Dragim župljanima i svima koji prate ovu našu župnu stranicu čestitamo Dan državnosti naše domovine Hrvatske. Donosimo par slika sa jutrošnjeg nastupa naše glazbe u Kominu,Rogotinu i Ploči. Taskođer možete pogledati video koji je snimio Jure Zovko na nastupu u Ploči. Video prikaze iz Komina imate prigode vidjeti na facbook stranicama Glazba Komin i Kominske kronike,kao i na župnoj facebook stranici. Želimo vam lijepu i ugodnu proslavu današnjeg praznika.
-svete mise nedjeljom u 8 i u 10 sati
-svagdanje svete mise u 8 sati osim ako nije drugačije navedeno
-prije svete mise mogućnost za ispovijed
-u ponedjeljak još svibanjska pobožnost,u 18.30,iza sveta misa
-u utorak pobožnost svetom anti u 18.30,iza sveta misa
-u četvrtak je tijelovo,zapovjedna svetkovina za sve katolike,sveta misa u 19 sati
MISE KROZ TJEDAN
Gusti crni dim širi se Kaštel Gomilicom. Vatrogasci su pohitali na teren, a vatra je, po riječima očevidaca koje potvrđuju snimke iz tog mjesta, progutala već nekoliko brodova. Na terenu su sve raspoložive vatrogasne snage, piše Dalmacija Danas.
Zasad nije poznato ima li ozlijeđenih i kolika je materijalna šteta. Vatrogasci se bore s vatrenom stihijom, a vjetar im otežava gašenje.
Nešto prije 22 sata vatrogasci su se još uvijek borili s vatrenom buktinjom, a na terenu su bile sve raspoložive snage.
Izvor: narod.hr/Dalmacija Danas
Danas se u Zagrebu održao šesti po redu Hod za život, obitelj i Hrvatsku, pod geslom „Za zaštitu svakog ljudskog života, bez diskriminacije” te prvi puta Hod za život u Imotskom.
Hod za život je manifestacija koja se odvija jednom godišnje, u njegovom sudjelovanju svake godine sudjeluje sve više gradova i građana. Hodom za život, obitelj i Hrvatsku nastoji se osvijestiti javnost i ukazati na problem pobačaja, čin kojim se negira osnovno ljudsko pravo na život svakog čovjeka, a posebice onih najranjivijih, nerođenih. Hod za život se zalaže za pravo svake osobe na život od trenutka začeća do trenutka prirodne smrti.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
U Imotskom i Zagrebu su povorke prošle predviđenim rutama uz zaštitu policije i bez većih incidenta, a u Zagrebu je bilo i nekolicina prosvjednika, zapravo aktivista koji se zalažu za besplatan i lako dostupan pobačaj, što su prenijeli gotovo svi mediji.
Portal Telegram je tako objavio više članaka, pod naslovima: “Evo nam i Imotskog, konačno dobio svoj Hod za život”, “Hod za život prolazio kroz Ilicu, sjetno pjevali. Dočekao ih kontraskup, bubnjali im” te “Hod za život eklatantan je primjer kršenja izborne šutnje. Treba je hitno ukinuti”. U zadnjem članku, zapravo kolumni novinar Ivan Violić tvrdi kako se ovom manifestacijom “Eksploatiraju majke i trudnice”.
Portal Index objavio je članke pod naslovima: “Gotov Hod za život, okupilo se više tisuća ljudi. Bili i prosvjednici”, “Crveni otpor organizirao prosvjed protiv Hoda za život, pogledajte slike” te “Par tipova pred binu došlo s transparentom protiv Crkve, maknuli ih redari”.
N1 piše “Više tisuća ljudi na “Hodu za život” u Zagrebu, organiziran i kontraskup”; RTL – “Završio ‘Hod za život’: ‘Žena je gospodarica svog tijela. Ali kada je trudna, ona nosi drugo tijelo u sebi’”, a Nova TV “Protivnici Hoda za život pozvali građane da ih podrže: “Ako ne možete na ulicama, obucite nešto crveno, stavite nešto crveno u prozor, na balkon, u auto…””
Jutarnji list je izvijestio “Kolona sudionika Hoda za život prošla centrom Zagreba, bilo je i kontraprosvjednika”,a Večernji list “Povorku Hoda za život na Zrinjevcu dočekali prosvjednici”.
Tko su bili prosvjednici-aktivisti?
U prijašnjim manifestacijama Hoda za život, znalo je doći do incidenata, pa su članovi nevladinih organizacija u nekoliko navrata blokirali povorku sve dok ih ne bi legitimirala policija. Ove godine takvog incidenta nije bilo te se okupila tek nekolicina aktivista na 3 različite lokacije.
Uglavnom je riječ o aktivistima iz feminističkog kolektiva Faktiv koji stoje iza akcije pod nazivom “Crveni otpor”.
Oni su putem društvenih mreža objavili:
“Crveni otpor i ove je godine tu s porukom da su žene glasna većina, da su zdravlje i životi žena ispred crkvenih dogmi. Grad Zagreb od početka financira ovu klerikalnu paradu. Nadamo se da je ovo posljednja godina da se zastave pobornica i pobornika prisilnog rađanja viore nad našim glavama.
Ako ne možete na ulicama, Crveni otpor podržite online. Obucite nešto crveno, stavite nešto crveno u prozor, na balkon, u auto, označite crvenim svoje ulice, parkove, trgove i uslikajte. Fotke otpora označite s #crveniotpor…”
Među nekim od fotografija u ime otpora protiv Hoda za život, Crveni otpor je objavio srpsko izdanje knjižice s citatima kineskog komunističkog diktatora Mao Ce Tunga: “Citati predsednika Mao Ce Tunga“.
Fotografija je naknadno izbrisana.
Nekoliko aktivista iz kolektiva Faktiv okupilo se u Ilici i na Zrinjevcu te razvilo transparente poput “Ideologija nije znanost”, “Mi smo praunuke vještica koje niste uspjeli spaliti”, “Protiv kretena”, “Zahtijevamo besplatan pobačaj” i “Ne dirajte mi maternicu”.
Uz to, pri kraju službenog programa Hoda za život tri su muškarca došla ispred govornice s transparentom “Za raskid vatikanskih ugovora!” te su nakon dolaska redara otišli.
Idući Hod za život, obitelj i Hrvatsku će se održati u Sisku 12. lipnja, a zatim u Splitu i Rijeci.
Izvor: narod.hr
Zagreb je 29. svibnja šestu godinu za redom miroljubivim hodom dao podršku nerođenima! Geslo ovogodišnjeg Hoda je: Za zaštitu svakog ljudskog života – bez diskriminacije!
Šestu godinu za redom održan je Hod za život, obitelj i Hrvatsku u Zagrebu. Okupljeni sudionici hodali su gradom uz pjesmu i veselje iskazujući solidarnost, poštovanje i ljubav prema nerođenom i rođenom djetetu, njegovoj majci, ocu, našim bakama i djedovima, za naše obitelji i Hrvatsku
Luka Hudinčec, koordinator Hoda za život u Zagrebu, istaknuo je se danas hodalo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. „Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Stoga je naša odgovornost, briga za za zaštitu života od začeća do prirodne smrti. Želimo potaknuti aktualnu vlast da poduzme konkretne mjere koje bi pomogle majkama, na primjer, fleksibilnije radno vrijeme za majku, da se ne moraju brinuti nakon porodiljnog dopusta da će se vratiti na slabije plaćeno radno mjesto. Podsjećamo i na važnost podrške svakoga muškarca, koju oni kao očevi mogu pružiti majci njihovog djeteta. Danas smo hodali i za sve naše liječnike, babice, medicinske sestre, koji poštuju život i koji prizivom na svoju savjest štite život majke i djeteta. Danas smo hodali za preobrazbu cijelog našeg društva! Svjedočili smo da želimo promjene, kao i mnogi gradovi koji su hodali prije nas“, rekao je Hudinčec.
Stjepan Klarić, koordinator Hoda za život u Zagrebu, rekao je da su izlaskom na ulice grada Zagreba javno posvjedočili da želimo da Hrvatska bude država u kojoj su zaštićeni životi svih ljudi, gdje je za svoj život siguran svaki čovjek. „Činjenica da živimo u demokratskom društvu čini nas suodgovornima za zakone u našoj državi koje izglasavaju naši političari. Ne želimo da se pobačajem prekida život onog djeteta koje raste pod srcem svoje majke. Ne želimo da nam nude ubijanje naših staraca i starica eutanazijom. Upravo ovo vrijeme pandemije, pokazalo nam je kako smo s posebnom brigom, ljubavi i pažnjom skrbili za naše djedove i bake. Za sve probleme s kojima se suočavamo tijekom našeg hoda kroz život – za sve ljudske probleme – postoje ljudska rješenja!
Jer, što će nam sva prava, ako nije omogućeno temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život, nerođenog djeteta, rođenog, pa sve do naših djedova i baka“, istaknuo je Klarić.
Šestu godinu za redom, u sedam hrvatskih gradova, hodat će se za život. Uz Zagreb, po prvi puta ove subote, Hod za život održao se i u gradu Imotskom, a prošle subote u Slavonskom Brodu.
Djelić atmosfere s ovogodišnjeg Hoda za život na svom je Facebooku podijelio i hrvatski glazbenik Marko Perković Thompson koji tu manifestaciju i inače podržava.
Izvor: narod.hr
Hrvatski državni dužnosnici često tvrde da bi Hrvati u Srbiji trebali uživati identična prava kao Srbi u Hrvatskoj, prije svega ciljajući na zajamčene predstavnike u parlamentu i nižim razinama vlasti. No kako prenosi Novi List, saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov istaknula je drugi problem – zastupljenost manjinskog programa na televiziji koja je, kako je istaknula “dobila neslavnu nagradu najvećeg ovisnika o tužbama kojima nastoji suzbiti kritički govor vlastitih novinara”.
“Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o HRT-u i ugovor potpisan s Vladom obvezuje HTV da proizvodi, suproizvodi i objavljuje programe namijenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj, na jezicima nacionalnih manjina, uključujući i programe za djecu na jezicima nacionalnih manjina. Ali, podaci su poražavajući. Sve nacionalne manjine su u svim programima HTV-a tijekom 2018. bile zastupljene s jedva jedan posto, godinu dana ranije 0,69 posto.
Na HTV-u su dvije emisije posvećene nacionalnim manjinama, ali u njima se ne priča s pripadnicima nacionalnih manjina, nego o nacionalnim manjinama”, rekla je Dragana Jeckov.
Kao primjer, na koji se poziva tražeći reciprocitet, navela je RT Vojvodinu.
“U Srbiji, na Radio-televiziji Vojvodina još je prije 11 godina osnovana manjinska redakcija na hrvatskom jeziku, koju pored glavnog, čine još četiri urednika, četiri novinara, tri suradnika i tri lektora. Na drugom programu RT Vojvodine, od ponedjeljka do subote, emitira se u 17.45 sati informativna emisija Dnevnik na hrvatskom jeziku. Nedjeljom je emisija Izravno, koja govori o aktualnim društvenim i političkim temama, a također i emisija o kulturi Svjetionik, istaknula je Dragana Jeckov.
Dodala je da je “želja i intencija” SDSS-a da na HTV-u, u skladu s reciprocitetom, postoji redakcija na srpskom jeziku.
Vozila, plovila, letjelice, računala, mobiteli, bijela tehnika, kreditne kartice, dječje igračke, ambalaža higijenskih i kozmetičkih proizvoda, filteri cigareta, sintetička odjeća… – teško je danas i zamisliti neki proizvod koji ne sadrži omraženu plastiku bez koje, u jednu ruku, ne možemo, dok, s druge strane, sa zgražanjem gledamo nakupine plastičnog smeća po divljim deponijima, šumama, plažama, “otoke” u morima i oceanima, od kojih najveći između Kalifornije i Havaja s oko 80.000 tona plastike zauzima površinu od čak 1,6 milijuna četvornih kilometara.
Razumljivo je stoga što su napori brojnih zemalja, stručnjaka, ali i proizvođača čiji profit danas ovisi o sve osvještenijim potrošačima, usmjereni na smanjenje količina plastičnog otpada, poglavito jednokratne plastike koja, prema istraživanjima, čini oko polovice materijala koji izravno ili neizravno dospiju u more.
Sukladno EU direktivi Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenom utjecaju određenih plastičnih proizvoda na okoliš, jednokratna plastika tako – štapići za uši, pribor za jelo, slamke, šalice, držači balona… – od 3. srpnja odlazi u povijest u svim članicama EU. Novi ciljevi Unije su viši – od 65 umjesto 50% odvojenog i recikliranog otpada do 2035. – te niži – od 10% odloženog otpada. No Hrvatska je, kako tvrde naši proizvođači plastike, “opet veći papa od pape”. Prema novom prijedlogu Zakona o gospodarenju otpadom koji je upućen u saborsku proceduru, od početka iduće godine planira se, naime, i zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje od 15 do 50 mikrona (građani ih zovu i tanke vrećice).
Izuzetak su tek vrlo lagane plastične vrećice koje se koriste isključivo iz higijenskih razloga ili kao primarna ambalaža za rasutu hranu, kada to pomaže sprečavanju njezina bacanja, kazao je resorni ministar Tomislav Ćorić. No, zna li se da je plastika, poglavito ta lagana, u pandemiji COVID-19 dodatno dobila na vrijednosti – i za njom je, prema nekima, i rasla potražnja, teško je pomiriti gospodarsku, socijalnu, ekonomsku i ekološku notu tog problema koji je u nas usko vezan i za 30-ak tvrtki s oko 800 radnika, mahom u ruralnim krajevima. Tim više što politike EU ne obvezuju RH na zabranu lakih plastičnih vrećica, već samo potiču na smanjenje njihova korištenja. Rajko Kuštrić iz bjelovarske tvrtke Rak kaže kako od 1992., otkako su osnovani, uspješno odolijevaju svim krizama.
– Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica mogla bi biti kraj te uspješne priče jer je naša osnovna djelatnost proizvodnja polietilenskih vrećica – objašnjava Kuštrić ističući kako se 17 ugroženih radnih mjesta nekima može činiti malo, no riječ je o cijelim obiteljima koje će potencijalno ostati bez prihoda zbog neutemeljene zabrane.
– Nejasno nam je zašto barem ne možemo dobiti odgodu primjene zakona, kako bismo prilagodili proizvodnju novoj regulativi. Sada, u jeku gospodarske krize zbog pandemije koronavirusa, teško je uložiti u nove strojeve i edukaciju za drukčiju proizvodnju, a s obzirom na te sporne odluke, kako možemo biti sigurni da nam nakon ulaganja neće zabraniti i stavljanje nekog drugog proizvoda na tržište? Koja je zamjena za te vrećice? Papirnate? Rušiti šume za proizvodnju vrećica? – pita on.
I Danijel Drčić, vlasnik i direktor Optiplasta iz Odre pokraj Siska, uvjeren je kako su polietilenske vrećice bolji izbor od alternativa poput papirnatih vrećica ili platnenih torbi.
– Jeftine su, lagane, čvrste, praktične i mogu se reciklirati, a mogu se koristiti i više puta, bez obzira na narativ kojim se promiče ideja da su isključivo jednokratne. Uz to, resursi koji se troše za proizvodnju jedne takve vrećice minimalni su – toliki da ju je isplativo iskoristiti jednom za nošenje, a drugi put kao vrećicu za smeće, dok biste sve ostale vrećice trebali koristiti i stotinama puta, da bi se opravdala njihova proizvodnja – tvrdi Drčić.
I on i krovna udruženja poduzetnika, HUP, HGK, HOK upozoravaju kako bi fokus zakonodavca trebao biti na recikliranju, kružnom gospodarstvu i edukaciji, kako plastična vrećica ne bi bila odbačena u prirodi, a ne na zabranama. No iz Zelene akcije poručuju kako je mit da je jednokratna plastika dio kružne ekonomije.
– Lagana plastična vrećica u prosjeku se koristi 12 minuta, nakon čega završava kao vrećica za miješani otpad, a ne u reciklaži. Radnici su u njihovoj proizvodnji izloženi i bisfenolima i ftalatima pa pozivamo industriju na promjenu tehnologija kojima će učiniti dobro i za okoliš i za radnike. Svaka vrećica koja se više puta koristi bolja je od lake plastične vrećice, pa tako i platnena za koju se tvrdi da troši puno više vode i drugih resursa. Platnenih ima i od recikliranog pamuka, od starih majica, plahta…, a na kraju svog dugog vijeka ne završavaju na odlagalištu i ne razgrađuju se više od 300 godina u okolišu poput plastike – kazala je Ana Marija Mileusnić iz Zelene akcije.
– Predlažemo da zakonodavac od proizvođača zatraži minimalni udio recikliranog materijala – za plastične vrećice debljine od 15 do 30 mikrometara u konačnom proizvodu od 50% i za plastične vrećice debljine od 31 do 50 mikrometara u konačnom proizvodu od 80%. Time bi se dio plastičnog otpada vratio u proizvodni proces u obliku sirovine – izjavljuje direktor HUP-a Damir Zorić.
Ako se ipak ustraje na zabrani, predlaže se barem odgoda primjene oduke za vrećice do kraja 2024. godine, uz korištenje sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Uporaba lakih vrećica smanjila se već osjetno nakon uvođenja njihove naplate, tvrdi Zorić. Neki veliki kupci smanjili su narudžbe prema proizvođačima i do 60%.
– Jednako tako, ne može se očekivati da će tvrtka pogođena potresom sada imati sredstva za ulaganje u modernizaciju proizvodnje i prelazak na nove tehnologije, niti da će obiteljski obrti moći plasirati svoje proizvode na inozemno tržište – ističe on. No i oni koji su ulagali, usvoji li se novi zakon, ostat će “kratkih rukava”. Tvrtka Stari grad iz Vukovara svoju proizvodnju temelji baš na recikliranju plastičnih vrećica i u zadnjih je deset godina proizvela 95 posto vlastitih regenerata, od kojih nastaju sve vrste vrećica i folija, objašnjava zamjenik direktora te tvrtke Miroslav Francuzević.
– Sustav označavanja laganih plastičnih vrećica s udjelom recikliranog sadržaja bio bi pozitivan u ekološkom aspektu i zaštitio bi našu proizvodnju. Ovako je naše ulaganje od 2,5 milijuna kuna, usred gospodarske krize uzrokovane pandemijom, bezrazložno dobilo još jedan udarac. Naša je tvrtka primjer racionalnog upravljanja resursima, od korištenog proizvodimo novo, imamo sustav u kakav se može ugledati i nadležno ministarstvo ako im je potreban uzor za uspostavu kružnog gospodarstva. Razočarani smo i nadamo se da još uvijek postoji prilika za poboljšanje predmetnog zakona u pogledu laganih vrećica – rekao je Francuzević.
Podršku plastičarima daje i profesorica s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Maja Runjić Havstad, uvjerena da je Hrvatsku zahvatila plastofobija. Plastična je vrećica lagana, higijenska i troši malo resursa. Može se reciklirati, čak i spaliti jer gori bez problema.
– Po svim saznanjima nema boljeg rješenja za nošenje stvari – kazala je ovih dana Runjić Havstad, ističući kako problem ne predstavljaju materijali, plastični, metalni ili stakleni, već ljudi i njihova nebriga i neodgovorno ponašanje. Papirnate vrećice su teže, troše više resursa, skuplje su i neprikladnije za prenošenje određenih sadržaja, a mi, ustvrdila je, zaboravljamo sve te nedostatke samo zato što se papir promovira i doživljava kao “ekološki”. Iako to nije. Njegova jedina prednost nad plastikom je – biorazgradivost.
No pita li se tvorce zakona iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, jezičac vage koji će “presuditi” plastici sad je na Saboru, gdje je novi Zakon o gospodarenju otpadom upućen na prvo čitanje. Ističu kako sukladno direktivi EU i propisanim obvezama, mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica mogu uključivati i nacionalne ciljeve smanjenja, održavanja ili uvođenja ekonomskih instrumenata, kao i ograničenja njihova stavljanja na tržište. No prijedlog HGK, HUP-a i HOK-a, da se umjesto zabrane stavljanja na tržište propiše obvezan udio recikliranog sadržaja u plastičnim vrećicama, nije provediv.
– Predložena mjera nije propisana kao mogućnost za ispunjavanje ciljeva spomenute direktive koja jasno i nedvosmisleno govori da treba smanjiti potrošnju laganih plastičnih vrećica, a ne povećati udio recikliranog sadržaja u njima – odgovaraju.
Ističu kako je na temelju navedene direktive, RH 2017. uvela obveznu naplatu laganih plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stijenke ≥ 15
No iz statistike koju su nam poslali vidljivo je da je potrošnja najtanjih vrećica (vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje) ispod 15 mikrona, koje se ni sada neće zabraniti, u 2019. gotovo udvostručena, s 865 na 1420 tona, a isto tako i vrećica od 50 i više mikrona, s 415 na 591 tonu.
– Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da se plastične vrećice za nošenje s debljinom stijenke manjom od 50 mikrona (lagane plastične vrećice za nošenje), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu, što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te je zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti visoku razinu – kazali su iz Ministarstva te dodali kako se zabranom želi potaknuti korištenje debljih plastičnih vrećica od 50 i više mikrona.
– One zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju u okolišu. Osim toga, želi se potaknuti i korištenje vrećica od alternativnih materijala. Sve to bi trebalo potaknuti proizvođače laganih plastičnih vrećica za nošenje da proizvodnju što prije prilagode novim trendovima i obvezama, za što im stoje na raspolaganju sredstva EU – napominju iz Ministarstva, objašnjavajući kako se u kružnom gospodarstvu, kakvo nam je cilj, potiče ponovna uporaba i smanjenje nastanka otpada.
U tom su smislu sve vrećice koje se koriste više puta, uključujući i platnene, prihvatljive. A dok iskri oko plastičnih vrećica – s društvenom odgovornosti koju nameću novi trendovi te sve educiranijim i ekološki osvještenijim potrošačima – brojne kompanije, među kojima i one najveće koje generiraju najviše plastike u svojim proizvodima, kreću u njezino racionalnije korištenje, recikliranje, zamjenu nekim drugim materijalima… Na to ih naravno “potiču” i razne europske i svjetske direktive, sporazumi, protokoli, savezi… u smjeru kružne ekonomije, smanjenja lošeg utjecaja na okoliš, a kad se mora – zašto onda ne biti među prvima, što je dobar marketinški potez, ali i sugestija potrošačima kako su im oni na prvom mjestu.
Gledaju li se trgovački lanci u Hrvatskoj, Kaufland je po tom pitanju otišao dalje od ostalih. Prvi je u nas, još od početka lanjske godine, ukinuo lagane plastične vrećice sa svojih blagajni, ostavivši im kao alternativu papirnate i platnene, a u isto vrijeme iz prodaje je povučeno i jednokratno plastično posuđe te zamijenjeno rješenjima od papira, drva, šećerne trske… Uslijedile su i Keeleco plišane igračke koje su izrađene ručno i od 100% recikliranog poliestera dobivenog recikliranjem plastičnih boca. Procter&Gamble lansirao je inovaciju koja mijenja potrošačke navike diljem svijeta.
Kroz drogerijski lanac dm i na hrvatskim se policama našla punjiva aluminijska boca šampona za kosu brendova P&G-a – Pantene, Herbal Essences, Aussie i Head&Shoulders – koja će pomoći da se upotreba nove plastike (tzv. virgin plastic) putem tih brendova za kosu smanji za 50%. Uz to, napominju, njihovi praktični refili smanjuju upotrebu plastike u europskim kućanstvima za 60% u odnosu na uobičajenu ambalažu tih proizvoda.
– Korištenjem ekološke aluminijske boce proizvodnja plastičnih boca bit će smanjena za čak 300 milijuna komada godišnje – izjavila je marketinška menadžerica Procter&Gamblea u Hrvatskoj Roberta Čirjak, ističući kako u P&G-u rade na brojnim inovacijama kojima će se znatno smanjiti utjecaj na okoliš do 2030. godine.
Coca-Cola je nedavno najavila početak testiranja prototipa prve generacije papirnate boce u stvarnim uvjetima među potrošačima. U drugom tromjesečju ove godine, na mađarskom će tržištu ciljano plasirati probno izdanje biljnog napitka AdeZ u papirnatoj ambalaži, što je, kako se tvrdi, velik korak u ostvarenju sveobuhvatnog višegodišnjeg plana te multinacionalke pod geslom Svijet bez otpada. Češko-slovačka grupacija Kofola koja je, među ostalim, i vlasnik Studene, lani je na tržište pustila mineralnu vodu Radenska Naturelle od pola litre u ambalaži od 100% reciklirane plastike, a svoj ugljični otisak trude se, kako ističu, izravno smanjiti sadnjom drveća i drugim zelenim mjerama. Vodeći se nedavno pokrenutom Poveljom o održivom razvoju, tvrtka Dr. Oetker odlučila je smanjiti udjel plastike u pakiranjima svih vrsta svojih pudinga za 40%, a ni domaće tvrtke ne stoje po strani. Jamnica plus uvela je ambalažu s novim vizualnim identitetom i novom PET bocom smanjene gramature u prosjeku za oko 11%.
– Strateški plan održivog poslovanja i smanjenja količine plastike primarni su ciljevi kompanije koja će ove godine smanjiti količinu plastike za 390 tona, dok je za 2022. planirano smanjenje od čak 850 tona – izjavio je Dario Šalić, predsjednik uprave Jamnice plus.
I Belje je s novim brendom mliječnih proizvoda Kravica Kraljica napravilo ekološki iskorak. Trajno mlijeko Kravica Kraljica jedino je trenutačno u Hrvatskoj koje se pakira u ambalaži od 82% materijala na biljnoj bazi (karton i plastika na bazi šećerne trske), čime je ugljični otisak tog pakiranja smanjen za 18%. Od 1950-ih godina, kad je počela masovna proizvodnja plastike, u svijetu je proizvedeno više od 6 milijardi tona, od čega je samo 9% reciklirano, a više od 60% završilo kao otpad u okolišu. Najviše su pogođena svjetska mora i oceani u kojima će do 2050., prema procjenama znanstvenika, biti više plastike nego ribe.
Fizičko postojanje plastike ne prestaje prestankom njezine uporabe, već se neodgovornim postupanjem s tim otpadom on raspada u sve manje komadiće dok oku ne postane nevidljiv pa je mikroplastika, sudeći po dosadašnjim istraživanjima, postala sastavni dio okoliša. Ima je u dubokomorskim područjima oceana, u podzemnim vodama i jezerima, u rijekama i morima, čak i snijegu na planinama. Više uopće nije upitno konzumiramo li i mi mikroplastiku, već koliko je konzumiramo, tvrde stručnjaci. Jedno od istraživanja iz 2018. pokazalo je da se mikroplastika nalazi u 90% uzoraka kuhinjske soli diljem svijeta (istraživanje nije obuhvatilo Hrvatsku), a istraživanje naših stručnjaka u Jadranu potvrdilo ju je i u želucima komercijalno bitnih vrsta riba koje konzumiramo – trlja, arbuna i srdela.
Najnovija istraživanja pak potvrđuju i da njezini još sitniji dijelovi – nanočestice – mogu ulaziti i u strukturu stanica živih bića. Najlakše bi možda bilo reći kako treba potpuno ukinuti plastiku. No maknete li svu plastiku i zamijenite li je tradicionalnim materijalima, zapanjit ćete se koliko ima stvari bez kojih biste morali naučiti živjeti. Da se ne govori o količini drveća koju bi se moralo posjeći da se zamijeni samo dio plastike, kazala je ovih dana prof. Runjić Havstad za ZG magazin. Za većinu plastičnih proizvoda troši se manje energije u proizvodnji od nekih zamjenskih materijala, predstavlja mali dio prosječnog europskog ugljikova traga (1,3% po glavi stanovnika), a štedi i velike količine energije tijekom uporabe, što se posebice odnosi na automobilske dijelove, izolacije u građevinarstvu i elektroničkom sektoru te ambalažu.
No zeleni upozoravaju da plastika nastaje kao nusprodukt pri preradi fosilnih goriva i ne može se iskoristiti kao energent, a pri njezinu spaljivanju u spalionicama ispuštaju se štetni plinovi dioksin i furan koji su kancerogeni. Zagađenje plastikom pošast je i za oceane, ribe, morske sisavce i ptice. Njezino recikliranje pak zahtijeva postrojenja koja troše velike količine energije, a recikliranim materijalima često se dogodi i tzv. downcycling, smanjenje kvalitete u procesu recikliranja. Pritom, ističu, valja naglasiti da se samo 9% plastike uspješno reciklira jer je u proizvodnji prisutna uglavnom jednokratna plastika. Kako će se Europljani snaći nakon 3. srpnja, kad u svim članicama EU stupa zabrana njezina korištenja, brzo će se vidjeti, kao i učinci zabrane laganih plastičnih vrećica, složi li se s takvim prijedlogom Vlade Hrvatski sabor. U međuvremenu, kampanjom #WeChooseReuse Zelene akcije, koja je dio globalnog pokreta Break Free From Plastic, zagovaraju se reciklaža i smanjenje korištenja plastike uopće, njezina ponovna uporaba, dopunjavanje spremnika za hranu, šampona, sredstava za čišćenje i drugih potrepština u trgovinama…
Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju“.
Postoji tanka granica između moralne razboritosti i moralnog kukavičluka, a još je tanja granica između povjerenja i nepovjerenja u Boga. Priznajem da razlikovanje ovih stvari može biti teško. Ali moleći se prije koji dan sjetio sam se Ezre, otkrivši nešto o čemu svi mi moramo razmišljati češće nego što činimo.
Kao što će se mnogi čitatelji sjetiti, svećeniku Ezri je perzijski kralj Kir dopustio da predvodi židovsku zajednicu iz progonstva natrag u Jeruzalem, kako bi obnovio Gospodinov hram. Pripremio se i na kraju okupio sve one koji će ga pratiti od obala rijeke Ahave. Tada je Ezra, unatoč tome što se moglo očekivati da će to biti opasno putovanje, odlučio ne koristiti zaštitu koju mu je Kir dopustio. Evo kako to Ezra objašnjava:
„Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: „Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju“. I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša“ (Ezr 8, 21-23).
Čini mi se da se Crkva nije sramila osloniti na svjetovnu moć i autoritet u svome odgovoru na COVID. Drugi način da se izrazimo jest da se Crkvi nije bilo neugodno osloniti na državu, a ne na Boga, jer bi to bilo priznanje naše vlastite nepriličnosti.
Pretpostavljam kako će mnogi koji sada razmišljaju o Ezrinoj motivaciji da krene prema Jeruzalemu, ne poduzimajući sve svjetovne mjere opreza, prepoznati nešto što je (ili bi) trebalo biti značajnije prisutno u svim katoličkim odlukama donesenim oko COVID-a. To se jasnije trebalo vidjeti kod pape i biskupa koji su tako brzo onemogućili pristup sakramentima; trebalo je biti prisutno kod katolika u crkvenim klupama koji su se tako brzo odlučili držati podalje od sakramenata dok ih država ne proglasi apsolutno sigurnima; i daleko značajnije prisutno kod svih onih koji su sretni ostali daleko, često se slažući sa svjetovnim vlastima da je religija samo neobvezna stvar izbora i sentimenta.
Da, svi smo bili zatečeni i iznenađeni. Prepoznali smo da smo dva puta prevareni na isti način i shvatili da smo ga drugi put mogli prepoznati. Ezra, međutim, nije bio prevaren ni prvi put. Znao je da je povjerenje u Boga više od pobožne misli, jer je prepoznao Boga kao sam temelj vjerničkog načina života. Moramo to prepoznati.
Kada napokon odrastemo, trebali bismo željeti biti poput Ezre.
Papa Franjo imenovao je nadbiskupa Arthura Rochea novim prefektom kongregacije, a nadbiskup Vittorio Viola i imenovani biskup Aurelio García Marcías izabrani su za tajnika i podtajnika, javlja Vatican News.
Sveti Otac u utorak je imenovao novo vodstvo Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata. Novi prefekt je dosadašnji tajnik kongregacije, nadbiskup Arthur Roche.
Biskup Vittorio Francesco Viola, OFM, izabrani tajnik, je do sada bio biskup u Tortoni. Papa mu je dodijelio naslov nadbiskupa, odnosno biskupa emeritusa Tortone.
Mons. Aurelio García Marcías je u Kongregaciji za bogoštovlje i stegu sakramenata bio do sada upravitelj ureda, a Papa ga je imenovao podtajnikom te dodijelio biskupiju u Rotdonu.
