Pravedan je Gospodin, spor na srdžbu i vrlo milostiv. Mi smo ljudi jako zanimljivi i često znamo stvari tumačiti onako kako nama odgovaraju. Evo ova prva rečenica na primjer. Velika većina će pozornost dati njenom drugom dijelu koji govori o blagosti i milosrđu. A pravdu čestu zanemarimo. I onda se tješimo; ma ja ću polako i po svome, a Bog će svakako praštati kad se pokajem. Ma jeli to baš tako? Tko je to od nas sa Bogom na “ti” da zna koliko je njegovo strpljenje prema našim glupostima? Ali glavno da mi to sve posložimo i prilagodimo prema sebi. A onih desetak rečenica glavnih? O Božjim zapovjedima se radi, naravno. One su temelj svega. I po tome Bog sudi! Jer to su njegove zapovijedi koje je Isus svima nama pokušao prenijeti kroz svoje propovjedi i prispodobe. Dakle, današnja čitanja poručuju da se Božja svemoć očituje u milosrđu i strpljivosti, a ne u brzom kažnjavanju, i da Bog daje čovjeku vrijeme za obraćenje i ne donosi ishitrene sudove. U prispodobi o kukolju Isus uči da dobro i zlo neko vrijeme rastu zajedno te da je konačni sud Božji, a ne ljudski. Zato smo pozvani ne osuđivati druge, nego biti strpljivi i vjerovati Božjoj pravednosti. Pravednosti!
Prispodobe o gorušičinu zrnu i kvascu pokazuju da Božje kraljevstvo raste tiho i iz malih početaka. Svako djelo ljubavi, oprosta i dobrote može donijeti velike plodove. Eto, znamo šta nam je činiti. Budimo strpljivi, milosrdni i ustrajni u činjenju dobra, vjerujući da Bog vodi sve prema svojoj pravednosti i ljubavi. I poštijmo BOŽJE ZAPOVJEDI prije svega. A ako Bogu dopustimo da ON vodi naš život, cilj će biti dostignut, a ako bude drugačije, odosmo mi……..
Zato Isus veli: Tko ima uši neka čuje.
Ugodnu vam i blagoslovljenu ovu nedjelju i pocetak novog radnog tjedna. Mir vam i dobro.