Objavio

župančić
Montaža: Narod.hr, izvor: Privatni album, Facebook, snimka zaslona

Nakon što je Narod.hr ekskluzivno objavio vijest da je transrodni/homoseksualni par Noah i Ivona Kraljević iz afere Zambija, sklopio brak u Evangeličkoj (luteranskoj) crkvi u Zagrebu krajem 2019. godine, oglasila se Hrvatska protestantska konferencija osudom ovog poteza Evangeličke crkve. U intervjuu za naš portal predsjednik Hrvatske protestantske konferencije, svećenik Evangeličke metodističke crkve, Vatroslav Župančić, koji je ujedno i branitelj u Domovinskom ratu, otkrio je zašto su jasno istupili u obranu kršćanskih vrijednosti te kakve bi posljedice ovakvi postupci Evangeličke luteranske crkve mogli imati na ekumenizam i ekumenski dijalog u RH.

Vatroslav Župančić je teolog i magistar povijesti. On je i predsjednik Hrvatske protestantske konferencije, zajednice neovisnih tradicionalnih protestantskih crkava u Hrvatskoj: Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj, Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj i Evangeličke metodističke crkve u Hrvatskoj.

Župančić je uz to svećenik Evangeličke metodističke crkve u Hrvatskoj.  Bio je i sudionik Domovinskog rata. Obraćenje je doživio u svojoj 23 godini života. Osnivač je udruge Reforma. Udruga promiče etiku, moral i obiteljske vrijednosti. Osnivač je i Udruge Veterana, vojnika, i domoljuba (UVVID).

Proveo je više godina u pastoralnoj službi Evangeličke metodističke crkve (Evangelisch- methodistische Kirche) u Njemačkoj. Godine 2021 je izabran za predsjedavajućeg pastora Evangeličke metodističke crkve. Te djeluje kao pastor crkvene općine u Zagrebu. Oženjen je i otac dvoje djece.

U intervjuu za naš portal osvrnuo se na spomenuto vjenčanje dvoje protagonista afere Zambija u Evangeličkoj crkvi. Kao i činjenicu da u toj vjerskoj zadjednici djeluje i Saša Kugler.  Radi se o biološkom muškarcu koji se danas izjašnjava kao žena. A djeluje kao trans svećenica Evangeličke crkve.
Objasnio nam je i kako funkcioniraju protestantske crkve u Hrvatskoj. I kako bi se na ekumenizam moglo odraziti ovo homo/trans vjenčanje.

Narod.hr: Molim Vas da se kratko predstavite te nam predstavite Hrvatsku protestantsku konferenciju. Je li Evangelička luteranska crkva dio protestantske konferencije? Ako nije, zašto nije?

Vatroslav Župančić: Svećenik sam Evangeličke metodističke crkve u Hrvatskoj, I pastor ( župnik) crkve u Zagrebu. Dio smo Globalne metodističke crkve (Global Methodist Church). To je denominacije koja okuplja konzervativne  Metodiste širom svijeta.

U Hrvatskoj smo dio Hrvatske protestantske konferencije. Ona je  zajednica triju neovisnih tradicionalnih protestantskih crkava u RH: Protestantske reformirane kršćanske crkve, Reformatske kršćanske crkve Mađara te Evangeličke metodističke crkve. Dvije potonje crkve na našem tlu opstoje od vremena reformacije. A zanimljivost je da je župa u Tordincima jedina župa hrvatskog govornog jezika i naroda koja je svoj  kontinuitet zadržala od 16 stoljeća i kao takva je još jedan dokaz da su Hrvati uz više poznatu protestantsku dijasporu i u domovini davali svoj doprinos u ovom važnom europskom duhovnom i kulturnom pokretu.

Evangelička (luteranska) crkva nije dio HPK. Prilikom osnivanja HPK , vodili smo se zajedničkim razumijevanjem određenih pitanja za koja znamo da Evangelička (luteranska) crkva ima drugačije razumijevanje, kao npr. razumijevanja homoseksualnosti, pobačaju razumijevanju braka  i sl. (barem u onoj mjeri u kojoj su o tim temama njihovi predstavnici govorili u javnosti). Iz toga razloga nismo istu niti kontaktirali po pitanju članstva.

Narod.hr: Zašto ste istupili priopćenjem kojim se Hrvatska protestantska konferencija ograđuje od prakse Evangeličke (luteranske) crkve u kojoj su, kako je poznato, barem dvije osobe koje su promijenile spol, Noah Kraljević iz afere Zambija i Saša Kugler, trans svećenica Evangeličke crkve, sklopile vjerski brak koji se ujedno smatra i građanskim?

Vatroslav Župančić: Nerijetko se određeni stavovi Evangeličke (luteranske) crkve razumiju općenito kao stavovi svih protestanata u Hrvatskoj. Dakako, Evangelička (luteranska) crkva ima kao i svaka vjerska zajednica, pravo vjerovati i prakticirati svoje vjerovanje kako želi, no smatrali smo da je važno jasno se distancirati od prakse koja je u vezi Evangeličke (luteranske) crkve izašla u javnost.

Meni je osobno nepojmljivo kako je jedna takva crkva koja je nekoć imala jaki kršćanski profil, pala na tako niske grane. Ta crkva ima veliku povijest i proživjela je teške progone od komunističkog režima ( biskup Popp je ubijen 1945), i usred svih tih okolnosti uspjela je je opstati . Situacija se očito počela mijenjati oko 2000. godine kada je došla nova struktura u njen vrh, koji su unijeli drugačije ideje – nesvojstvene tradicionalnom evangeličkom nauku.

Vatroslav Župančić: Kao što sam naglasio Evangelička (luteranska) crkva i njezin biskup mogu u svojem unutarnjem ustrojstvu postupati sukladno postulatima vlastite vjerske zajednice. Problem je kada vjerski obredi počinju imati i građanski učinak i to se očito ovdje vjerojatno i dogodilo. Je li se postupalo po zakonu, o tome se trebaju izjasniti i nadležne državne institucije.

Mi smo se u svome priopćenju jasno distancirali od takve prakse, jer bez obzira na “promjenu spola” ili djelomičnu promjenu, za nas je osoba koja je rođena kao žena, žena i ako bi se izjašnjavala kao muškarac i tako pokušala stupiti u brak sa ženom, takav brak je za nas neprihvatljiv i nije od Boga blagoslovljen. Ne ulazeći u građansko pravno uređenje takve zajednice, mi imamo jasne granice glede ovih pitanja.

Snimka zaslona

Narod.hr: Tajnik Sinode i župnik Zagrebačke crkvene općine Reformirane crkve Branimir Bučanović svojedobno je u Globusu tvrdio da vodstvo Luteranske crkve u RH nije priznato od njihove glavne krovne organizacije, Svjetske luteranske organizacije te da su se stavili “u službu gay propagande te podržavaju i promiču homoseksualizam i lezbijstvo”. Štoviše, Bučanović je napisao da luterani imaju transrodnu svećenicu, bivšeg katoličkog vjeroučitelja, koja je promijenila spol”. Bučanović  je tu mislio na  Sašu Sabola (točnije: na Sašu Sabol), trans ženu koju je Sinoda (odnosno biskup Berić ) imenovala za svećenicu administratoricu u Crkvenoj općini Zagreb. Kako to komentirate?

Vatroslav Župančić: Koliko nam je poznato, gospodin Bučanović napustio je svoju denominaciju. A što trenutno radi, nije mi poznato. I ne mogu komentirati njegove izjave. Osim da se sve informacije o Svjetskom luteranskom savezu daju doznati s njihovih web stranica.

Što se tiče svećenika, kasnije svećenice Saše Sabol, sada Saše Kuglerpoznato je da je navedena osoba bila zaređena kao muškarac u Evangeličkoj (luteranskoj) crkvi a da se sada predstavlja kao svećenica. Dakle, njegovoj vjerskoj zajednici je to prihvatljivo, i premda se može raditi o njihovom poimanju prava i slobode, mi to ne smatramo kršćanskim te da je sve to u oštroj suprotnosti s biblijskim naukom o spolnosti.
Za nas kao HPK je ovakva praksa neprihvatljiva i pogrešna.

Vatroslav Župančić: Problem je, jer se kako smo naveli, aktivizam pojedinih pripadnika Evangeličke (luteranske) crkve nerijetko generalizira pa se smatra da se radi o stavu svih protestanata. Zato se od istih aktivnosti jasno i ograđujemo.

Narod.hr: Kakve posljedice ovakvi postupci Evangeličke luteranske crkve ima na ekumenizam i ekumenski dijalog u RH? Možete nam to detaljnije objasniti?

Vatroslav Župančić: Više puta smo naglasili a i objavili u vidu dokumenta, kako u Hrvatskoj nedostaje stvarnog ekumenskog dijaloga. Molitve u siječnju ne odražavaju jasnu sliku ekumenskih odnosa u Hrvatskoj.

Kada bi se vodio ozbiljan dijalog i npr. izdao određeni ekumenski dokument o  partnerstvu ili braku LGBT osoba, mogućnosti ređenja takvih osoba, bi li Evangelička (luteranska) crkva mogla biti potpisnik takvog jednog dokumenta? Ekumenizam nije samo zajedničko fotografiranje napose u siječnju, već zajedničko usuglašavanje određenih stavova.

Moralno-etička pitanja, razumijevanje spolnosti, kvalifikacije za duhovne službe su ozbiljna pitanja kada se radi o međucrkvenoj suradnji. Zato mi potičemo praktični ekumenizam u vidu suradnje laika: katolika, protestanata i pravoslavnih u zastupanju svekršćanskih moralno etičkih vrijednosti te u zajednički rad u projektima kao što je npr. bio referendum o braku ili djelovanje protiv pobačaja kao i zalaganje neradni nedjelju.

Narod.hr: U priopćenju ste kazali da je ”Evangelička (Luteranska) crkva je jedina protestantska crkva u Hrvatskoj koja prakticira vjenčanja odnosno blagoslove i ređenja LGBT osoba”. Kakva je praksa drugih protestantskih crkava u Hrvatskoj i svijetu? Treba li razlikovati blagoslov od vjenčanja?

Vatroslav ŽupančićEvangelička (luteranska) crkva je nedavno izašla s kontroverznim priopćenjem, kako ona vjenčava samo muškarce i žene te da nema niti obreda blagoslova za pripadnike LGBT osoba. No, to ne odražava stvarno stanje stvari. Njihova đakonica je nedavno u elektroničkim i pisanim medijima otvoreno govorila kako je vjenčala odnosno blagoslovila pripadnike LGBT zajednice. Sve je to javno dostupno na internetu.

Vjenčanje koje spominjete u kontekstu afere Zambija također govori o tome da su se vjenčanja pripadnika LGBT zajednice ipak događala u Evangeličkoj (luteranskoj) crkvi. To u spomenutom priopćenju nije niti demantiralo. Poznato nam je i da je spomenuta svećenica, ranije svećenik Saša također vjenčan(a) odnosno blagoslovljen(a) u Evangeličkoj (luteranskoj) crkvi.

U drugim protestantskim crkvama u Hrvatskoj ne postoji takva praksa. U svijetu nažalost postoje tradicionalne protestantske crkve koje vjenčavaju odnosno blagoslivljaju pripadnike LGBT zajednice. Iako se radi o manjini, radi se o glasnoj manjini pa se stječe dojam da su sve protestantske crkve liberalne, što dakako nije točno. Nema također bitne razlike između vjenčanja i blagoslova braka. I samo vjenčanje je blagoslov muškarca i žene u svetu zajednicu braka. Ono što je po biblijskom učenju neprihvatljivo, ne može se ni blagoslivljati, niti Bog to blagoslivlja, naprotiv Biblija takvu praksu nedvojbeno i  jasno osuđuje.

Narod.hr: Odnosi države i vjerskih zajednica definirani su Zakonom o odnosima RH I vjerskih zajednica. Što mislite o načinu priznavanja raznih vjerskih zajednica od strane države? Na istom popisu se nalaze Katolička Crkva, kršćanske crkve i razne sekte – poput scijentološke koja je u nekim državama I zabranjena. I Hare Krišna…

Vatroslav Župančić: Zalažemo se za vjerske slobode i Hrvatska je tu veliki primjer jedne demokratske tolerantne zemlje. Ta sloboda uključuje pravo da svatko vjeruje prema savjesti te po želji pripada određenoj vjerskoj zajednici, sve dok učenje i praksa takve zajednice nije u suprotnosti sa zakonom. Sloboda nosi i manjkavost da ju pojedinci nastoje zlorabiti, ali ipak je i to bolje nego bilo kakav oblik totalitarizma.

Narod.hr: Evangelička luteranska crkva se dugo sporila unutar sebe oko imovine, odnosno crkve u središtu Zagreba. Kakva su Vaša saznanja o tome?

Vatroslav Župančić: Iako  je i ovo pitanje unutarnja stvar navedene crkve, žalosno je vidjeti da je jedna takva crkva koja je imala jednu od najboljih zagrebačkih gimnazija i kojoj su u povijesti pripadale osobe poput Hermana Bolléa te hrvatskog preporoditelja Bogoslava Šuleka, da se danas u demokratskoj Hrvatskoj se nalazi u ovakvom duhovnom stanju. Želim vjerovati da unutar te crkve još uvijek postoje zdrave snage koje ovakve stvari mogu ispraviti- ili točnije ću kazati-reformirati.

Narod.hr: S obzirom na to da je Katolička crkva univerzalna i ima vrhovnog poglavara u Vatikanu, na koji je način uređena hijerarhijska struktura protestantskih crkava u Hrvatskoj i u svijetu?

Vatroslav Župančić: Svjedoci smo da i univerzalna crkva poput Rimokatoličke ima niz različitih pogleda na razna pa tako i na etička pitanja. To je vidljivo na primjeru Njemačke. Pojedini biskupi i svećenici a velikim dijelom aktivni laici zastupaju stavove koji su u drugim krajevima sasvim drugdje neprihvatljivi. Slična kontroverza je bila koketiranjem s marksizmom u Južnoj Americi sedamdesetih godina. I u Hrvatskoj smo u zadnje vrijeme svjedoci nekih diferencijacija . Slično je i u protestantizmu.

Dodatno tome nemaju sve protestantske crkve isto uređenje. Neke crkve su episkopalno uređene i imaju biskupe, dok su neke prezbiterijalno-sinodalno uređene a neke kongregacionalno. Većina su samostalne unutar granica svoje države, no udružene su u određene međunarodne saveze i tijela koja imaju uglavnom savjetodavnu ulogu.

Zanimljivo je da je apostolski nuncij u Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović u kritici takozvanog “sinodalnog puta” Katoličke crkve u Njemačkoj citirao Dietricha Bonhoeffera – poznatog evangeličkih teologa i pastora kojeg su nacisti pogubili .

Nadbiskup Eterović je naglasio i na taj način pohvalio Bonhoefferov osvrt na zlouporabu i tzv ” jeftine milosti ” koja je mnoge kršćane u vrijeme Trećeg Reicha odvukla od vjere i smanjila sposobnost otpora totalitarizmu . Prava milost i vjera u Krista,  naglašava Bonhoeffer zahtjeva da se plati cijena. To znači biti Kristov učenik i takva vjera neće kapitulirati pred trendovima vremena.

>Jeste li znali da trgovina ljudima uključuje i ilegalno posvajanje djece?

Narod.hr: Tko u protestantizmu određuje je li neka pojava u skladu s crkvenim naukom ili nije?

Vatroslav Župančić: Da bi nešto bilo valjano kao crkveni nauk, potrebno je da bude u suglasju s svetopisamskim naukom, vjerovanjima rane crkve, naukom reformatora. Vodeća tijela crkve, poput Sinode pozvani su prihvatiti određenu nauku i praksu prvenstveno na tim temeljima.

Nažalost, liberalne protestantske crkve ne mogu potkrijepiti svoja liberalna stajališta niti s jednim navedenim kriterijem. Takve crkve statistički bilježe veliki odljev vjernika posljednjih godina.

Narod.hr: Ako nije, može li npr. Evangelička (Luteranska) crkva snositi ikakve sankcije ili posljedice zbog ove prakse koja očito nije svojstvena ostalim protestantskim crkvama u Hrvatskoj?

Vatroslav Župančić: Ako je Evangelička (luteranska) crkva u Hrvatskoj dio Svjetskog luteranskog saveza onda bi se sva pitanja u vezi nauka i doktrine riješiti unutar navedenih tijela. Na ostalim protestantskim crkvama u RH je da se, ako se ne slažu s nekom praksom i naukom, od iste javno i jasno distanciraju, kao što smo to mi učinili.

Izvor: narod.hr