Tri djeteta pred kojim je bio cijeli život, tri ljubavi… Jučer su bila tu, igrala se, smijala se, pjevala…

A danas ih nema…

Zašto? Ne znam…

No siguran sam da su sada na puno ljepšem mjestu nego što je ovo naše pod suncem, ovo gdje ti i ja vodimo svakodnevne borbe, s drugima i sa sobom, ponekad dobivamo, a ponekad gubimo.

A tata? Svakakvih se pogrdnim riječima danas nabacujemo po njemu. Ma nemamo na to pravo ljudi…

Koliko god sam razmišljao danas o tome, u srce mi dolazi da zdrav čovjek to ne može napraviti, ni duhovno ni duševno. Zato vjerujem da do kraja nije znao tj. nije bio svjestan što čini. Sad ga čeka teška borba za život, za oprost, za razumijevanje, za Nebo. Svakako će odgovarati za svoje postupke i pred zakonom i pred Bogom, no ne osuđujmo ga, nemamo na to pravo.

A majka, Bože daj joj snage.

Mislimo na svoje bližnje, volimo ih…