Ove nedjelje tekst će možda biti malo dulji zbog jedne istinite kratke price.
“Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene”. Prva je to zapovijed koje bi se vjernici u svom svaodnevnom životu trebali držati.ali na žalost to nije tako. Padamo odmah na prvoj. Odričemo se Boga odmah na početku. Živimo u svijetu u kojem je to sasvim normalno. Živimo u zajednici europskih država koja svoje postojanje temelji na nijekanju Boga. Zar ta zajednica država kojoj na žalost pripadamo nije odbila usrdne molbe svetog oca pape Ivana Pavla II da u svoj ustav stavi kršćanstvo? I stalna je to pojava danas u svijetu. Vjera u Boga,kršćanstvo,a posebno katolicizam u društvu postaju nepoželjni. Nije od toga imuna ni naša Domovina gdje naši narodne vođe pomalo kreću tim putem. Nazivaju se vjernicima,katolicima,a donose i podržavaju protubožje zakone. Zašto to čine? Zbog moći,položaja,novca….Naša lijepa Hrvatska je na koljenima,opustošena demografski,ta pred nestankom je naš narod,opustošena materijalno,a sve više i duhovno. Ova epidemija kao da ubrzaje taj postupak udara na čovjekovo duhovno biće. I onda se pojavljuje spas u obliku novca koji vođe te zajednice daju onima koji slijede njihove upute. To su te Judine škude na koje stalno upozoravamo,a bez kojih na žalost naša zemlja izgleda ne može opstati. Sveti Petar danas u svojoj poslanici upozorava tadašnje narodne vođe na njhovo odricanje od Boga da bi se umilili stranim gospodarima. “Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši”,veli im na kraju svojeg obraćanja. Danas je možda nego više ikada ljudima potrebna duhovna utjeha. Na žalost to ljudima biva uskraćeno od svjetovnih vlasti koje zatvaraju crkve i zabranjuju bogoslužja. Na tom ispitu su pali i mnogi biskupi naše Crkve slijedeći upute civilnih vlasti i ograničavajući vjernicima pristup zadanim brojem osoba. Zar Bog ne bi trebao biti na prvom mjestu? Nikakav internet ni televizija ne mogu zamijeniti nazočnost vjernika i njegov susret sa živim Bogom u crkvi. Slijedi kratka priča iz naše župe. Na Veliki petak ove godine po završetku nekih obveza u crkvi popodne,na putu kući srećem dvije žene koje su inače nedjeljom i blagdanom redovite na misnim slavljima. Ali od kada je epidemije zbog svojeg i obiteljskog zdravstvenog stanja u crkvi su rijetko. I na upit hoće li na obrede te večeri,njihov odgovor je bio tužno ne. Kako je ključ od crkve bio pri ruci,zajedno smo vratili u crkvu. Pomolile su se na Isusovu grobu. Njihove suze su kroz molitvu poškropile prostor ispred groba. I kao da je Isusova ruka iz groba dotakla njihovo rame i dala im utjehu i snagu. Njihovoj zahvali nije bilo kraja. I taj Veliki petak je stvarno bio velik. Meni možda najljepši u mom životu. Nekome je to možda nešto obično,ali simbolika dvije žene koje u molitvi i suzama na Isusovu grobu na Veliki petak u našoj crkvi pronađu snagu i utjehu taj dan je golema. Kolikim je vjernicima ta utjeha taj dan bila uskraćena?! Koliki su se osjetili izdano i napušteno? Bogu hvala,u našoj župi tako nije bilo. Na kraju ovoga osvrta razmislimo svatko za sebe. Kojim putem idem, slijedim li svjetovne vođe ili Boga? Želim li se svidjeti Bogu ili moćnicima ovoga svijeta? Koliko se ja kao katolik suprostavljam udarima na Boga u društvu, obitelji, stranci, na radnom mjestu?
Danas vidimo u Evanđelju kako Isus dolazi među uplašene apostole. Hrabri ih I daje im nadu. Isus je tu među nama I danas u našim crkvama. Svake nedjelje. Zašto izbjegavamo susret sa Njim? Krist je naša snaga,naša utjeha,naše spasenje.Nemojmo ga se odricati I biti lažni kršćani. Sveti Pavao veli: Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.
P.S. Znamo da ovaj tekst možda neće biti dobro primljen,niti će imati puno lajkova. Razlog: spomenuli smo političare. A danas nije baš popularno govoriti im istinu u lice. I zato vas razumijemo. A razumijemo i njih. Nije im lako. I nije ovo tekst protiv njih,već za njih. Da se ohrabre i budu bolji kršćani u svakom pogledu. Da promiču kršćanske vrijednosti u našem društvu. I da vjernici znaju koga birati,a da poslije izbora ne moraju na ispovijed. Mir vam i dobro!
