebriga o zdravlju dječaka. Spominje se i nekakva istočnjačka sekta.Prošli tjedan se isto spominjalo sektaštvo. Što to čovjeku današnjice treba da pored Isusa Krista,izvora žive vode ide na ustajale izvore baruština?! Zar je voda iz bare slađa od izvorske vode? Čudne se stvari događaju na ovom svijetu. A posljedice viđamo svaki dan oko sebe. Evo čitamo tako u vijestima da je Sabor na prijedlog Vlade usvojio zakon o elektroničkim medijima u kojem se u čak četiri članka promiče rodna ideologija. Možda je prije par godina predsjednik Vlade g. A.Plenković imao dobre namjere o zaštiti žena, uvodeći zloglasnu Istanbulsku konvenciju. Na žalost nije poslušao glas struke i glas Crkve koji su upozoravali da ne uvodi to zlo u naše društvo. I htio ne htio,postati će osoba koja je donijela zakon koji želi uništiti Božji plan o obitelji. Složit ćemo se da mu to nije trebalo,posebno stoga jer se izjašnjava vjernikom katolikom. I stvori Bog ženu,I njih dvoje bit će jedno tijelo,poruka je to današnjeg prvog čitanja. Ne stvori Bog rod,nego iskjljučivo spol. Muško i žensko. Sve drugo što se spoominje od samog je vraga. Zato se s pravom ova I. Konvencija naziva vražjim zakonom. A dužnost svakog vjernika je boriti se protiv zla,pa tako i protiv ove konvencije. Psalam veli; “Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti”. E sada je pitanje zašto mi ne hodimo Gospodinovim stazama. Odgovor tome zašto nam je loše znamo. Ali to sve možemo popraviti. Samo nam treba dobra volja i malo kršćanske hrabrosti.

Središnja poruka današnje nedjelje jest; “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!” Na žalost,brak je institucija koja je danas strašno ugrožena. Rastava je nešto što svakodnevno gledamo oko nas. I sigurno je to postupak koji uzrokoje patnju bračnih drugova,a posebno njihove djece. Najgore što čovjek može učiniti,jest osuđivati te ljude koji u većini slučajeva pate zbog nevolje u koju su upali. Mnogima je svejedno,ali sigurno će doći dan kada će taj njihov postupak doći na naplatu. A da bi se izbjegao taj teški lom potrebne su samo tri jednostavne stvari; ljubav,vjernost i uzajamno poštovanje. Isus brak podiže na razinu svetosti, i sigurno Bogu nije milo kada se ta svetost ruši. Grijeh je to dragi ljudi. I to teški. Zato svi mi trebamo u našem društvu stvarati ozračje u kojem će brak biti najviša svetinja ovoga svijeta. Znamo da je to teško,posebno jer se preko medija promovira nešto sasvim suprotno. Pa pogledajhte samo tv emisije. Što više gliba,jada i grijeha,to je popularnost tih jadnih osoba veća. Ne dajte se zato dragi prijatelji,dragi kršćani. Bit ćete osuđivani kao nazadni i zastarjeli, ali važniji je Božji sud nego ljudski. Brak je izvor blagoslova. Brak može biti samo između muškarca I žene,sve drugo su zajednice koje Bog osuđuje. I zato ih ne priznajite brakom. Budite zato vitezovi Bpžji,ogrnite se oklopom kršćanstva. Jer u Kraljevstvo Božje vas neće dovesti ni bogatstvo ni slava ni moć. Dovesti će vas poslušnost Bogu i vaša djela. Neka zato vaš život obiluje ljubavlju. Budite zreli kršćani,držite se Božjih zapovijedi,i kad vam god bude teško zbog toga,samo promislite da ste na Božjoj strani. A ako je Bog sa vama,tko će protiv vas.

Mir vam i dobro!

DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Prva je ovo jesenska nedjelja. Sve nas je potresao jučerašnji zločin u Zagrebu gdje je otac ubio svoje troje djece. Sjetimo ih se danas u svojim molitvama. Sjetimo se i roditelja te djece,posebno majke. Na žalost,nereda u obiteljima u našem društvu će biti sve više i više. Rezultat je to omalovažavanja ustanove obitelji i napada na temeljnu zajednicu društva. A ako se temelji poljuljaju,teško da građevini ima spasa.

Svima nam je zato dužnost čuvati i njegovati kršćanske vrijednosti na kojima je stoljećima počivala naša civilizacija. Prepuštati drugom da to radi,a sam stajati po strani ne priliči vjerniku kršćaninu. U prvom čitanju prorok Mojsije zaziva baš to. Da Gospodin izlije svetoga Duha na sav narod,da bi taj narod sazrio u duhovnom smislu. Čovjeka današnjice kao da sve više i više obuzima ono materijalno. Zanemaruje svoju duhovnu stranu. Podižući svoje bogatstvo,postavlja sebe sve veće i veće ciljeve. Čineći to,u svojem životu samo gomila nezadovoljstvo jer često te sebi postavljene ciljeve ne može ostvariti. Tako često čujemo razmišljanje kako su naši stari imali težak život,ali je taj život bio prožet zadovoljstvom i duhovnim stvarima. Molitve,obiteljske slave,pobožnosti,bratovštine……sve su to oni njegovali. Nisu zanemarili svoju duhovnu stranu. Imali su vremena za Boga. Današnji čovjek je sušta suprotnost svojim precima. Iako ima lijepih primjera,ali su oni sve veća rijetkost. Poslanica svetoga Jakova kao da je pisana u našim vremenima. Veli on; „Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospodina nad vojskama.“ Koliko je bogastva stečeno na nepravedan način,uskratom plaća radnicima,nepoštenom privatizacijom i pljačkom……ti radnici su kosci čiji vapaj Gospodin sigurno čuje. I vjerujte,krivci neće umaći. Poneke već i za života stiže kazna. Svjedočimo tome i u našem društvu. Zato Isus u današnjem Evanđelju šalje jaku poruku protiv grijeha. Ako te bilo koji dio tvojeg tijela sablažnjava,odstrani ga! Isus sigurno nije mislio da sami sebe sakatimo,već nam govori kolika je važnost toga da čovjek ostane čist od grijeha.

Zato dragi prijatelji poslušajmo Isusa, odbacimo grijeh, spustimo se malo na zemlju i otkrijmo svoju duhovnu stranu. Misliti da je za spasenje dovoljno to što sam kršten i što ću imati vjerski ukop sigurno nije ispravno. Bog traži djela. Živite zato svoju vjeru, bez obzira koliko to bilo teško. Jer život je borba,a ne kuknjava. Kukati da u svijetu danas nema dobrih kršćana je besmisleno. Budi ti dobar kršćanin, tvoja žena,tvoje dijete…to vas je već lijep broj. Zvati se kršćanin,a živjeti poganski Isus osuđuje. Ova Isusova rečenica sve govori; „»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

Poslušajmo zato Isusa i ne ljutimo Boga. Budimo dobro sa Bogom i On će biti sa nama. A ako je Bog sa nama tko će protiv nas! Mir vam i dobro!

DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU-PROSLAVA NA GALIČAKU

Danas smo na Galičaku proslavili blagdan Uzvišenja Svetog Križa. Svetu misu predvodio je župnik koji je u propovijedi naglasio da kao kršćani moramo biti ponizni i slijediti Isusov križ. Poniznost je temelj svih kreposti i temelj cijelog našeg kršćanskog života. Uzor u tome sam je Isus Krist koji u svojoj poniznosti i ljubavi za čovjeka, uzima svoj križ. Zato i mi budimo ponizni u svom životu i svojoj vjeri, ljubavlju služimo jedni drugima i slijedimo Isusov križ. Jedino tako možemo doći u Kraljevstvo Božje. I kao što apostol Pavao u poslanici Galaćanima kaže: “A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu!”
Mir vam i dobro!

DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

U ovu dvadest četvrtu nedjelju slavimo ime Marijino. Slavimo ga kao “Dan pobjede”, na spomendan velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Beča 1683. Svima onima koji nose ime naše nebeske majke čestitamo imendan.
“Nije dovoljno moliti, treba se i boriti.” Riječi su ovo svetog Maksimilijana Kolbea koji je skončao u nacističkom bunkeru gladi. Na te riječi mogli bismo nastaviti uputu pape Benedikta XVI koji veli da je obveza kršćana i Crkve „imati snagu za pružanje otpora.“ Jer bolji svijet ne grade oni se koji uliznički i poslušnički klanjaju zlim „gospodarima“ (koji ne zaslužuju poštovanje), nego oni koji su spremni reći: NE, dosta je! Za istinu i slobodu to se isplati kazati. Koliko su kršćani,posebno katolici današnjice spremni na borbu za obranu svoje vjere i svojih uvjerenja. Jako malo. Skoro niti male. Naša Hrvatska je čisti primjer . Na snazi nam je još zakon iz komunističke Jugoslavije o ubojstvu nerođene djece. Imamo zakon koji skoro izjednačava grešne istospolne zajednice sa brakom. Djeca se takvim osobama daju na udomljenje. Naš Sabor je donio Istanbulsku konvenciju po nalogu središta moći koji mrze Katoličku Crkvu,a ta konvencija želi poništiti Božji plan stvaranja muška i ženska. Što su učinili ili čine katolici u Hrvatskoj da se to stanje promijeni? Možda jesu nešto pokušali, ali nedovoljno da bi to promijenili. Očito oni koji promiču takve zakone imaju moć vladanja i upravljanja ljudima da im daju povjerenje vladati hrvatskim narodom. Svaki narod će zbog svojih postupaka odgovarati pred Bogom. Odgovarat ćemo i osobno,to nas mimoići neće. Sveti Pavao nam postavlja pitanje: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema?“ Sama molitva je dobra,ali ako je neće slijediti djela, ništa od nje. Na žalost,to je današnje društvo u kojem živimo. Svetišta su nam puna hodočasnika, kuće križeva i kipova,a naš život nalikuje životu poganina. Nema djela. A ako nema djelâ, vjera je mrtva u sebi. Isus postavlja pitanje apostolima; Tko sam ja? Sveti Petar mu veli; »Ti si Pomazanik – Krist!« I Isus ga hvali u tom trenutku. Međutim već kasnije ga tjera od sebe teškim riječima; »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Isus to veli svetom Petru! Opomena je to svima nama. Od pape u Rimu,do katolika u Kominu. Koliko je nama važnije ljudsko nego božansko? Koliko danas ima svećenika,biskupa,kardinala kojima je važnije svidjeti se ljudima i biti popularan nego provoditi Božju volju? Imamo li se snage oduprijeti takvom svijetu kojem duhovno nije važno? Ima li snage Crkva na čelu sa papom se oduprijeti tom svijetu koji je želi mijenjati kako njemu odgovara? Jedna zanimljivost; Sjemeništa i bogoslovije koje čuvaju tradiciju su puna svećenika,nema krize u zvanjima. Strogi redovi duhovnjaka isto tako nemaju krize u zvanjima. Zašto? Jer se ne mijenjaju kako svijet želi. Bog je uz njih. A pogledajte Crkve i sjemeništa po Europi,pa i po Hrvatskoj koji popuštaju promjenama. Prazna su! Danas je bio zaziv Duha Svetoga i blagoslov djece. Neka naša vjera bude puna djela,posebno u odgoju naše djece. Jer kako ih odgojimo i naučimo,tako će nam biti. Mir vam i dobro! FOTO:Jure Zovko

Rođenje Blažene Djevice Marije- Mala Gospa

Sretan ti rođendan Gospe! Sretan ti rođendan Majko!
Svečanom svetom misom jutros smo proslavili ovaj lijepi Gospin blagdan. Jučer u Vepricu, danas u Kominu. Ovo je blagdan štovanja Blažene Djevice Marije, započeo je župnik propovijed i odmah upitao; Koliko Marija obilježava naš život? Samo spominjanje Marije ne znači i njeno štovanje. Marijin lik treba ući u naš život, nastavio je don Dražen, molitva, krunica, kršćanski život i poslušnost Bogu su obilježja po kojima se poznaju Marijini štovatelji. Marijin štovatelj ne psuje, ide na svetu misu, prakticira svete sakramente. Drži do Božjih zapovijedi. Molite sa razumijevanjem kada molite, rekao je župnik. Donesite odluku da će molitva biti sastavni dio vašeg života, pozvao nas je don Dražen. Tamo gdje se Marija štuje, tamo vjera cvate. Budimo zato vjerni baštinici naših predaka u štovanju Marije, častimo je i utječimo joj se. A ti Majko Marijo pomozi nam da ostanemo vjerni Isusu Kristu cijelog svog života, zaključio je propovijed don Dražen. Na kraju svete mise bio je svečani blagoslov puka. Svima vama dragi ljudi čestitamo današnji blagdan Male Gospe. Mir vam i dobro.

HODOČAŠĆE U VEPRIC 2021

Hodočastili smo jučer iz naše župe u svetište Vepric. Sjetno smo se kroz razgovor prisjećali vremena kada je iz našeg dekanata i po petnaest autobusa bilo u Vepricu. Ove godine samo jedan jedini. I to naš iz Komina. Uz osjećaj ponosa zbog toga pomalo smo i tužni što smo ostali usamljeni u ovom lijepom hodočašću Gospi,kraljici Hrvata u njenom svetištu u Vepric. Zašto je to tako samo Bog zna. Jer razloga za strah nema. Vepric je oaza sigurnosti čemu je svjedočilo i par tisuća hodočasnika koji su se došli zahvaliti Gospi i zamoliti je za zagovor kod Boga. Suvišno je govoriti da je bilo lijepo. Mogli ste vidjeti samo dio u izravnom prijenosu na župnoj facebook stranici. Hodočasnici su kao i svake godine imali prigodu za svetu ispovijed. Svečanu svetu misu slavio je biskup Dražen Kutleša. Njegova propovijed je obilovala pozivima na hrabrost. I čini se da je Splitsko-makarska Crkva dobila još jednog dostojnog nasljednika svetog Dujma. Što,zašto i kome vjerujem,zapitao nas je u početku propovijedi biskup Dražen. Spomenuo je strah mnogih vjernika koji se ne usude djelovati zbog osude okoline. Izgubili su hrabrost. Šute. Spomenuo je tu i svećenike koji sve manje govore o negativnostima u društvu. Roditelji također izbjegavaju odgovornost odgoja. Kao da izbjegavamo istinu radi moguće neugodnosti,nastavio je biskup. Postajemo ljudi koji ne znaju što govoriti o vjeri i moralu,nastavio je. Pozvao nas je da otvorimo srca.Jer Bog nam stalno govori,a pitanje je ;slušamo li mi Boga? Na žalost vjernici su izgubili hrabrost i stalno očekuju da netko drugi nešto umjesto njih učini. Pokazalo se to posebno u zadnje vrijeme,rekao je don Dražen. Na kraju nas je biskup pozvao da slijedimo Mariju u hrabrosti i poslušnosti Bogu. Dao dobri Bog da poslušamo riječi biskupa Dražena i da dogodine hrabrost nadvlada strah i ponovno krenu puni autobusi iz svih krajeva naše nadbiskupije u Vepric. Iz Komina sigurno hoće ako Bog da!

Dvedeset treća nedjelja kroz godinu

Poznata vam je već uzrečica da i najdulji put počinje jednim malim običnim korakom. Put čovječji traje od rođenja pa do prestanka ovozemaljskog života. Mi vjernici imamo nadu i vjerujemo da se naš put nastavlja u vječnosti u društvu sa svecima i samim Bogom. U tim našim životnim putevima svi mi imamo različite ciljeve. Različiti su i načini ostvarenja tih ciljeva svakoga od nas. Ali zajednički cilj svim vjernicima kao što smo na početku spomenuli je život vječni. Kao što putnicima na putu treba kompas ili u novije vrijeme navigacija,tako i mi vjernici imamo „kompas“ po kojem se ravnamo. Često se u tom našem putu pogubimo. Izgubimo taj „kompas“. Posebno je na žalost to vidljivo u ovim danima epidemije kada mnogi lutaju. Od političara, običnih ljudi, društvenih institucija,a i Crkva nije imuna na to lutanje. I svi na neki način traže opravdanja za svoje ponašanje,ali Crkvi kao da to opravdanje svijet ne uvažava. Doduše za neke postupke opravdanja i nema. Na primjer kako objasniti odluku kardinala Čupića iz Amerike da ukine javnu molitvu arhanđelu Mihovilu iza svete mise kojom se moli protiv Sotone za zaštitu Crkve i Božjeg naroda! Ili odluku o zatvaranju crkvi. Bogu hvala biskupi Slovačke su progledali pa ukinuli odluku da samo cijepljeni mogu doći na svetu misu sa papom Franom. I ima toga još.O slučaju iz Portorika ste imali prigodu čitati na našoj web stranici.  Neprijatelji Crkve i vjere samo čekaju pogrešne odluke da bi Crkvu ogovarali i lijepili joj razne etikete. Donekle imaju pravo. I to radi neodgovornih ljudi u samoj Crkvi koji im dajuv to pravo raznim dvojbenim odlukama uzrokovanim strahom.

Zašto toliki strah u srcima vjernika pa i mnogih svećenika i biskupa? Jeli Riječ Božju nadjačala propaganda svjetovnih medija i upute raznih stožera? Prorok Izajija veli: „Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!« Zašto nam vjera malaksa u Božju moć i snagu nad Zlom. Koliko vjernika uistinu vjeruje da Bog može pobjediti ovu zlu epidemiju,a koliko ih se uzda u razne kemije više nego u molitvu? Sveti Jakov nas u Poslanici upozorava da kršćanin vjernik ne smije biti pristran. Gledati tko je bogat ili siromašan,lijep ili ružan. Na kojem je položaju,ili iz koje obitelji dolazi. Koje je narodnosti ili boje kože! U ovo vrijeme gleda se tko je cijepljen a tko ne! Bog tako ne gleda. A Bog nam treba biti uzor. Bog gleda srca. Bog gleda vjeru ljudi. Traži vaše povjerenje. Zašto mi to povjerenje puno puta Bogu uskraćujemo? Promijenimo se dragi prijatelji. Isus to od nas želi. Želi da se svi spasimo. Želi nas sve vidjeti svojem društvu. Počnimo raditi na tim promjenama već danas. Sutra već može biti kasno. Koristimo „lijekove“ koje nam je Bog dao. To su sveti sakramenti! I započnimo malim korakom to naše veliko putovanje u životne promjene. I vedjet ćete da rezultati neće izostati. Mir vam i dobro!