Svaki početak koliko god bio dobar ili loš ima svoj kraj. Razmišljali smo malo više o tome ovih dana kada smo posjećivali groblja gdje počivaju naši bližnji. Poruke iz današnjih čitanja su zato znakovite. Prvo čitanje nam govori o velikoj milosti Božjoj i Njegovoj neizmjernoj ljubavi prema svemu što je stvorio.U drugom čitanju sveti Pavao nastoji pružiti podršku kršćanima da žive Kristove poruke. A Evanđelje šalje poruku da je Isusu svaki čovjek na Zemlji bitan. Nastoji svakome dati priliku da se spasi. Kako čovjek današnjice koristi te prilike, dopušta li on da se Božji naum ostvari ili se svim silama trsi da to izbjegne. Znate, nije se samo dovoljno uzdati u Božju moć. I čovjek treba nešto poduzeti,trgnuti se, odbaciti ravnodušnost i vedrije živjeti svoju vjeru. Kršćanstvo je vjera puna nade, vjera je to koja odiše optimizmom. Kad kršćanin vidi da je Isus dao život za njega i sve ostale, da se svakome pruža ista prilika,mora biti ponosan jer je pripadnik jedine istinske i prave vjere. Kada se osvrne oko sebe što vidi? Mnoštvo lažnih proroka, sekti, religija koje nastoje nasiljem i zastrašivanjem postići svoj cilj. I mnogi pokleknu. Zaborave svoju vjeru. Zaborave da izvan Crkve nema spasenja. Ovu tvrdnju mnogi iz drugih religija pobijaju. Ne žele priznati i shvatiti da nisu u pravu Ova tvrdnja ne znači da oni koji nisu upoznali Radosnu vijest i Isusa Krista neće biti spašeni. Nipošto. Božje milosrđe je nedokočivo nama vjernicima i Bog sigurno za takve ima plan. Ali ljudi koji svjesno i bez obzira na to što posjeduju znanje i dalje ostaju u raznim sektama i religijama,sigurno neće baštiniti život vječni. Ta svojim su ga ponašanjem i lažnim vjerovanjem odbili. Zato nas sveti Pavao danas hrabri da ustrajemo. Zato vidimo da u Evanđelju Isus dolazi cariniku Zakeju koji je grešnik. Svatko tko ima priliku a ne iskoristi je,odgovarati će za svoj postupak. Isusu treba istinski otvoriti svoje srce,a ne samo izvana glumiti svoje kršćanstvo. Važno je napraviti taj prvi korak prema istinskom obraćenju kao Zakej. Ali mnoštvo stvari danas čovjeka u tome spriječava, materijalizam, brzi ritam života, društvo i okolina oko njega……Ali kada čovjek uspije napraviti taj korak prema obraćenju,njegov život postaje potpuniji. Zakej se mijenja. Odmah traži oprost od onih kojima je naudio. Vraća ono što je ukrao. Nastupila je istinska promjena u njegovu životu jer je pustio Isusa u svoj dom. Tako i kršćanin, kada pusti Isusa u svoje srce, posveti Mu svoj dom,svoju obitelj, odmah će vidjeti promjene. Biti će smireniji,sve će pomalo s vremenom sjesti na svoje mjesto. Jer znate onu: Ako je Bog na prvom mjestu,onda je sve na svome mjestu. Nastojmo zato postići taj cilj. Da u našem životu zavlada ljubav, radost, mir, dobrota, vjernost,da budemo slika kršćanina kakvog Bog želi. Mir vam i dobro!
