ISTINA I PRAVDA

“Navik on živi ki zgine pošteno”. Stihovi su to Frana Krste Frankopana koje smo toliko puta čuli. Stihovi su to puni istine. Jučer smo se spomenuli dvanaest hrvatskih redarstvenika. Dvanaest mučenika našeg naroda među mnogim mučenicima koji su umrli za Domovinu.

I tisak i mediji su bili puni vijesti iz Borova sela, ali o grupi ljudi koji su neprimjerenim ponašanjem i pjesmom naškodili najprije sebi, a onda i našem narodu. Vjerujemo nesvjesno su to učinili. Možda uznemireni prizorima viđenim u tom mjestu. Spomenicima podignutim ubojicama tih policajaca. Neljudima koji su taj zločin počinili, a još se šeću slobodni po zemlji Hrvata i rade u institucijama države koju su rušili. Mjestu čiji načelnik izjavljuje da je mural ispisan u čast poginulih provokacija mještanima Borova sela. I krivo govore oni koji prenose vijesti iz ” srpskog” sela Borova. Hrvatsko je to selo čiji mještani žive u državi za koju su pali i oni koje su oni usmrtili. Koja ironija!? Ubojice uživaju u slobodi i blagodati koje su im svojom žrtvom omogućili oni koje su pogubili.

Zašto ovakav osvrt na jednoj župnoj stranici? Pa izgleda da se vraćaju vremena kada će opet samo Crkva štititi Hrvate. Samo će se Crkva ili pojedinci iz te Crkve usuditi govoriti istinu koja je strašna. A istina jest da naš narod postaje taoc pojedinaca kojima je narodnost postala zanimanje. Dok Hrvati odgovaraju za prekršaje vezano za omalovažavanje drugih i drugačijih, za govor mržnje, što je u redu i što bi mi vjernici trebali osuditi, dotle je nekima dopušteno izrugivanje sa svetinjama Hrvata. I kada neki pokušaju dignuti svoj glas, bivaju utišani radi ” višeg” interesa. Politika na žalost ponovno postaje mjerilo istine. A žrtva je naš narod koji trpi poniženje. Dokle više Gospodine, pitaju se mnogi! Zar nismo dosta propatili i krvi prolili za slobodu jedine nam domovine Hrvatske? Mi druge nemamo. I zato je trebamo braniti. I riječima i djelima, a krv se za nju već prolila. “Ja se ufam v Boga vsamogučega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikaj še mene hoče miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem v dike vekovečne sastanemo” Ovo su riječi iz pisma Petra Zrinskog koji napisa svojoj ženi večer prije pogubljenja. I kada budete gledali dio ovih slika koje prikazuju nekažnjeno veličanje masovnog ubojice i diktatora iz Kumrovca, koje prikazuju naslovnice novina koje izlaze u Hrvatskoj( ima ih još strašnijih da nisu za ovu stranicu), sjetite se Petrovog pisma i zamolite Boga za našu Domovinu, da je očuva od svakoga zla i napasti, da podigne iz našeg naroda ljude časne, vjerne Bogu koji će vratiti Hrvate i njihovu domovinu tamo gdje joj je mjesto. I dragi prijatelji, ljubite svakoga, poštujte druge jer samo tako ćete steći poštovanje i sami. Ali ne dajte na sebe, budite svoji, čvrsto branite svoj dom i svoju vjeru. Jer rekli smo, druge nemate. Mir vam i dobro!

 

Crkva, politika i HRT

O kako bi neki htjeli da Crkva umukne, da njenim pastirima zatvore usta. Posebno u vrijeme izbora. Čemu spominjanje etičkih ili moralnih načela, čemu spominjanje nauka Crkve? Jučer je grmjelo sa naše televizije u prijenosu svete mise. Župnik je upozorio vjernike na ono što se događa u našem društvu. I naša televizija se odmah ogradi od njegove propovijedi. U ovo vrijeme prije mjesec dana novoizabrani patrijarh SPC na toj istoj televiziji u razgovoru izvrijeđa katolike i oblati blaženog Stepinca. I ta ista televizija niti da mrdne! Zašto im smeta istina katoličkog svećenika, a neistine patrijarha SPC ne! Čija je to televizija? Crkvu se izgleda uvijek želi uvući u politiku, iskoristiti je u svoje političke svrhe. A kada Crkva upozorava političare koji joj se žele umiliti da moraju ako su katolici živjeti svoju vjeru i donositi zakone koji na tu vjeru ne udaraju, onda im je Crkva kriva za mogući neuspjeh. Ma Crkva je uvjek kriva, iako je na izborima nema. Često se zaboravi da Crkva nisu samo biskupi i svećenici. Crkva su i vjernici. Koji vide svojim očima kako tko djeluje. I koliko god se pojedinci trudili, vjernicima nitko ne može oduzeti pravo na osobnu kršćansku savjest. Dakle, političari se trebaju prilagoditi vjernicima ako od njih trebaju podršku. Drugačije ne ide.
Načelo Crkve izrečeno u Gaudium et spes: „Crkva se (…) nikako ne podudara s političkom zajednicom niti se veže uz bilo koji politički sustav.“ I toga se Crkva drži. Iznimaka na žalost ima. Isus Krist nam je dao upute kako živjeti, Bog nam je dao deset zapovijedi. I svakome istinskome vjerniku su važnije te dvije stvari nego sva obećanja ovozemaljskih moćnika. Jer sve prolazi, a Krist ostaje! Laku vam i ugodnu noć dragi prijatelji. Neka vas sve dragi Bog čuva i ove noći. Vas i sve vaše bližnje.
A što se televizije tiče, postupite prema svojoj savjesti, jer koliko je ta televizija vaša kada se odriče nauka koji je vama, vjernicima, katolicima bitan, a podržava one koji pljuju po našoj vjeri i blaženicima. Mir vam i dobro!
On treba kraljevati - Oportet illum Regnare: Krist Kralj vjekova

JASENOVAC I GRADIŠKA STARA-I HRVATSKE NEVOLJE

Jučer je u našoj Domovini obilježeno sjećanje na žrtve Jasenovca. Sjetili smo se u našim molitvama onih koji su ubijeni zbog toga jer su bili drugačijeg mišljenja ili narodnosti u sustavu koji nije imao milosti za to. Čiji su vođe zloupotrijebili volju hrvatskog naroda za svojom državom. A kako smo obilježili taj dan? Podjelama, svađama,najgorim izlijevima bijesa na društvenim mrežama. Hrvati su se opet,slikovito rečeno,zaletjeli za kost koju im neprijatelj baca i tuku se oko nje.Ima li lijeka našim podjelama? Ima li lijeka našoj naivnosti? Naravno da ima! Ali teško da naš narod smogne hrabrosti i baci taj jaram pokornosti sa svojih leđa. Zašto? Odgovor je jednostavan i mnogi ga vide i znaju samo ne žele ništa poduzeti. Pročitajte nastavak teksta ukoliko imate volje i recite nam jeli ovo istina. U Hrvatskoj danas imamo mnoštvo stranaka. Ne znamo im ni broja. I usmjerene su centrististički,lijevo i desno. I to je sasvim u redu. Sve dok ne pogledate vodstva tih stranaka. Tako nam se događa da desnicu predvode ljudi koji su rat za slobodu gledali izdaleka pjevajući,pobjegavši na vrijeme iz Hrvatske. U centru su vođe koje su također izbjegle služenje Domovini,čak su neki još služili JNA dok je Hrvatska krvarila. Kalkulirali su. Do kraja. A lijevica. Bez uvrede,ali oni su jedini „vjerodostojni“,bez promjena,uvijek isti,slave i zazivaju propali sustav,vesele se rođendanima ubojica i diktatora. Svemu ovome pridružuju se i mediji,njihova uredništva,pa povjesni“znalci“,ljudi od ugleda koji tumače zbivanja u našem društvu. I znate što im je svima zajedničko? Porijeklo! Pa potječu iz obitelji koje su bile sluge komunističkog sustava ili su mu sami služili. I to neprijatelji dobro znaju,imaju pisane dokumente o njihovu ponašanju u svojim rukama i po potrebi vuku konce,vade te papire i njima prijete pojedincima koji onda igraju po njihovoj glazbi. I vidimo to sada kada se vodi rasprava o zabrani pozdrava „Za dom spremni“. Stari je to poklič s kojim su Hrvati branili svoj dom ne napadajući nikoga,održavajući obećanje dano davno papi Agatonu da nikada neće voditi osvajačke ratove. I vidi se po obliku Hrvatske da smo se toga držali. Jer uglavnom su nas osvajali i komadali. Otac jednoga od najglasnijih za tu zabranu je i prilično zaslužan za progon svetog nam kardinala Stepinca. Taj poklič je koristio Zrinski u svom zadnjem jurišu, ban Jelačić pred bitku. Doduše,zlupotrebljen je u iskrivljenom obliku od strane ustaša koji počiniše zločine i protiv drugih i protiv svojeg naroda i Domovine. Zar je ta zlupotreba razlog zabrane? A narod? Sve to gleda i nema volje za promjenama. U vodstva svojih stranaka bira osobe kojima je važnije mišljenje stranaca nego svojeg naroda,koji pljuju po Domovinskom ratu,Hrvatsku nazivaju agresorom na susjednu državu i slično. I tako se na žalost ponašaju roditelji djece koja napuštaju Domovinu sa suzama u očima. Puni autobusi cvijeta naše mladosti odlazi u svijet da se velika većina nikada više ne vrati. Hrvatska se prazni. Ali neće ostati prazna. Jer isto tako dolaze puni autobusi onih koji žele u Hrvatskoj raditi. Dolaze mladi ljudi iz Srbije,Bosne i Hercegovine,Albanije,Indije i Pakistana……I za koju godinu kada se smjeste,povući će za sobom svoje obitelji,jer im zakon to jamči. I neće ova zemlja ostati prazna. Prelijepa je da u njoj ne bi bilo stanovništva. Ne vjerujete? Provjerite. Dotle po našim brdima još ratuju švabe,ustaše i partizani koji po potrebi iskaču iz grmova i zapucaju koji put. Da zatvore oči narodu. Narodu koji kliče svojim vođama,Ivo,Jadranka,Tomislav,Andrej,Zoran,Peđa,Miroslav……i kada oni padnu,opet kliče drugima na nihovu mjestu. A mladi dotle odlaze. Nemaju vremena čekati. Bez uvrede,ali pogledajte svoje komentare na društvenim mrežama pa ćete vidjeti da je ovo istina. Krivnja na žalost leži i na Crkvi u Hrvata. Moramo to priznati. Ušutkana je raznim poklonima i pogodnostima. Teško da koji glas prodre iz te teške tišine. Ovo što ovdje čitate je rijetkost. Svjedoci smo koliko su neki naraštaji doslovno proklinjali svoje pretke zbog nevolje u kojoj se nalaze,gubitka slobode,gubitka domovine…..Nemojte dragi roditelji da se to dogodi i vama. Da vas proklinju potomci vaše djece koja će iz svih krajeva svijeta proklinjati one koji im nisu mogli sačuvati dom njihovih roditelja koji su morali napustiti taj isti dom. I sada su na vidiku izbori. I mislite da će se nešto promijeniti? Teško. Iza tih izbora nastati će tišina,analize u kojima će svi biti pobjednici. A u toj tišini,autobusi će se i dalje puniti ……za inozemstvo. I nemojte shvatiti ovaj tekst kao napad na sve političare. Nisu svi isti. Među njima ima mladih ljudi,željnih promjena na bolje,neopterećenih prošlošću. Ovaj tekst je vapaj narodu koji je krvlju stekao slobodnu Hrvatsku,a ne zna je sačuvati. Vapaj je ovo Crkvi,da se okane slušanja raznih stožera u kojima također ima ljudi iz bivšeg sustava koji su naučili zapovjedati. Nemojte se umiljavanja pojedincima. Sveti Stepinac nije tako radio. Kuharić je vodio narod do pobjede,do države. Budite hrabri kao vaši prethodnici. To od vas žele vjernici. Ostanite zapisani u povijesti kao pobjednici. A vi dragi ljudi budite spremni, za dom,za obitelj,za vjeru i Boga. Jer to su vrijednosti koje su danas ugrožene u svijetu. I ako ih vi niste spremni braniti,nitko neće. Mir vam i dobro!

P.S. Teško se bilo odlučiti za ovaj tekst. Jer biti će možda osuđen sa svih strana. Jer u njemu nema laži,već samo istina. A istina je puno puta neugodna. A reakcija je na teško jučerašnje mrcvarenje i kolektivno osuđivanje našeg naroda,naše Crkve. Ostanite zdravi duhom i tijelom. Čuvajte se.

(STEPINAC-PROPOVIJED):Isuse, uskrsnuli Spasitelju! K Tebi, Knezu mira, upiremo oči u strašnoj oluji, koja je snašla čitav svijet

Propovijed na Uskrs u zagrebačkoj prvostolnici 13. travnja 1941.

Jedan od najljepših darova što ih je Isus Krist donio svojim apostolima nakon slavnog uskrsnuća, bio je bez sumnje dar mira. Ako smo ikada osjećali vrijednost ovoga dara, to ga osjećamo danas, kad je čitav svijet nalik strahovitom uzburkanom oceanu, na kojem pojedinačni ljudski životi, a i čitavi narodi, postadoše igračka razbješnjelih valova strasti. Upitajte što misle o tom stari očevi i majke, koji ostadoše kao osamljeni panjevi bez sinova. Upitajte o tome žene, koje ostadoše bez pomoći muževa. Upitajte o tome djecu, koja ostadoše bez hranitelja. Upitajte o tome mladiće i muževe, koji su istrgnuti iz mirne obiteljske zajednice. Upitajte poglavare, koji moraju voditi brigu o bilo kojoj zajednici. Svi će vam potvrditi, da je mir jedno od najvećih dobara čovječanstva. I svima nam se, svima bez razlike, otima danas na sveti blagdan Kristova uskrsnuća uzdah iz grudi sličan onome, što svećenik moli kod oltara: »Uskrsnuli Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir!« (Molitva za Pričest).

Jer ako se Ti ne smiluješ, tko će drugi pomoći čovječanstvu? Ako Ti ne umiriš oluje, u koje je svijet upao, kakva druga sila postoji još na zemlji, koja bi to mogla učiniti? Jeste li kada promatrali, što rade mornari ili ribari na moru, kad hoće barem na čas umiriti valove? Bacaju ulje u more. I kad se ulje dotakne nemirnih valova, kao da je neka magična sila ušla u nj, more se odmah primiri na mjestu, gdje je prosuto ulje. To je jedina stvar, koja tako brzo i sigurno djeluje na taj nemirni element. A što može, pitam vas, što može da umiri uzburkane ljudske duše i srca, što umiriti rasplamsale strasti? Što utažiti bijes, koji se razmahao širom kruglje zemaljske osim ulje milosti i milosrđa Božjega, koje se izlijeva na nesretni ljudski rod po Kristu, čije je sveto ime »Oleum effusum – prosuto ulje« (Pj 1,3). Po Kristu, koji je »Knez mira« (Iz 9,5) i koji taj mir kao prvi dar nakon svoga uskrsnuća donosi svojim apostolima.

I dok promatramo nečuveni kaos u svijetu; dok slušamo uzdahe potlačenih; dok gledamo suze ispaćenih i unesrećenih; dok pratimo bijesnu propagandu razornih elemenata i čitamo o naporima državnika da uspostave mir: nehotice nam odzvanjaju u ušima riječi starozavjetnog proroka: »Disce ubi sit prudentia, ubi sit virtus, ubi sit intellectus, ut scias simul ubi sit longiturnitas vitae et victus, ubi sit lumen oculorum et pax! – Uči se, gdje je razboritost, gdje je snaga, gdje je razum, da znaš ujedno, gdje je duljina života i opstanka, gdje je svjetlo očiju i mir!« (Bar 3,14).

Odgovor nam daje isti prorok riječima koje nam dočaravaju trajni mir na zemlji: »Nam si in via Dei ambulasses, habitasses utique inpace sempiterna! – Da si išao putem Božjim uživao bi dakako trajni mir!« (Bar 3,13). O Kneže mira, Isuse Kriste! Ti ne isključuješ nikoga od svoga mira ni nakon slavnog uskrsnuća, samo ako nađeš otvorena i raskajana srca. Ti si bio spreman da ga dadeš i podlim židovskim poglavicama, koji su nahuškali masu da viču na Tebe – raspni ga, raspni! Nisi isključio Petra, koji se zaklinjao na Veliki Četvrtak, da Te ne pozna. Nisi isključio apostola i učenika, koji su Te onako sramotno ostavili na cjedilu u Tvojoj gorkoj muci.

A zašto ipak nisu svi jednako postali dionici Tvoga svetog uskrsnog mira? Zato jer su samo neki od njih bili ljudi dobre volje. Pa makar su i pogriješili po ljudskoj slabosti, ipak su priznali tebe i sveti zakon Tvoj. Zato im daješ mir, veliki mir prema riječima pobožnog psalmista: »Veliki mir imaju, koji ljube zakon tvoj!« (Ps 119,165). Jedni su dakle, koji su bili svjedoci, a i sukrivci Tvojih muka na Veliki Petak, polučili uskrsni mir. A kad pitamo, zašto ga nisu polučili i drugi, makar si ga ti bio spreman dati svima, onda nalazimo odgovor u otvrdnulosti njihova srca, koje je prezrelo glas milosti Božje, kad je kucala na vrata. I zato se ispunila na njima riječ proroka Izaije: »Nema mira bezbožnicima, govori Gospod Bog!« (Iz 48,22; 57,21).

Ta je istina tako stalna, kao što je stalan i Gospod Bog. Pa ipak, sve se je, izgleda, danas udružilo, da pokida vezu čovjeka s Bogom. I umišljeni učenjaci i zavedene mase radnika i nebrojeni članovi tolikih staleža. Svi se naprežu da se riješe najprije slatkogjarma i lakog bremena zakona Gospodnjeg, vičući u sav glas s onim buntovnicima u psalmu: »Raskinimo uze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.« (Ps 2,3). Oni traže oslobođenje od tobožnjeg okova zakona Božjega i traže sreću i mir drugdje. Jedni u prosvjeti, ali u prosvjeti bez Boga. Drugi u raznim etičkim pokretima, koji sve religije smatraju jednako vrijednima, bilo da Krista koja od njih smatra Bogom ili običnom varalicom. Treći ga traže u komunizmu usprkos žalosnom iskustvu, da nema veće zapreke miru nego je komunizam, negacija svake istine i pravde. I tako dalje, da se ispuni ona Svetoga Pisma: »Tot et tam magna malapacem appellant! – Tolika i tako velika zla nazivaju mirom!« (Mudr 14,22). I koliko god se takovi trudili, mira neće biti, nego će na koncu morati iskusiti ono isto, što i suvremenici Jeremije proroka: »Expectavimus pacem et non erat bonum! – Očekivasmo mir i nije dobro!« (Jr 8,15).

Pođimo dakle putem koji je označio Bog, ako hoćemo da nas ogrije konačno blagodat trajnog mira. Prva i temeljna stvar jest, da čovjek opet sagne ponizno glavu pred živim i pravim Bogom i da ga prizna ne samo ustima nego srcem i dušom, apsolutnim Gospodarom svega, jer je »bez vjere nemoguće ugoditi Bogu« (Heb 11,6). Rekoh dušom i srcem, a ne samo ustima, kao što čine danas mnogi katolici, da ne bi uskrsnuli Krist i nama upravio ukor, koji je za života upravio nevjernim Židovima: »Puk ovaj časti me ustima, ali srce njegovo daleko je od mene!« (Mt 15,8). Iz žive vjere niče onaj spasonosni strah Božji, koji je početak svake mudrosti, jer izgoni grijeh iz duše i čuva i unapređuje krjeposti. Kad se bude opet poštivalo sveto ime Božje, kad se bude opet poštivao dan Gospodnji, kad bude opet cvala sveta čistoća mladeži, kad bude opet vladala bračna vjernost i poštenje, kad se bude poštivala tuđa imovina, život i glas bližnjega, kad se bude opet poštivalo odredbe Svete Crkve, izdane za duhovno dobro vjernika, onda i samo onda se mogu očekivati dani mira prema onoj Svetoga Pisma: »Velik mir imaju koji ljube zakon Tvoj!« (Ps 119,165).

Isuse, uskrsnuli Spasitelju! K Tebi, Knezu mira, upiremo oči u strašnoj oluji, koja je snašla čitav svijet. Dođi među nas, koji smo Te istina mnogo puta zatajili, gore nego apostoli, ali koji ipak hoćemo da budemo Tvoji. Reci, molimo Te, i našem hrvatskom narodu na pragu novoga razdoblja života, kao nekoć apostolima nakon Uskrsnuća: »Mir vama!«

Katolički list, br. 16. (1941.), 187.–188.
IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, govori, poruke, 1941. – 1946., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2012., str. 78–80.

VJERA Smije li se korizmenim petcima jesti jaja, mlijeko i sir?

Smije li se korizmenim petcima jesti jaja, mlijeko i sir? Može li se, kad se posti, jesti riba?

Crkva propisuje što je post – jednom dnevno se do sita najesti i još dva puta dnevno jesti. S druge strane, postoji tradicija u određenim krajevima da se posti o kruhu i vodi, da se za vrijeme posta i nemrsa ne smiju jesti ni određene mliječne prerađevine, ni namirnice životinjskog porijekla poput jaja. No, danas kada Crkva govori o postu i nemrsu vjernika upućuje da kad nemrsi ne jede meso. Netko želi na stroži, netko na blaži način vršiti post. Tu je riječ o osobnom pristupu postu i nemrsu, onako kako nas vlastita savjest potiče. Crkvena odredba je ipak takva da se u danima kad je propisan nemrs (a to su osim Čiste srijede i Velikog petka i korizmeni petci, te petci u vremenu kroz godinu, op.a.) smiju jesti i sir i jaja. Isto tako, u danima nemrsa smije se jesti i riba, odnosno meso hladnokrvnih životinja. Korizmenim petcima je obvezno ne mrsiti, ali je to i poticaj svim vjernicima da i ostalim petcima kroz godinu ne jedu meso, da prihvate jednu takvu žrtvu. Pohvaljujem sve one koji su se odlučili petcima na post o kruhu i vodi. Mnogi tako poste i utorcima na čast svetom Antunu ili srijedom na čast svetom Josipu, uz neku nakanu. To je hvalevrijedna odluka, to su uistinu prava svjedočanstva i želim sve one koji su se odlučili na takav post pohvaliti i potaknuti na ustrajnost u odluci.

Što znače Isusove riječi da ne bacamo biserje pred svinje (usp. Mt 7,6)?

Pojam “bacati bisere pred svinje” često nastojimo uklopiti u određeni kontekst, a to znači da svoj govor, svoj život, svoje svjedočanstvo o vjeri ne dajemo olako onima koji ga ne žele prihvatiti, koji će ga izvrgnuti nekakvoj sramoti ili ga izrugati. Ono što imamo u svojoj vjeri, a to je svjedočanstvo vlastitog obraćenja i oduševljenje Isusom Kristom jest nešto najvrjednije što imamo u svom životu i zato ga sveti pisac uspoređuje s biserjem, želeći poručiti da se prema tome vrijednome treba odnositi s dostojanstvom. Ako netko do toga ne drži i ne poštuje naše vrednote, mi mu to moramo prilagoditi ili izreći na određen način da pronađemo nove putove, a ne da pred njega iznosimo ono što ne želi razumjeti ili u startu odbacuje. Tome smo čovjeku ipak dužni navijestiti vjeru, objaviti Isusa Krista kao živoga Boga, ali u toj vjeri će taj čovjek nakon svog obraćenja, ako ga prihvati, postupno rasti, a mi ne smijemo dozvoliti da dok do toga ne dođe, ono što mu je bilo rečeno i pruženo bude zloupotrijebljeno.

Cijelu emisiju “Halo, velečasni!” poslušajte ovdje:

ZANIMLJIV I POUČAN TEKST: Može li se bez moga pristanka poništiti crkveni brak?

Je li grijeh ne ići na svetu misu nedjeljom ili blagdanom u vrijeme ograničenja broja vjernika u crkvi za vrijeme mise? Je li moj grijeh ako mi sin živi u grijehu, a i ne shvaća da je to grijeh? Može li crkveni sud poništiti moj brak bez moga pristanka? Na ova i druga pitanja odgovarao je u emisiji HKR-a “Halo, velečasni?“ u petak, 26. veljače prosinca župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima vlč. Antun Sente.

 / hjb

Je li grijeh ne ići na svetu misu nedjeljom ili blagdanom u vrijeme ograničenja broja vjernika u crkvi za vrijeme mise?

Dobro znamo da je nedjelja Dan Gospodnji. Božja zapovijed nam jasno kaže “Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji”. To bi trebala biti prva i osnovna zapovijed koja se tiče odlaska na svetu misu. Međutim, postoje određeni razlozi da ne dođemo na svetu misu, primjerice bolest ili neka druga opravdana spriječenost. Kad govorimo o opravdanoj spriječenosti, svakako bismo mogli u to uključiti i ovu pandemiju. Ona može uzrokovati nedolazak u crkvu. Sigurno da je na jednom prostoru određen broj ljudi da se pandemija ne bi širila, a iz toga nije isključena ni sama crkva. Oni koji dolaze u crkvu svakako bi trebali paziti na svoje zdravlje i na zdravlje svojih bližnjih. Zato bismo na ovo pitanje mogli odgovoriti da neodlazak na misu možda i ne bi bio grijeh. Ako netko ne dođe na svetu misu jer pripada rizičnoj skupini, ako se boji za svoje ili tuđe zdravlje, onda nije grijeh ne doći na svetu misu. Međutim, treba realno procijeniti stvar i ne ispričavati se lijenošću ili odlazak na misu zamijeniti odlaskom u trgovačke centre, šetnjom ili igr s djecom na igralište. Nedjeljna misa nedjeljom treba biti na prvom mjestu.

Je li moj grijeh ako mi sin živi u grijehu, a i ne shvaća da je to grijeh?

Majci bi svakako trebalo odgovoriti da to nije nikakav grijeh, pogotovo ne njezin. Svaki čovjek je odgovoran za svoje postupke ako je počinio određeni grijeh. Ako sin nije svjestan da čini neki grijeh, i ako je to doista tako, onda niti sinu to nije grijeh. Ali u tom slučaju treba steći sigurnost. Naime, ako je nešto općepoznato kao grijeh, ako svi znamo da je nešto prekršaj Božje zapovijedi, onda nitko ne može reći “To za mene nije grijeh”. U tom slučaju sin ne bi bio u pravu kad bi se tako ponašao i rekao “Ne želim to prihvatiti i to za mene ne postoji kao grijeh”. Za počiniti grijeh je potrebno da čovjek prekrši Božju zapovijed, da ima slobodu i da je svjesno to učinio. Ako ta tri uvjeta nisu ispunjena, onda to nije grijeh. Međutim, ponavljam da treba doći do neke sigurnosti i ako znamo da je nešto općepoznato kao grijeh, onda se ne može jednostavno reći “Ja to ne mogu i ne želim prihvatiti i to za mene nije grijeh.”

Život u izvanbračnoj zajednici ne osjećam kao grijeh.

Zakon može biti božanskog ili ljudskog porijekla, ali crkveni zakon jasno govori da život u predbračnoj ili izvanbračnoj zajednici jest grijeh. Osobe koje svoju seksualnost žive izvan braka, ne žive seksualnost u kojoj se mogu u potpunosti darivati, nego tu ima dosta egoizma. S obzirom na mladića i djevojku, ako jedno drugo vole, onda im neće biti problem sklopiti brak. Ako se radi o pomanjkanju ljubavi, onda se postavlja pitanje zašto žive zajedno? Ako su pak spremni darovati se potpuno jedno drugome u ljubavi, onda se neće bojati ući u brak. U svakom slučaju, Crkva na slučaj u kojemu mladić i djevojka žive zajedno izvan braka gleda kao grijeh.

Može li crkveni sud poništiti moj brak bez moga pristanka?

Poništenje braka crkveni sud može dati bez pristanka jedne strane i bez njenog sudjelovanja. Naime, svaka stranka u postupku je dužna, i bilo bi najbolje, aktivno sudjelovati u parnici za poništenje braka, odazivati se pozivu suda i tako pomagati sudu. Ako jedna stranka u sporu ne želi dolaziti, ako ne odgovara na pozive, ako se ne uključuje, sud će je proglasiti oglušnicom, odnosno onom koja ne dolazi na sud. Parnica će se dalje nastaviti i sud će presuditi prema dostavljenim dokazima. Zato bih preporučio slušateljici da dođe na sud i aktivno sudjeluje u parnici. Ako misli da će je sud proglasiti krivom za nešto, moram reći da crkveni sud brak poništava na način kao da nije niti postojao. Točnije, ne krivi nikoga, niti nju niti muža. Odnosno, sud može donijeti i odluku po kojoj će krivicu staviti i na nju i na njega. Ponavljam, sud odluku donosi prema dokazima. Ukratko, može se dogoditi da je brak ništavan i tada se nikoga ne krivi jer brak nije ni postojao. U slučaju da sud donese odluku da je netko nesposoban za drugo sklapanje braka, to je pak druga stvar.

UREDNIČKI OSVRT:Crkva i epidemija

Čitajući jučer u smiraj dana novosti po raznim web stranicama, pade mi na pamet jedna misao. Poznato vam je koliko su pojedini sustavi željeli zatrti Crkvu i vjeru. Još od revolucije u Francuskoj pa do nacizma, fašizma i komunizma. O počecima kršćanstva i rimskim carevima ne treba niti govoriti. Svima je na neki način Katolička Crkva bila prijetnja. Zašto? Bila je nepokolebljiva u vjeri. Zagovarala slobodu. Podizala glas protiv nepravde u društvu sa oltara. I koliko se god ti pojedinci i sustavi trudili, vidimo da u svojem naumu nisu uspjeli. Crkva nije poklekla niti slušala svjetovne gospodare. Jer samo je Bog gospodar kojem se Crkva mora pokoravati.
E, ali dođe 21 stoljeće. Stoljeće sloboda i ljudskih prava. I ono što nije uspjelo stoljećima, izgleda polako uspjeva sada u ovih malo više od pola godine. Živimo u vremenu pošasti i zaraze virusa corone. Opaka je to bolest kojoj za sada nema lijeka. Kušnja je to na koju je stavljen naš naraštaj. I civilne vlasti se trude svim sredstvima obuzdati tu pošast. Kod nas je bilo uspjeha, međutim pošto je naša Domovina ovisna o turizmu jer smo sve ostalo zanemarili, otvorili smo granice, zbog novca koji državi toliko treba, zanemarili smo zdravlje. Dogodilo nam se da smo od sigurne zemlje postali leglo zaraze. I sada pošto je već pomalo kraj ljeta i turisti odlaze, svjetovne vlasti ponovno uvode strože mjere. Među tim mjerama ponovno se našla i Crkva. I sada oni ponovno vjernicima žele nametnuti neka ograničenja. Usput, niti jedan slučaj zaraze koliko je poznato nije se pojavio od okupljanja vjernika na svetim misama. Slučaj u Đakovu u samostanu jest uvezen iz Srbije i to su crkvene vlasti rješile. Evo bila je i Velika Gospa. I stotine tisuća vjernika je bilo po svetištima. I pojedini novinari kao da uporno žele naći izvor zaraze na tim vjerskim okupljanjima. Ali ne mogu. I neće! Jer su vjernici odgovorni. A i Bog je tu. Unatoč tome, Crkvu se proziva po medijima i traže se ograničenja. I crkvene vlasti su popustile. U susjednoj županiji. A sigurno će tako biti i kod nas. Na žalost. Koliko je onda jaka naša vjera ako ne možemo povjerovati da smo u hramu Božjem zaštićeni? Koliko vjernika uopće vjeruje da je za vrijeme svete mise ISUS KRIST nazočan na oltaru! Sam Isus ljudi! Tu među nama! Čemu strah od pričesti ako blagujemo Tijelo? Zar je Isus izvor zaraze? Čemu strah od blagoslovljene vode koja goni vraga i od koje Pakao dršće. Zašto je nosimo našim domovima? Zar voda kojom se vrši egzorcizam može biti izvor zaraze? Čemu uskraćivanje pružanja znaka mira ako na vratima naših crkava stoje dezificijansi za ruke? Jeli to onda ne vjerujemo ni tim dezificijansima?! Dođimo sebi dragi ljudi i saberimo se. Promislimo svatko za sebe koliko mi uopće vjerujemo. Čemu puste molitve i zavjeti? Da se razumijemo. Vjernik mora biti odgovoran u društvu i čuvati sebe i druge. Jer corona je bolest koja je teška i opaka za određene skupine ljudi. Ali dopuštati da svjetovne vlasti Crkvi i vjernicima određuju ponašanje na svetim misama?! Ali kako mi živimo u zemlji gdje je moguće silovati djevojčicu i dobiti šest mjeseci zatvora, onda nas ništa ne čudi. I još nešto za kraj. Zamislite da su se neprijatelji Crkve dosjetili ovakvoga načina upravljanja Crkvom i zabranama? I da su vjernici i pastiri Crkve popustili. Bi li nas bilo danas, i ako bi, koliko bi nas bilo? Mir vam i dobro!
P.S. Iskreno, ovaj osvrt nije bilo lako napisati jer može biti protumačen na stotinu načina. Ali član sam Crkve koja me naučila slobodi i lijepim životnim vrijednostima i zato ga napisah. I ovo nije poziv na neposluh, već poziv na zdrav razum i razmišljanje. Jer kad vrijeme od corone prođe, mnogi će se zapitati: Što je ostalo? Čuvajte se dragi ljudi i ostanite zdravi. (Jure)

DVADESET PRVO STOLJEĆE I NJEGOVE SLOBODE-urednički osvrt

 

Sloboda je mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka. Sloboda se odnosi, u općenitom smislu, na tvrdnju biti »slobodan« (neograničen, nezarobljen). Ovo je jedna od mnogih tumačenja pojma slobode. Stariji se sjećaju velikih slavlja na prijelazu u ovo novo stoljeće. Mnogi uglednici tadašnjeg vremena iz društvenog i političkog života su u svojim govorima naglašavali da će ovo biti stoljeće koje će donijeti mir i napredak na krugu zemaljskom.

 

Jesu li bili u pravu? Rekli bismo jako malo. Za sada. Dvadeseto stoljeće je mogli bismo reći bilo stoljeće ratova, gušenja sloboda u jednom dijelu čovječanstva, nečovječnih sustava. Ali je u isto vrijeme bilo i stoljeće u kojem su mnogi narodi stekli slobodu, razbili okove ropstva i kolonijalizma. Stoljeće je to i u kojem je ljudski poriv za slobodom srušio i komunističke sustave u svijetu. Posebno u Europi. Tu spada i Hrvatska. I bilo smo veseli i uvjereni da nikada više nećemo odgovarati za izrečenu riječ ili misao, za napisani tekst, da će javno djelovanje u društvu i drugačije mišljenje biti slobodan izbor svakog pojedinca bez straha za posljedice. Na žalost vidimo da tome nije tako. Evo malo činjenica. Sjećate se narodnog izjašnjavanja o braku? Velikom većinom narod je izrekao svoje mišljenje i brak je zaštićen u Ustavu kao zajednica muškarca i žene. I usprkos tome vlasti donose zakone koje griješne zajednice stavljaju u zakonske okvire i izjednačavaju ih sa brakom. I pošto nevolja nikada ne dolazi sama,par godina iza na red dolazi legaliziranje drugih nastranosti u obliku Istanbulske konvencije. I uzalud su bile demonstracije desetina tisuća ljudi. Uzalud je bio dovoljan broj prikupljenih potpisa jer su ih majstori opsjene vičući „Hvaljen Isus“ sve poništili. Uzalud je bio krik naših biskupa i svećenika da se ne srlja protiv Boga i Njegovih zakona. Vlasti su po naputku stranih gospodara tu konvenciju izglasale govoreći da je to bezazleno. Šipak je bezazleno! Pogledajte malo dječje svjedožbe! Posebno tijelo neovisno o našim vlastima će nadgledati provođenje tog bezbožnog zakona. A ima toga i još. O vrijeđanju katoličkih vjernika i njihovih svetinja i blagddana ne treba niti pokušati govoriti jer ne bi stalo u ovaj tekst.Tu su razni politički pritisci i prijetnje za drugačije mišljenje ili postupanje po svojoj savjesti. Vrhunac svega su medijske manipulacije sa pojedinim događajima i izvrćanjem riječi. Primjer je ovo u Americi gdje nitko ne želi reći potpunu istinu o pokojnom Floydu. To ne opravdava njegovo okrutno ubojstvo. Ali iskoristiti njegovu smrt da bi se pljačkalo,palilo i rušilo sustav sigurno ne priliči 21 stoljeću. Vrhunac svega je cenzura. U tisku,na televiziji,a najgore i na društvenim mrežama gdje se nastoji spriječiti istina. Blokiraju se mnogi koji spominju zla prošlih sustava. Mnogi ste to doživjeli. Ni  mi nismo iznimka. Tko o tome odlučuje? Ljudi koji so oformili Faktograf i dio ljudi iz HND-ea. Skupina je to čija se uvjerenja kose sa većinskim uvjerenjima našeg naroda. Koji izražavaju poštovanje žrtvama Jasenovca,što je i u redu. Ali ne izražavaju poštovanje žrtvama Bleiburga i Križnog puta. Žrtva je žrtva, a zločin je zločin dragi drugovi. I kada to priznate onda ćete steći legitimitet govoriti i ukazivati na možebitne krive informacije u pojedinim objavama. Očito vas je strah istine. Prezirete dan kad je Crkva izišla iz katakomba i dobila slobodu djelovanja. Prezirete drugačije mišljenje od vašega. Zašto niste osudili skidanje zastava Hoda za život u Zagrebu? U redu vam je kada se šeta po ulicama tražeći privilegije za razne nastranosti,ali nije vam u redu kada se hoda tim istim ulicama za zaštitu nerođenih.

 

Znamo da imate podršku pojedinih krugova izvan naše Domovine. Znamo da vas na žalost podržavaju i neki koji su na vlasti u Hrvatskoj. Jer vidimo to i iz prijave za  obiteljsko nasilje neko dan kada se potukoše dvojica“prijatelja“. O kakvom je tu obiteljskom nasilju riječ? Gdje je tu obitelj? Znate što je najvažnije u ovom svemu? Da vas je većina našeg naroda pročitala. I da nemate njihovu podršku. Vidjet ćete to i ubrzo. Jer sloboda je stigla,okovi su razbijeni. Na žalost ne i u vašim glavama.  I poruka za kraj jednog našeg sveca koji je zahvaljujući dijelom i laži ljudi takvih kao vi još blaženik,ali za nas svetac. Veli kardinal Stepinac: Uzalud vam sav tisak i sve radiopostaje, našim srcima nikada nećete ovladati! NIKADA! Mir vam i dobro!

Ne sudite da ne budete suđeni!-urednički osvrt

»Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«

Riječi su ovo Isusove. I bilo bi lijepo kada bi ih se držali oni koji se zovu vjernicima. A čovjek koji voli pravdu,koji se zaklinje u poštenje i pravičnost trebao bi znati da svaki grijeh,svaki prekršaj i svaki zločin ima ime i prezime.

Fotografija Župa sv. Ante, Komin.

Mudrac Sokrat je za prijateljstvo rekao: „Budite spori u stjecanju prijateljstva, ali kad ste unutra, budite čvrsti i konstantni.“  I pravo prijateljstvo se cijeni. I bez obzira u kakvoj se nevolji našao,bilo svojom krivnjom ili krivnjom drugoga,veličina  i ljudskost se mjeri time da se prijatelja ne odričeš.   Dakle dragi čitatelji, trebamo najprije biti ljudi,a ako smo vjernici i kršćani onda bi se tako svaki od nas trebao ponašati. A ne biti kao rulja koja je sudila Isusu. Ne podleći natpisima i optužbama medija i tiskovina koje žude za naslovima koji će povećati prodaju i dobit ne mareći za štetu koju su svojim postupkom nanijeli ljudima čiji se životi i poslovi isprepliću sa možebitnim krivcima. Bilo bi lijepo da naše društvo napokon raskrsti sa mentalitetom prošlih vremena kada riječ jednoga osuđivala mnoge. Jer je ta riječ bila važnija nego činjenice.

Budimo strpljivi i postojani u našim kršćanskim uvjerenjima, jer Pravda je spora, ali na kraju sve dođe na svoje. Ako se i umakne ljudskoj pravdi,Božjoj sigurno neće! A vi se nemojte dati zaplesti u razne igre i držite se početka ovoga teksta. Ne budite rulja! A čitajući razna razmišljanja i komentare ovih dana, mnogi će na žalost osjetiti istinitost gore navedenih  Isusovih riječi.

Mir vam i dobro!