Vijesti iz župe

Listajući jučer internet mreže,primjetili smo mnoštvo objava o godišnjici pogiblje hrvatskog viteza i branitelja Vukovara Blage Zadre. Vjerujemo da mu je dobri Bog za otkupljenje grijeha uzeo u obzir da je branio Domovinu i svoj narod.

I vidimo u današnjim čitanjima poruke o darivanju svojeg života za druge. „Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo.“, poruka je prvog čitanja, dok je središnja poruka danas: „Sin Čovječji došao je da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Nije nam namjera uspoređivati žrtvu pokojnog Blage sa žrtvom Isusa Krista za čovječanstvo. Ali upitamo se često: Gdje je nestala želja za slobodom i žrtvom u našem narodu? Ne treba vam puno govoriti jer niste slijepi i vidite da zlo pokušava ovladati ovim svijetom kroz razne načine. U društvu, politici, Crkvi….nitko nije imun od napada. Zašto se kršćani današnjice ne opiru dovoljno tom zlu? Zašto se Hrvati nemaju snage oduprijeti zlu? Zašto je u Crkvi toliko popuštanja zlu? Mislite da pitanja nisu na mjestu? Crkve su nam bile zatvorene prošle godine,ostali smo nijemi osim rijetkih iznimki koji su sačuvali obraz Crkve. Donose nam razne zakone, govore protiv vjere i Crkve i narod im daje vlast. Zagreb je primjer. Kardinal Mario Grech koji vodi nastupajuću Sinodu veli za jedne dnevne novine;„Milost je što danas nema više onog prijašnjeg kršćanskog svijeta. Zato što smo osjetili da se prije u Crkvi postupalo kao u „savršenom društvu“. A tko je savršen, ne osjeća potrebu tražiti, usavršavati se, obratiti se, krenuti putem Duha, osluškivati gdje je Evanđelje“. Ma nisu se ti kršćani smatrali savršenim,već nastojali biti uzorni i primjer društvu. Taj prijašnji kršćanski svijet je umirao i bio mučen za Krista da bi današnji kršćani živjeli Božji dar slobode. Ako je i od jednog kardinala,previše je. Suvišno je navoditi njegovu izjavu dok su Crkve bile zatvorene da su smiješni oni  ljudi,vjernici koji samo žele ići na misu i ispovijedati se. Sramotna je i diskriminacija vjernika koja ih dijeli na cijepljene i necijepljene u nekim Crkvama u Europi. A ni sam Vatikan nije imun na te stvari. Dokazi su ovo da nitko nije danas imun od napada zla. Vidimo danas u Evanđelju kako dva Isusova učenika žele „dijeliti“ fotelje, biti vlast. Pomislili su kako se s položajem sve mijenja i da se treba osigurati dok je Isus tu. Tko je prvi nije zadnji,mislili su. E,ali to nije razmišljanje Isusa. I blago ih prekorava i tumači im punu istinu. Skontali su tu istinu apostoli,i umrli za nju. Na žalost tu istinu današnji vlastodršci svijeta ne shvaćaju. Narod im je dao vlast da služe za opće dobro, da budu ponizni u služenju tom narodu jer su milošću toga naroda na položaju na kojem jesu. Međutim iz njihovih usta izlazi bahatost, preziru narod i drugačije razmišljanje. A Isus poručuje; „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.“ Poruka je to osobama koje vladaju, bilo da nose zlatne krune i tijare, mitre ili su obučeni u crveni grimiz. Poruka je to svima nama da promjena ne dolazi s većim položajem nego s promjenom u srcu. Jer služenjem i skromnošću ćete osvojiti pravu vlast i biti sudionici u uživanju iste. Neka nam svima Isus Krist bude primjer kralja koji vlada. Posebno odgovornima u našem društvu i našoj Crkvi. Dao dobri Bog da ova Sinoda iznjedri zajedništvo i polet u Crkvi.  Zato je molitva bitna,da Duh Sveti upravlja i sa ovim hodom Crkve. Mir vam i dobro!

E da mi je bilo pameti,ne bi tako bilo. Koliko smo puta čuli ili izgovorili ovu ili sličnu rečenicu? Mnogi još uvijek sanjaju našu domovinu Hrvatsku kao zemlju koja će biti svima ugodna za život. Našu župu koja vrvi mladim obiteljima, školom punom djece. Našu domovinu gdje neće biti iseljavanja mladosti, gdje će obitelji biti brojne i materijalno osigurane. Sanjaju zakone prilagođene Bogu,a ne ljudima koji negiraju kršćanstvo i Boga Stvoritelja. Sanjaju zemlju pravde i jednakosti. I sve je to moguće,samo je potrebno zrno mudrosti. Zašto današnjem naraštaju Hrvata nedostaje mudrosti? O toj mudrosti govori prvo čitanje. Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću,veli sveti pisac. I u pravu je. Što će ti sve ako mudrosti nemaš. Zaključuje sveti pisac na kraju da su mu s mudrošću došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. Toliko je ta mudrost važna u ljudskom životu.  Na žalost čovjek današnjice se često gubi u traženju najvažnijih stvari u životu. Na krivo mjesto postavlja vrednote koje su važne u ljudskom životu. Mnogima je materijalno najvažnije. Novac,novac i samo novac. Da se razumijemo,novac je potreban, bez njega je moderni život nemoguć. Bez novca ne bi imali ni mnoštvo lijepih crkvi gdje slavimo Boga. Ali čovjek treba naći mjeru, vladati tim svojim materijalnim porivima,a ne da oni vladaju čovjekom. Ponašamo se kao da nam sve na ovoj Zemlji treba biti podređeno.  Samo jednom se živi,kažu mnogi pravdajući takav svoj život. I ne znaju koliko su u pravu. Ali to je jedina istina koju su rekli. Doista,samo jednom se živi i čovjek nema priliku za popravak. Smrt je kraj za takav život,a ako ste ga protratili na stvari koje nisu važne, ako ste zanemarili svoje duhovno biće isvoj odnos sa Bogom,na žalodst ta smrt je stvarno kraj. Jer duša čovjeka koji ne mari za Boga sigurno neće vidjeti život vječni. Čitajući Sveto pismo i Isusove riječi čini nam se da je teško biti vjernik. Ali uz Božju pomoć se sve može. I biti bogat i biti u milosti Božjoj u isto vrijeme. Jer Bog je dao samo deset zapovjedi kojih se treba držati. Isus je te zapovijedi lijepo objasnio i nadopunio. Zašto to mnogi ne poštuju.? Države su dale stotine i stotine zakona, pa ih se trudimo poštivati u strahu od kazne. Zar je u čovjeka veći strah od kazne koju propiše država od kazne Božje? Ako je tome tako onda se trebamo upitati; Koliko ja vjerujem i koliko je jaka moja vjera? Za ovu vjeru je prolivena krv mnogih mučenika. I danas se prolijeva u mnogim zemljama svijeta. Uljuljani u vlastitu sigurnost često toga nismo svjesni. Ali dan kada će te sigurnosti nestati je sve bliži. Vidimo to svaki dan na našim granicama. Zato dragi prijatelji zamolimo dragoga Boga da poda mudrosti ljudima koji vode našu zemlju da umjesto osude ljudi koji tu zemlju čuvaju, podignu sigurnost naše Domovine i omoguće njenim stanovnicima mir i blagostanje.

Čuli ste da počinje i opća Sinoda u Katoličkoj Crkvi. U toj Sinodi sudjelovat će i naša župa. Neka naše molitve budu upućene Bogu za dar mudrosti Duha Svetoga našim duhovnim pastitirima da ova Sinoda iznjedri jedinstvo,a ne podjele u jednoj svetoj Katoličkoj i Apostolskoj Crkvi.

Mir vam i dobro!

Na žalost i ovaj završetak tjedna nam donosi tešku priču iz Istre o dječaku od 15 godina koji je preminuo u bolnici. Spominje se krivnja roditelja, nebriga o zdravlju dječaka. Spominje se i nekakva istočnjačka sekta.Prošli tjedan se isto spominjalo sektaštvo. Što to čovjeku današnjice treba da pored Isusa Krista,izvora žive vode ide na ustajale izvore baruština?! Zar je voda iz bare slađa od izvorske vode? Čudne se stvari događaju na ovom svijetu. A posljedice viđamo svaki dan oko sebe. Evo čitamo tako u vijestima da je Sabor na prijedlog Vlade usvojio zakon o elektroničkim medijima u kojem se u čak četiri članka promiče rodna ideologija. Možda je prije par godina predsjednik Vlade g. A.Plenković imao dobre namjere o zaštiti žena, uvodeći zloglasnu Istanbulsku konvenciju. Na žalost nije poslušao glas struke i glas Crkve koji su upozoravali da ne uvodi to zlo u naše društvo. I htio ne htio,postati će osoba koja je donijela zakon koji želi uništiti Božji plan o obitelji. Složit ćemo se da mu to nije trebalo,posebno stoga jer se izjašnjava vjernikom katolikom. I stvori Bog ženu,I njih dvoje bit će jedno tijelo,poruka je to današnjeg prvog čitanja. Ne stvori Bog rod,nego iskjljučivo spol. Muško i žensko. Sve drugo što se spoominje od samog je vraga. Zato se s pravom ova I. Konvencija naziva vražjim zakonom. A dužnost svakog vjernika je boriti se protiv zla,pa tako i protiv ove konvencije. Psalam veli; “Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti”. E sada je pitanje zašto mi ne hodimo Gospodinovim stazama. Odgovor tome zašto nam je loše znamo. Ali to sve možemo popraviti. Samo nam treba dobra volja i malo kršćanske hrabrosti.

Središnja poruka današnje nedjelje jest; “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!” Na žalost,brak je institucija koja je danas strašno ugrožena. Rastava je nešto što svakodnevno gledamo oko nas. I sigurno je to postupak koji uzrokoje patnju bračnih drugova,a posebno njihove djece. Najgore što čovjek može učiniti,jest osuđivati te ljude koji u većini slučajeva pate zbog nevolje u koju su upali. Mnogima je svejedno,ali sigurno će doći dan kada će taj njihov postupak doći na naplatu. A da bi se izbjegao taj teški lom potrebne su samo tri jednostavne stvari; ljubav,vjernost i uzajamno poštovanje. Isus brak podiže na razinu svetosti, i sigurno Bogu nije milo kada se ta svetost ruši. Grijeh je to dragi ljudi. I to teški. Zato svi mi trebamo u našem društvu stvarati ozračje u kojem će brak biti najviša svetinja ovoga svijeta. Znamo da je to teško,posebno jer se preko medija promovira nešto sasvim suprotno. Pa pogledajhte samo tv emisije. Što više gliba,jada i grijeha,to je popularnost tih jadnih osoba veća. Ne dajte se zato dragi prijatelji,dragi kršćani. Bit ćete osuđivani kao nazadni i zastarjeli, ali važniji je Božji sud nego ljudski. Brak je izvor blagoslova. Brak može biti samo između muškarca I žene,sve drugo su zajednice koje Bog osuđuje. I zato ih ne priznajite brakom. Budite zato vitezovi Bpžji,ogrnite se oklopom kršćanstva. Jer u Kraljevstvo Božje vas neće dovesti ni bogatstvo ni slava ni moć. Dovesti će vas poslušnost Bogu i vaša djela. Neka zato vaš život obiluje ljubavlju. Budite zreli kršćani,držite se Božjih zapovijedi,i kad vam god bude teško zbog toga,samo promislite da ste na Božjoj strani. A ako je Bog sa vama,tko će protiv vas.

Mir vam i dobro!

Prva je ovo jesenska nedjelja. Sve nas je potresao jučerašnji zločin u Zagrebu gdje je otac ubio svoje troje djece. Sjetimo ih se danas u svojim molitvama. Sjetimo se i roditelja te djece,posebno majke. Na žalost,nereda u obiteljima u našem društvu će biti sve više i više. Rezultat je to omalovažavanja ustanove obitelji i napada na temeljnu zajednicu društva. A ako se temelji poljuljaju,teško da građevini ima spasa.

Svima nam je zato dužnost čuvati i njegovati kršćanske vrijednosti na kojima je stoljećima počivala naša civilizacija. Prepuštati drugom da to radi,a sam stajati po strani ne priliči vjerniku kršćaninu. U prvom čitanju prorok Mojsije zaziva baš to. Da Gospodin izlije svetoga Duha na sav narod,da bi taj narod sazrio u duhovnom smislu. Čovjeka današnjice kao da sve više i više obuzima ono materijalno. Zanemaruje svoju duhovnu stranu. Podižući svoje bogatstvo,postavlja sebe sve veće i veće ciljeve. Čineći to,u svojem životu samo gomila nezadovoljstvo jer često te sebi postavljene ciljeve ne može ostvariti. Tako često čujemo razmišljanje kako su naši stari imali težak život,ali je taj život bio prožet zadovoljstvom i duhovnim stvarima. Molitve,obiteljske slave,pobožnosti,bratovštine……sve su to oni njegovali. Nisu zanemarili svoju duhovnu stranu. Imali su vremena za Boga. Današnji čovjek je sušta suprotnost svojim precima. Iako ima lijepih primjera,ali su oni sve veća rijetkost. Poslanica svetoga Jakova kao da je pisana u našim vremenima. Veli on; „Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospodina nad vojskama.“ Koliko je bogastva stečeno na nepravedan način,uskratom plaća radnicima,nepoštenom privatizacijom i pljačkom……ti radnici su kosci čiji vapaj Gospodin sigurno čuje. I vjerujte,krivci neće umaći. Poneke već i za života stiže kazna. Svjedočimo tome i u našem društvu. Zato Isus u današnjem Evanđelju šalje jaku poruku protiv grijeha. Ako te bilo koji dio tvojeg tijela sablažnjava,odstrani ga! Isus sigurno nije mislio da sami sebe sakatimo,već nam govori kolika je važnost toga da čovjek ostane čist od grijeha.

Zato dragi prijatelji poslušajmo Isusa, odbacimo grijeh, spustimo se malo na zemlju i otkrijmo svoju duhovnu stranu. Misliti da je za spasenje dovoljno to što sam kršten i što ću imati vjerski ukop sigurno nije ispravno. Bog traži djela. Živite zato svoju vjeru, bez obzira koliko to bilo teško. Jer život je borba,a ne kuknjava. Kukati da u svijetu danas nema dobrih kršćana je besmisleno. Budi ti dobar kršćanin, tvoja žena,tvoje dijete…to vas je već lijep broj. Zvati se kršćanin,a živjeti poganski Isus osuđuje. Ova Isusova rečenica sve govori; „»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

Poslušajmo zato Isusa i ne ljutimo Boga. Budimo dobro sa Bogom i On će biti sa nama. A ako je Bog sa nama tko će protiv nas! Mir vam i dobro!

Poznata vam je već uzrečica da i najdulji put počinje jednim malim običnim korakom. Put čovječji traje od rođenja pa do prestanka ovozemaljskog života. Mi vjernici imamo nadu i vjerujemo da se naš put nastavlja u vječnosti u društvu sa svecima i samim Bogom. U tim našim životnim putevima svi mi imamo različite ciljeve. Različiti su i načini ostvarenja tih ciljeva svakoga od nas. Ali zajednički cilj svim vjernicima kao što smo na početku spomenuli je život vječni. Kao što putnicima na putu treba kompas ili u novije vrijeme navigacija,tako i mi vjernici imamo „kompas“ po kojem se ravnamo. Često se u tom našem putu pogubimo. Izgubimo taj „kompas“. Posebno je na žalost to vidljivo u ovim danima epidemije kada mnogi lutaju. Od političara, običnih ljudi, društvenih institucija,a i Crkva nije imuna na to lutanje. I svi na neki način traže opravdanja za svoje ponašanje,ali Crkvi kao da to opravdanje svijet ne uvažava. Doduše za neke postupke opravdanja i nema. Na primjer kako objasniti odluku kardinala Čupića iz Amerike da ukine javnu molitvu arhanđelu Mihovilu iza svete mise kojom se moli protiv Sotone za zaštitu Crkve i Božjeg naroda! Ili odluku o zatvaranju crkvi. Bogu hvala biskupi Slovačke su progledali pa ukinuli odluku da samo cijepljeni mogu doći na svetu misu sa papom Franom. I ima toga još.O slučaju iz Portorika ste imali prigodu čitati na našoj web stranici.  Neprijatelji Crkve i vjere samo čekaju pogrešne odluke da bi Crkvu ogovarali i lijepili joj razne etikete. Donekle imaju pravo. I to radi neodgovornih ljudi u samoj Crkvi koji im dajuv to pravo raznim dvojbenim odlukama uzrokovanim strahom.

Zašto toliki strah u srcima vjernika pa i mnogih svećenika i biskupa? Jeli Riječ Božju nadjačala propaganda svjetovnih medija i upute raznih stožera? Prorok Izajija veli: „Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!« Zašto nam vjera malaksa u Božju moć i snagu nad Zlom. Koliko vjernika uistinu vjeruje da Bog može pobjediti ovu zlu epidemiju,a koliko ih se uzda u razne kemije više nego u molitvu? Sveti Jakov nas u Poslanici upozorava da kršćanin vjernik ne smije biti pristran. Gledati tko je bogat ili siromašan,lijep ili ružan. Na kojem je položaju,ili iz koje obitelji dolazi. Koje je narodnosti ili boje kože! U ovo vrijeme gleda se tko je cijepljen a tko ne! Bog tako ne gleda. A Bog nam treba biti uzor. Bog gleda srca. Bog gleda vjeru ljudi. Traži vaše povjerenje. Zašto mi to povjerenje puno puta Bogu uskraćujemo? Promijenimo se dragi prijatelji. Isus to od nas želi. Želi da se svi spasimo. Želi nas sve vidjeti svojem društvu. Počnimo raditi na tim promjenama već danas. Sutra već može biti kasno. Koristimo „lijekove“ koje nam je Bog dao. To su sveti sakramenti! I započnimo malim korakom to naše veliko putovanje u životne promjene. I vedjet ćete da rezultati neće izostati. Mir vam i dobro!