Protekli dani su su zaokupili pozornost većine našeg naroda. Prošlu nedjelju su bili izbori. Konačan zbir glasovanja je poznat, neki suz sa njim zadovoljni,a neki ne. Na žalost velike većine,opet će se izigrati volja birača uvodeći u vlast one koji nemaju povjerenje našeg naroda.Kojima kršćanstvo I kršćanske vrijednosti ništa ne znače,kojima ova zemlja ne znači puno,ali kad već u njoj žive onda je žele iskoristiti do kraja. Druga stvar je da je moderni turski “sultan” koji hoće pokoriti Europu i baciti kršćanstvo na koljena odlučio staviti kršćanima svijeta sloi na ranu pretvarajući nekad najveću crkvu na svijetu,sagrađenu 415 godine, posvećenu Božjoj mudrosti u džamiju.
Radi se o crkvi Aja Sofija u Carigradu uz koju je grob cara Konstantina koji kršćanima darova slobodu i koji zahvaljujući uzdanju u Boga pobjedi neprijatelje. Mlak je i jadan odgovor “kršćanskih” vladara na ovu otimačinu. Treća stvar koja je obilježila protekle dane jest možda i najozbioljnija. Ponovno se razbuktala epidemija corone,jučer najviše do sada oboljelih,preko 140 osoba. I zdravstvene vlasti i politika su razapetri između odluka o ograničavanju pojedinih stvari u našim životima i novca koji bi se izgubio tim ograničavanjem. I svjesni toga moramo biti svi I čuvati se koliko god možemo. Jer čuvajući sebe,čuvamo I svoje bližnje.. Na sve ovo gore navedeno mogli bismo reći: Kako budemo sijali,ili kako smo posijeali,tako ćemo I žeti. A najzanimljivije je to da današnja čitanja govore o sijaču i njegovim plodovima.
Radi se dragi prijatelji o riječi Božjoj. Svima nam je Bog dao da imamo dva uha koja čovjeku ne bi trtebala služiti samoi za ukras,već I za sluh,da čuje ono što mu se govorti. Također ima I dva oka,da može vidjeti ili pročitati ono što mu se nudi. I dade čovjeku samo jedan jezik I jedna usta,kao da mu je rekao time da bude razuman u govoru koji iz njegovih usta izlazi. U petak srećem čovjeka iz Čepikuća nakon dugo vremena. I lice mu puno ožiljaka. Ali tek kada je progovorio,primjetih da njegov govor nije razgovjetan kao prije. Zbog nevolja sa zdravljem liječnici su mu uklonili pola jezika. Ma Bogu hvala,kaže,ostalo ga je još pola,evo glavno da se možemo raztumjeti,a i što ću puno pričat kada me često nitko i ne sluša,završi svoju rečenicu. Bogu hvala kaže, na onome što mi ostalo. Primjer je ovo kako bi trebalo razmišljati. Iako je to ponekad tzeško. Ali njegova rečenica nam puno I govori o nama samima. Često čujemo,a ne slušamo. Dobijamo upozorenja i upute od Boga , iz Crkve od naših duhovnih pastira. i čujemo mi te poruke,ali ih ne obadamo. Sve dok se ne počnu ticati naše kože. Onda kuknjava,spašavaj,pomaži,plaćaj mise I čini zavjete. A često na žalost bude kasno. Zanemarili smo Riječ. Među ljudima koji imaju povjerenje jedno prema drugome ne bi trebalo biti puno price oko nekih stvari u poslu,tek koji pogled ili rijetka riječ I svatko zna što mu je činiti,bez velikih objašnjenja. Isto bi tako trtebalo biti između čovjeka I Boga. Međutim povjerenja čovjeka u Božji nauim je sve manje. Čovjek čuje samo ono što mu trenutno odgovara. Zašto je tako teško otvoriti svoje srce,svoje ponašanje Bogu i Njegovoj riječi? Kao što smo i rekli,zato jer nam puno puta to ne odgovara. Kršćani smo,a radimo nedjeljom, kršćani smo,a psujemo,kršćani smo a donosimo zakone koji su proztivni Bogu…..i ima toga koliko hoćeš. Kršćani smo,a ne idemo na svetu misu nedjeljom! Na kojoj ćemo čuti riiječi upućene nama. Meni I tebi dragi čitatelju. Jer Božja riječ nije dvosmislena kao kod ljudi u politici da je možeš tumačiti dvojako. Ona je jasna I nedvosmislena. Dakle,budimo sjeme koje je palo na dobru zemlju i budimo oni koji i Riječ slušaju i razumiju I žive po njoj,, pa će onda, dakako, ta riječ I uroditi: stostruko, šezdesetostruko, tridesetostruko,kako veli Isus. Mir vam I dobro dragi prijatelji,i ostanite zdravo.