Osamnaesta nedjelja kroz godinu

Imali smo prije koji dan jedan lijepi događaj. Možda jedan od važnijih u povijesti naše države. Nakon osamdesetak godina razdvojenosti,napokon smo državu spojili Pelješkim mostom. I cijeli naš narod je bio ujedinjen u slavlju. Ali pošto dušmani našeg naroda ne žele vidjeti radost na njegovu licu,odmah su počele izjave koje doprinose podjelama. Tko je više zaslužan za izgradnju mosta?! Kost je bačena i radost o spajanju Domovine je pala u drugi plan. Ponekad se čini da smo toliko naivni i podložni tuđim mišljenjima da vrijedi postaviti pitanje: Kako smo mi uopće izborili samostalnu državu? Očito je tu bio prst Božji. Molitve našeg naroda i krunica oko vrata branitelja uz volju za promjenom učinili su čudo. Gdje je danas nestalo to jedinstvo? Gdje se izgubila molitva? Zašto su crkve sve praznije? Jesu li neprijatelji našeg naroda i vjere počeli ubirati plodove svojih zlih sjemenja što ih siju godinama? Gledamo oko sebe ravnodušne ljude. Ponos im je na niskim granama. Izgubili su volju za borbom. Nemaju volje promijeniti se. Čini se da je ljudima lakše plakati nego promijeniti se.

Vidimo u prvom čitanju kuknjavu Izraelaca. Mrmljaju protiv Boga. Dobili su slobodu,a tu slobodu bi dali za malo hrane iz Egipatskog lonca. I danas mnogi svoju teško stečenu slobodu i vjeru prodaju za mrvice koje im daju svjetski moćnici. Ali Bog odgovara na molbu svojeg naroda i šalje im hranu ali pod uvjetima. Kuša ih hoće li ga slušati. Znamo da su pali u toj kušnji,ali su se vratili Bogu i oplakali svoje grijehe. Sveti Pavao nas poziva: „Ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove“. Vrijeme nam je promijeniti se dragi prijatelji. Prestati kukati i plakati i preuzeti odgovornost koju nam je Bog dao. Isus nas na to poziva i u Evanđelju. Tražio ga je narod,ali ne radi duhovnih stvari,već radi čuda umnažanja kruha i ribe. Nadali su se lagodnom životu s Isusom. I Isus je to prozreo. I govori im; »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“. Zato dragi prijatelji brinite za zemaljsko, osigurajte sebi život, ali ne zaboravite i na duhovnu stranu svojeg bića. I nemojte živjeti da bi radili, jer kad dođe vrijeme odlaska ništa ne nosite sa sobom. Samo svoja dobra djela. Imajte mjeru u svemu, izaberite zlatnu sredinu. Budite revni na duhovnom i svjetovnom dijelu vašeg života. Ali neka ta revnost bude umjerena.

„Revnost i u najboljim stvarima mora biti sređena i smirena“.Izreka je to Cicerona. Mir vam i dobro!

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu

Velika većina liječnika i osoba koji se brinu o zdravlju čovjeka zaključuje da je najveća prijetnja imunološkom sustavu čovjeka-stres. I ne trebaju nam liječnici da bi to vidjeli. Osjećamo to oko sebe stalno. I sve je manje ljudi koji nisu pod stresom. Lijekovi za smirenje prema ispitivanjima se skoro najviše troše! Rijetko koja kućna zaliha lijekova ne sadrži jedan od lijekova za smirenje. Zašto je tome tako? Gdje su nestali kršćani u svemu tome? Mi kao narod vjere uopće ne bismo trebali potpadati pod ovakovu statistiku. Na žalost to nije tako. Umjesto utjehe u Bogu,tu utjehu pronalazimo u lijekovima. Umjesto odlaska na mjesto molitve i razgovora sa Bogom,mi posjećujemo ordinacije i sve češće razgovaramo sa psihijatrima! Od proljeća prošle godine i pojave epidemije CORONE taj stres se povećao. I nije krivnja samo na vjernom narodu. Velik dio krivnje snose i vlasti sa svojim mjerama. Dio krivnje je i na vjerskim vođama i njihovim mjerama. Zar nije bilo žalosno gledati neki dan u vijestima novinarku koja zbog maske i nedostatka zraka pada u nesvijest?! Zar nije bilo žalosno gledati kako najveće liječilište na svijetu,izvor ljekovite Gospine vode koja čini čuda,izvor vode u Lurdu biva zatvoren od strane katoličkog biskupa radi mogućeg širenja zaraze!? Vjeruje li taj biskup uopće u čuda ozdravljenja po Gospinu zagovoru ili nam šalje poruku da je  i Lurd jedna velika prijevara?! Ma mi znamo da je Lurd istina i poruka Boga svijetu. Samo to bi i nadležni biskup trebao shvatiti. O uklanjanju blagoslovljene vode iz naših krstionica nećemo ni zboriti. Žalosna i sramotna odluka Crkve! Koju poruku šalju crkvene vođe vjernom narodu? Da Lurd širi zarazu, blagoslovljena voda također. Zar se možemo preko hostije u kojoj je sam Isus Krist zaraziti?! Gdje je nestala vjera u čuda koja Bog čini? Kako će narod ostati vjeran ako duhovni pastiri nisu? O mjerama i nastupajućoj diskriminaciji svjetovnih vlasti nema smisla govoriti. Samo su totalitarni režimi diskriminirali građane prema naciji ili uvjerenjima. Ali valjda će to ljudi na vrijeme shvatiti.

Ima li veze ovaj malo veći uvod sa današnjom nedjeljom? Ima! Slušali smo danas o Isusovu čudu umnažanja kruha i ribe. Od  pet ječmenih kruhova i dvije ribice Isus je nahranio bar deset tisuća ljudi. Pet tisuća je bilo samo muškaraca bez žena i djece. Zar je ovo samo pobožne priča ili stvarni događaj i čudo? Odlučimo se dragi ljudi i dajmo pravi odgovor: Ovo jest bilo Isusovo čudo! I čuda se i danas događaju ali su ljudi slijepi da ih vide. Bog i danas može učiniti čudo,samo treba iskrena molitva. Bez imalo sumnje da će Bog to ostvariti. Koliko je takvih iskrenih molitvi danas? Jako malo. Zato je malo i čuda. Ma Bog od nas ne  traži puno dragi ljudi. Traži jako malo. Traži povjerenje. I na to malo povjerenja koje dajemo Bogu, Bog za nas čini puno. Zašto to ne iskoristimo? Pustimo mjere i maske, okanimo se cjepiva za koja nitko ne zna nakon koliko će doza djelovati, utecimo se Bogu koji jedini ima moć. I koji djeluje od prve. Jedna „doza“ Božjeg čuda i milosrđa jest dovoljna da zaustavi ovo ludilo. Samo Ga treba iskreno zamoliti. Bez „fige“ u džepu. Jesmo li spremni na to? Mi kao vjernici i naši duhovni pastiri skupa možemo učiniti čuda. Što nas spriječava to učiniti? Jesmo li istinski ili običajni vjernici? Budimo odgovorni prema sebi i svojim bližnjima, ostanimo zdravi u tijelu, ali nastojmo ostati zdravi i u duhu.

„Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim

i svet u svim svojim djelima.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,

svima koji ga zazivaju iskreno.“

-Papa Franjo je u nedjelju 31. siječnja proglasio Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba, i najavio je da će se ovaj dan obilježavati svake godine u četvrtu nedjelju u srpnju koja se najviše približava blagdanu sv. Joakima i Ane, Isusovih bake i djeda. Ove je godine to u nedjelju 25. srpnja.

Mir vam i dobro!

 

SVETI LIBERAN

Slavimo danas svetog Liberana. Biskup je to bio u počecima širenja Crkve. Posebno se štuje u našem Neretvanskom dekanatu i dijelu Pelješca. Jutros smo ga i mi proslavili svetom misom u crkvi svetog Roka i Liberana na groblju. Na kraju svete mise bilo je odriješenje za sve vjerne mrtve naše župe. Želimo vam svima blagoslovljen današnji dan, a oinima koji nose ime ovog sveca želimo sretan imendan. Hvala Lucijanu na slikama.

Šesnaesta nedjelja kroz godinu

 

 

Psovač psovkom proklinje Boga, i sam od sebe izgovara svoju osudu | 7dnevno

Čovjek današnjice živi u nemirnom svijetu. Svijetu koji je obilježen podjelama. Živimo u svijetu gdje država zakonski štiti embrij pileta od uništavanja jer osjeća bol,a ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi ne.  Gdje industrija u Americi koiristi dijelove pobačene djece i za to da nam hrana bude što ukusnija(tvrtka Senomyx),  a glavni klijenti su im Pepsi, Nestle, Kraft i još mnogi proizvođači pića i hrane koju svakodnevno konzumiraju milijarde ljudi. Kršćani financiraju pojedine tvrtke poput npr. Neocutis Inc., koji proizvode i prodaju svoje skupe kreme protiv bora, za hidrataciju, ljepši ten i slične neophodne potrebe a u proizvodnji tih krema između ostalog, koriste i fetusne stanice abortiranih beba. Živimo u svijetu gdje se u ime neke pravde kršćanima zabranjuje govoriti istina o grijehu i o svemu ovome pod prijetnjom tužbi.  Živimo u svijetu izokrenutih vrijednost,gdje se psi voze u kolicima,a djeca su nepoželjan teret. I jučer smo u povorci grijeha u Splitu vidjeli djecu kojoj su dali da nose razne parole i to ne smeta nikome,dok vjeronauk smeta!

Podjele ovoga svijeta pogađaju sve,društvo, obitelji,a ni Crkva nije imuna. Samo se osvrnite oko sebe i vidjet ćete te strašne podjele,na lijeve,na desne, mlade,stare….U Crkvi se djele na konzervativne i liberalne. I umjesto da se te podjele zacijele,one se produbljuju. Djeca ne znaju koga slušati,roditelje ili društvo, roditelji ne znaju koga birati da vodi društvo. Vjernici ostaju zbunjeni raznim dekretima koji poništavaju jedni druge. Koga slušati? Nešto što je do danas bilo ispravno,sutra već nije. I mnogi se zbog toga povlače. Ne znaju koga slijediti. Duhovnog pastira koji se drži slova promjenivog zakona ili onoga koji djeluje nadahnut vjerom? Svjesni smo krize u društvu oko nas. Isto tako smo i svjesni krize koja potresa Crkvu. I u društvu i u Crkvi se često donose upitne odluke koju tu krizu produbljuju. Zakoni često nemaju nikakve logike. Upute duhovnih pastira su često za vjernike upitne,pa taman one dolazile i od vrhovnih crkvenih poglavara. Vjernici vjeruju da se odluke o vjerskim istinama koje donose ili su donosili sveti oci nadahnute Duhom Svetim. Sve ostalo je podložno promjenama i bratskim opomenama. Zar je za Crkvu važniji prihod od poreza od gubitka duša? Zar je veće zlo služenje tradicionalne mise od nereda u Crkvi Južne Amerike,ili otpada Crkve u Njemačkoj? Umjesto koraka naprijed,čini se korak nazad i popušta se stvarima koje će Crkvu skupo stajati. „Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – govori Gospodin“. Slušali smo to danas u čitanju. I sigorno će svatko za svoje postupke odgovarati Bogu.

Što nama ostaje u ovome svijetu nemira? Ostaje nam svjetionik nade, svjetlo koje ništa ne može ugasiti, ostaje nam Isus Krist. U Njemu ćemo naći mir i spokoj. Jer  nemir je ono što vodi izgubljenosti čovjeka,njegovu lutanju. I kako tijelo treba odmor,tako ga treba i duša. Jer mirna duša daje spokoj tijelu. Koliko puta zaželite mir,osamu,da budete sami sa sobom i Bogom? Da se maknete od svega. „Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto i otpočinite malo-govori nam Isus. Zašto ga ne poslušamo? Ma Isus najbolje zna naše potrebe. Poslušajmo Ga. Dođimo sebi i probudimo kršćanina u sebi! Zamolimo Isusa da odmori i ozdravi našu dušu i naše srce. I onda ćemo imati snage oduprijeti se nevoljama ovoga svijeta i započeti promjenu. Najprije sebe,a onda i svojih bližnjih i društva u kojem živimo. Mir vam i dobro!

PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Često se čovjek upita; Od kud toliko zla i nesnošljivosti na ovom svijetu, u mojoj domovini, u mojoj župi…..Koliko god se trudili oni što promiču dobro, mi i dalje imamo osjećaj da je zla sve više. Možda su jedan od razloga mediji koji su puni loših i ružnih vijesti pa nas osjećaj vara. Ali bez obzira na razloge, zlo je tu. Nazočno meďu nama. Godišnjica je danas genocida u Srebrenici. Možete li ući u mozak tih ljudi koji su ljudska bića postrojili ispred sebe i poubijali bez ikakve milosti. Mi možemo zamoliti Boga za žrtve i njihove obitelji i da nas nikada ne snađe tako nešto. Zapitamo li se mi ikada; kolika je naša odgovornost za to širenje zla po svijetu? Evo i danas u nedjelju, u crkvama širom svijeta slavit će se desetke tisuća svetih misa. I sa oltara će se govoriti poruke mira, ljubavi, praštanja i snošljivosti. Ali koliko će ljudi biti na misama i slušati te poruke? Još je važnije pitanje, koliko će ih te poruke živjeti. Žalosno je bilo gledati jutros po našoj crkvi. Praznih mjesta koliko hoćeš! Na popodnevnoj misi će biti još gore. Zašto je to tako i gdje su vjernici u dan susreta sa Gospodinom? A da se sutra uvede jedna sveta misa nedjeljom, digla bi se halabuka. I to možda najviše od onih koji ne drže do svojih kršćanskih dužnosti. Ma Isus u današnjem Evanđelju šaljući učenike da propovijedaju lijepo veli; ako vas u kojem mjestu ne prime, odite dalje i stresite prašinu sa svoje obuće. Strašna poruka onima koji odbace Isusa i njegove učenike. Duhovni pastiri Crkve su nasljednici apostola. Unatoč tome mnogi ih odbacuju, ne slušaju njihove poruke, sveta misa im je stran pojam. Da ne pričamo o protjerivanju svećenika i nasilnom zatvaranju crkvi. Primjer toga nam je blizu, tzv. hercegovački slučaj. A koliko toga još ne znamo! Zato dragi prijatelji dajmo svoj doprinos smanjenju zla na svijetu, širimo dobrotu, budimo istinski Kristovi učenici. Jedna svijeća razbija tamu, a šte tek može učiniti stotine ili tisuće svijeća. Što tek može učiniti tisuće i tisuće vjernika?! I nemojte se smatrati nedostojnim širiti Isusove poruke, ta pozvani smo svi na to. I unatoč svim našim krivnjama, Isus nas ljubi. Ali da bi bilo uspjeha, tu ljubav treba uzvratiti. Da ne ostanemo na mjestu tame, odijeljeni od Spasitelja, da ne budemo mjesto gdje će ” učenici” otresti prašinu i krenuti dalje. Mir vam i dobro!

ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Katotalibani,lažni molitelji,nekrofili, zaostali konzervativci, mrzitelji,obožavatelji lešina…….i svakakvih još pridjeva smo mogli čuti i još uvijek čujemo u javnom životu od osoba koje bi trebale promicati suživot i razumijevanje među ljudima koji , hvala Bogu često ne razmišljaju isto,i žive različita politička uvjerenja. Sve se ovo događa u našoj Domovini kojoj često znamo tepati da je zemlja čvrste vjere i da u njoj žive ljudi koji na svoju vjeru ne daju. Na žalost,stvarno stanje u društvu ne ide u prilog takvoj slici naše Hrvatske. Pobačaji, rastave brakova, promicanje i legalizacija svakakvih nastranosti, bogopsovka, lopovluk, biranje ljudi koji podržavaju antivjerska stajališta…….sve su to strašne stvari koje stalno gledamo oko sebe. Nije na žalost iznimka ni naša župa. Vjera polako postaje običaj, sve više medija o našim velikim svetkovinama Božiću ili Uskrsu priča kao o nekoj tradiciji,a ne o otajstvu vjere kojeg mi u tim svetkovinama slavimo. I Bog to sve gleda,i čisto sumnjamo da mu se to sviđa. I na molbu Crkve i vjernika, On u narodu podiže proroke u vidu svećenika ili redovnika koji svojim djelima i propovijedima pokušavaju narod odvratiti od grijeha. Nećemo ih ovdje sada nabrajati jer bi sigurno nekoga izostavili. Ali Bog se trudi pomoći vjernom narodu. Oduvijek. Svjedoče nam to i današnja čitanja. Ti današnji proroci često doživljavaju podsmijeh, ruganje ili prezir jer upozoravaju narod da ide u krivom smjeru. Ali njihova proroštva se ispunjaju. Na naplatu dolaze propusti vjernika i njihovo odmahivanje rukom. Prije samo koje desetljeće Hrvatska je živjela svoju vjeru čvršće nego danas. Nisu nas u vjeri mogle pokolebati ni prijetnje,niti zatvori. S krunicom oko vrata i molitvom na usnama branitelji su davali život za Domovinu. Kardinal Kuharić, biskup Badurina, jedni su od velikana naše Crkve koji su uspjeli ostati svjetionici vjere u mraku rata u koji je mrcvario našu zemlju. Što se to dogodilo sa nama pa smo se prepustili beznađu, dopuštamo nametanje raznih ideologija i svjetonazora stranih našem narodu, protivnih našoj vjeri. Zašto sada nemamo Kuharića i Badurina našeg doba? Gdje su nestali hrabri katolici kojima je vjera bila svetinja? Jednim dekretom su nam lani zatvorili crkve, zabranili mise. Tek pokoji glas razuma i suprostavljanja toj diktaturi se pojavio. Maske su postale simbol pokornosti, kao uzde kojima gonič određuje smjer kojim trebamo ići. Nedostaje samo bič. Ali doći će i on u obliku zabrana i sankcija. Na žalost, nismo izdržali napade novog vremena, prihvatili smo i prihvaćamo stvari koje su strane našoj vjeri kao nešto normalno, novo,tako treba biti…..Mnogi govore;novo vrijeme nosi nova pravila. Možda u nekim stvarima,ali u vjeri ne! Sve nas je manje toga svjesno. Sveti Pavao veli: Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. Daj dobri Bože da se ovo odnosi i na nas. Da u svojoj slabosti uvidimo napasti u koje padamo i da se napokon trgnemo i svojim ponašanjem vratimo naš narod,našu Domovinu na put kojem pripada. Put vjernosti Bogu i Crkvi. Vraćanje kršćanskim vrijednostima i življenje naše vjere jest jedini način opstanka i oporavka našeg naroda. Kako u duhovnom,tako i u materijalnom smislu. Živi bili,pa vidjeli! I ovo je samo dio slika iz naših medija zadnjih dana. Koje mi kršćani finaciramo i čitamo. Na žalost.
Mir vam i dobro.

Sveti Petar i Pavao

Slavimo danas svetkovinu apostolskih prvaka, svetih Petra i Pavla. Donedavno zapovjedna svetkovina cijele Katoličke Crkve, sada na žalost pomalo zaboravljena. A trebala bi se slaviti veličanstveno kako i dolikuje apostolskim prvacima. Hodi sveti Petar i danas među nama, tu je u liku svetog oca Pape koji ravna sa svetom Katoličkom Crkvom. I unatoč toj svetosti, mnogo je grijeha počinjeno od strane Crkve. I ništa to nije čudno. Ta Sotoni je ona neprijatelj broj jedan na Zemlji. Zato se i uvukao i u redove same Crkve. Na svoju stranu privukao je pojedine duhovne pastire. Vidimo to po grijesima što su ih čini ili ih čine. Poljuljano je povjerenje mnogih zbog toga u Crkvu. Uništi Crkvu, zatvori crkve, ukini svete žrtve ili mise i dobio je rat na Zemlji. Plan je to Sotone. Ostvaren je na žalost skoro u vrijeme ove pandemije zbog manjka hrabrosti i možda vjere u vodstvu te Crkve; ukidanje svetih misa sa narodom, izbacivanje blagoslovljene vode, ograničavanje svete pričesti i sakramenata…..Koliko još istih, a možda i težih izazova čeka Katoličku Crkvu? Jesmo li mi kao vjernici spremni na te izazove ili ćemo se povući pred zlom koje nas čeka? Kristova lađa, to jest Crkva će opstati, jer joj je Isus obećao preko svetog Petra da je vrata paklena neće nadvladati. Ali koliko će mornara i posade biti u toj Kristivoj lađi? Koliko će nas na kraju svojeg ovozemaljskog puta moći reći onu svetoga Pavla:” Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.”

Ovo vrijeme pandemije i događaji u Crkvi nam govore, na žalost da će takvih biti jako malo. Jesam li ja među njima Gospodine? Zapitajmo se svatko za sebe. Jer poslovica veli; U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci! A sveti Petar i Pavao su posvjedočili svoju vjernost Bogu. Zamolimo njihov zagovor da učvrsti našu vjeru, i da čuva jedinu nam svetu Katoličku i Kristovu Crkvu.
Svima vama čestitamo današnju svetkovinu, posebno onima koji nose imena ovih velikana Crkve.
P.S. I ne budite Juda, budite Petar!!!

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

U naravi čovjeka jest da sebi sve olakša. I da kroz život prođe sa što manje muke. I tu ništa nije sporno. I čini se u današnje vrijeme kao da je čovjek ovladao svijetom. Ta putuje po beskrajima svemira. U svojoj oholosti se čak upliće u stvaranje ljudskog života. Isto tako pokušava biti i gospodar smrti donoseći razne zakone kojima to pokušava opravdati. Pobačaj,eutanazija……Knjiga mudrosti veli: Bog nije stvorio smrt,niti se raduje propasti živih.Već je sve stvorio da opstane….. A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. A mnogi kao da se trude pripadati đavlu.

Na današnji je dan rođen padre Petar Perica. Čuli ste za njega. Tvorac je pjesama „Do nebesa nek se ori“ i „Rajska djevo kraljice Hrvata“. Mučki je ubijen na otoku Daksi u listpadu 1944 godine od strane „osloboditelja“ partizana. Zbog čega je ubijen jedan obični redovnik? Jesu li ti koji su pogubili padru Pericu svojim postupkom postali sljedbenici Zla? Jer zlo su činili. Ovih dana svjedočili smo kako je naš zastupnik g.Matić zasalužan  za usvajanje jedne, mogli bismo reći rezolucije zla koja promovira ubojstvo djece i ograničavanje prigovora savjesti. Kao da iz cijenjenog zastupnika progovara samo zlo. Stavlja li on sebe ovim činom u sljedbenike Zla? To samo dobri Bog zna koji će na kraju i odlučiti tko gdje pripada. Što je činiti nama vjernicima u ovakvim trenucima? Što je činiti Crkvi? Za početak ne bi bilo zgorega djelovati prema zakonima Crkve. Dakle isključiti ili ekskomunicirati sve one koji javno udaraju na nauk Božji. A mi vjernici bi se trebali probuditi, odbaciti malodušnost vičući da ništa ne možemo promijeniti.

Vidjeli ste Jairovu vjeru u Isusa. Vjeruje Jair da Isus može ozdraviti njegovu kćer koja je na umoru. Naša predaja i malodušnost pokazuje manjak te vjere. Večer donese suze,a jutro klicanje,veli stih iz psalma. Kada bi svi vjernici bili ujedinjeni oko cilja da u našem društvu zavlada pravda i jednakost, da mjerilo budu deset Božjih zapovjedi,onda bi sigurno dočekali to jutro uz klicanje. Ali na žalost nije tako. Vjera se iskazuje kao običaj. Božić, Uskrs, obiteljska slava, sakramenti su nam postali derneci sa harmonikom……Vjerski blagdani se u Hrvatskoj mjere prometom u trgovinama i redovima na blagajnama, a ne redovima pred ispovjedaonicama i svetom pričesti. Dok god bude tako naše društvo će živjeti u suzama večeri. Jutro klicanja će nam biti daleko.Zato dragi prijatelji unesimo promjene u naš život. Mijenjajmo se,budimo katolici iz uvjerenja,a ne običaja. Radi nas i radi naše djece. Još nam nije kasno. Mir vam i dobro!

Požar!

Požar jutros kod “Poljoprometa” na Sestrumu. Vatrogasci na terenu i stavljaju vatru pod nadzor. U pomoć im je iza podne priskočio i kanader.

DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU-MISA ZAHVALNICA ZA KRAJ ŠKOLSKE GODINE

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju? Pitanje ovo postaviše učenici videći kako Isus utišava oluju.

Za početak današnjeg razmišljanja postavimo i mi sebi tri pitanja: Kakav sam kršćanin? Koliko je snažna moja vjera? Tko je za mene Isus Krist?

I vjerujem da će vaši odgovori biti jako dobri i pozitivni. Ali jeli to baš tako? Zavaravamo li ponekad sami sebe?

Velika većina nas je odmah po rođenju krštena i tim činom smo postali dio velike zajednice Kristovih sljedbenika. I na početku našeg života sve to koliko toliko ide svojim tijekom. Međutim kako odrastamo,naša se vjera pomalo hladi,postajemo mlaki i nezainteresirani kršćani. Kroz život nas muče razne nedaće koje pokušavamo riješiti isto tako i na razne načine. Malo kada se u tim rješenjima sjetimo Isusa. Kao i učenici u oluji. Tek kad prigusti onda Ga „budimo“ i zovemo upomoć. Zar kršćanin ne bi trebao postupati obrnuto? Biti uvijek u mislima s Bogom. I kada je dobro i kada je loše. Dakle mnoštvo nas samo sebe zavarava da smo dobri kršćani. Na ovo se odmah nadovezuje odgovor na drugo pitanje o jakosti moje vjere. Tu ne treba ići daleko. Dovoljno je pogledati oko sebe u vrijeme ove epidemije. Na početku smo odmah zatvorili crkve,izbacili smo blagoslovljenu vodu iz naših krstionica u crkvama,svetu pričest obezvrijeđujemo primanjem na ruku gdje se čine razna svetogrđa kojih je doduše bilo i prije. Zar naš odgovor nije bio da je naša vjera jaka?! Odakle onda strah u našim srcima? Zar nas blagoslovljena voda koja goni đavla može zaraziti? Zar Isus nije osobno u svakoj hostiji? Zar nam Isus želi zlo tako što nas hoće zaraziti?! Trebamo se dobro zamisliti. Jako jako dobro. Odgovorima da su takva pravila i opravdanjima da moramo slušati zavaravamo sami sebe. Ali Boga se ne da prevariti. Dopustili smo da nam strah osvoji misli,naša srca. Na žalost ni naš odgovor na treće pitanje baš zbog ovakog stanje neće biti iskren. Sigurno smo odgovorili da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek! Ali sve ovo naprijed navedeno opovrgava naš odgovor o Isusu Kristu. I sada će mnogi koji ovo čitaju reći:Ajde Jure ne filozofiraj! Možda su u pravu. Ali to su činjenice koje gledamo oko sebe. Na žalost. I svih nas se ovo tiče dragi prijatelji. Bez iznimke. Naša Hrvatska ima oko tri milijuna katolika. Kako su nam onda crkve nedjeljom prazne? Kako vlast u najvećem gradu osvoje oni koji otvoreno udaraju na kršćanski nauk? Kako nam se dogodilo da  hrvatski zastupnik u europskoj skupštini pokušava progurati zakon da je ubojstvo djece ljudsko pravo? Iz jedne katoličke Hrvatske dolazi takav prijedlog!!! Zašto je u našoj katoličkoj Hrvatskoj na snazi zakon koji izjednačava grešne veze sa brakom,koji im dopušta usvajanje djece? A Istanbulska konvencija kojoj se otvoreno protivi Crkva na čelu sa papom. Gdje je nepravda, korupcija kojoj svjedočimo, ugnjetavanje radnika, rad nedjeljom,rastave brakova……Ove činjenice pred nas postavljaju pitanje svih pitanja: Jesmo li mi uopće kršćani kada dopuštamo ovo u našoj Domovini? Na papiru smo većina,ali u praksi na žalost postajemo teška manjina.

“Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” upita Isus učenike. Pitanje bi i danas bilo dobro postaviti svima nama.

-Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju? To je Isus Krist,pravi Bog i pravi čovjek. To je moja snaga u svakom trenutku. On je svjetlo prema kojem se ravnam. Njegove zapovjedi su moje zapovjedi. Kada tako kao zajednica počnemo razmišljati tako se ponašati onda ćemo vidjeti napredak našeg društva i naše Hrvatske. Težak je i dug put pred nama. Ali uz Božju pomoć sve je moguće. Mir vam i dobro!

Danas je bila sveta misa zahvalnica sa „Tebe Boga hvalimo“ povodom završetka školske godine. Učitelji i đaci su čitali,a na kraju je pala zajednička fotografija sa djecom koja su bila u crkvi. Iskreno,moglo ih je biti i više.