‘Povijest je učiteljica života, a onaj tko povijest ne poznaje osuđen je da je ponavlja’ . Poznata je ovo misao koju ste sigurno čuli stotine puta. Činilo se prigodno započeti sa njom ovo kratko današnje razmišljanje. Onaj tko ima strpljenja i živaca pratiti naš tisak, internet stranice ili vijesti na televiziji,svjedočio je zadnjih dana strašnim verbalnim svjetonazorskim okršajima. Rasprave se vode oko prava djeteta na život i prava majke da djetetu uskrati taj život i oko možda najvećeg zločina koje su počinile komunističke vlasti nad našim narodom. Vrhunac sukoba kao da je bio sinoć između navijača i policije na autocesti. Uzrok tome su možda i agresivne poruke pojedinaca iz vrha vlasti koje samo potiču podjele u našem društvu.A Isusova poruka danas je : Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Gdje je nestao taj mir u našem narodu? Kao da nas neki žele podijeliti. I u pravu su oni što vele da je u Hrvatskoj na djelu revizija povijesti. Vidimo to u Kumrovcu gdje se uz dopuštenje vlasti slavi rođendan jednog od najvećih zločinaca i ubojica dvadesetog stoljeća. Pod njegovom vlašću je smaknuto više od 600 svećenika u Hrvatskoj, dvjesto i nešto u Sloveniji i stotine u ostatku bivše države. Samo nas čudi kako se može dogoditi u narodu koji se velikom većinom izjašnjava kao kršćanski,da se zaboravljaju kršćanske vrijednosti i da se uopće o njima raspravlja. Upadali su u razne rasprave i prvi kršćani. Vidjeli smo to u današnjem prvom čitanju. Ali apostoli postupaju po učiteljstvu koje im je ostavio Isus Krist i rasprava biva rješena. Što to priječi današnjeg kršćanina da postupi isto? Da se ravna po nauku svoje Crkve i Isusa Krista. Da ne osuđuje, da bude blag i milosrdan prema grešniku,ali da najstrože osudi grijeh. Umjesto toga,izgleda da kršćanin današnjice okreće glavu od grijeha, tek rijetki ulaze u rasprave. Rezultat je da htjeli ne htjeli postajemo manjina. Gazimo po svim žrtvama koje su podnijeli naši preci zbog očuvanja ove svete vjere i Katoličke Crkve. Postajemo sudionici svojim nečinjenjem ovog novog progona Crkve i vjernika. Ima li nam pomoći? Ma ima! Bog nam je najveća pomoć. Dao nam je Duha Svetoga da razlučimo dobro od zla. Da ulazimo i u rasprave i u sukobe zbog obrane vjere i svojih uvjerenja. Duh Sveti dozivat će vam u pamet sve što vam ja rekoh, govori Isus u današnjem Evanđelju. »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla“, poručuje nam Isus. Zato se dragi prijatelji trgnimo dok nam je vrijeme. Još nam nije kasno. Još uvijek nas ima toliko da možemo odlučiti u kakvom ćemo društvu živjeti, o kakvim će vrijednostima učiti naša djeca u školama. Kršćani Europe su već izgubili tu mogućnost. Postali su teška manjina koju se za svakojake potrebe pokazuje u javnosti kao nešto rijetko, što je pred izumiranjem. Crkve postaju muzeji, koncertne dvorane, restorani,a ima i gorih namjena kojima su izložene. Hoće li i ova naša lijepa crkva doživjeti sudbinu raznih crkava Europe? Hoće li to vrijeme doći do nas ne ovisi o nikome nego o nama. O meni i tebi dobri vjerniče. Mir vam i dobro!
