»Je li Gospodin među nama ili nije?“ To pitanje postavljahu Židovi na svojem putu kroz pustinju u obećanu zemlju. I toliko im je bilo ponekad teško da su zazivali svoj prijašnji život u egipatskom ropstvu. Bilo je hrane, pića, kruha koliko hoćeš. A sloboda? Ma nije toliko bitna kada je želudac pun! Naš vjernički život bismo mogli usporediti sa židovskim hodom kroz pustinju. Nije lako hoditi kroz pustinju današnjeg svijeta, a istodobno sačuvati i živjeti po svojim vjerskim,katoličkim uvjerenjima. Svakodnevno to vidimo, i što je najveselije, biti će sve gore i gore. Isus je to znao i zato je na početku pripremao svoje učenike za taj put, a preko njih pripremio je i nas. Jesmo li mi prihvatili Isusove smjernice to je već drugi par opanaka. Isus nam želi biti prijatelj, biti uz nas u svakom trenutku znajući da će nam trebati njegova potpora. Isus nam stalno nudi svoje prijateljstvo iako se ponekad to čini kao uzaludan posao. Odbijamo ga puno puta. Sveti Pavao nam dočarava u dvije rečenice kolika je to ljubav Isusova prema čovjeku; ” Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“
Zar ima veće ljubavi od davanja života za svojeg bližnjega?
Danas smo slušali priču o susretu Samarijanke i Isusa na bunaru. Isus joj nudi svoje prijateljstvo, on Sin čovječji pita u nje piti. Samarijanka ga na početku pokušava odbiti. Ali Isus je razgovorom pridobija. Postaje ona svjesna što su to najvažnije stvari u njenom životu. Na isti način Isus nas želi pridobiti. Na jednostavan način, ne dolazi kao neki gazda,vlastodržac,gospodar, dolazi kao jedan od nas, nudi nam svoje prijateljstvo, ljubav, nudi nam prigodu da zadobijemo život vječni. Na žalost ga puno puta odbijamo, nastavljamo hoditi starim putem ne žaleći uvesti promjene u naš život. Dajemo našem Bogu mrvice, koji put godišnje otići na svetu misu, svako par godina se ispovjediti ili pričestiti,uglavnom kada djeci dajemo svete sakramente i to je to. A Isus nas želi stalno uz sebe. Želi da podijelimo sa njim svoje boli, da mu povjerimo svoj život, da hodimo skupa sa njim kroz pustinju ovog svijeta do oaze života vječnoga i vode u bunaru koji presušiti neće. Zato dragi prijatelji, odazovite se Isusovu pozivu, prihvatite njegovo prijateljsvo kao Samarijanka. Nemojte dopustiti da vas razne priče ili životne okolnosti odvoje od vašeg najboljeg i najvjernijeg prijatelja- Isusa Krista.
Danas su pobožnost križnog puta predvodili prosvjetni djelatnici naše osnovne škole u Kominu. Želimo vam ugodno popodne i uspješan početak novog radnog tjedna.
Neka vas sve prate mir i dobro.
