Slavimo danas svetkovinu Krista Kralja. Iza svete mise izložen je Presveti Oltarski Sakramenat, a završni blagoslov će biti u 15.00 sati. Svetkovina je ovo ustanovljena zbog naglašavanja važnosti Krista kojeg su mnogi bezbožni sustavi nastojali zatrti, započeo je svoju propovjed don Dražen. Ova svetkovina nastoji Krista prikazati kao središte povjesti, središte našeg života i ishodište ljubavi. Moć u Svetom pismu se ne prikazuje samo kroz prikaz kralja, već i kroz sliku pastira, naglasio je župnik. Prikaz je to Gospodina koji vodi vjernike kroz život i ovaj nemirni svijet. Današnje Evanđelje nam donosi pravila i kriterije po kojima će Bog gledati kakav je tko bio za svojeg života. Koliko smo ljubavi pružili prema svojem bližnjem? Vjernik nikada ne smije biti usmjeren samo na sebe, biti sebičan, naglasio je don Dražen, mora biti otvoren prema drugome. Susretati Krista u svakome stvorenju. Ulaznica je to koju svatko od nas može pribaviti za ulazak u Kraljevstvo Božje. Nastojmo zato biti oni koji će unići u Njegovo kraljevstvo i živimo po riječi Božjoj.
Svima vama dragi prijatelji čestitamo ovu veliku svetkovinu Katoličke Crkve i neka vam Krist Kralj svega stvorenoga usliša molitve i bude uvijek u pomoći. Mir vam i dobro.
Kao i svake godine, uoči Misijske nedjelje, koja se ove godine obilježavala po 97. put u nedjelju 22. listopada 2023., novinska agencija Fides ponudila je neke odabrane statističke podatke koji daju pregled misionarstva Crkve diljem svijeta.
Tablice su preuzete iz zadnjega izdanja Crkvene knjige statistike (Church’s Book of Statistics) objavljene (ažurirane s 31. prosinca 2021.) o članovima Crkve, crkvenim strukturama, zdravstvu, društvenoj djelatnosti i odgoju i obrazovanju. Valja imati na umu da su inačice navedene u zagradama, povećanje (+) ili smanjenje (-) u odnosu na prethodnu godinu (stanje na dan 31. prosinca 2020.), prema usporedbi koju je napravila novinska agencija Fides.
Svjetsko stanovništvo
Na 31. prosinca 2021. svjetska populacija iznosila je 7.785.769.000, s povećanjem od 118.633.000 u usporedbi s prethodnom godinom. Porast stanovništva zabilježen je na svim kontinentima osim u Europi. Porast je zabilježen prije svega u Aziji (+71.186.000) i Africi (+40.089.000), zatim u Americi (+7.398.000) i Oceaniji (+184.000), dok je pad zabilježen u Europi (-224.000).
Katolici
Na isti dan, 31. prosinca 2021., katolika u svijetu bilo je 1.375.852.000 s ukupnim porastom za 16.240.000 u odnosu na prethodnu godinu. Porast zahvaća sve kontinente osim Europe (-244.000). Kao i prijašnjih godina, porast se bilježi prije svega u Africi (+8.312.000) i Americi (+6.629.000), a zatim u Aziji (+1.488.000) i Oceaniji (+55.000).
Svjetski postotak katolika neznatno se smanjio (-0,06) u odnosu na prethodnu godinu i iznosi 17,67 % (malo više od šestine, a manje od petine stanovnika planeta su katolici). Kontinenti bilježe neznatne promjene.
Osoba i katolika po svećeniku
Broj osoba po svećeniku u svijetu porastao je prosječno 15.556. Povećanja ima u Africi (+2.017), Americi (+131), Aziji (+496), Europi (+78) i Oceaniji (+17).
Broj katolika po svećeniku u svijetu porastao je za 59, prosječno 3.373. Porasta ima na svim kontinentima osim u Americi (+99), Aziji (-1): Africi (+12), Oceaniji (+6), Europi (+38).
Crkveni okruzi
Broj crkvenih okruga porastao je u odnosu na prethodnu godinu za samo 3, na 3.030. Novi okruzi osnovani su samo u Americi (+1) i Africi (+2), a broj je na svim ostalim kontinentima ostao nepromijenjen.
Vjerovjesničke postaje
Vjerovjesničke (misijske) postaje sa stalnim svećenikom broje 3.241 (-43). Porast je zabilježen u Americi (+56) i Europi (+4). Broj u Oceaniji ostao je nepromijenjen, a pad je zabilježen u Aziji (-101) i Africi (-2). Vjerovjesničke postaje bez stalnoga svećenika smanjile su se za ukupno 297 na 130.857 s promjenama raspoređenim na sljedeći način: smanjio se u Americi (-251) i Aziji (-591), a povećao u Africi (+540), Europi (+3) i Oceaniji (+2).
Biskupi
Ukupan broj biskupa u svijetu smanjio se za 23, na 5.340. Smanjio se broj biskupa iz reda biskupijskih svećenika (-1) i iz reda redovnika (-22). Biskupa iz dijecezanskoga svećenstva ima 4.155, a iz redovništva 1.185.
Biskupa iz dijecezanskoga klera više je u Americi (+9) i u Europi (+1), a manje u Americi (-6), Oceaniji (-3) i u Aziji (-2). Broj biskupa iz redovništva opada na svim kontinentima: u Africi (-2), Americi (-16), Aziji (-2), Europi (-3), osim u Oceaniji, gdje je porastao za 1.
Svećenici
Ukupan broj svećenika u svijetu pao je na 407.872 (-2.347). Kontinent koji je zabilježio veliki pad opet je Europa (-3.632) kao i Amerika (-963). Porast je zabilježen u Africi (+1.518), Aziji (+719) i Oceaniji (+11).
Dijecezanski svećenici u svijetu smanjili su se za 911, dosegnuvši ukupno 279.610, uz pad u Europi (-2.237) i u Americi (-230). Porast je zabilježen na svim ostalim kontinentima: u Africi (+974), Aziji (+561) i Oceaniji (+21).
Broj redovničkih svećenika smanjio se za 1.436, na ukupno 128.262. Porast je zabilježen samo u Africi (+544) i Aziji (+158), a pad u Europi (-1.395), Americi (-733) i Oceaniji (-10).
Trajni đakoni
Trajni đakoni u svijetu nastavljaju rasti. Povećali su se za 541, na 49.176. Porast se bilježi na svim kontinentima: u Europi (+268), Americi (+147), Africi (+59), Aziji (+58) i Oceaniji (+9).
Trajnih dijecezanskih đakona u svijetu ima 48.575, s ukupnim povećanjem za 316. Porast je na gotovo svim kontinentima: Europi (+150), Americi (+139), Africi (+31) i Oceaniji (+9), osim u Aziji (-13).
Trajnih đakona među redovnicima ima 601, što je povećanje od 225 u odnosu na prethodnu godinu. Postoje povećanja u Europi (+118), Aziji (+71), Africi (+28), Americi (+8), a broj je nepromijenjen u Oceaniji.
Redovnici
Broj redovnika koji nisu primili sveti Red smanjio se za 795, na 49.774. Pad je zabilježen u Europi (-599), Americi (-311) i Oceaniji (-115). Raste u Africi (+205) i Aziji (+25).
Ukupan broj katoličkih redovnika u svijetu iznosio je 223.164 (601 u trajnom đakonatu, 128.262 u prezbiteratu, 1.185 u episkopatu, 43.342 bogoslova i 49.774 braće).
Redovnice
I ove godine bilježi se ukupni pad broja redovnica, za 10.588, na ukupno 608.958. Porast je opet zabilježen u Africi (+2.275) i Aziji (+366), a pad u Europi (-7.804), Americi (-5.185) i Oceaniji (-240).
Svjetovne ustanove
Muške ustanove broje 593 člana (+10). Padaju u Europi (-6), Americi (-3), Aziji (-2), rastu u Africi (+21), dok je u Oceaniji broj nepromijenjen.
Članica ženskih ustanova također je manje, za 278, a ukupno ih je 19.688. Porast se bilježi u Africi (+59) i Oceaniji (+25), a pad zabilježen u Europi (-306), Americi (-53) i Aziji (-3).
Misionari laici i katehete
Broj misionara laika u svijetu je 410.449, s ukupnim smanjenjem za 3.112 od prije godinu dana, podijeljenih na sljedeći način: Amerika (-3.905), Oceanija (-19), Afrika (+31), Europa (+113) i Azija (+668).
Broj kateheta (vjeroučitelja) u svijetu smanjio se za 5.397, na ukupno 2.877.652. Pad je zabilježen u Americi (-9.469), u Europi (-2.394) i Oceaniji (-793). Porast se bilježi u Africi (+4.574) i Aziji (+2.685).
Bogoslovi
Broj bogoslova (velikih sjemeništaraca), biskupijskih i redovničkih, smanjio se za 1.960 jedinica, i ima ih 109.895. Porast je zabilježen samo u Africi (+187), pad u Europi (-888), Americi (-744), Aziji (-514) i Oceaniji (-1).
Biskupijskih bogoslova je 66.553 (-1.434), a redovničkih 43.342 (-526). Broj dijecezanskih bogoslova porastao je u Africi (+36) i Oceaniji (+3), a pao u zabilježen u Europi (-689), Americi (-588) i Aziji (-196).
Redovničkih bogoslova manje je za 526 i ima ih ukupno 43.342: više ih je samo u Africi (+151), a manje u Aziji (-318), Europi (-199), Americi (-156) i Oceaniji (-4).
Sjemeništarci
Ukupan broj sjemeništaraca, biskupijskih i redovničkih povećan je za 316 na 95.714. Pad se bilježi u Aziji (-1.216), Americi (-372), Europi (-144) i Oceaniji (-5), a veliki porast u Africi (+2.053).
Biskupijskih sjemeništaraca je 72.801 (-442), a redovničkih sjemeništaraca 22.913 (+141). Broj dijecezanskih sjemeništaraca porastao je u Africi (+1.585), a drugdje se smanjio: u Aziji (-1.417), Americi (-512), Europi (-87) i Oceaniji (-11).
Redovničkih sjemeništaraca manje u samo u Europi (-57), dok im drugdje broj raste: u Africi (+468), Aziji (+201), Americi (+140), i Oceaniji (+6).
Katolički odgoj i škole
U području odgoja i obrazovanja, Katolička Crkva vodi 74.368 dječjih vrtića sa 7.565.095 polaznika; 100.939 pučkih škola s 34.699.835 učenika; 49.868 osnovnih škola viših razreda sa 19.485.023 učenika. Crkva skrbi i za 2.483.406 srednjoškolaca i 3.925.325 studenata.
Katolički karitativni i zdravstveni centri
Karitativni i zdravstveni centri u svijetu koje vodi Crkva broje:
405 bolnica,
205 ambulanti, uglavnom u Africi (5.061) i Americi (3.523);
567 domova za osobe s gubom, uglavnom u Aziji (290) i Africi (215);
276 domova za starije ili kronične bolesnike ili osobe s invalidnošću, uglavnom u Europi (8.149);
703 sirotišta, uglavnom u Aziji (3.230);
567 jaslica,
604 bračna savjetovališta, uglavnom u Europi (5.390) i Americi (2.609);
287 centara za socijalnu rehabilitaciju, uglavnom u Americi (1.421) i
529 drugih vrsta ustanova, uglavnom u Europi (16.841) i Americi (13.697).
Crkveni okruzi ovisni o Dikasteriju za evangelizaciju
Crkvenih okruga na misionarskim područjima, koja ovise o Dikasteriju za evangelizaciju, Odjelu za prvu evangelizaciju i nove partikularne Crkve, ima 1.121. Većina ih se nalazi se u Africi (523) i Aziji (481), a zatim u Americi (71) i Oceaniji (46). Prema vrsti crkvenih okruga to je 188 metropolija, četiri samostalne nadbiskupije, 796 biskupija, jedna područna opatija, 75 apostolskih vikarijata, 38 apostolskih prefektura, osam misija svoga prava, jedna područna prelatura, četiri apostolske administrature i šest vojnih ordinarijata.
Svjetsko stanovništvo i katolici na kraju 2021. (promjena u odnosu na kraj 2020.)
Kontinent
Stanovništvo
Katolika
Postotak
Afrika
1.368.512.000 (+40.089.000)
265.152.000 (+8.312.000)
19,38 % (+0,05)
Amerika
1.030.365.000 (+7.398.000)
660.297.000 (+6.629.000)
64,08 % (+0,18)
Azija
4.621.713.000 (+71.186.000)
153.355.000 (+1.488.000)
3,32 % (-0,02)
Europa
722.832.000 (-224.000)
286.063.000 (-244.000)
39,58 % (-0,02)
Oceanija
42.347.000 (+184.000)
10.985.000 (+55.000)
25,94 % (+0,02)
Ukupno
7.785.769.000 (+118.633.000)
1.375.852.000 (+16.240.000)
17,67 % (-0,06)
Na jednoga svećenika dolazi stanovnika, odnosno katolika
Jedna mudra izreka o duši i ljubavi veli; Ljubav je kad vam daje komad svoje duše, da nikada niste znali da je nestala.
Danas ćemo u našoj župi pokopati čovjeka koji je uz ljubav prema svojoj obitelji, župi, mjestu pjesmi i Domovini imao još jednu neskrivenu ljubav. Ljubav prema Hajduku. Bila je to ljubav jednog malog običnog čovjeka prema jednom velikom klubu. I što osim te ljubavi ponuditi? I dosjeti se naš Mijo i napiše jednu pjesmu svojem voljenom NK Hajduk. Onako, iz srca, onako kako mi u Kominu inače sve radimo. Bili su bili, vrhovi planina, bila je košulja Hajdučkoga sina…. Pjesma koja je nadživjela svojeg autora, pjesma koja će trajati koliko traje i ljubav prema voljenom klubu. A to znači zauvjek. Bog je pozvao našeg Miju. Zapjevat ću mu danas naši pjevači. Ispratit će ga navijači Hajduka. Dugo je on slavio Boga svojom pjesmom u našoj župnoj crkvi. I na kraju Anđeoskog pozdrava poslije čitanja naših pokojnika i molitve za njih poveo bi naš Mijo: “I pokoj vječni njima o Gospode daj i neka svijetli svima u Raju vječni sjaj”.
Pokoj ti vječni brate Mijo! Uzdajući se u Božje milosrđe i oprost grijeha, nadamo se ponovnom susretu u vječnosti. Iskrenu kršćansku sućut ovim putem izražavamo obitelji pokojnog Mije uz molitve Bogu za njegovu dušu.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njemu. Počivao u miru Božjem. Amen!
Nadbiskupski Ordinarijat u Splitu poslao je, u ponedjeljak 20. studenoga 2023., dopis o suspenziji vlč. Ivana Tadić svim župnim uredima, ustanovama i samostanima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.
Dopis prenosimo u cijelosti.
„Po ovlaštenju splitsko-makarskoga nadbiskupa mons. Zdenka Križića dajemo na znanje svim župnim uredima, ustanovama i samostanima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiju da je vlč. Ivanu Tadiću, svećeniku Splitsko-makarske nadbiskupije, odlukom br. 1104/2023 od 18. listopada 2023. godine izrečena kazna obustave (suspenzije) svih čina vlasti svetoga reda, osim privatnoga slavljenja svete mise u mjestu stanovanja.
Svi su pozvani poštivati izrečenu kaznu obustave.
Istodobno, ne posustanimo u molitvi za posvećenje svećenika, preporučujući sebe i jedni druge zagovoru Majke Marije.“
Sve ono što vrijedi nalazi se u malim količinima, zlato,srebro,biseri…. Biblija većinom govori o muškarcima. Mnogi će u tome tražiti dokaz kako kršćanstvo zanemaruje žene. Ali baš suprotno. Bog je ženama namijenio toliko veliku ulogu u svijetu da im je dao mogućnost stvaranja novog života. Bog toliko cijeni ženu da je iz njenog krila rođen Isus Krist. Trebaju li čovjeku veći dokazi od ovih? Ali na žalost, današnje društvo koje toliko pokušava promicati tzv ženska prava, daleko je od Božjeg poimanja prava žene. Danas smo slušali čitanje knjige mudrih izreka koje govori o ženi. Naglašava ovaj pisac sve ženine vrline. Ali jedna rečenica donosi svu istinu: „Lažna je ljupkost, tašta je ljepota; žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.“. Ova rečenica u današnjem društvu sigurno izaziva podsmjeh. Jer čemu onda napuhane usne, plastični umeci i ostali dodaci koji od žena stvaraju lažnu ljepotu. Te žene nisu ni svjesne koliko su podlegle poniženju kada se na njih samo gleda kao objekte, a ne osobe. Međutim,svatko u tome neredu i izvrćanju stvari zaboravlja jedno; Sve je prolazno! Svemu dođe kraj ma koliko ga pokušali odgoditi. Ljudi ne misleći na taj kraj žive svakakvim životom, često nedostojnim čovjeka vjernika iako se takvim prikazuju. Misle da su sigurni i svemoćni. Sveti Pavao takve upozorava da se trgnu i probude da ne bi bilo kasno. Isus kroz prispodobu o talentima koju priča svojim učenicima nagovještava kakav kraj čeka one koji svoje talente dobivene od Boga upropaštavaju. Sveti sakramente bi mogli nazvati su talentima po kojima katolik treba živjeti. Umnažati ih i unaprijeđivati, a ne da mu služe samo kao podatak u župnim maticama ili državnim statistikama. Dvije poruke na kraju Isus govori. Prva veli; ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Dok druga govori o lijenom sluzi kojem Gospodar među ostalim veli; A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Dragi prijetelji, o nama ovisi kakav će nam biti kraj. Ne o Bogu,već o nama samima. Bog će samo na kraju sabrati dobre i loše stvari svakoga od nas. I što prevlada, tako će nam biti. Ugodan vam ostatak ovog lijepog nedjeljnog dana i neka vas prate mir i dobro.
Večeras smo slavili svetu misu za žrtve Vukovara, Škabrnje i molili za sve one koji su svoj život dali za Hrvatsku. Iz svete mise je bilo odriješenje za pokojne, uz pratnju naših župnih pjevača , zapaljene su svijeće,doduše uz poteškoće zbog vjetra, a u 18.11 smo zvonili za žrtve Vukovara i Škabrnje. Svijeće su zapaljene ispred oltara blaženog Stepinca, mučenika za Crkvu i Domovinu i ispred oltara Gospe od brze pomoći koji je zavjetni oltar zahvale za preživjeli križni put iza drugog rata. Lijepa simbolika dragi prijatelji. I kao što je don Dražen rekao: Duhovno smo danas u zajedništvu sa Vukovarom i Škabrnjom. Zajedništvo nas je vezalo i 1991 godine u istinskoj težnji za Domovinom. Molitva za žrtve Vukovara koji je te godine doslovno bio raspet na križu i sve branitelje je najmanje što možemo napraviti. Neka im svima dobri Bog bude nagrada.
Sjetimo ih se i večeras u svojim molitvama. Laku vam i ugodnu noć želi uredništvo i neka vas prate mir i dobro.
Govor kardinala Saraha na predstavljanju nove knjige mons. Schneidera.
Najprije bih želio zahvaliti biskupu Athanasiusu Schneideru što me je pozvao da sudjelujem na ovom predstavljanju njegove najnovije knjige.
Ali kako da ne zahvalim i svima Vama ovdje prisutnima na prijateljstvu, a posebno što ste nas počastili svojim prisustvom. Ove večeri pristali ste posvetiti svoje dragocjeno vrijeme slušajući ugledne govornike o knjizi i bogatom otajstvu naše katoličke vjere.
U vremenu ozbiljne krize u Crkvi, zbrke, a pogotovo jer prečesto čujemo toliko neskladnih mišljenja koja dolaze iz usta mnogih crkvenih velikodostojnika o doktrinarnim i moralnim pitanjima, te o prihvaćanju ideologija koje poriču Boga i njegov nauk o naravi i poslanju čovjeka, izdavanje knjige „Credo: Kompendij katoličke vjere“ inicijativa je od velike važnosti i došla je u pravo vrijeme. Doista, danas vlada prava kakofonija kada pastiri (biskupi i svećenici) izlažu nauk. Čini se da su međusobno proturječni. Svatko nameće svoje osobno mišljenje kao da je samo to istina. Rezultat je zbunjenost, dvosmislenost i otpadništvo. Velika dezorijentiranost, duboka zbunjenost i razorne neizvjesnosti ucijepljene su u duše mnogih kršćanskih vjernika.
Njemački filozof Robert Spaemann prikladno je opisao ovu zbunjenost citatom iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima: „Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj?“ (1 Kor 14, 8). Upravo sam zato u svojoj podršci napisao:
„Toliko je mnogo toga rečeno o katoličkoj vjeri danas – nešto je zbunjujuće, a nešto potpuno pogrešno – da moramo biti duboko zahvalni biskupu Schneideru na ovom vjernom, sažetom, dubokom i doista suvremenom izlaganju nauka Katoličke crkve. Posve svjestan dužnosti koju je primio svojim biskupskim posvećenjem po pitanju naučavanja nauka i prenošenja žive tradicije Crkve, u ovoj knjizi biskup Schneider poziva sve muškarce i žene dobre volje da prodube (i čak, gdje je potrebno, isprave) svoje znanje o katoličkom nauku. Njegova jasna i koncizna pitanja i odgovori to olakšavaju, dok njegovo marljivo bilježenje izvora potiče na dublje istraživanje bogatstva vjere“.
Ova knjiga zasigurno će služiti cilju biskupa Schneidera da pritekne u pomoć onoj malenoj „gladnoj kruha ispravnog nauka“ grupi vjernika, ona će se također pokazati kao važan alat u bitnom misionarskom djelu evangelizacije i apologetike u naviještanju Spasonosne Istine Isusa Krista u našem svijetu koji je tako očajnički treba.
Ova nas knjiga podsjeća na dobro strukturiran sadržaj kršćanskih istina. Pomaže nam vjerovati. Ali vjerovanje pretpostavlja znanje, a znanje podrazumijeva predanost razuma boljem poznavanju, internalizaciji, poučavanju i prenošenju. S ovom knjigom svatko od nas može moći ponovno krenuti vlastitim putem vjere, vratiti se temeljnim izvorima vjere, tako reći, kako bi ponovno otkrio vjeru koja se ne srami same sebe. Ova nam knjiga može pomoći u dubljem otkrivanju Isusa Krista, u većoj ljubavi i vjernosti, te da zajedno sa svetim Pavlom možemo reći: „Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan“ (2 Tim 1, 12).
Ne vjerujemo u doktrinu, nego volimo Osobu, Isusa Krista, u koju vjerujemo. Ne vjerujemo ni u dogme, ni u ideologije, ni u mudrost ovoga svijeta (usp. 1 Kor 2,6), ali po vjeri u Isusa Krista svatko od nas može reći: „Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“ (Gal 2, 19 – 20). Vjerujemo u Onoga koji je rekao: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Iv 8, 12). U nedostatku svjetla sve postaje zbrkano; nemoguće je razlikovati dobro od zla. Stoga postoji hitna potreba da se još jednom vidi vjera u svjetlo Isusa Krista, jer kad se plamen vjere jednom ugasi, sva druga svjetla počinju slabiti.
Zapravo, svjetlo vjere je jedinstveno, jer je sposobno rasvijetliti svaki aspekt ljudskog postojanja. Ovako snažno svjetlo ne može doći od nas samih nego iz izvora istine: jednom riječju, mora doći od Boga (usp. Lumen Fidei, br. 3-4). Kada govorimo o krizi u Crkvi, važno je istaknuti da Crkva, kao mistično Tijelo Kristovo, i dalje ostaje „jedna, sveta, katolička i apostolska“. Izvori teologije te crkveni doktrinarni i moralni nauk ostaje nepromijenjen. Crkva, kao Kristov tijelo i produženje u svijetu, nije u krizi. U krizi smo mi, njezina grešna djeca. Ona uživa u obećanju vječnog života: vrata paklena nikada je neće nadvladati. Isus kaže Petru: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“ (Mt 16, 18). Znamo i čvrsto vjerujemo da će u njoj uvijek biti dovoljno svjetla za onoga tko iskreno želi tražiti Boga.
Poziv sv. Pavla Timoteju, njegovom sinu u vjeri, tiče se svih nas: „Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo… Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječja nekog nazovi spoznanja, koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili“ (1 Tim 6, 20 – 21). Polog vjere i dalje je nadnaravni božanski dar. Ali danas je kriza Crkve ušla u novu fazu: krizu Učiteljstva. Dakako, autentično Učiteljstvo, kao nadnaravna funkcija otajstvenog Tijela Kristova, koju nevidljivo vrši i vodi Duh Sveti, ne može biti u krizi; glas i djelovanje Duha Svetoga su postojani, a istina prema kojoj nas vodi je postojana i nepromjenjiva.
Evanđelist Ivan nam govori: „No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama“ (Iv 16, 13 – 15). Dogma, doktrina, božanska Objava uopće se ne mijenjaju. Crkva stoji pred Gospodinom radi zahvaljivanja, čašćenja i slavljenja, a njezin način molitve i vjere, iako uvijek sposoban za skladan rast i obogaćivanje, u biti je nepromjenjiv.
Lex credendi i lex orandi išli su ruku pod ruku i hranili jedno drugo kroz povijest Crkve. Ako vjerujemo da je naša dogma poput sjemena koje raste iz dana u dan, zašto ne bismo vidjeli dogmu način na koji molimo i tumačili je na sličan način? Teolozi započinju proučavanje probleme produbljivanjem znanja o tom području, kako im je ono predstavljeno u Starom zavjetu, novozavjetnim spisima, crkvenim ocima i konačno u Učiteljstvu Crkve. Tek nakon dugog putovanja mogu tvrditi da poznaju Tradiciju i razviti teoriju koja je s jedne strane u kontinuitetu s prethodnom teologijom, a s druge nudi aktualnu i, na neki način, originalnu perspektivu o tom pitanju i pritom ne mijenjanja doktrinu.
Na to nas želi podsjetiti biskup Schneider u svojoj knjizi „Credo: Kompendij katoličke vjere“. Na tome mu neizmjerno zahvaljujemo, a ja Vama na strpljenju i ugodnom slušanju.
Kardinal Robert Sarah,
umirovljeni prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
Potpisi Pape i Predstojnika za učenje vjere na odgovorima o pripuštanju homoseksualaca i transseksualaca sakramentima nisu vjerodostojni, nego su preuzeti s drugoga loše skenirana lista papira. S novom upravom Dikasterija jedan propust vodi drugomu.
Čitatelji će se prisjetiti bijednoga prizora koji je don Dario Edoardo Viganò napravio u proljeće 2018., kada je samo djelomično objavio čuveno pismo koje je Benedikt XVI. napisao u povodu niza od jedanaest svezaka o teologiji pape Franje. Slučaj je htio da je ispušten upravo odlomak u kojem je Papa emeritus otklonio bilo kakvu suradnju, ustvrdivši, u svom stilu, da nema dovoljno vremena čitati te publikacije.
Izostavljanje se odnosilo na cijelu drugu stranicu pisma, dok su posljednja dva retka prve – novi odlomak koji je Ratzinger započeo s „Međutim, ne da mi se pisati o njima“ – namjerno izgledala zamagljena i nečitka. Tada je to bila bruka i sramota i to s pravom: Viganò je morao podnijeti ostavku i papa Franjo se pobrinuo za njega, izmislivši za njega ad hoc službu savjetnika Dikasterija za komunikacije.
Ali ta petljavina nije bila ništa u usporedbi s onom koju je osmislio netko iz Dikasterija za učenje vjere. Hrvatski portal Vjera i djela u članku Snježane Majdandžić-Gladić otkriva uznemirujući detalj u koji će se čitatelji moći sami uvjeriti. U odgovorima na neka pitanja msgr. Joséa Negrija, objavljenima 3. studenoga ove godine, Papin potpis i potpis samoga kardinala Fernándeza nisu vjerodostojni. „Dovoljno je preuzeti PDF na svoje računalo i kliknuti na potpis na kraju pa će se vidjeti da je riječ o loše skeniranoj i izrezanoj sličici, tek zalijepljenoj na napisani tekst u Wordu, a ne o skeniranom dokumentu koji je Papa doista potpisao“, pojašnjava Majdandžić-Gladić. Iskušajte da biste se uvjerili. Da je riječ o skenu nastalom tehnikom izreži pa zalijepi (copy-paste), može se provjeriti i povećanjem potpisa: lako ćete uočiti zrnatost slike koja je tamo zalijepljena.
Senzacionalan „previd“ Fernándeza, koji, očito, ne samo da u punoj samostalnosti piše sve što želi, nego sada i inaugurira pristup „uradi sam“ (fai-da-te) Papinim potpisima. Zašto je on ili netko u njegovo ime to učinio, nije jasno i, nastavlja hrvatska izvjestiteljica, „je li riječ o umetnutom Papinom potpisu na nešto drugo što je toga dana odobrio ili je Odgovor u potpunosti krivotvoren, možda i bez Papina znanja, zasad se još ne zna“.
Nije da postoje dvojbe o tome slaže li se Papa u biti s onim što je Fernández napisao, ali to je u najmanju ruku pitanje pristojnosti, s neporecivim i neizbježnim pravnim posljedicama. Je li krivotvorenje potpisa na javnoj ispravi i u Vatikanu kazneno djelo? Ta isprava, između ostaloga, gubi i službenu vrijednost uz to što je, kako smo pisali, sadržaj više nego prijeporan.
Je li Fernández šegrt krivotvoritelja? Da, nezadovoljan petljanjem s tekstovima navedenima u dokumentima koje je napisao, krivotvorenjem značenja i izrezivanjem odlomaka (vidi ovdje i ovdje), sada počne krivotvoriti i potpise? U svakom slučaju, on ostaje naučnik, jer razna podmetanja nisu toliko suptilna da prođu neopaženo.
Je li previše tražiti službeno pojašnjenje o ovom pitanju? Nekoliko je pitanja koja čekaju prikladan i javan odgovor: s koje je druge isprave od 31. listopada 2023. skeniran potpis Pape i Fernándeza? Je li riječ o drugoj inačici odgovora msgr. Negriju ili sasvim različitom dokumentu? Zbog kojeg je razloga poduzeta ova operacija? Tko ju je naložio i tko je za to znao?
S obzirom na lakoću krivotvorenja u krugu Dikasterija počevši od 1. srpnja, zašto se ne deklasificira Bilješka od 21. prosinca 2018., na koju se Predstojnik pozvao u uvodu spomenutoga dokumenta kao dokaz da postoji neprekidnost toga oglašavanja s onim što je Zbor za učenje vjere bio tvrdio prije? I zašto se ne objavi i izvornik s pitanjima santoamarskoga biskupa, kao što je učinjeno za dvojbe petorice kardinala?
No, tu ne završava popis stvari koje treba razjasniti. Od kada je „Tucho“ postavljen na čelo Dikasterija za učenje vjere, na mrežnoj stranici Dikasterija ne objavljuju se dokumenti prepisani i prevedeni na različite jezike, kao obično, nego samo inačice PDF-a datotekâ iz Worda. Koji je tomu razlog? Rezanje osoblja?
Majdandžić-Gladić također ističe kako „dokumenti Dikasterija od 1. srpnja 2023. više nemaju ni službenoga grba u zaglavlju, štoviše nemaju ni zaglavlje, ni urudžbeni broj, niti druge uobičajene službene reference, nego je redovito riječ o tekstovima koji se ne razlikuju od bilo kojega drugoga privatnoga pisma, osim po Papinu i Predstojnikovu potpisu na kraju.“ I opet od početka Fernándezova vođenja, kao što smo već imali priliku istaknuti, nestala su druga znakovita obilježja: nestalo je pozivanje na moguću redovitu ili plenarnu sjednicu Dikasterija s odgovarajućim nadnevkom, kao i združeni potpis Predstojnika i Tajnika, elementi koji navode na sumnju da Tucho djeluje praktički sâm; nema teksta koji pokazuje da je Papa odobrio dokument i naložio njegovu objavu, nema uobičajene završne riječi „Dano u Rimu, iz sjedišta Dikasterija za učenje vjere, dan/mjesec/godina, na spomen/blagdan/svetkovinu…“. Mogu li se znati razlozi ovih sada ponovljenih propuštanja?
Da bi se razumjelo koliko je nisko pao Dikasterij koji je bio Ratzingerov, dovoljno je pogledati pogrješke u odgovoru kardinalu Duki: pogrješno napisana imena Ivana Pavla II. (Giovani Paolo II namjesto Giovanni Paolo II) u bilješci 4 i Benedikta XVI. (Benetdetto XVI namjesto Benedetto XVI) u bilješki 5; Amoris laetitia (u točkama 1., 3., 4., 5. i 10.) u kurzivu, a Mitis iudex (u točki 6) bez kurziva; neujednačena mjerila za bilješke; navodnici koji se otvaraju, ali se ne zatvaraju. Naravno da svi možemo pogriješiti, ali kada je riječ o službenim dokumentima višestruke provjere teksta su obvezatne. Još jedna naznaka da se takav pregled očito nije dogodio i da je Fernández stavljen u tim da djeluje sâm. Problem je što on nije Maradona.
Kušnje su vatra koja čisti, reče jednom prigodom sv.padre Pio. Vjernik je cijeli svoj ovozemaljski život pogođen kušnjama. Ali u tim kušnjama ima pomoć. Ima Boga! Jer Bog je moja snaga, Bog je moja moć, misli su istinskog vjernika. Kada je Bog uz mene, tada ja mogu sve. Unatoč kušnjama koje šibaju. A među najvećima se čini smrt. Kada dođe iznenada. Kada ti odnese tvoje drage. Kada moraš pokopati svoje dijete. Čini se tada kao da je cijeli svijet pao na tebe. Postavljaš stotine pitanja. Upadaš u kušnju svoga života. Tražiš krivce. Možda u tim svojim traženjima zaboraviš da od Boga dolazi samo dobro. Zlo je to koje nastoji nauditi čovjeku. Zlo iz čovjeka nastoji izbiti ljubav prema Bogu. Unijeti sumnju.
_autotone
Pokapajući jučer dva mala anđela, u čovjeku se javlja ta sumnja. Po glavi se vrte pitanja na koje čovjek nema jednostavna odgovora. Ali Bog je otac koji u svakoj nevolji čovjeku daje oslonac. Daje mu odgovore. Koji to otac koji ljubi svoje dijete tom djetetu želi zlo? Nema ga. A znamo da nam je Bog otac. Znamo i da nas nastoji obraniti od zla u koje je upao ovaj svijet. U toj obrani će sigurno i sudjelovati ova dva anđela, Matej i Ante. Branit će i bdjeti nad svojim najmilijima na Zemlji. Biti uz njih u njihovim kušnjama iščekujući konačan susret i zagrljaj u dvorima Nebeskog Oca. Draga majko, neka ti majka Marija koja je gledala svojeg sina na križu i koja je znala što su boli bude utjeha i snaga u danima što dolaze. Dragi oče, neka ti dobri Isus pomogne u nošenju tvojeg životnog križa. A sigurni smo da će vas vaša dva anđela sa Neba paziti uzvraćajući vam za ljubav, brigu i molitve koje ste im za njihova kratka života pružili.
U srijedu, 8. studenoga u župi Svetoga Jakova u Dicmu Donjem susreli su se župnici Kliškoga dekanata na dekanatskom susretu kojemu je prisustvovao i splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić.
Susret je započeo klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom u župnoj crkvi sv. Jakova i Ane. U nadahnutoj meditaciji dekan don Vlado Strikić je govorio o svećeničkim zvanjima i otvorenosti svećenika poticajima koji dolaze iz povezanosti s Isusom Kristom kroz molitvu i meditaciju o Riječi Božjoj.
Radni dio susreta održan je u župnoj dvorani. Na početku susreta sve nazočne pozdravio je dekan don Vlade Strikić, a na poseban način pozdravio je oca nadbiskupa što je uzveličao dekanatski susret svojim prisustvom.
U svojem obraćanju nadbiskup je istaknuo da je njegova velika želja bila posjetiti i upoznati, što je bolje moguće svećenike, župnike, vjernike i duhovne prilike u povjerenoj mu nadbiskupiji. „Tako mi se činila odlična prilika prisustvovati dekanatskim susretima različitih dekanata s područja nadbiskupije. Na tim susretima vjerujem da ću steći uvid u duhovna gibanja naše nadbiskupije. Želja mi je bila upoznati sve župe, no ne vjerujem da bi to bilo moguće za vremena moga mandata, zbog velikog broja župa. Svakako, dekanatski susreti su odlična prilika za tako nešto. Drago mi je biti ovdje s vama, dragi župnici, i drago mi je da je upravo Kliški dekanat prvi dekanat koji vizitiram“, istaknuo je nadbiskup.
Na početku radnog dijela svi župnici predstavili su sebe, pastoralni rad i pastoralne prilike u svojim župama. Župnici koji su prisustvovali susretu bili su redom: don Vlade Strikić, dekan Kliškog dekanata i župnik Sv. Jakova u Dicmu Donjem, don Miro Šestan, župnik župe Klis, don Ivan Čubelić, župnik župe Sv. Mihovila u Dugopolju, don Zdravko Vučak, župnik u Krušvaru i Ercegovcima, don Jozo Varvodić, župnik u Bisku, fra Miroslav Modrić, župnik u Prugovu, don Marin Marčić, župnik u Muću Donjem, don Ivica Barišić, župnik u Muću Gornjem, don Boris Vidović, župnik u Koprivnu i Konjskome te don Nikola Golemac, koji je bio u odsustvu zbog zdravstvenih razloga, ali čiji je pastoralni rad ukratko predstavio dekan, don Vlade Strikić.
Povodom zasjedanja XVI. redovite biskupske sinode o temi sinodalnosti u Crkvi, prigodno je odabrano da središnja tema kolokvija bude posvećena sinodalnosti Crkve. Tematsko predavanje o sinodalnosti i sinodalnom hodu održao je župnik župe sv. Mihovila u Dugopolju, don Ivan Čubelić. Ukratko je opisao povijesni nastanak sinode. Naime, do sada je održano 15 općih sinoda biskupa, 11 specijalnih i 3 opće izvanredne. U listopadu 2021. godine papa Franjo označio je početak sinodalnog hoda koji je trajao tri godine te je bio podijeljen u tri „hoda“ – dijecezanski, kontinentalni i sveopći, a obuhvatio je razna savjetovanja pod motom „pojedinci u slušanju drugih, a svi u slušanju Duha Svetoga“.
Od 4. do 29. listopada ove godine u Rimu se održalo prvo opće zasjedanje XVI. redovite biskupske sinode o temi „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“. Govor o sinodalnosti nije pokušaj da se nasilno demokratizira Crkva ili da se u nju uvede parlament koji će demokratskim putem izglasavati istine vjere. Zasjedanjem Sinode o sinodalnosti Crkva se vraća na temeljnu intuiciju Drugog vatikanskog koncila, a to znači da se ponovno oživljava onaj odnos između Božjeg naroda i učiteljstva Crkve, kako je to zamislio Drugi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji „Lumen gentium“.
Nakon tematskog izlaganja svećenici su ostali sa svojim pastirom u razgovoru o sinodi i pastoralnim problemima na svojim župa. Poslije kolokvija svećenici Kliškog dekanata, zajedno s nadbiskupom, otišli su u prostorije župne kuće gdje su nastavili druženje na zajedničkom ručku.
