U naravi čovjeka jest da sebi sve olakša. I da kroz život prođe sa što manje muke. I tu ništa nije sporno. I čini se u današnje vrijeme kao da je čovjek ovladao svijetom. Ta putuje po beskrajima svemira. U svojoj oholosti se čak upliće u stvaranje ljudskog života. Isto tako pokušava biti i gospodar smrti donoseći razne zakone kojima to pokušava opravdati. Pobačaj,eutanazija……Knjiga mudrosti veli: Bog nije stvorio smrt,niti se raduje propasti živih.Već je sve stvorio da opstane….. A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. A mnogi kao da se trude pripadati đavlu.
Na današnji je dan rođen padre Petar Perica. Čuli ste za njega. Tvorac je pjesama „Do nebesa nek se ori“ i „Rajska djevo kraljice Hrvata“. Mučki je ubijen na otoku Daksi u listpadu 1944 godine od strane „osloboditelja“ partizana. Zbog čega je ubijen jedan obični redovnik? Jesu li ti koji su pogubili padru Pericu svojim postupkom postali sljedbenici Zla? Jer zlo su činili. Ovih dana svjedočili smo kako je naš zastupnik g.Matić zasalužan za usvajanje jedne, mogli bismo reći rezolucije zla koja promovira ubojstvo djece i ograničavanje prigovora savjesti. Kao da iz cijenjenog zastupnika progovara samo zlo. Stavlja li on sebe ovim činom u sljedbenike Zla? To samo dobri Bog zna koji će na kraju i odlučiti tko gdje pripada. Što je činiti nama vjernicima u ovakvim trenucima? Što je činiti Crkvi? Za početak ne bi bilo zgorega djelovati prema zakonima Crkve. Dakle isključiti ili ekskomunicirati sve one koji javno udaraju na nauk Božji. A mi vjernici bi se trebali probuditi, odbaciti malodušnost vičući da ništa ne možemo promijeniti.
Vidjeli ste Jairovu vjeru u Isusa. Vjeruje Jair da Isus može ozdraviti njegovu kćer koja je na umoru. Naša predaja i malodušnost pokazuje manjak te vjere. Večer donese suze,a jutro klicanje,veli stih iz psalma. Kada bi svi vjernici bili ujedinjeni oko cilja da u našem društvu zavlada pravda i jednakost, da mjerilo budu deset Božjih zapovjedi,onda bi sigurno dočekali to jutro uz klicanje. Ali na žalost nije tako. Vjera se iskazuje kao običaj. Božić, Uskrs, obiteljska slava, sakramenti su nam postali derneci sa harmonikom……Vjerski blagdani se u Hrvatskoj mjere prometom u trgovinama i redovima na blagajnama, a ne redovima pred ispovjedaonicama i svetom pričesti. Dok god bude tako naše društvo će živjeti u suzama večeri. Jutro klicanja će nam biti daleko.Zato dragi prijatelji unesimo promjene u naš život. Mijenjajmo se,budimo katolici iz uvjerenja,a ne običaja. Radi nas i radi naše djece. Još nam nije kasno. Mir vam i dobro!