KRIST KRALJ-SVETKOVINA

Slavimo danas svetkovinu Krista Kralja. Iza svete mise izložen je Presveti Oltarski Sakramenat, a završni blagoslov će biti u 15.00 sati. Svetkovina je ovo ustanovljena zbog naglašavanja važnosti Krista kojeg su mnogi bezbožni sustavi nastojali zatrti, započeo je svoju propovjed don Dražen. Ova svetkovina nastoji Krista prikazati kao središte povjesti, središte našeg života i ishodište ljubavi. Moć u Svetom pismu se ne prikazuje samo kroz prikaz kralja, već i kroz sliku pastira, naglasio je župnik. Prikaz je to Gospodina koji vodi vjernike kroz život i ovaj nemirni svijet. Današnje Evanđelje nam donosi pravila i kriterije po kojima će Bog gledati kakav je tko bio za svojeg života. Koliko smo ljubavi pružili prema svojem bližnjem? Vjernik nikada ne smije biti usmjeren samo na sebe, biti sebičan, naglasio je don Dražen, mora biti otvoren prema drugome. Susretati Krista u svakome stvorenju. Ulaznica je to koju svatko od nas može pribaviti za ulazak u Kraljevstvo Božje. Nastojmo zato biti oni koji će unići u Njegovo kraljevstvo i živimo po riječi Božjoj.
Svima vama dragi prijatelji čestitamo ovu veliku svetkovinu Katoličke Crkve i neka vam Krist Kralj svega stvorenoga usliša molitve i bude uvijek u pomoći. Mir vam i dobro.

MIJO MEDAK- IN MEMORIAM

Jedna mudra izreka o duši i ljubavi veli; Ljubav je kad vam daje komad svoje duše, da nikada niste znali da je nestala.
Danas ćemo u našoj župi pokopati čovjeka koji je uz ljubav prema svojoj obitelji, župi, mjestu pjesmi i Domovini imao još jednu neskrivenu ljubav. Ljubav prema Hajduku. Bila je to ljubav jednog malog običnog čovjeka prema jednom velikom klubu. I što osim te ljubavi ponuditi? I dosjeti se naš Mijo i napiše jednu pjesmu svojem voljenom NK Hajduk. Onako, iz srca, onako kako mi u Kominu inače sve radimo. Bili su bili, vrhovi planina, bila je košulja Hajdučkoga sina…. Pjesma koja je nadživjela svojeg autora, pjesma koja će trajati koliko traje i ljubav prema voljenom klubu. A to znači zauvjek. Bog je pozvao našeg Miju. Zapjevat ću mu danas naši pjevači. Ispratit će ga navijači Hajduka. Dugo je on slavio Boga svojom pjesmom u našoj župnoj crkvi. I na kraju Anđeoskog pozdrava poslije čitanja naših pokojnika i molitve za njih poveo bi naš Mijo: “I pokoj vječni njima o Gospode daj i neka svijetli svima u Raju vječni sjaj”.
Pokoj ti vječni brate Mijo! Uzdajući se u Božje milosrđe i oprost grijeha, nadamo se ponovnom susretu u vječnosti. Iskrenu kršćansku sućut ovim putem izražavamo obitelji pokojnog Mije uz molitve Bogu za njegovu dušu.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njemu. Počivao u miru Božjem. Amen!

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

 

Sve ono što vrijedi nalazi se u malim količinima, zlato,srebro,biseri…. Biblija većinom govori o muškarcima.  Mnogi će u tome tražiti dokaz kako kršćanstvo zanemaruje žene. Ali baš suprotno. Bog je ženama namijenio toliko veliku ulogu u svijetu da im je dao mogućnost stvaranja novog života. Bog toliko cijeni ženu da je iz njenog krila rođen Isus Krist. Trebaju li čovjeku veći dokazi od ovih? Ali na žalost, današnje društvo koje toliko pokušava promicati tzv ženska prava, daleko je od Božjeg poimanja prava žene. Danas smo slušali čitanje knjige mudrih izreka koje govori o ženi. Naglašava ovaj pisac sve ženine vrline. Ali jedna rečenica donosi svu istinu: „Lažna je ljupkost, tašta je ljepota; žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.“. Ova rečenica u današnjem društvu sigurno izaziva podsmjeh. Jer čemu onda napuhane usne, plastični umeci i ostali dodaci koji od žena stvaraju lažnu ljepotu.  Te žene nisu ni svjesne koliko su podlegle poniženju kada se na njih samo gleda kao objekte, a ne osobe. Međutim,svatko u tome neredu i izvrćanju stvari zaboravlja jedno; Sve je prolazno! Svemu dođe kraj ma koliko ga pokušali odgoditi. Ljudi ne misleći na taj kraj žive svakakvim životom, često nedostojnim čovjeka vjernika iako se takvim prikazuju. Misle da su sigurni i svemoćni. Sveti Pavao takve upozorava da se trgnu i probude da ne bi bilo kasno.  Isus kroz prispodobu o talentima koju priča svojim učenicima nagovještava kakav kraj čeka one koji svoje talente dobivene od Boga upropaštavaju. Sveti sakramente bi mogli nazvati  su talentima po kojima katolik treba živjeti. Umnažati ih i unaprijeđivati, a ne da mu služe samo kao podatak u župnim maticama ili državnim statistikama.  Dvije poruke na kraju Isus govori. Prva veli; ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Dok druga govori o lijenom sluzi kojem Gospodar među ostalim veli; A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Dragi prijetelji,  o nama ovisi kakav će nam biti kraj. Ne o Bogu,već o nama samima. Bog će samo na kraju sabrati dobre i loše stvari svakoga od nas. I što prevlada, tako će nam biti. Ugodan vam ostatak ovog lijepog nedjeljnog dana i neka vas prate mir i dobro.

 

Vukovar- Škabrnja

Večeras smo slavili svetu misu za žrtve Vukovara, Škabrnje i molili za sve one koji su svoj život dali za Hrvatsku. Iz svete mise je bilo odriješenje za pokojne, uz pratnju naših župnih pjevača , zapaljene su svijeće,doduše uz poteškoće zbog vjetra, a u 18.11 smo zvonili za žrtve Vukovara i Škabrnje. Svijeće su zapaljene ispred oltara blaženog Stepinca, mučenika za Crkvu i Domovinu i ispred oltara Gospe od brze pomoći koji je zavjetni oltar zahvale za preživjeli križni put iza drugog rata. Lijepa simbolika dragi prijatelji. I kao što je don Dražen rekao: Duhovno smo danas u zajedništvu sa Vukovarom i Škabrnjom. Zajedništvo nas je vezalo i 1991 godine u istinskoj težnji za Domovinom. Molitva za žrtve Vukovara koji je te godine doslovno bio raspet na križu i sve branitelje je najmanje što možemo napraviti. Neka im svima dobri Bog bude nagrada.
Sjetimo ih se i večeras u svojim molitvama. Laku vam i ugodnu noć želi uredništvo i neka vas prate mir i dobro.

Matej i Ante- in memoriam

Kušnje su vatra koja čisti, reče jednom prigodom sv.padre Pio. Vjernik je cijeli svoj ovozemaljski život pogođen kušnjama. Ali u tim kušnjama ima pomoć. Ima Boga! Jer Bog je moja snaga, Bog je moja moć, misli su istinskog vjernika. Kada je Bog uz mene, tada ja mogu sve. Unatoč kušnjama koje šibaju. A među najvećima se čini smrt. Kada dođe iznenada. Kada ti odnese tvoje drage. Kada moraš pokopati svoje dijete. Čini se tada kao da je cijeli svijet pao na tebe. Postavljaš stotine pitanja. Upadaš u kušnju svoga života. Tražiš krivce. Možda u tim svojim traženjima zaboraviš da od Boga dolazi samo dobro. Zlo je to koje nastoji nauditi čovjeku. Zlo iz čovjeka nastoji izbiti ljubav prema Bogu. Unijeti sumnju.

_autotone

Pokapajući jučer dva mala anđela, u čovjeku se javlja ta sumnja. Po glavi se vrte pitanja na koje čovjek nema jednostavna odgovora. Ali Bog je otac koji u svakoj nevolji čovjeku daje oslonac. Daje mu odgovore. Koji to otac koji ljubi svoje dijete tom djetetu želi zlo? Nema ga. A znamo da nam je Bog otac. Znamo i da nas nastoji obraniti od zla u koje je upao ovaj svijet. U toj obrani će sigurno i sudjelovati ova dva anđela, Matej i Ante. Branit će i bdjeti nad svojim najmilijima na Zemlji. Biti uz njih u njihovim kušnjama iščekujući konačan susret i zagrljaj u dvorima Nebeskog Oca. Draga majko, neka ti majka Marija koja je gledala svojeg sina na križu i koja je znala što su boli bude utjeha i snaga u danima što dolaze. Dragi oče, neka ti dobri Isus pomogne u nošenju tvojeg životnog križa. A sigurni smo da će vas vaša dva anđela sa Neba paziti uzvraćajući vam za ljubav, brigu i molitve koje ste im za njihova kratka života pružili.

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

Mudrost je vrlina koju cijeni velika većina ljudi. Mnogi mudrost poistovjećuju sa znanjem, ali ako znate puno stvari,to ne mora značiti da ste mudri. Mogli bismo reći da mudrost stječemo odgojom, vlastitim rasuđivanjem i iskustvom koje puno puta zna biti neugodno.

Današnje poruke iz Svetog pisma nam govore o mudrosti. Isus nam govori o deset djevica koje trebaše dočekati zaručnika i osvijetliti mu put do dvorane. To im je bila glavna zadaća. Sve ostalo je bilo sporedno, i uređivanje frizure i odjeća i šminka i nakit. Ali na žalost pet cura od njih deset to nisu razumjele. I dale su prednost tim sporednim stvarima zaboravivši usuti ulje u svjetiljku da bi mogle ispuniti svoj glavni zadatak. Koliko mi u našim životima često prrdnost dajemo nebitnome nad bitnim? Nije loše brinuti o svom izgledu, odjeći…..ali ako nam to bude glavno onda imamo problem. Živimo u potrošačkom društvu gdje je novac bitan. I mnogi roditelji se na sve moguće načine nastoje izboriti za koju kunu više u svom novčaniku. I to nije loše sve dok to ne postane toliko zarazno da im je važnije imati nego darivati sebe svojoj djeci, svojoj obitelji, svom bračnom drugu. Na početku tog puta gdje nebitnom dajemo prednost pred bitnim je sve lijepo. Ima se, može se, rekli bi. Uživa se u imućnosti ne primjećujući da sve dublje tonemo. U obitelji počinje vladati otuđenost, djeca bez roditeljskog nadzora i usmjerenja često zalaze krivim putem i to roditelji ne mogu primjetiti zbog zauzetosti zbog sticanja materijalnih dobara. Da se razumijemo, lijepo je imati ali pretjerivanje vodi samo u propast. Dovoljno je pogledati oko sebe. Jer dijete prije svega treba oca i majku. Treba očev autoritet i majčinu blagost. Treba obiteljsku toplinu i dom! Gledajte, ma koliko god imali novca danas možete opet pojesti ograničenu količinu hrane, nositi samo jedne hlače ili haljinu, voziti jedan automobil i spavati u jednom krevetu. Čovjek treba imati mudrosti i znati imati mjeru u svemu. Treba dati prednost bitnom nad nebitnim. Postavite dakle sebi pitanje: Što je to bitno u mojem životu? Što mi je važnije, imati ili biti? Na koncu nas dragi prijatelji sve čeka isti kraj. Smrt! I kada pred kraj svojeg života sa svojim slabašnim i izmorenim tijelom koje više nije za rad budete razmišljali o prošlosti, što će krasiti vaše misli? Radost zbog uspjeha u odgoju svoje djece i njihovom duhovnom rastu ili briga za materijalno koje će sve ostati tu na zemlji i možda biti uzrok obiteljskih trzavica među djecom u koje niste uspjeli zbog davanja prednosti nebitnim nad bitnim stvarima usaditi prave vrijednosti. Što ćete ponijeti pred lice svojeg Gospodina? Materijalno bogatstvo sigurno ne! Već samo svoja djela. Boga zanima samo vaš duhovni život. Kako ste ga vodili. Koliko ste ljubavi darovali svojem bližnjem, koliko ste poštivali Božje zakone, svetkovali dane Gospodnje. Materijalno Boga ne zanima. Zato dragi prijatelji budite mudri, imajte ulja u svojim svjetiljkama, budite duhovno svjetlo u svojim obiteljima, na svojem radnom mjestu, u svojoj župi. I nemojte misliti, imam ja vremena. Nikada ne znate kada ćete pred višnjeg Suca koji će otvoriti knjigu života u kojoj je i vaša stranica. Samo da ta stranica ne bude prazna. Bdijte dakle,veli nam Isus, jer ne znate ni dana ni časa.
Ugodan vam početak novog radnog tjedna i neka vas prate mir i dobro!

TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU

Na početku ovog današnjeg nedjeljnog razmišljanja koje možete pročitati za dvije minute jedno pitanje: Koliko vam je drago licemjerstvo? Ili po naški; Koliko cijenite ljude koji „sjede“ na dvije stolice?

Pošto ste odgovorili, pogledajmo sada malo činjenice koje ćemo navesti,a vezane su za današnje Isusove poruke učenicima, a preko njih i nama svima. Radi se o ljudima vjernicima, znači svima nama. Velika većina nas koji živimo u Hrvatskoj izjašnjava se vjernicima. Tu spadaju i vjernici Pravoslavnih i Protestantskih Crkava, Islamske zajednice, Židovi,te pripadnici raznih sljedbi. Velika manjina su ljudi koji se izjašnjavaju  bezvjercima ili agnosticima. Mi ćemo se ovdje dotaknuti samo katolika,jer u vjerovanja i zablude ostalih se nije u redu miješati. Svakome je Bog dao slobodu činiti sa svojim životom što god želi.

U našoj župi skoro je sto posto vjernička populacija. Ali gledajući danas polupraznu crkvu ne bismo baš rekli da je tome tako. Jer nedjelja je kada bi katolički vjernici trebali doći na svetu misu osim aki ih neki opravdani razlog u tome ne spriječi. Dio vjernika će svoju vjersku obvezu obaviti u drugoj župi prilagodivši se svojim obvezama danas. Ali kada se sve sabere, opet oko trideset posto vjernika,u najboljem slučaju nedjeljom dođe na svetu misu. I to je dobro,reći će mnogi. Što je tu dobro?! Koliko je tu kod nas vjernika nazočno licemjerje? U našim razmišljanjima često znamo upirati prstom u druge. A znate li kada usmjerite taj svoj prst i šaku prema drugome, da tri prsta ostaju okrenuta prema vama samima! Probajte. Jeste vidjeli! Da možda olako ne usmjeravamo svoj prst prema drugome?

Promislimo malo dragi prijatelji. Živimo u društvu gdje vlast donosi zakone protivne Božjem nauku. Gdje je dopušteno legalno ubojstvo djece u majčinoj utrobi. Gdje oca i majku pokušavaju „izbrisati“. Gdje se grešna i nastrana zajednica izjednačava sa brakom. Gdje povorke sramote imaju sva prava i ne smije im se krivi pogled uprijeti,dok se molitelje na trgovima vrijeđa i ometa bubnjevima i galamom. Kako je to moguće?! Pa lijepo. Jer se vjernici katolici na sam dan izbora ne ponašaju u skladu sa svojim uvjerenjima. Jer ljudi iz vlasti koji su vjernici ne vladaju i ne donose zakone koji su u skladu sa njihovim vjerskim uvjerenjima za koje tvrde da ih poštuju. Da se razumijemo. Ni Crkva i njeni pastiri nisu bezgrešni. Često rade teške pogreške i postupaju kao da ne vode Božansku ustanovu nego neku interesnu udrugu.Posebno u ostatku Europe.  Svi smo toga svjesni.

Ima li nam pomoći? Naravno da ima i sasvim je jednostavna. Budi ono čime se izjašnjavaš! Ako si katolik,onda budi katolik. Znate ono kad neko kaže za nekoga; Ma on ti je žestoki veliki vjernik. Ekstreman je. Čiste gluposti! Nema ekstremnih vjernika. Nema velikih i malih vjernika,osim po veličini rastom. Ili si vjernik ili nisi. Žena kad dođe na pregled za trudnoću može biti trudna ili ne. Nema tu ekstremne trudnoće. Možda primjer nije najbolji ali razumjet ćete bit.

Dragi čitatelju, dragi vjerniče. Budi svoj i ne srami se svoje vjere. Ne srami se svojeg Boga. Nemojte imati na ovoj Zemlji drugih vođa ili učitelja. Neka dobri Bog bude vaš vođa. Isusova je to poruka. I ne gledajte druge sa visoka jer svi smo braća. Cijenite skromnost, odbacite oholost i taštinu. Budite jednostavni i isti prema svima. Nasljedujte Isusa u tome i nećete pogriješiti. Ne budite kao farizeji iz današnje Isusove priče. Ugodan vam početak novog radnog tjedna i neka vas prate mir i dobro.

DUŠNI DAN

Dušni je dan. Dan kada se sjećamo naših najmilijih. Onih koje osobno znamo i koji su još prošle godine na ovaj dan molili, palili svijeće i zajedno sa nama posjećivali groblja,možda ne misleći da će oni biti ove godine ti za koje će se moliti i paliti svijeća. Sjećamo se i onih o kojima smo samo čuli priče, a da ih nismo upoznali osim na starim i izbledjelim slikama. Naša nada je da su svi oni u zajedništvu sa Bogom. Gledajući titraje svijeća na njihovim počivalištima, kroz misli nam prolaze trenuci zajedništva na ovom svijetu. Trenuci koji su,čini nam se prošli za tren. Kao treptaj te svijeće koju gledamo. I ne treba se stidjeti suze i jecaja u tom trenutku. Ta to je ljudski. Znak je to ljubavi i povezanosti koju smo imali sa tom osobom. Ali ta sjeta bi trebala biti i znak nade u ponovni susret. Mi katolici smo ljudi nade. Ljudi optimizma i vjere. Zato danas gori toliko svijeća. Toliko molitvi se diže Svemogućem za milost. Da bi bio jednom moguć ponovni susret sa dragim ljudima koji sigurno nas ovdje na Zemlji u jednom trenutku po Božjoj volji posjećuju,a da mi toga nismo ni svjesni. Ali sve je to prolazno. Domovina je naša na Nebesima,spomenuo je don Dražen na svetoj misi. Ta Domovina znači vječnost kojoj bi svi trebali težiti. Zato neka naše molitve budu upućene za dobro duša naših pokojnika, a naši životi neka budu zalog da po odlasku sa ovoga svijeta budemo svi u zajednistvu sa Bogom.
Višnji suče pravdo stroga, sagriješenja prosti mnoga, prije dana osvetnoga!
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjem. Amen!

Svi Sveti

Svi Sveti

Proslavili smo sa dvije svete mise, u 8 i u 10 sati svetkovinu Svih Svetih. Na početku vam čestitamo današnju svetkovinu koja se nekada u narodu zvala i mali Božić. Posebne čestitke obiteljima Cvitanović, Jelavić, Jerković, Kraljević i Vladimir kojima su Svi Sveti obiteljska slava. Želimo ugodno slavlje njima i njihovim gostima kod obiteljskog stola. Svečani je danas dan, započeo je svoju propovjed župnik. Slavimo danas svetkovinu ugodnika Božjih. Slavimo duše koje su zaslužile nebesko uživanje i koje su ures Crkve. Crkva se danas osjeća svečano jer slavi mnoštvo svetih. Onih koje znamo i one čija su imena zapisana u knjizi života, nadtavio je don Dražen. Izvršali su Božju volju i zato su nagrađeni vječnim životom. Mnogi su životom platili vjerom u Boga. Oni su nam putokaz kako treba biti vjeran Bogu. Živjeli su oni svakodnevnicu kao i mi, ali su znali kako prebroditi sve kušnje. Današnja svetkovina pred nas stavlja zahtjev; budite sveti! Ta svi smo pozvani na svetost, rekao je župnik. Svrha današnje svetkovine nije samo divljenje svetima, već pronalazak puta kako postati svet. Svetost ne znači puno znati,već puno ljubiti, rekao je sveti Toma Akvinski. Blaženstva koja Isus spominje u svojem govoru na Gori su putokaz tome kako postati svet. Zato slijedimo put svetosti, a svi sveti neka nam budu u pomoći na tom putu, amen, zaključio je svoju poruku don Dražen.
Sutra je Dušni dan, dan kada se sjećamo i molimo za naše pokojnike. Svete mise su u 8( župna crkva) i 9 sati( groblje).
Svima vama još jednom čestitamo današnju svetkovinu i neka vas prate mir i dobro!

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU- DAN ZAHVALNOSTI-HODOČAŠĆE U Franjevački samostan Rama – Šćit

Na početku današnjeg razmišljanja najprije zahvaljujemo Bogu na lijepom danu i uspješnom jučerašnjem hodočašću u organizaciji HKZ “MI” naše župe u Ramu. Koliko je čovjek danas uopće zahvalan za dobročinstva oko sebe? Mjeri li se njegova zahvalnost samo interesom ili istinskim osjećajem? Čini se jedino sigurno da živimo u svijetu koji pokušava izokrenuti stvari naopako. Naš narod je kroz svoju strašnu povijest imao prigode osjetiti svu žestinu nepravde. Čudno je zato zazvučala vijest kako se naša zemlja našla među samo 14 zemalja na svijetu koje su bile protiv poziva na mir u Palestini i Izraelu. Zar se zaboravlja koliko je nama bio potreban mir i podrška? Čini se da interesi zatiru pravdu. “Ako ucvilite udovicu i siroče, moj će se gnjev raspaliti protiv vas- govori Gospodin. Tko još mari na poruke iz Svetoga Pisma? Ma daj, pa stvarnost je potpuno drugačija, treba biti realan,razmišljaju mnogi. Ali gdje je tu pravda? Gdje vjera kojom se mnogi busaju u prsa. Čini se da se od vjere uzima samo ono što nam trenutno odgovara. Da nije kršćana, ja bih bio kršćanin uzviknuo je jednom veliki Ghandi. Isus poznavajući ljude i njihovu slabost, kao i nastojanje Zla da ljude odvoji od Boga pojednostavi nama koji se želimo njegovim zvati sve u dvije rečenice; Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem, dušom i umom svojim. I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. E da se katolici danas tako ponašaju mislite li da bi svijet bio bolje mjesto za život? Na žalost, jako jako smo daleko od ovih Isusovih poruka. Evo jučer smo bili na hodočašću u Rami. Sa našim domaćinima smo izmijenili poklone, plodove naše doline i knjige. Naš domaćin fra Andrija Jozić nas je upoznao sa burnom prošlošću Rame i njenog naroda. O tisućama ubijenih i raseljenih, o spaljenim domovima, o pet paljevina samostana u kojima su živi fratri gorjeli. O pogromu komunističkih vlasti u ratu i poslije njega kada su pokušali zbog “napretka” potopiti cijeli kraj zajedno sa samostanom. Mislite li da je to narod Rame preživio slučajno? Prst Božji i vjera su taj narod spasili. Gospa kojoj se utječu ih je zagovorom sačuvala. Skulptura Ramske majke ispred samostana svjedoči veličinu žene, majke tog kraja koja je gledala ubijene, mučene svoje sinove i muževe ali s vjerom i nadom u opstanak naroda kojem je Bog na prvom mjestu. Svjedočili smo tome jučer. Velik je Bog u svojim djelima dragi prijatelji, velika je majka Marija u svojim zagovorima. Zato ne uzimajte olako svoju vjeru, čuvajte je i budite vjerni Bogu. Zahvaljujte mu kao što smo mu i danas zahvalili za sve milosti i plodove koje uživamo. Samo tako osigurat ćemo opstanak nas, naše vjere, naše domovine Hrvatske. Svako uzdanje u lažne vođe, zajednice koje negiraju Boga i vojne saveze koji se temelje na sili i zlu vode u propast. Bog svoje ne napušta. Možda ih pušta u kušnje,ali ih ne napušta. Imajte to na umu. Ugodan vam početak novog radnog tjedna u kojem ćemo proslaviti veliku svetkovinu Svih Svetih i neka vas prate mir i dobro.