Kušnje su vatra koja čisti, reče jednom prigodom sv.padre Pio. Vjernik je cijeli svoj ovozemaljski život pogođen kušnjama. Ali u tim kušnjama ima pomoć. Ima Boga! Jer Bog je moja snaga, Bog je moja moć, misli su istinskog vjernika. Kada je Bog uz mene, tada ja mogu sve. Unatoč kušnjama koje šibaju. A među najvećima se čini smrt. Kada dođe iznenada. Kada ti odnese tvoje drage. Kada moraš pokopati svoje dijete. Čini se tada kao da je cijeli svijet pao na tebe. Postavljaš stotine pitanja. Upadaš u kušnju svoga života. Tražiš krivce. Možda u tim svojim traženjima zaboraviš da od Boga dolazi samo dobro. Zlo je to koje nastoji nauditi čovjeku. Zlo iz čovjeka nastoji izbiti ljubav prema Bogu. Unijeti sumnju.
_autotone
Pokapajući jučer dva mala anđela, u čovjeku se javlja ta sumnja. Po glavi se vrte pitanja na koje čovjek nema jednostavna odgovora. Ali Bog je otac koji u svakoj nevolji čovjeku daje oslonac. Daje mu odgovore. Koji to otac koji ljubi svoje dijete tom djetetu želi zlo? Nema ga. A znamo da nam je Bog otac. Znamo i da nas nastoji obraniti od zla u koje je upao ovaj svijet. U toj obrani će sigurno i sudjelovati ova dva anđela, Matej i Ante. Branit će i bdjeti nad svojim najmilijima na Zemlji. Biti uz njih u njihovim kušnjama iščekujući konačan susret i zagrljaj u dvorima Nebeskog Oca. Draga majko, neka ti majka Marija koja je gledala svojeg sina na križu i koja je znala što su boli bude utjeha i snaga u danima što dolaze. Dragi oče, neka ti dobri Isus pomogne u nošenju tvojeg životnog križa. A sigurni smo da će vas vaša dva anđela sa Neba paziti uzvraćajući vam za ljubav, brigu i molitve koje ste im za njihova kratka života pružili.
Čovjek se ponekad zapita: Što reći a da se netko ne uvrijedi. Ali uvijek je najbolje reći istinu ma koliko ona bila gruba. Istina uvijek pobjeđuje. Tako su nas učili.
U zadnje vrijeme s tugom gledamo naše selo. Naše selo koje je podijelila i zavadila politika. Selo koje je nekada bilo primjer zajedništva i napretka i kojem nitko nije mogao ništa. Selo koje je imalo javne zahode kada su mnogi barake zvali domovima. Selo koje je imalo kino i čitaonicu. Selo koje je imalo ” disko” prije diska u svome Domu kulture sagrađenom trudom i mukom svojih mještana. Selo koje je imalo sve,a danas je na dobrom putu da nema ništa. Sredinom prošlig stoljeća otimana je našem selu zemlja pod izlikom napretka. I bageri nisu mogli čekati da završi berba nego su loze pune grožđa čupali iz zemlje natopljene znojem kominskog težaka. Tadašnji faraoni su otimanjem zemlje mislili uništiti kominskog težaka. Ali tada je taj kominski težak stajao uspravno,suprostavio se, bunio i sprovod zemlji sa svojom glazbom organizirao u središtu tadašnje općine.
I opstao.
Danas se prema nekim tumačenjima ponavlja skoro pa ista priča. Hoće li ona rezultirati novim iseljavanjem već napola iseljenog Komina? Zajedništvo je nekada vezalo Kominjane. Ljubav prema svome mjestu ih je držala i održala. Danas se to zajedništvo nadzire tek u tragovima. Na žalost uništila ga je politika kojem Komin služi tek kao glasačka baza. Sa svojim glasovima u općini, Komin može biti čimbenik koji će utjecati na budućnost sebe i svojeg naroda. I utječe, reći će neki. Pa radi se u Kominu. Je. Dobili smo lijepu uređenu obalu, ali koja jedina u Dalmaciji nema i ne može imati privezanih barki. Dobili smo uređeni Dom kulture u kojem će ako se ovako nastavi za dvadesetak godina tek umirovljenici zaigrati na karte i to ako im se uvede lift. Obnavlja se sportski centar. Bravo. Kome? Pa naša djeca treniraju u drugim klubovima. Cesta Banja Komin se radi bar dvadeset godina. Dulje nego autocesta!? Komin je u komunalnom neredu. Na javnim površinama se odlaže otpad, zatvaraju se putevi i privatiziraju javne površine, od smrada iz kontejnera ljeti ne možete prošetati uz rijeku. Trava se kosi tek ako se prozovu odgovorni na društvanim mrežama. Mjesni odbor piše dopise, ali tko ih čita. Vrhunac svega jest ovaj natječaj sa zemljom. Ako ćemo biti iskreni, i sami smo pomalo krivi. Sjećate se svi misim 1997 godine i ” podjele” zemlje? Jeli ta podjela bila poštena i po zakonu? Kakvi su bili slijedeći natječaji? Upali smo u zamku koju su nam drugi namijenili. Sada plaćamo svoju naivnost. Na upit o vlastitoj općini u Kominu, jednom je jedan političar rekao da to ne bi bilo dobro za odnos snaga u općini Ploče. Podijeli pa vladaj je stara uzrečica koja je u Kominu uhvatila korijenje. I to dobro. Koliko za jednog vijećnika treba imati glasova? A koliko ih Komin ima? A koliko je glasača izišlo na izbore? Čista matematika nam govori grubu istinu. Ima li nam pomoći? Ima. Rješenje je jednostavno. Zajedništvo. Samo zajedno smo jači. Samo tako će Komin imati budućnost. I nije ovaj tekst osuda politike i političara. Ova stranica je stranica svih Kominjana ma kojoj god političkoj opciji pripadali. A njeni urednici Kominjani koji vole svoje selo i žele mu sve najbolje. I da, nikakva interesa u ovom natječaju nemamo niti posjedujemo niti radimo niti centimetar državne zemlje. Tekst je jednostavno razmišljanje ljudi koje boli ono u šta se to naš Komin pretvara.
Iskreno, svima onima koji su oštećeni na bilo koji način želimo da dobiju pravdu i zadovoljštinu. A gradskim ocima poručujemo da ako misle da nesretan Komin znači sretnu općinu, grdno se varaju. Samo sreća i zadovoljstvo sviju jamče nam napredak.
Dragi Kominjani zaboravite prepirke, ujedinite se radi uspomene na svoje predake čije trude nasljedujemo. Samo ujedinjeni možemo nešto postići.
Ovih dana je naša Domovina obilježila dva događaja podijeljenih osjećaja. Obilježio se spomen VRO „Bljesak“ i stradanje hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. I dok se prvi slavio na spomen zbog pobjede i oslobođenja dijela naše Domovine, drugi je obilježen molitvom i sjećanjem na dvanaest mučenika. Čovjek se zapita i uvijek ostane začuđen sa postupcima pojedine osobe. Osobno sam prije nekog vremena imao susret sa jednim od onih koji su ubijali i mučili tih dvanaest hrvatskih redarstvenika. Opisi mučenja umirućih policajaca su zastrašujući. I gledajući tu osobu ispred sebe postaviš sebi pitanje: Ma jeli to uopće čovjek ili samo utjelovljenje Zla? Kako je mogao raditi te strašne stvari ljudskom biću? Susret sa tim ubojicom je bio toliko potresan da će se pamtiti cijeli život. Susret sa njim je poljuljao i povjerenje u ljudsku pravdu na ovom svijetu. Živeći u ovom društvu, dolazimo do spoznaje koliko je rašireno licemjerje. Susrećemo ga svaki dan na našim ulicama, medijima, u politici, a na žalost u pojedinim slučajevima i u Crkvi na koje papa Frane često zna upozoravati. Dičimo se time kako smo vjernička zemlja. Odakle onda toliko zla u našem društvu? Zar ga čine samo nevjernici? Političari nam za velike svetkovine sjede u prvim klupama. Doduše, neki još imaju problem kako se prekrižiti, ali uglavnom sjede. Odakle nam onda toliko loših zakona? Zašto je u jednoj katoličkoj i vjerničkoj zemlji dopušteno ubojstvo djece? Spominje li itko još da je rastava braka nešto loše ili je i to postalo normalno? Zajednički život prije braka nitko više i ne spominje. Čemu onda kod toliko parova koji u braku ne mogu imati djecu, davanje djece ljudima koji žive u istospolnim grešnim zajednicama? Kako je moguće da zastupnici koji su vjernici-katolici izglasaju konvenciju koja je protivna Božjem zakonu? O uskrati plaća, izrabljivanju, zapošljavanju preko veza uzaludno je i pričati. To svi smatraju normalnim. Što pričati o tome da se u našoj zemlji i dan danas slave rođendani i obljetnice smrti masovnog komunističkog ubojice. I danas će Kumrovec biti pun. Pojedini komunistički dužnosnici postaju zbog medija simpatični djedice koji slave stoti rođendan. Evo normalno je i da župnik koji je u Zadru prebio časnu sestru i ženu koja je tome svjedočila i bio u zatvoru zbog toga opet dobije župu sa kojom upravlja. Ni Crkva nije imuna na grijeh licemjerja. Na žalost. Puno pitanja smo ovdje postavili, a odgovori tanki ili nikakvi. Gledajte, Bog je dao svakome slobodu živjeti onako kako on smatra da je za njega najbolje. Živimo u slobodnoj zemlji za koju se krv prolila i tu slobodu nitko nema pravo nekome uskraćivati i nije namjera ovog razmišljanja to činiti. Ali zato brate živi onako kako se izjašnjavaš. Jer nitko nikoga ne goni da se izjasni katolikom, muslimanom, agnostikom ili ateistom……Budi to što jesi. Ne budi licemjer da ti se drugi smiju. Blaženi Alojzije Stepinac kojeg svi prizivljemo kao uzor rekao je; ILI SMO KATOLICI, ILI NISMO. AKO JESMO, TADA SE NAŠA VJERA MORA OČITOVATI NA SVIM PODRUČJIMA NAŠEGA ŽIVOTA. NE MOŽEMO BITI KATOLICI U CRKVI, A NA ULICI ŽIVJETI PO INSTINKTU OSOBNOG RASPOLOŽENJA.
E pa dragi ljudi, budite katolici svugdje. Bez straha i sa ponosom. I sjetite se kada vam bude teško ovih ovdje dvanaest hrvatskih mučenika koje smo naveli. A bilo ih je tisuće i tisuće. Svi su oni pali za ideale koje netko danas nastoji omalovažiti, poništiti. Budi katolik, živi kao katolik. Voli svoju zemlju Hrvatsku iskreno i bez fige u džepu. Samo to nam jamči opstanak. Sve drugo je luk i voda. Mir vam i dobro!
P.S. Što bi rekli pali za Hrvatsku je li ovo zemlja koju su sanjali? Što bi reklo ovih dvanaest mučenika? Razmislimo svatko za sebe.
Znam da neću spasiti svijet, možda niti one koje poznajem, ali ipak moram početi.
Riječi su ovo svete majke Tereze. Pozvani smo kao vjernici mijenjati svijet na bolje. Počevši od svojih bližnjih. Širiti krug ljubavi i dobrote. Pa i onda kada Zlo zaigra svoj krvavi bal i kada se sve čini beznadno, ne smijemo odustati. Zlo je danas odnijelo živote u Beogradu. Obiteljima njihovu djecu, unučad. Odnijelo je oca, majku…..prekinulo je život. I koje god riječi izrekli, ovu nevolju te riječi neće umanjiti. Životi se vratiti neće. Ali smrt neće pobjediti, zlo će na kraju biti poraženo.
Dragi prijatelji pozivamo vas neka se u vašim molitvama nađe mjesta za stradale u Beogradu, za njihove obitelji. Da im dobri Bog udijeli snage u ovim teškim trenucima gubitka svoje djece i roditelja. Dao dobri Bog i da počinitelj ovog zlodjela spozna zlo koje je počinio i zatraži oprost i od Boga i od ljudi. Ma kako to teško bilo.
Ovim putem izražavamo iskrenu kršćansku sućut narodu Srbije zbog ove tragedije u njihovoj zemlji, posebno ožalošćenima uz molitve za pokojne.
Pokoj vječni daruj njima Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjem. Amen!
“Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.”
Dio je ovo Pavlove poslanice Rimljanima.
Vjerujemo da nam dobri Bog i sveti Pavao neće uzeti za grijeh ako mi na ovu tvrdnju nastavimo par rečenica:
A oni dadoše svoj život za Domovinu i njene ljude,
Ugradiše najvrjednije ono što su imali u temelje zemlje Hrvatske,
Za svoje potomke sanjaše slobodnu zemlju Hrvatsku,
Umriješe sa njenim imenom na usnama i nadom da njihova žrtva neće biti uzaludna….
Jesu li ispunjene nade branitelja koji počivaju vječni san? Jučer slušasmo u Saboru raspravu u kojoj su pale teške riječi između braće Hrvata. Opet ih je netko uspio posvađati. Baciti sjeme razdora među braću. Optužiti ih za nešto što nisu. Što su davno ostavili iza sebe priznavši svoj grijeh i zlo počinjeno po zatvorima i logorima kada je Zlo vrtilo svoj krvavi pir. I nije tome nekome teško bilo naći saveznike u tom časnom domu. Oni rata za slobodu okusili nisu, ne znaju što to znači fijuk granata, smrad baruta, bol zbog smrti suborca….i zato ne cijene toliko slobodu. Ovog junaka, branitelja, kojeg iskopaše iz njedara zemlje za koju je pao trebalo je unijeti u taj časni dom i reći mu da je njegov usklik koji mu na odori stoji bio poziv na činjenje zla….Da krunica oko njegova vrata bijaše tek ukras,a ne znak vjere. O da taj junak može ustati, što bi im rekao danas? Bi li zaplakao videći krah svojih nadanja, slom svojih snova. Bi li bio ponosan na zemlju za koju je pao?
Javno se i danas slave rođendani krvnika našeg naroda i jednog od najvećih zličinaca 20 stoljeća. Trgovi i ulice nose njegovo ime. Crvena zvijezda pod kojom je ubijeno stitine tisuća Hrvata, više od 600 svećenika i dalje je poželjan simbol u zemlji Hrvata! A o zabrani toga spomena nema.
Zašto dobri moj Bože?! Dokle Gospodine?! Kada će našoj pokori doći kraj?
Dobri Bože, molimo te za našu zemlju Hrvatsku, oslobodi je svakoga zla, posebno tekovina dva najveća zla dvadesetog stoljeća: fašizma i komunizma. Podigni u našem narodu časne ljude koji će poštovati Tvoje zakone, ljubiti svoj narod, živjeti za svoju Domovinu! Mrziti zlo, ljubiti dobro. Poštovati svakog čovjeka bez obzira na vjeru ili narodnost. Oprosti nam sve naše javne grijehe protiv Tebe i daj nam snage da krenemo naprijed Tvojim putem. Amen!
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji, i Ona je začela po Duhu Svetome…… Koliko li smo puta izmolili ovu molitvu! Pa puno puta sigurno. A koliko smo puta razmišljali o okolnostima koje se protežu kroz ovu molitvu? E to već sigurno manje, a možda nismo nikada ni razmišljali o tome. Velika je danas svetkovina. Blagovjest! Slavimo danas Božji odabir slobodne ženske osobe-djevice koja će na svijet slobodnom voljom i svojim slobodnim odabirom donijeti Isusa koji će svojom smrću omogućiti slobodu cijelom svijetu. I složit ćete se da je lijepo biti slobodan. Platon je davno izrekao jednu misao razmišljajući o slobodi koja veli da se od slobodnog čovjeka ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek slobodan i u zatvoru. Što to onda priječi današnjeg čovjeka da punim plućima uživa u Bogom danoj slobodi? Pa zar nismo slobodni, reći će mnogi. Kada jeste, hajde pokušajte javno izreći neke istine o grijesima koji postaju ozakonjeni ,a da vas pri tom ne optuže i zaprijete progonom. Pokušajte na društvenim mrežama promicati stajališta koja nisu u skladu sa njihovim uvjerenjima. Dugo ćete. I ima još tih primjera koliko hoćeš. Društvo danas želi poslušne pojedince koji će provoditi odluke uskog kruga ljudi koji žele to društvo usmjeravati onako kako oni žele. Sumnjate? Pogledajte malo medije, televiziju…….Koje to vrijednosti promiču u našem društvu. Na našoj televiziji se slobodno može djeci prikazivati crtić koji promovira nastranu rodnu ideologiju, a film o blaženom Alojziju Stepincu koji smo nedavno imali prigode vidjeti u našem Domu kulture im nije zanimljiv. Sada se spominje neka cjelodnevna nastava. Pod izlikom razvoja djece i olakšavanja brige roditeljima. Ma dajte. Cilj je oduzeti roditeljima vrijeme koje će oni posvetiti odgoju svoje djece po vrijednostima kakvim oni žele. Država će nam odgajati djecu, što vi roditelji znate. Kada vam djeca dođu kući samo ćete ih strpati u krevet, nećete se viđati dovoljno da biste sa djecom razvili pravi odnos. Otuđiti ćete se jedno od drugih. Uzor će im biti odgojitelji po školama jer će više biti sa njima nego sa vama. Njihov rođeni dom će im postati samo spavaonica, a ne obiteljsko gnijezdo koje pruža sigurnost. Eto to će biti rezultat „cjelodnevnog odgoja“ u našim školama. Možda će imati više znanja, ali sigurno manje poštovanje prema svojim roditeljima. Prizori djece koja se slobodno igraju cijelo popodne po našim ulicama i igralištima će biti samo lijepe uspomene jer će slobodno vrijeme provoditi po školskim dvorištima i dvoranama postajući „robovi slobode“ današnjeg svijeta. I ruga se jedan portal da je to budućnost, jer da je način tradicionalne škole pregazilo vrijeme. Eto tako dragi roditelji, postali smo dinosauri, pregazilo nas je vrijeme a da to nismo ni primjetili. Više očito nismo sposobni odgajati svoju djecu pa će nam to pomoći država. Bilo bi bolje kada bi prilagodili radno vrijeme roditeljima, a ne da rade od 8 do 16 ili od 9 do 17 sati. Ali postići to je očito nemoguća misija. E sveta obitelji zaštiti naše obitelji, daj im snage da se odupru otimanju svoje djece. Budi im u pomoći u odgoju u svakom trenutku njihova života. Amen!
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!
Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Danas slušajući u autu jednu radio postaju, bude vijest o isprici euro parlamenta zbog videa kojim su čestitali Dan žena, a na kojem je bio snimak Hoda za život. I jedna euro zastupnica,čini se iz Finske,kaže da je ta skupština zadnje mjesto na kojem bi se dovodilo u pitanje pravo na ubojstvo djece, ili kako ljepše zvuči, pravo na pobačaj.
I kada otvoriš novine ili internet portale zapljusne te sila ovakvih ili sličnih vijesti. Rastave braka, preljubi, nastranosti…….kao da su Sodoma i Gomora med i mlijeko prema današnjem društvu koje doživljava moralni slom u svakom pogledu. Smiješna vijest dolazi od jednog suda u Berlinu koji u ime jednakosti ukida zabranu kupanja bez grudnjaka ženama na gradskom bazenu. U ime ravnopravnosti. I onda će se naći žena koja će tužiti nekog muškarca jer gledajući je izaziva možda kod dotične uznemirenost. U koje suprotnosti i apsurde upada današnje društvo! Da budemo iskreni i samokritični, ni mi kao Crkva ne snalazimo se najbolje u ovom neredu. Kao da nam je ušao neki strah od spominjanja i kritiziranja ovih grijeha i nastranosti. Posebno se to odnosi na Crkvu u Europi. Vijesti koje dopiru sa Sinode u Njemačkoj bolje je i ne spominjati. Krivnju za sve ovo pomalo snosimo i sami. Previše toleriramo grijeh. Rastava braka nam je postala nešto normalno, to je sitnica. Zajednički život prije braka je čak i poželjan. Moderno je to. Vjernost u braku….ma daj…to su stvari koje je pregazilo vrijeme. Ma dokle više Gospodine! Dokle ćeš nas trpjeti?
Dobri moj katolički narode, što prije priznamo da smo zapali u glibinu, prije ćemo se iz te glibine podići. Na župnoj web stranici imate statistiku Katoličke Crkve. Malo pogledajte gdje Crkva cvate i gdje broj svećenika i redovnika raste. U zemljama koje dobro još raspoznaju razliku između dobra i zla. Koje još nije uhvatio utjecaj propaloga i dekadentnoga Zapada. I taj jadni Zapad te zemlje naziva zaostalima, a njihove zakone primitivnima. Zato jer poštuju život, zato jer nastranosti nazivaju pravim imenom. Mnogi povjesničari tvrde da Rim nije propao zbog vojne slabosti, već zbog raspada moralnih vrijednosti na kojem je počivao. Očito se povjest ponavlja. Hoćemo li mi kao narod biti na pravoj strani povijesti i preživjeti reset koji dolazi ili će o nama samo pisati u knjigama, ovisi o nama samima.
“Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Zanimljiva Isusov rečenica. A Isus ne laže.
Mir vam i dobro!
Crkva u Hrvata slavi danas blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Hrvati danas slave blaženog kardinala. Jutros je i u našoj župi bila misa i proslavljen je današnji spomen na nadamo se brzo svetog kardinala Stepinca. Zanimljivo je da i nakon toliko godina slobode još ima onih koji podržavaju sustav koji je ubio kardinala Stepinca. Slavi se tako rođendan masovnig ubojice Tita, nastoje se učiniti popularnim komunističke razbojnike kao što je bio Che Guevara, imena ulica i trgova naših gradova i sela još uvijek nose imena zločinaca koji su odgovorni za progon i ubojstva našeg naroda. Žalosno je da nakon trideset godina u Hrvatskoj još živi komunistički duh. Da ljudi koji su vršili progone našeg naroda u bivšem sustavu i njihovi sljedbenici i danas sudjeluju u javnom i političkom životu naše domovine. Zamislite da je u Njemačkoj sedamdesetih godina slavljen Hitlerov rođendan?! Očito će još trebati godina da naša domovina Hrvatska raskrsti sa zlima fašizma i komunizma kojima se suptostavljao blaženi Stepinac. Kažu da narod koji ne uči iz svoje povjesti tu povjest ponavlja. Jesu li Hrvati savladali svoju povijesnu lekciju ili nas čeka ponavljanje? Gledajući neke tv emisije, čitajući novine i razne portale, slušajući naše zakonodavce kako donose razne konvencije i zakone,čini se da smo ponavljači. Daleko je ova Hrvatska od Hrvatske kakvu je želio Stepinac. Ali kako nada zadnja umire,tako se i mi nadamo da će jednoga dana Hrvatska postati istinska zemlja kakvu je želio blaženi kardinal Stepinac.
Čovjek često sebi postavi pitanje: Zašto ljudi moraju biti zli, prijetvorni, zavisni? Jesu li ljudi oko nas katolici kao mi i ako jesu, koliko su oni čuli za poruke Isusa Krista. Žalosno je gledati i čitati ova dva dana osvrte po novinama, televiziji i društvenim mrežama o našoj izabranoj vrsti koja predstavlja našu Hrvatsku na nogometnom prvenstvu. Čitajući i slušajući imamo osjećaj da su ti mladići i njihov izbornik učinili nešto namjerno loše. A prije koji dan su ti isti ljudi klicali tim mladićima i izborniku. Kovali ih u zvijezde. Zanimljiv se dogadaj dogodio i prije 2000 godina. Bio je jedan izbornik koji je okupio također 12 junaka, jedan otpade i ostaše ih 11. I klicali su mu ljudi, njemu i njegovim izabranicima. I toliko je bio popularan da su ga htjeli zakraljiti. Ali nakon nekog vremena, ti isti ljudi ubiše izbornika i njegove izabranike mislivši da će ih izbrisati iz povjesti i uništiti njihovo djelo. Ali prevarili su se. Pogađate naravno, radi se o Isusu i njegovim apostolima. Dakle,ništa nova. Na žalost. Prema Daliću i njegovim izabranicima ponasaju se kao da su gubitnici. A ljudi izgubiše samo jednu utakmicu u kojoj po nekima bješe nepravde. Zar ti galamdžije misle da je mala stvar dovesti Hrvatsku među deset prvih zemalja na svijetu?! Bilo bi lijepo da se ta dežurna ” žugala” prisjete riječi velikog Gandija koji je rekao; Ja druge ljude promatram kroz njihove dobre osobine. S obzirom da ni ja nisam bezgrešan, ne bih smio ispitivati tuđe greške.
A što se naših ljubomornih susjeda ili komšija tiče, za njih poruka francuskog generala de Gola koji kaže da ništa veliko neće biti postignuto bez velikih ljudi, a čovjek može biti veliki samo ukoliko je odlučan to i postati. A naši izabranici su davno postali veliki. Toliko.
I čestitke Argenticima, a ovih dana neka bolji pobjedi. A mi ćemo iz svih naramaka navijati za naše. Nego za koga ćemo?! HRVATSKA……
Seksualna revolucija nije prvenstveno bila provedena zbog njezine očite teme: pornografija, predbračni seks, vanbračne zajednice, brzi razvodi, promiskuitet, pobačaj, homoseksualnost, istospolni brakovi, poliamorija, transrodnost, itd. Ovo su samo tek sekundarni ciljevi. Stvarni cilj je prvenstveno uništenje kršćanstva.
Kada ovdje govorim o kršćanstvu, mislim na neke klasične oblike kršćanstva – katolicizam, pravoslavlje i evanđeoski protestantizam. Ne mislim na liberalno ili modernističko kršćanstvo, koje je tako temeljito podleglo seksualnoj revoluciji i antikršćanskim silama koje stoje iza te revolucije da se više istinski i ne računa kao kršćanstvo.
Liberalno kršćanstvo nalazimo uglavnom u glavnim protestantskim crkvama, koje brzo nestaju. Ali u novije vrijeme ova čudna izopačenost kršćanstva se pokazala i među nekim katolicima; i ako nastavi cvjetati među katolicima, ponajviše među određenim sjevernoeuropskim biskupima, katoličanstvo će također nestati.
Ako je kršćanstvo prava religija, onda je seksualna revolucija bila vrlo loša stvar, uvodeći otrovne ideje i prakse u život modernog svijeta. Na kraju, revolucija bi mogla uništiti ovaj moderni svijet uništavajući umove i moral svih koji u njemu žive. Ako je, s druge strane, seksualna revolucija dobra stvar, onda je kršćanstvo loša stvar, jako loša stvar. A za ljude koji u to vjeruju, što prije Vjera nestane iz svijeta, to će nam svima biti bolje.
Postoji kontradikcija između kršćanstva i seksualne revolucije. Ako je jedan u pravu, drugi nije u pravu. Budući da većina zapadnjaka danas, osobito oni mlađi od 40 ili 50 godina, odobrava seksualnu revoluciju, slijedi da ne odobravaju kršćanstvo. Ali ne shvaćaju svi oni koji ne odobravaju kršćanstvo da to ne odobravaju.
Većina ljudi, uključujući mnoge katolike, imaju sposobnost prigrliti dvije kontradiktorne ideje u isto vrijeme. Oni daju svoje odobrenje, ili barem svoje djelomično odobravanje, seksualnoj revoluciji dok nastavljaju zamišljati da još uvijek vjeruju u učenja Katoličke Crkve.
Jednom davno škole su zahtijevale od svojih učenika da pohađaju elementarni tečaj logike, u kojem učenik uči, između ostalog, da dvije kontradiktorne tvrdnje ne mogu biti istinite u isto vrijeme. Šteta što im se to više ne nudi.
Rečeno mi je da je odobravanje transrodnosti najnovija faza seksualne revolucije. Ali možda griješim u vezi ovoga. Moguće je da su seksualni revolucionari, čak i dok čitate ovaj tekst, prešli na odobravanje incesta. (Ali samo među odraslim osobama koje pristaju na takvo što.) A negdje 2025. godine, moglo bi nam se reći da se samo uskogrudni fanatici protive tome da odrasli muškarci imaju seks s mladim školarkama – pod uvjetom, naravno, da ne postoji samo obostrani pristanak, već i istinski osjećaj ljubavi između partnera.
Pretpostavljam da će nam tek 2030-ih biti rečeno da svi, osim fašista, odobravaju seks sa životinjama – ali samo kada životinje daju jasne znake svog pristanka, npr. mahanjem repom.
Ako ste katolik, morate biti (po mom skromnom mišljenju) apsolutni idiot ako se nadate da će se nadolazeća Sinoda o sinodalnosti baviti LGBTQA+ pitanjima na takav način da se veliki broj seksualnih perverznjaka više neće osjećati “isključeni” iz Crkve. Da, u pitanju su povrijeđeni osjećaji seksualnih perverznjaka! Odnosno suosjećajnost onih katolika koji će, kako bi se takvi perverznjaci mogli osjećati “uključenima”, pristati na uništenje svoje religije.
