-Nažalost, zbog ljudske grešne naravi često u svome bližnjemu ne vidimo brata i sestru, već protivnika nedostojnog naše ljubavi
-Nerijetko bježimo od toga da naši brakovi i obitelji budu izvori života u kojima se dijeli ljubav i poučava kultura mira i nenasilja.
-Djeca odgajana u takvim obiteljima uče se komunikaciji i kulturi dijaloga, empatiji, međusobnom prihvaćanju, uvažavanju različitosti i dostojanstva svakoga čovjeka.
Dio je ovo poruke Vijeća HBK za život i obitelj za današnji Dan života koju u ime biskupa potpisuje nadbiskup Mate Uzinić,a koju imate na župnoj web stranici.
Kada bi nekom čovjeku koji nije čuo za kršćanstvo i Isusa Krista pričali o njegovim porukama, isti bi sigurno rekao; Ma zanimljiv je taj lik Isus Krist i ta vjera koju je on ostavio u nasljeđe.Ali kada bi malo poživio među kršćanima koji baštine Isusov nauk, sigurno bi se iznenadio. Tu naravno spadamo i mi katolici. I stvarno,gledajući oko sebe, ponekad nam se čini kao da živimo u nekom drugom svijetu koji uopće nije čuo za Isusove poruke. Ratovi po svijetu , progoni, ubojstva…..Niti u našoj Hrvatskoj nije bajno, socijalna i društvena nejednakost, gramzivost i pohlepa ljudi u politici, skoro pa totalna nezainteresiranost vjernika za raspad moralnih vrijednosti na kojima počiva jedna kršćanska-katolička civilizacija. U desetak gradova jučer su muškarci molili krunicu za naš narod i Domovinu i naravno,naišli su na ruganje i omalovažavanje onih kojima smeta vjera. Je li ljepše vidjeti na trgovima hrvatske katoličke muževe na koljenima u molitvi Bogu ili maškarane čudake koji ne znaju što su i tko su i koji se kite duginim bojama,tim znakom saveza Boga i čovjeka na Zemlji, a da i ne znaju što ta duga znači? Društvo današnjice želi izokrenuti sve vrijednosti. I u puno društava i zemalja su to uspjeli. Nastoje i nastojat će to i u Hrvatskoj. I zato tim slugama Sotone smeta javna molitva Bogu. Da se razumijemo, molitva i pune crkve ne znače da smo kao društvo vjerski sazreli, ali to je znak da smo na dobrom putu. Prorok Izajija je lijepu poruku poslao vlastodršcima i ljudima svojeg vremena: „Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati“. Što nas spriječava poslušati tu poruku? Ma sam đavao nam smeta jer nas stalno nastoji smesti i okrenuti od Krista. Vi ste sol zemlje, govori nam Isus, vi ste svjetlost svijeta, kaže nam. Ali ako sol obljutavi baca se vani i po njoj ljudi gaze. Ako svijeća gori pod posudom nitko je ne vidi i tama pobjeđuje. Živimo u vremenima svjedočanstva, i pozvani smo svi, od naših crkvenih pastira pa do vjernika u najmanjem selu biti prava sol i biti svijeća koja svijetli. U crkvi, u svome selu ili gradu, na radnome mjestu, ma svugdje gdje se nalazimo. U tome neka nam bude uzor blaženi Alojzije Stepinac čiji blagdan ovaj tjedan slavimo. Želimo vam ugodno ovo hladno i burovito nedjeljno popodne,kao i tjedan koji takav najavljuju. Neka vas prate mir i dobro.
