Pravo glasa kakvo su žene dobile 1945. u Jugoslaviji, koje spominje ginekolog Lepušić, imaju i danas žene u Kini i Sjevernoj Koreji

Foto: GettyImages/Fah (Fotomontaža: Narod.hr)

U ponedjeljak u Pressingu N1 gostovao je dr. Dubravko Lepušić. Tijekom rasprave ginekolog Lepušić, koji je svojevrsni maneken u obrani takozvanog “prava na pobačaj”, a lijevi mediji na čelu s Indexom ga nazivaju uglednim, ustvrdio je kako je Jugoslavija dala ženama pravo glasa 1945. godine.

Lepušić je također u nastavku emisije kazao da Jugoslavija jest bila totalitarna u nekim elementima, ali ne u zdravstvu te da zahvaljujući javnom zdravstvu danas imamo to što imamo što se tiče covida i epidemije. S druge strane ta je država iznjedrila najbolji zakon koji postoji o prekidu trudnoće, kojega nije trebalo mijenjati već modernizirati.

> (VIDEO) Ginekolog kojeg Index naziva uglednim se predomislio: ‘U ginekologiji se brinemo za dva života istovremeno’

Kad su žene u Hrvatskoj dobile pravo glasa?

Žensko pravo glasa izraz je kojim se danas označava u svijetu uglavnom općeprihvaćeni koncept prema kojem muškarci i žene imaju jednako pravo glasa, odnosno da je opće pravo glasa, a s njime i moderni koncept demokracije nezamisliv ako ne uključuje ravnopravnost muškaraca i žena na biralištima.

Žene na području većeg dijela današnje Hrvatske dobile su prvi put pravo glasa Mažuranićevom Reformom izbornog sustava, usvojenom 1875. godine u Hrvatskom saboru.

U procesu modernizacije na hrvatskom prostoru posebno mjesto zauzima vrijeme banovanja Ivana Mažuranića. Njegove sveobuhvatne i iznimno značajne reforme zapravo se samo usputno bave pitanjem položaja žena. Pri tome naročito ističe školski zakon koji je propisao obvezno osnovno školovanje ženske djece. Ujedno valja istaknuti i osnivanje primaljskog učilišta kojim se kroz školovane primalje nastojala pružiti bolja medicinska skrb trudnicama, rodiljama i novorođenčadi te smanjiti visoku stopu mortaliteta. Prava građana su u Mažuranićevim reformama bila sporednog značaja, ali kad je riječ o ženama, ističe se, premda kratkotrajno, proširenje prava glasa na lokalnoj razini i na žene porezne obveznice. Premda su dosezi razdoblja Mažuranićevog banovanja kada je u pitanju pravni položaj žena ograničenog karaktera, ta činjenica ne bi smjela umanjiti značaj koji su njegove reforme imale za hrvatsko pravni sustav i društvo u cjelini.

Tako su žene u Hrvatskoj ostvarile su pravo glasa, ali samo na lokalnim izborima 28. siječnja 1881. godine, navodi Dalibor Čepulo (“Položaj i ustroj hrvatskih gradova prema Zakonu o uređenju gradskih općina iz 1881. godine”). Ta je reforma proširila pravo glasa na veći dio građana Hrvatske, uključujući žene koje su prvi put dobile mogućnost glasanja i kandidiranja za političke funkcije, ali samo na lokalnim izborima za gradska vijeća.

Trebao je to biti početak daljnjeg proširivanja prava glasa i na više razine, no ubrzo je Khuen Hedervary obustavio reformu i ograničio pravo glasa na samo muškarce i to one imućnije, tako da je od 1890-ih ponovno pravo glasa imalo samo oko 2 posto hrvatskog stanovništva. Zbog toga je Hedervaryja kritizirala poznata hrvatska spisateljica Marija Jurić Zagorka.

Žene su dobile ravnopravno pravo glasa kao i muškarci 1945. godine, to je točno. Ali novinari često (slučajno ili namjerno) propuštaju napomenuti da je to bila najobičnija formalnost, budući da ni muškarci ni žene u novoj Jugoslaviji nisu imali nikakav politički izbor. Takvo pravo, kakvo su žene tada u Jugoslaviji dobile, imaju i danas žene u Kini i Sjevernoj Koreji, navodi portal činjenice.

Pravo glasa na slobodnim višestranačkim izborima svi punoljetni građani Hrvatske (muškarci i žene) imali su prvi put tek na prvim parlamentarnim izborima u tadašnjoj SR Hrvatskoj, još uvijek u sklopu Jugoslavije. Ustavom 1990. godine zajamčena je ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije, odnosno jednaka prava za žene i muškarce.

Tko je dr. Lepušić, bivši član HDZ-a, a sadašnji član Radničke fronte?

Ginekolog Dubravko Lepušić, poznat je kao promotor kontroverznog cjepiva protiv HPV-a i zagovornik pobačaja. Zanimljivo, Lepušić se u HDZ učlanio 1989. godine, a njegov član je bio i 2012. godine u vrijeme kada je pisao program zdravstvenog odgoja o kojem na konferenciji za novinare govorio s tadašnjim ministrom Željkom Jovanovićem. Prema podacima iz medija Lepušić je danas član Radničke fronte.

>Dr. Goluža o pravu na priziv savjesti: ‘Odlučio sam postati liječnik da unaprijedim život, a ne da bih sudjelovao u njegovoj eliminaciji’

>Zašto ginekolog Lepušić skriva od žena istinu o pobačaju?

Bio je jedan od glavnih autora 4. modula Zdravstvenog odgoja, utemeljenog na radu Alfreda Kinseyja (koji je došao do zaključka ” da su djeca seksualna bića od rođenja” i to kontaktirajući s pedofilima koji su mu opisivali kako djeca reagiraju na različite seksualne podražaje).

Optuživao je roditelje da ne cijepe djevojčice protiv HPV virusa zbog ‘dolaska desničara na vlast’, a početkom godine na predavanju na Filozofskom fakultetu dr. Lepušić je izjavio da priziv savjesti treba zabraniti, navodi Libela, jer “ne možete imati svoj privatni stav iznad pacijentovog prava”.

Prije tri godine je ministru Milanu Kujundžića povodom izjave da život počinje začećem kazao da “updatira znanje, a svoja religijska uvjerenja neka ostavi za po doma i svoje društvo u ćošku”.

Izvor: narod.hr

Čestitka Vijeća HBK za život i obitelj uz Međunarodni dan starijih osoba

ZAGREB (IKA)

U povodu Međunarodnog dana starijih osoba 2020. predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj mons. Mate Uzinić uputio je prigodnu poruku koju prenosimo u cijelosti.

Drage starije osobe, dragi naši djedovi i naše bake!

Dugovječnost je blagoslov, poručuje nam Sveto pismo. Starost je doba mudrosti i vrijeme nove plodnosti, kazuju nam pape našega vremena. Lijepo je biti star, čitamo u duhovnim priručnicima za starije osobe. Sve su to želje koje bismo vam htjeli uputiti za Međunarodni dan starijih osoba koji obilježavamo 1. listopada.

No vi najbolje znate da starost ima svoje svijetle, ali nažalost i svoje tamne strane. Poznato je da mnogi ne uspijevaju pronaći način za novu plodnost u svojoj starosti i da zato starost ne smatraju lijepom, pa svoju dugovječnost ne doživljavaju blagoslovom. Osim s prirodnim pojavama svojstvenima starosti, poput odlaska u mirovinu, kopnjenja fizičkih i mentalnih snaga, bolesti i nemoći, gubitka voljenih osoba, mnogi od vas se suočavaju sa samoćom i odbačenošću, marginalizacijom i siromaštvom, dobnom diskriminacijom, a i različitim oblicima nasilja. Ta ionako teška situacija dodatno se pogoršala u proljeće ove godine pandemijom uzrokovanom koronavirusom, u kojoj ste upravo vi, a osobito vi koji ste smješteni u domovima, bili posebno pogođeni. Nažalost, u nekim je zemljama ta situacija iskorištena za nametanje eutanazije kao »elegantnog« rješenja koje je posve u suprotnosti s poimanjem dostojanstva ljudskog života u neprekinutom kontinuitetu od začeća do prirodne smrti. U drugima se, pak, zbog izostanka posjetâ i preopterećenosti osoblja, u domove za starije i nemoćne osobe probno počinju uvoditi humanoidni roboti koji nikako ne mogu nadomjestiti osobni ljudski kontakt.

Vašu situaciju dodatno otežavaju i brojna pogrešna uvjerenja i mitovi o starenju onih koji smatraju da su vaše životno iskustvo i mudrost nepotrebni suvremenom društvu te da vi sami želite da vas se ostavi na miru. Ipak, najopasniji mit je onaj da će se sve to riješiti samo od sebe. Problemi se ne rješavaju stavljanjem glave u pijesak ili njihovim guranjem pod tepih. Dapače, kako se udio starijih osoba u društvu povećava, tako će se povećavati i ovi problemi. Zato je potrebno žurno poraditi na demistifikaciji mitova i ozbiljno se uhvatiti u koštac s problemima prije negoli postanu nerješivi. To je zajednička odgovornost svih čimbenika društva, počevši od onih koji njim upravljaju pa sve do djece koju od rane dobi valja poučavati poštovanju starijih osoba i učiti pružanju potrebne pomoći i skrbi. Katolička Crkva u tome prepoznaje jedno od svojih poslanja. Čini to nadahnuta evanđeljem, nadahnuta osobito Blaženstvima u kojima se mnoge starije osobe danas lako mogu prepoznati, ali i naći svoju utjehu u Kristovim obećanjima onima koji su siromašni duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, onima koji su mirotvorci, kao i progonjenima zbog pravednosti (usp. Mt 2,1 – 10). Dobro je činiti dobro, to su doživljavali i doživljavaju svi oni koji čine dobro, a osobito kad ga čine onima u potrebi. Ovdje valja podsjetiti i na djela duhovnog i tjelesnog milosrđa, koja su trajna zadaća svakoga kršćanina.

Čitajući znakove vremena i društvena kretanja, Crkva se stoga posljednja dva desetljeća sve intenzivnije bavi i problematikom starijih osoba. Na tome su tragu i Vijeće i Ured HBK za život i obitelj u sklopu trećega ciklusa obiteljskog pastorala posvećenoga starijim osobama, međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka, u proteklom razdoblju priređivali i nudili različite sadržaje. Želimo to nastaviti činiti i tijekom pastoralne godine 2020./2021.

Već na njezinom početku, odgovarajući na poziv pape Franje, želimo vas zagrliti pjesmom u inicijativi Zagrlimo starije pjesmom. Nadamo se da ćete, ako već niste, doživjeti taj zagrljaj i primiti takvu čestitku kao znak zahvalnosti i pažnje naših klapâ i drugih vokalno-instrumentalnih sastava, a s njima i svih nas. S tim ciljem, mi ćemo nastaviti promicati i širiti spomenutu inicijativu, ali i pokretati nove.

Za ovu pastoralnu godinu već smo priredili i katehetski materijal naslovljen Osmišljena starost. Željeli bismo da vam taj materijal pomogne u ponovnom otkrivanju i lakšem ispunjavanju vašega poslanja starijih osoba te djedova i baka u obitelji, Crkvi i društvu. Nemoguće je bilo pokriti svu širinu problematike s kojom se susrećete, ali vjerujemo da će vam ponuđeni sadržaji biti od koristi. Ne sumnjamo da ćete naći načina da taj materijal dodatno obogatite i oplemenite vlastitim iskustvom i životnom mudrošću koju posjedujete. Kako bi vam bile dostupnije, kateheze će biti obrađene i u radijskom formatu u sklopu istoimene emisije koja će se emitirati na Hrvatskom katoličkom radiju prvog i četvrtog utorka u mjesecu od 21 sat, počevši od 6. listopada ove godine. Emisije koje se temelje na katehezama bit će emitirane i na Radio Mariji treće srijede u mjesecu od 10:30. Laudato TV će, pak, nastaviti svakoga prvog u mjesecu emitirati emisiju Zrnca mudrosti, donoseći vam od 1. studenoga deset novih poticajnih razmišljanja koja su ujedno i sastavni dio kateheza.

S nadom da će vam sve ovo pomoći osjetiti blagoslov dugovječnosti i da ćete zračeći mudrošću donositi dobre plodove i doživljavati ljepotu starosti, na sve vas zazivam Božji blagoslov, moleći da vas prati zagovor Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa, a da nad vama bdiju sveti arkanđeli Rafael, Mihael, Gabriel i vaši anđeli čuvari.

U Zagrebu, o blagdanu svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, 29. rujna 2020.

Mate Uzinić
dubrovački biskup

Nadbiskup Barišić blagoslovio kip sv. Jeronima

SPLIT (IKA)

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu blagoslovio je u srijedu 30. rujna kip sv. Jeronima.

Splitsko-makarska nadbiskupija i Splitsko-dalmatinska županija naime svečano slave Jubilej 1600. obljetnicu smrti sv. Jeronima, zaštitnika Dalmacije, od 24. do 30. rujna. Upriličen je Međunarodni znanstveni skup o sv. Jeronimu, predstavljen kip toga sveca, priređena medijska promocija knjige „Svetom Jeronimu posvećeno“ i Svečana akademija, a u srijedu 30. rujna u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić blagoslovio je kip sv. Jeronima.

U kratkom govoru kazao je da je potrebno „svakodnevno razlučivati dobro od zloga i odbaciti suvišno da bi se dobio identitet. To je Jeronim činio. Odbacivao je ono što ga sputava i degradira. S milošću Božjom klesao je svoj život. Vjera ne poništava čovjeka već njegovu narav uzdiže. Jeronim je bio simpatičan i drag i vjerujem da bi ga svatko birao za svoga župana, gradonačelnika pa i biskupa“, istaknuo je nadbiskup Barišić, objasnivši: „Kad ste vi iskreni u svojim pogreškama i manama, početno ste neugodni ali ste kasnije prihvatljivi i poželjni. Jeronim je razotkrio sebe u vrlinama i manama. Drago mi je da ga ponovno možemo vratiti u Svetu zemlju jer su njegove kosti bile prenijete u 13. stoljeću u Rim.“

Blagoslovu su nazočili: arhivist i bibliotekar svete Rimske Crkve kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça, predsjednik HBK i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup koadjutor mons. Dražen Kutleša, dubrovački biskup Mate Uzinić, župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, autor kipa ak. kipar Veno Jerković, autor izložbe fra Tomislav Glavnik i glavni urednik „Veritasa“ fra Vladimir Vidović.

Program proslave Jubileja nastavlja se u 10 sati otvaranjem Riznice splitske katedrale. Uz pozdravne govore u splitskoj prvostolnici, prigodnu riječ prigodom otvaranja Katedralne riznice uputit će prof. dr. Radoslav Bužančić. Potom će uslijediti razgled postava Riznice u Palači Skočibučić-Lukaris. Istoga dana, 30. rujna, euharistijsko slavlje u 18 sati u novoj solinskoj crkvi Svete obitelji predvodi kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça.

BLAGDAN TROJICE ARKANĐELA Sveti arkanđeli – Mihael, Gabriel i Rafael

Crkva 29. rujna slavi blagdan trojice arkanđela koji se imenom spominju u Bibliji: Mihael, Gabriel i Rafael

Autor: Katolici.org/Bitno.net

Mihael, Gabriel i Rafael tri su biblijska anđeoska imena. Izvorna značenja imena su, kako je to često u drevnim istočnim kulturama, rečenice, svojevrsne definicije nositelja imena: Mi-ha-el znači Tko je kao Bog?, Ga-bri-el – Bog je jak, a Ra-fa-el – Bog iscjeljuje, liječi.

Anđeli su po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje. Nauka o anđelima (angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Osmi su kor arkanđeli i među njih spadaju Mihael, Gabriel i Rafael.

Najstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je već u 4. stoljeću. Mihael je, po Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima, Mihael je voditelj duša u raj. Stari su ga pisci nazivali “vagatelj duša” na posljednjem sudu, a ikonografi ga slikali s vagom u ruci. Slikaju ga i kao “vojskovođu nebeske vojske” s plamenim mačem ili kopljem, a u srednjem vijeku u tadašnjoj vojničkoj opremi: oklopu, kacigi, sa štitom i kopljem. Obično u žaru borbe, okružena drugim anđelima, kako pobjeđuje Sotonu (koji je često prikazan likom zmaja ili slične zastrašujuće spodobe) i strovaljuje ga u pakao. Općenito, Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari; umirući.

Sveti Mihaele Arhanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali. Amen.

***

Arkanđeo Gabriel u Bibliji nastupa kao glasnik Božjih odluka. On u Starom zavjetu tumači proroku Danijelu viđenje ovna i jarca (Dan 8, 16-26) i značenje sedamdeset godina (Dan 9, 21-17). U Novom zavjetu svećeniku Zahariji naviješta rođenje Ivana Krstitelja (Lk 1,11-20), ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo (Lk 1,26-38). Do reforme katoličkog kalendara (1969.) kalendarski spomendan Gabriela bio je 24. ožujka, dan uoči blagdana Blagovijesti. Sada je zajedno s Mihaelom i Rafaelom, 29. rujna. U ikonografiji se najčešće prikazuje kao navjestitelj s ljiljanom u ruci. U Crkvi je godine 1951. proglašen zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron je glasnika, poštara i filatelista.

O Bože, koji si između svih anđela, odabrao arkanđela Gabriela, da navijesti tajnu tvoga utjelovljenja, daj nama, molimo te, da se, slaveći ga na zemlji, možemo nadati njegovoj zaštiti na nebu, po Kristu Gospodinu našemu. Amen. 

***

Rafael se u Bibliji spominje samo u Knjizi o Tobiji, kao pratilac na putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca. Rafael je patron ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara, krovopokrivača.

O Bože, koji si svom slugi Tobiji dao kao pratnju na putu sv. arkanđela Rafaela, daj nama, ponizno te molimo mi, tvoje sluge, da uvijek budemo zaštićeni pomoću ovog kneza Nebeskog Dvora i ojačani Njegovom pomoći, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Anđele, duhovna bića, nije moguće naslikati. Likovna se umjetnost domišlja pa ih uobičajeno prikazuje kao lijepa bića, nalik na mladiće ili djecu, s krilima. Krila su simbol njihove nesmetane pokretljivosti i nenavezanosti na vrijeme i prostor. U najranijim prikazima, iz prvih kršćanskih vremena, anđeli nemaju krila. Tu oznaku su im slikari počeli dodavati tek od 4. stoljeća.

Objavljeno: 29. rujna 2020.

Šibenik proslavio sv. Mihovila

ŠIBENIK (IKA)

Svetkovina svetog  Mihovila, zaštitnika grada Šibenika i Šibenske biskupije, proslavljena je u utorak 29. rujna na trgu pred šibenskom katedralom. Svečano misno slavlje i procesiju ulicama grada predvodio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski.

U homiliji biskup Gorski naglasio je kako smo okruženi anđelima glasnicima dobrog Boga. U imenu svetog Mihovila „Tko je kao Bog“ sadržano je pitanje i odgovor. U imenu pitanju prepoznajemo divljenje svemogućem Bogu. Zajedno s anđelima divimo se Bogu zbog beskrajne ljubavi, a divljenje je izraz zahvalnosti za dar života.

Život ljudski dar je stvarateljske Božje ljubavi. Darovani smo od samog Boga posredovanjem ljubavi roditelja. Taj je dar jedinstven i neponovljiv, kazao je biskup Gorski. Naglasio je kako nas svaki dar obvezuje. Dar života nas obvezuje na zahvalnost što smo rođeni i što postojimo.  Važno je prihvatiti sebe sa svim darovima, umijećima i slabostima.

Naglasio je kako čovjek se treba ostvariti i oplemeniti vlastiti život. Oplemenjivanje vlastitog života ostvaruje se u djelovanju za druge. Mi smo pozvani uzvratiti dar za dar, ljubav za ljubav, život za život. Čovjek je dar i mora postajati dar za druge.  Upozorio je da onaj tko niječe dar života postaje poput palog anđela i suprotstavlja se vlastitom biću. Postaje od osobe sredstvo.

Nijekanje dara postaje tako lukavo i suptilno da nadmašuje ljudske sposobnosti, kazao je biskup Gorski. Ima, dakle, netko drugi tko nam sugerira na veoma lukav način suprotstavljanje svojoj biti. To se očituje kao temeljno nezadovoljstvo sobom i drugima. Svijet je pun primjera i mi o tome možemo posvjedočiti. Sve potrebno za život imamo,  a opet nismo zadovoljni.  I kad bi se sve posložilo po našem htijenju opet ne bismo bili zadovoljni. I tražili bismo nekoga  tko je kriv i tko je odgovoran.

Cijelo naše društvo tako funkcionira na neumornom pokazivanju, na tim harnim čistačima javnosti i crkvene i društvene i političke koji znaju optužiti ali ne znaju izrađivati. I koliko god netko misli da time čini dobro zapravo postaje sijač nepovjerenja je razdora. Je li ikoji čovjek postao slobodan i sretan zato što su njegove slabosti postale javne? Je li ikoji čovjek i ikoje društvo postalo bolje zbog neprestanog optuživanja?  Baš naprotiv, to razotkrivanje drugoga javnosti nanosi samo bol i frustracije. Stječe se dojam da smo svi krivi, samo je pitanje kad ćemo doći na red.

U takvom ambijentu optužbi stvara se  nesigurnost, raste nepovjerenje, upozorio je biskup Gorski i zapitao nije li to djelo sotone.  Mi, Isusovi učenici, ne smijemo sebi dopustiti djelovanje sila koja razaraju naše povjerenje u čovjeka i u Boga. Bez povjerenja nije moguće izgraditi ni društvo, nije moguće stvoriti dobre poslove, nije moguća Crkva, niti obitelj, niti brak, niti prijateljstvo. Ništa nije moguće bez povjerenja jer bez beskrajnog i potpunog povjerenja u Boga nije moguće niti naše spasenje Zato nam je dužnost u ovom vremenu, u kojem je toliko nepovjerenja ušlo među nas ljude, izgrađivanje povjerenja. Dužni smo uvijek iznova izgrađivati povjerenje koje omogućuje život u zajedništvu i blagostanju, kazao je biskup.

Oporba Bogu traje od prije početka svijeta. Vidimo kako se nasuprot Bogu istine trajno pojavljuju osobe koje glume boga.  Zauzimaju  različite položaje, imaju i razna imena:  novac, vlast, sloboda bez odgovornosti, posjedovanje, pseudoznanost.  Njima se sve žrtvuje –   zdravlje i pamet, ukus i moral, na kraju ljudi počevši od nerođenih pa do neizlječivo bolesnih. To je glavni kumir našega doba, a svako vrijeme ima svojih idole i svojih kumire koji prisvajaju Božja svojstva i zahtijevaju da  se ljudi pred njima prostru.  Mi znamo da se ni pred kime ne klanjamo osim pred Bogom i ni pred kime ne saginjemo  svoju glavu osim u priznanju Božje veličine, kazao je biskup Gorski.

Vjernicima Šibenske biskupije zaželio je da ostanu hrabri u svojoj vjeri i da im ne klone duh u borbi protiv zlog duha.

Uz predvoditelja koncelebrirali su nadbiskupi splitsko-makarski Marin Barišić, zadarski Želimir Puljić,  splitsko-makarski koadjutor Dražen Kutleša, biskupi dubrovački Mate Uzinić, gospićko-senjski Zdenko Križić, mostarsko-duvanjski Petar Palić, umirovljeni šibenski Ante Ivas i gospićko-senjski Mile Bogović,  te biskup domaćin Tomislav Rogić. Među velikim brojem svećenika bili su provincijal provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše.

Grad Šibenik predstavljao je gradonačelnik Željko Burić s dogradonačelnicima Danijelom Miletom i Paškom Rakićem. Na slavlju je bio i saborski zastupnik Hrvoje Zekanović. Pjevao je zbor koji su sačinjavali: Mješoviti katedralni zbor, zbor župe Ljubitovica i zbor Cor Christi iz samostana svetog Lovre. Uz orguljašku pratnju Nikole Lovrića Caparina zborom je ravnala Jelena Mikulandra.

Branimir Stanić: ‘Providnost se poigrala govorom Ursule von der Leyen u kojem se zalaže za ‘homoseksualno roditeljstvo’…”

Foto: epa

Govor koji je o stanju Europske unije pred zastupnicima Europskoga parlamenta u Bruxellesu održala predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u srijedu 16. rujna tiče se i građana Hrvatske, pogotovo stoga što je u njemu zacrtan put u budućnost nakon izazova koje je donijela pandemija koronavirusa. Unatoč brojnim pozitivnim porukama 80-minutnoga govora koje ulijevaju sigurnost u nestabilnim vremenima, pojedini dijelovi govora zaslužuju da ih se sagleda i s vjerničkoga motrišta jer riječ je o stajalištima koja izravno zadiru u pitanja poimanja obitelji te donekle afirmiraju novi sustav europskih vrijednosti, piše Branimir Stanić, novi glavni urednik Glasa koncila, u Glasu koncila.

Velik dio govora odnosio se na program budućnosti Unije kojom dominira pojam »zelena Europska unija«, koju prati niz vrijednih ekoloških inicijativa. Neke bi, međutim, moglo zabrinuti to što tzv. program »Europske unije nove generacije« dominantan spas kao da vidi u neslućenim mogućnostima tehnološkoga razvoja koji sa sobom ipak nosi i brojne etičke izazove, jer još nije poznato kakve bi sve to dugoročne posljedice moglo imati na društvene odnose, pa čak i na zdravlje pojedinaca.

Naime, predsjednica Komisije istaknula je projekt nadolazećega »digitalnoga desetljeća« u koje, prema njezinim riječima, Europa ulazi jer je došla do granica analognih mogućnosti. Najavila je i plan za svojevrsno novo doba prikupljanja i kontrole podataka, a radi se na tome da svaki građanin dobije svoj europski »elektronički identitet«. Nadalje, najavila je snažnu potporu razvoju umjetne inteligencije, mreža 5G i 6G te optičke mreže…

Zastupnici su burnim pljeskom pozdravili riječi koje su u danima koji su slijedili izazvale reakcije među katoličkim i uopće kršćanskim krugovima u Europi, počevši od predstavnika Komisije biskupskih konferencija EU-a. Predsjednica Europske komisije doslovno je rekla: »Želim neumorno raditi na izgradnji Unije jednakosti. Unije u kojoj svatko može biti ono što jest i voljeti koga želi – bez straha od optužbi i diskriminacije. Jer biti svoj nije ideološko pitanje. To je pitanje identiteta. Njega nam nitko ne može oduzeti. Stoga ću biti potpuno otvorena – zone u koje nisu dobrodošle LGBTQI osobe, to su zone lišene ljudskosti. U Uniji takvim zonama nema mjesta.

U znak potpore cijeloj toj zajednici, Komisija će uskoro predložiti strategiju za jačanje prava LGBTQI osoba. U okviru te strategije zalagat ćemo se za uzajamno priznavanje obiteljskih odnosa u Uniji. Ako je netko roditelj u jednoj zemlji, roditelj je u svakoj zemlji.« To je prvi put da se nakon pet godina u govoru osobe koja predsjeda Komisijom uopće spominje pojam obitelj, a sada se to dogodilo s potpunim odmakom od vrjednovanja naravne obitelji žene, muškarca i njihove djece.

> Predsjednica EK prijeti Poljskoj i najavljuje da će se zalagati za priznavanje ‘homoseksualnog roditeljstva’ u svim članicama EU

Taj dio govora ponajprije se ticao Poljske (s pravom je iz crkvenih krugova ocijenjeno da je riječ o »udaru« na tu zemlju), no važan je i s obzirom na to da je pitanje roditeljstva, obitelji i »istospolnih zajednica« posljednjih dana aktualizirano i u Hrvatskoj. Zanimljivo je i da su proteklih mjeseci predstavnici pojedinih zemalja EU-a u svojim istupima čak uvjetovali da jedan od kriterija za dobivanje sredstava iz europskoga proračuna bude povezan s mjerom u kojoj pojedina zemlja radi na osnaživanju posebnih »prava« istospolnih i drugih neheteroseksualnih zajednica i pojedinaca koji se bore za »obiteljski« status.

No sve navedeno ipak nije razlog da se u Hrvatskoj među građanima potiče tzv. euroskepticizam ili eurofobija, a pogotovo da se potiče nepovjerenje koristeći se obrazloženjima da se Unija »odrekla svojih kršćanskih korijena«. Unatoč izazovima koji nisu »od jučer«, kršćanstvo i Europa nerazdvojni su, bez obzira na to koliko se nastojalo ignorirati njihovo uzajamno prožimanje (gotovo 70 % građana Europske unije čine kršćani, od kojih su katolici najbrojniji – oko 45 %). U tom smislu Providnost kao da se poigrala i govorom predsjednice Komisije koja se, obrazlažući pojedine teze koje nemaju izravne veze s kršćanstvom, koristila citatima i autoritetima trojice velikana povezanih sa životom Europske unije, na čije je djelovanje uvelike utjecala povezanost s Katoličkom Crkvom.

Govor je započela spominjanjem glasovitoga ruskoga znanstvenika i nobelovca Andreja Saharova (1921. -1989.) koji je, kako je rekla, »uvijek spominjao svoju nepokolebljivu vjeru u skrivenu snagu ljudskog duha«. No manje je možda poznato da je tomu nobelovcu ključan moment ohrabrenja i nadahnuća za završni politički angažman u rušenju ruskoga komunizma bio susret s papom Ivanom Pavlom II. u Vatikanu. Govoreći pak o vladavini prava, spomenula je prvoga predsjednika Europske komisije Nijemca Valtera Hallstena (1901. -1982.) koji je bio uvjereni katolik i graditelj europskoga sna na kršćanskim vrjednotama, za što je dobio i papinska odlikovanja te crkvenu vitešku čast. Primjer pak irskoga nobelovca i europskoga političara Johna Humea (1937. – 2020.) predsjednica Komisije navela je govoreći o borbi protiv rasizma, a upravo je taj velikan irske povijesti bio katolik koji je do povijesnoga mira na irskom otoku 1998. došao upravo slijedeći socijalni nauk Crkve, uz potporu pape Ivana Pavla II.

Stoga ne čudi da ga je odlikovao i papa Benedikt XVI., a papa Franjo, kad je Hume preminuo u kolovozu ove godine, u brzojavu sućuti istaknuo je njegova mirovna nastojanja. Predsjednica Europske komisije govorom je pozvala na izgradnju vitalne unije. No jasno je da nema vitalnosti, da se dugoročno ne mogu očekivati europski plodovi ako se prekida veza sadašnjosti i budućnosti s (kršćanskim) korijenima, s (kršćanskim) vrjednotama.

* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

Izvor: /Glas koncila

(VIDEO) Grbin: ‘Kad postanem premijer provest ću reviziju Vatikanskih ugovora, a Peović po pitanju Tuđmana nije potpuno u krivu’

Foto: snimka zaslona

Više od 12 sati bilo je potrebno da se prebroji osam tisuća glasova ljudi koji su jučer izašli glasati za predsjednika ili predsjednicu SDP-a te članove predsjedništva i glavnog odbora te stranke. Na pitanje je li ga na neki način sram što je tako dugo trajalo, a s obzirom na to da ga kao pretendenta da jednog dana preuzme vlast u državi čekaju mnogo teži zadaci, Peđa Grbin odgovara: “To je samo pokazatelj koliko me posla čeka nakon sljedeće subote”.

Budući da od petero kandidata u utrci za predsjednika SDP-a nitko nije dobio natpolovičnu većinu, u drugi krug utrke koji će se održati idućeg vikenda ušli su Grbin s osvojenih 40 i Željko Kolar s gotovo 27 posto glasova. Nakon stresne izborne noći, u emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u ugostio ih je Aleksandar Stanković.

O Vatikanskim ugovorima, vjeronauku u školama, Tuđmanu…

Bili su upitani i o ugovorima sa Svetom Stolicom na što je Grbin rekao da bi proveo njihovu reviziju.

“Jamčim vam da ću, kad postanem premijer, provesti reviziju Vatikanskih ugovora” – rekao je.

Grbin je za petokraku na riječkom neboderu rekao da “ako umjetnost neće provocirati, tko će” te da živimo u slobodnom i demokratskom društvu.

“Da nije bilo zvijezde petokrake, pitanje je bi li Rijeka i Istra bile dio Hrvatske”, dodao je.

Kolar je rekao da bi petokraka mogla biti instalirana i kod njega u Krapini, no da mu se ne sviđa svođenje rasprave na ‘ustaše i partizane’.

Obojica su protiv vjeronauka u školama, a što se tiče uvođenja etike Grbin je kazao da treba vidjeti hoće li ta etika biti možda “vjeronauk light” i ako će to biti, da je onda ne treba uvoditi.

Grbin se osvrnuo i na nedavni istup Katarine Peović u Saboru, kada je, govoreći o prvom hrvatskom predsjedniku, rekla da je on bio ratni zločinac. Grbin je rekao da je Peović malo prešla granicu, ali da to što je rekla nije u potpunosti krivo.

“Franjo Tuđman, a to je nešto što i ja shvaćam s protokom vremena, ima velike zasluge za ovu zemlju. Međutim, Franjo Tuđman je za svojeg predsjednikovanja napravio mnogo toga lošeg, a pogotovo kada govorimo o ekonomiji, pogotovo kada govorimo o uplitanju RH u onaj nesretni rat s Bošnjacima u BiH itd.” – rekao je i dodao:

Mislim da je Peović otišla korak predaleko, ali nije potpuno u krivu.

O stanju u SDP-u, aferi Janaf, predsjedniku Milanoviću…

Kolar je dobio manje glasova nego što ih je podnio za kandidaturu. Kako to? – pitao je Stanković. Kolar to objašnjava činjenicom da je vrlo kasno krenuo u kandidaturu za predsjednika stranke.

Upitan je li svjestan da je SDP-ovo biračko tijelo starije od 50 godina, Grbin kaže:

– Ne samo biračko tijelo nego i članstvo SDP-a su uglavnom stariji ljudi. I to je još jedna stvar na kojoj ću morati raditi, to će biti jedan od prioriteta. Moramo početi otvarati stranku prema mlađim ljudima, ljudima srednje životne dobi, a to možemo napraviti samo na jedan način, da počnemo govoriti o problemima koji doista muče ljude. Mi smo se naprosto na putu pogubili, prestali smo govoriti o konkretnim stvarima, prestali smo nuditi rješenja, sveli smo politiku SDP-a isključivo i jedino na kritiziranje i normalno je da smo po putu izgubili birače. Ostali su nam samo oni koji su tradicionalno vezani za SDP i koji maju malo viši prag tolerancije na naš nerad i nered.

Na pitanje je li vrijeme za SDP samo prolazilo, Kolar je odgovorio:

– Prolazilo je sve pokraj nas, a osnovni razlog za to su bili sukobi unutar SDP-a. Mi smo se bavili godinama sami sa sobom, a nismo se bavili problemima naših građana, rekao je dodavši kako se dio stranačkih kolega i kolegica koji su predugo u tzv. visokoj politici “jednostavno otuđio od naroda”.

Komentirajući aktualnosti poput afere “Janaf”, Grbin je rekao kako mu se ne sviđa takav “paralelni svemir u kojemu se isprepliću politički i poslovni interesi”.

Komentirao je i svoga bivšeg šefa Zorana Milanovića te njegove izjave vezano za aferu “Janaf”. Na pitanje voditelja je li se predsjednik sa svojim izjavama u posljednje vrijeme “oteo kontroli”, Grbin komentira da predsjednik možda i preiscrpno odgovara na pitanja koja mu novinari postavljaju.

Komentirali su i famozni “klub” Dragana Kovačevića u Slovenskoj 9.

– Totalno je neprihvaltjivo da je taj klub funkcionira mimo zakona, bez računa, da je tzv. klub radio van radnog vremena, stvarao buku, ometao stanare, da je policija izlazila van i da nitko ništa nije poduzeo. To je ta pravednost koja nedostaje Hrvatskoj, rekao je dodavši kako upravo zbog njenog nedostatka mladi odlaze iz zemlje.

Izvor: narod.hr

Obavijesti od nedjelje 27.rujna2020 godine

-nedjeljne svete mise u 8 i u 10 sati

-svagdanje mise u 8 sati do prvi listopada

-počinje listopadska pobožnost u četvrtak,krunica u 18 sati pa sveta misa

-prije svake mise mogućnost za ispovijed

MISE KROZ TJEDAN

  • pon.antica medak za pok.emilija i mirko
  • uto. lena vlatković za pok.stanko,vladislava i manda i vedranka
  • sri. darko jelčić za pok.petra
  • čet.kristina laura za pok.vinko,slavka, lotar i diter
  • pet. matilda vlahović za pok. matija i maša
  • sub.lidija dugandžić za pok.vitomir
  • ned. tereza vuković za pok.krešo,drina i mara u 8 sati,a u 10 sati za puk

 

DVADESET ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU-PRVA SVETA PRIČEST

Mnogi vole reći da čuda ne postoje, da su to sve slučajnosti. Ali mi vjernici vjerujemo da je Bog jutros providio u našoj župi lijepo vrijeme. I to baš za vrijeme i poslije svete mise. Kao da to pokazuje radost nebesa zbog prve pričesti naših malih šesnaest prvopričesnika. Oni su danas uz nazočnost svojih roditelja, braće i sestara, te ostale rodbine i župne zajednice pristupili stolu Kristovu. Svetu misu je predvodio naš župnik don Dražen Dukić, a svojom pjesmom su je uzveličali naši pjevači i pjevačice. Današnjoj prvoj pričesti prethodio je sakramenat svete ispovijedi koja je bila jučer. U ime roditelja župnu zajednicu je pozdravila Marija Medak. A sve su nas skupa djeca počastila lijepim recitacijama i prinosom darova. Don Dražen im je na početku propovijedi rekao da danas u svoju dušu primaju Tijelo Kristovo. Okrjepa je to za dušu koju bi trebalo primati cijeli život. Budite poslušni starijima i roditeljima draga djeco. Molite za njih,rekao je župnik. Također je pozvao toditelje da budu odgojitelji svoje djece, da im budu primjer u životu da bi ostali djeca Božja. Važno je slušati Boga, to nam pokazuje današnja Isusova prispodoba iz Evanđelja. Budimo izvršitelji riječi Božje, a ne samo slušatelji rekao je don Dražen. Budite stvarni kršćani, a ne samo deklararativni, živite svoje kršćanstvo, naglasio je župnik. Jer Bogu malo znače lijepe riječi i pusta obećanja ako nisu potrekpljena djelima. Sveti Ignacije veli: Bolje biti kršćanin nego govoriti da si kršćanin, a izbjegavati svoje kršćanstvo što je danas čest slučaj na žalost. Na kraju propovijedi pozvao je roditelje da svojim životom budu uzor i daju dobar primjer svojoj djeci. Na kraju svete mise don Dražen je zahvalio svima, pjevačima i pjevačicama, remeti i svima koji su na bilo koji način pomogli da današnji dan protekne lijepo i svečano. Iza svete mise bile su agape koje su organizirali roditelji i počastili sve nazočne. Čestitamo prvopričesnicima na današnjem velikom danu u njihovom životu, te njihovim roditeljima koji su im vodilja u njihovom životu. Donosimo slikovni zapis za današnje misnog slavlja.

 

 

 

 

 

Sveti Kuzma i Damjan – kako su postali zaštitnici Lastova?

Foto: tz-lastovo.hr

Prema legendi Kuzma i Damjan bili su braća blizanci, arapskog podrijetla. Živjeli su u Maloj Aziji uz Kilikijsku obalu Egejskog mora. Po zanimanju bili su liječnici. Iscjeljivali su bolesne, liječili potrebite, a novac koji su im htjeli dati bolesnici nisu primali, već su ga preporučili za siromašne i bolesne.

Omiljeni su i u našim krajevima, posebice u Dalmaciji, često puta upravo kao zavjetni sveci.

Sveti Kuzma i Damjan zaštitnici su Lastova gdje im je posvećena župna crkva. Župna crkva sagrađena je ili proširena u razdoblju od 1469. do 1479. godine na ruševinama starije crkve  iz 11. stoljeća. U početku je to jednobrodna crkva, današnji središnji dio, koji su sagradili domaći, dubrovački, i korčulanski majstori zidari i klesari, da bi joj u 16/17. stoljeću bile nadograđene i pobočne lađe. Posvećena je 19. ožujka 1692. godine. Crkva je trobrodna, nalazi se u središtu sakralnog pentagona. Tijekom povijesti to je zborno mjesto lastovske zajednice. Sakristiju je dogradio zidar Marić 1545. godine.

Zvonik je početkom drugog svjetskog rata na inicjativu i zalaganje don Romana Gerichievicha, a pod rukovodstvom poduzetnika Petra Trojkovića rastao zahvaljujući  plebiscitarnom odazivu lastovskog pučanstva. Zvonik je građen kamenom ubranim u „kavama“ Laza i Kolača a  oblikovali su ga klesari B. Lavolpicella, A. Maričević, A. Čihoratić, L. Lešić, dok su kamene trifore naručene u Korčuli. Blagoslov zvonika obavljen je ljeta 1942. godine nakon što su zvona iz trijema postavljena na nova visoka postolja.

Crkva je obnovljena 1996. godine.

Lastovci su u Rimu u prvoj polovici 17. stoljeća nabavili sliku Sv. Kuzme i Damjana – vrhunski rad jednog od najboljih tadašnjih rimskih slikara Giovannia Lanfranca. Sliku su nabavili preko Lastovca don Antuna Bogdanovića-Deodatija.

Knez Andrija Baseli potvrdio je 28. veljače 1633. godine da je don Anton Bogdanović-Deodato na Lastovo poslao šest slika te da su postavljene na glavni oltar u župnoj crkvi. I Slikar Lanfranco je isplaćen najprije za tri manje slike Boga Oca, sv. Jeronima i sv. Josipa, a potom za svetog Kuzmu i Damjana.

Svake godine mjesto Lastovo 26. rujna slavi svoje zaštitnike. Na taj dan u mjesto pristižu brojni gosti, među kojima je najviše onih koji su nekad davno tu ostavili svoju djedovinu radi odlaska za boljim sutra.

Za svetog Kuzmu i Damjana berba bi uglavnom bila pri kraju, grožđe se donjelo i preradilo u konobama pa se djeci pjevalo:

     Sveti Kuzma i Damjan

         stavi vino u badanj

         iz badnja u bačvu

         za dat djeci pogaču,

          a da im djeca ne plaču.

Izvor: narod.hr