O NAMA

POVIJEST ŽUPE

Putnik koji plovi parobrodom uz rijeku Neretvu, te svrne pogled uz tok mutne rijeke, odmah će primjetiti na povišici lijepu crkvu. To je župska crkva Komina. Sagradjena je od bijelog bračkog kamena. Crkva se vidi s otvorena mora već izdaleka, te kao da hoće da kaže i putniku i mornaru da je Neretva kršćanska, i time demantira davni izraz “Neretva pogana“.

Mjesto Komin pružilo se uz glavni tok rijeke u dužinu dvaju kilometara, te se prislonilo uz kosinu niskog nepošumljenog brdašca. Udaljeno je od ušća sedam kilometara i po. Mjesto je novijega datuma. U njegovoj blizini s protivne strane rijeke u blatu nalaze se ostaci starog grčkog i rimskog naselja. Ono malo ravnog prostora na kojem je sagradjen Komin, nastalo je od mulja, što ga mutna Neretva tu godinama taložila. Ima još po koji čovijek,koji se sjeća kad su vezali ladje odmah do kuća, na Lučici, na mjestu danas od rijeke udaljenu oko sto metara. Komin je natrag sto godina bio malo seoce. Godine 1831, na 30.travnja skupa s Rogotinom, s kojim skupa tvoraše jednu župu, imao je Komin 73 obitelji i ukupni broj stanovnika 413. Muških je bilo 203, a ženskih 210.

Komin postade samostalnom župom tek god. 1796., a do tada je bio vezan s Opuzenom. Od tada datiraju vlastite matice. Na naslovnoj stranici matica stoji pisano: “Liber…….Ecclesie sanckti Antonii Patavini lecorum Comin et Rogotin, provisus hoc ane Domini 1796.in distractu Narone tempere presulatusillmmi et rmmi dni Fabijani Blascevich vigilnn epi Macarensis, Narentini et Imotensis, sumptibus ipsius eccle sub cura Rdifratris Francisci Costagnich a lece Darvenik“. Pošto je trebalo odobrenje civilne vlasti, knjige su odobrene: “od podostarije od Opuzena novembra 1813, libar comuna od Komina. Podestat Nikola Vuletich“. God.1803.9. novembra knjiga je vidjena i potpisana od Blaškovića na kanonskoj vizitaciji: “visus et dimissus, Fabianus Epus“. Prije osnutka vlastite župe više puta molili su Kominjani biskupa i slali deputacije u Makarsku, da im pošalje vlastitog svećenika. Tako je biskup Blašković na pastirskom pohodu 11.V.1739. odredio da postavi posebnog dušebrižnika za Desne, Komin i Rogotin, što ostade samo na papiru. /Arhiv makar.biskupije svezak LXVIII/god.1743.Na 27. XI harambaša Jure Dučić i Ivan Ujdur ponovno mole. Biskup ne dobivši od Zaostroškog gvardijana povoljan odgovor, slijedeće godine popuni župu sam. Kako se taj prvi dušobrižnik zvao, ne zna se. Tada je u Kominu s Rogotinom bilo svega 26 obitelji s 203 stanovnika. Razumljivo je da oni nisu mogli svećenika dolično uzdržavati, pa kad je k tome nastala borba izmadju biskupa i samostana u Zaostrogu, osta Komin ispražnjen. Godine 1744. dakle već slijedeće ponovno biskup naredjuje samostanu da popuni Komin: “Hoćemo i naredjujemo, da nam o. gvardijan čim prije prikaže jednog pomoćnika za Baćinu, a drugog za Komin i Rogotin i ovaj da stanuje u Kominu“. (stampa u arhivu Zaostrog). No prema tužbi Tome i Blaža Medak što su je iznijeli proti župniku /Opuzena/,da im naime male i velike blagdane u domaćoj crkvi služi sv.Misu, izgleda da ni tada još Komin nije bio popunjen. To je bilo godine 1746. Zato biskup ponovno pošalje jednog svjet. svećenika/arhiv Zaostroga u svesku M. Aurelie et accuse/. Ni ovog puta ne osta svećenik dugo u Kominu, jer već slijedeće godine biskup kaže: “Naredjujemo, kao što smo u našim pohodima odredili da bude po jedan župnik u Kominu i Rogotinu….. u spomenutim mjestima odredjujemo posebne radnike sa trajnom residencijom… s privilegijama nama danim… postaviti svjetovne svećenike u slučaju neposluha“. /arhiv makarske biskupije,svezak LXVIII./ Slijedeće godine bi poslan jedan franjevac u Komin i time bi konačno izvršena dioba od Opuzena /Vladimirović “Cronica“,str.60. Popovi ponovno preuzeše župu godine 1760. Tako bi do godine 1772, kad je preuzeše franjevci i zadržaše sve do 1871, da je konačno predadu svjetovnom svećenstvu. Organski dekret iz g.1849. učinio je Komin ovisan o Opuzenu… Komin je bio sveden na ekspozituru.

Tek godine (nejasna godina) postaje on ponovno samostalnim.

Župska crkva posvećena je na čast sv.Ante Padovanskog.

Kratko vrijeme iza naseljenja Kominjani svi jednodušno na mig biskupa Stjepana Blaškovića sagradiše crkvu i posvetiše sv. Anti, opskrbiše je crkvenim potebštinama i velikim zvonom. Oko crkve napraviše grobnice.Glavni dobročinitelj bijaše revni kršćanin Lovre Čupić. Godine 1782. podigoše oko crkve i groblja 3 lakta visoke zidine, tako da su im mogli služiti i za eventualnu obranu. Oko 1790, Kominjani iznova svoju crkvu podigoše i proširiše. Vidi se to iz njihova pisma vicesopraintendentu i kolonelu Nikoli Nonkoviću: “Mi smo uzorali na Banji u Prokopici zemlju za crkvu sv. Ante, za da joj možemo dati pomoć budući dasmo je počeli napravljati iznova, a istu Prokopicu mi jesmo prokopali izvan što je jedan dan kopalo 13 Runjičana i sada budući da je voda nasula i s jedne i s druge strane iste Prokopice, Runjičani otili bi polovicu… Preporučujemo da nas se preporuči Kleru i Kaptolu od Makarske da bi mogli održati veštitu za rečenu crkvu… i ako ostane za crkvu sv. Ante pazićemo da se ne smakne i tako koristi i crkvi i Kleru Makarskomu. Daklem temeljitim ufanjem da ćete nam biti u kriposti,svikolici šaljemo staroga Ivana Jurjevića da prikaže V. Gosp. pris. naše molbe… Na Kominu 10.VI.1789. Priponižne sluge arambaša alfir i svi Kominjani donjeg i gornjeg Komina“. /arhiv suda u Makarskoj“Regime veneto“fasc.147/.

Jedno stoljeće kasnije nije dostajala ni ova crkva ,godine 1907 u siječnju počelo se graditi novo groblje istočno od župske crkve i na njemu kapela sv. Roka i Liberana. Kapela je bila blagoslovljena 12.l. sljedeće godine. Sutradan pristupilo se rušenju stare župske crkve, a da se na istom mjestu podigne nova.

Temeljni kamen nove crkve blagoslovi župnik don Josip Grabovac na 28.III.1909. Crkva se gradila od bračkog kamena iz Selaca. Sagradjena je pomoću i potporom vjerozakonske zaklade te zajedničkim nastojanjem sela i crkovinarstva. God.1919.bi obojadisana, a 1924.bi nabavljen kod Tomić i dr.u Splitu za svotu od 90,000 dinara prekrasan mramorni oltar i to skupnim nastojanjem župnika i župljana. Te godine bi na sv. Antu crkva po Preuzvišenom Biskupu dr. Kvirinu Klementu Bonefačiću i posvećena. Slijedeće jubilarne godine bi postavljena spomen ploča prvom hrvatskom kralju Tomislavu na pročelje crkve.

Do crkve je čatrnja sagradjena po nacrtu ing. Viličića od vojnih vlasti za vrijeme rata; na Dobruškoj je Glavici naime u ratno doba mnoštvo vojske bilo, a bilo je i dosta i u samom Kominu, ispod kojeg su u rijeci bile postavljene mine koje su se palile iz jedne kuće u samom Kominu.

Danas se radi kroz Komin željeznička pruga koja će podijeliti mjesto na pola. Probiven je tunel u dužini 180 m. kroz donji dio donjeg Komina.

U Kominu,24.IV.1939.

Prema don Radovanu Jerkoviću te župskom arhivu sastavio:

Župnik:

Ćiro Bubić

Župnici Komina bili su:

o. Luka Vladimirović, 1750., kako sam izvješćuje u svojoj “Cronica str.59”
o. Mate Bartulović, 1761.g.
don Stipan Alfirević, 1770.g.
don Petar Kevišić, 1771.g.
o. Ivan Franić, 1771.-1774.
o. Luka Vladimirović, pro interim 1775.g.
o. Bartul Aničić, 1775.g.
o. Mate Bartulović, 1779.g.
o. Pavao Romčević, 1781.g.
o. Paškval Vladimirović, 1786.g.
o. Frane Despot, 1792.g.
o. Frane Kosović, 1794.g.
o. Frane Kostanjić, 1796.-97.g.
o. Anselmo Romčević, 1797.-99.g.
o. Paskval Kačić, 1799.-1801.g.
o. Vice Crnčević, 1801.-03.g.
o. Marko Grubković-Puljan, 1803.-05.
o. Ivan Marković, 1805.-07.g.
o. Josip Grupković,1807.-1811.g.
o. Grgo Tomašević, 1811..1812.
o. Pavao Vučić, 1812.-1828.g.
o. Anselmo Romčević, 1814.-1828.g.
o. Grgo Urlić, 1828.-1829.g.
o. Grgo Tomašević, 1829.-1831.g.
o. Srećko Visković, 1831.-1835.g.
o. Ante Jerković, 1835.-1836.g.
don Josip Miošić, 1836.-1838.g.
don Mate Akrap, 1838.-1845.g.
don Ivan Baljevac, 1845.-1846.g.
o. Ivan Grubković-Puljan, 1846.g.
o. Jerko Lujo Vrdoljak,1847.-1848.g.
o. Ante Jerković (esk. s Opuzena),1848.-1849.g.
o. Ivan Grubković-Puljan, 1849.-1851. U bolesti ga zamjenjuju o. Ante Medak i o. A. Dukić.
o. Josip Šuman, 1852.-1866.g.
o. Šimun Čulić, 1866.-1870.g.
o. Vicko Gabrić, 1870.-1871.g. Kao svjetovni svećenik Petar.
P. Mate Negrotti D.I. 1871.g. U zamjeni: don Šimun Anzelinović, p. Bernandin Carrara.
don Juraj Radojković, 1871.-1879.g.
don Mijo Tomasović, 1879.-1880.g.
don Ivan Žamić, 1880.-1886.g.
don Dujo Mladinov, 1886.g.
don Juraj Carić, 1886.-1889.g.
don Niko Mimica, 1889.-1892.g.
don Josip Damić, 1892.-1897.g.
don Mate Luketa, 1897.-1899.g.
don Josip Grabovac, 1899.-1910.g.
don Vid Lekić,1910.-1912.g.
don Ivan Nikolić, 1912.-1918.g.
don Mate Čugelj, 1919.-1930.g.
don Ante Perić, 1930.-1932.g.
don Mate Šimunić proviđa iz Desana,1932.-1933.g.
don Božo Pivčević, 1933.-1938.g.
don Ćiro Bubić, 1938.-1944.g.
don Josip Bedalov, proviđa iz Rogotina od 1944.-1945.g.
don Živan Bezić, 1945.-47.g.
don Ante Jurić, proviđa iz Desana od 1947.-1948.g.
don Tugomir Jovanović, 1948.-1963.g.
don Slavko Bilić, 1963.-1964.g.
don Marko Stanić, 1964.-1969.g.
don Duje Škarica, 1969.-1980.g.
don Pavao Medić, 1980.-1988.g.
don Zdravko Vučak, 1988.-1993.g.
don Petar Perleta, 1993.- 2018.g
don Dražen Dukić 2018g –