»Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!«
Velika većina koja čita ovaj tekst su vjernici kršćani, katolici. Iako možda ima i onih koji nisu, ili se sa ovim tekstom ne slažu, ipak će ga pročitati. Možda radi znatiželje, možda jer žele pročitati drugačije razmišljanje….tke će ga znati. I sve njih mi koji ovo pišemo gledamo istim očima. Vidjeli ste da je ovoj stranici cenzura stran pojam. Postupajući prema kršćanskim načelima svaki nam je čovjek isti.
Kao kršćani stalno sazrijevamo na našem vjerničkom putu. Krštenje je velika većina nas primila još dok bijasmo mali i neuki. Međutim taj dobar temelj stalno treba nadograđivati. Jer sam krsni list ne čini kršćanina, katolika. Vjernika čine njegova djela, njegov pogled na svijet, njegov odnos prema bližnjem. Ako na svijetu ima toliko kršćana vjernika, zašto je onda toliko nepravde i nereda. Ako u našoj Domovini katolici čine većinu, zašto onda u našem društvu ima toliko nepravde i nejednakosti? Očito je da svi skupa ne radimo dovoljno na svom duhovnom rastu. Krivnja je tu na svima, na običnim vjernicima, vjeroučiteljima, službenicima Crkve….ima krivnje i na društvu u kojem živimo, koje nije toliko zauzeto za poštivanje kršćanskih vrijednosti. Isus nije došao na ovaj svijet da bi ga samo fizički promijenio izvana, došao je da dotadašnjeg čovjeka promijeni i iznutra. Evanđelje nam daje jedan primjer kako Isus uslišava molbu slijepog Bartimeja i vraća mu vid. I taj čovjek progleda. Ali ne samo fizički, već mu se otvara i njegova duhovna strana i prepoznaje Isusa kao Mesiju,Spasitelja i kreće za njim. Mnogi danas teže tim čudima.Čuda su im potrebna da bi vjerovali. Trčeći za tim čudima,zanemaruju toliko malih čudesa koja se svakodnevno događaju oko nas. Tražeći nešto veliko,propuštaju male životne radosti koje nas okružuju. O učitelju,daj da progledam! Daj da svjedočim vjeru u Tebe,jedinoga Boga.
Mnogi će danas promisliti spominjući misije samo na Afriku,ili Aziju. Međutim misije su potrebne i kod nas, u ovoj staroj Europi koja je umorna od kršćanstva,čiji pojedini duhovni pastiri i vjernici lutaju tražeći izlaz, idu za svijetom,padaju u zamke društva koje tajsvijet pokušava graditi bez Boga. I nije svijetla budućnost tim Crkvama koje će krenuti tim putem otpada od vjere. Zato mi kršćani moramo danas još više pokazati tko smo i što smo. Svjedočenjem i našim životom. Lijepi su vanjski znakovi, odlazak u crkvu, hodočašće možda,ali ako naš život ne slijedi te izvanjske znakove,ništa onda od našeg kršćanstva. Isus nas sve pita kao slijepog Bartimeja; »Što hoćeš da ti učinim?«. Ma daj Isuse da progledam, da budem bliz bratu u nevolji, da ne sudim ljude prema društvenom položaju, prema narodnoj ili vjerskoj pripadnosti. Daj da budem svjetlo u ovoj tami koja se polako spušta na ovaj svijet.
Zato dragi prijatelji prije svega budite ljudi,kršćani. I kada vam bude teško jer vas preziru zbog vaših uvjerenja,posebno u ovo vrijeme pandemije,ostanite uspravni,budite Kristovi misionari, u svojim obiteljima, svojoj župi na svojem radnom mjestu. I neće biti lako,ali ćete na kraju biti pobjednici. „Išli su, išli plačući, noseći sjeme sjetveno; vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.“ Neka vam ovaj dio psalma bude podsjetnik na to. Jer samo je jedan pobjednik,a to je Isus Krist. Dakle,budite uz pobjednika! Hvala svima koji su svojim prilogom danas pomogli misije i misionare.
Mir vam i dobro!