Nalazimo se u sredini molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Ekumenizam jest nastojanje oko pomirenja, suradnje, zbližavanja i jedinstva kršćanskih crkava. Odavno je poznato to nastojanje svih kršćana, ali u suvremenom obliku taj pokret je nastao 1910.godine. I pridružila se tome pokretu zbližavanja i naša Crkva sa željom da ispuni Isusovu misao da svi budemo jedno. Sveti oci pape su donošenjem enciklika nastojali potaknuti katolike na molitvu za jedinstvo. Ali mi kao katolici nikoga ne možemo prisiliti na približavanje i suradnju ako to ne želi. Ekumenizam je prije svega plod ljubavi i iskrene vjere,a za to je potrebno dvoje. Da ne bi netko krivo shvatio,sam ekumenizam ne isključuje učiteljstvo Katoličke Crkve,ne isključuje naša vjerovanja i dogme. I to su sveti oci pape naveli u svojim porukama.
Mnogi moderni teolozi svojim izjavama kao da niječu takve poruke. Važne su im samo poruke Crkve nastale iza Koncila, šezdesetih godina,kao da Crkva postoji samo zadnjih pedesetak godina. Možda se žele umiliti ostalima radi nekih svojih interesa. Popularnosti možda? Politike? Tko zna! Takvim nastojanjima idu na ruku onima koji bi od kršćanstva i zajedništva napravili „bućkuriš“. Mi znamo da pripadamo jednoj,svetoj,Katoličkoj i Apostolskoj Crkvi koju je osnovao Isus Krist. I molit ćemo za našu braću kršćane širom svijeta da spoznaju Kristovu želju za jedinstvom i njihov povratak u krilo Crkve. Da zatome svoja ega i želje za podjelama. Da Krist bude cilj našeg zajedništva. I kao što reče papa Frane jučer:“ Neka zato molitva bude polazna točka kako bi se pomoglo Isusu ostvariti njegov san: da svi budu jedno“.
