Glušna je nedjelja. Kao što vidite po slikama, danas su naši krizmanici predvodili put križa.
Slušajući rezultate ankete o moljenju na trgovima možemo postaviti samo dva pitanja; Ili su te ankete lažne ili u Hrvatskoj ima manje od dvadeset posto katolika. Još je poraznije da bi polovica građana ove „katoličke“ zemlje moljenje na trgovima zabranilo! Očito su mediji i oni kojima molitva smeta napravili dobar posao. Što je slijedeće? Tijelovske procesije, procesije Velikog petka ili možda sveti Duje i sveti Vlaho?! Razlog; ometanje prometa, izazivanje uznemirenosti onih koji ne vjeruju ili drugačije misle…..ma ima ih koliko želiš. Ironično bismo mogli primjetiti; Dragi katolici, pomalo pripremajte katakombe. Trebat će vam.
Ovaj gornji uvod možemo shvatiti kako god tko želi, ali očito da pojedini katolici danas u Hrvatskoj imaju problem sa shvaćanjem svoje vjere. Sveti Pavao za one koji vjeruju u Isusa Krista kaže; „Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.“ Na žalost, danas se sve više i više njeguje kult tijela, za duhovne stvari se sve manje mari. Tek nevolja neka poneke ljude privuče molitvi i Bogu. Jedan liječnik,inače nevjernik, oboli od ozbiljne bolesti. Toliko je bio u nevjeri da čak nije znao ni osnovne molitve. I saznavši za dijagnozu poduzeo je sve da se izliječi. Nakon liječničkih zahvata reče; Nije vrijeme za biti u loše sa Bogom ako postoji. I pođe u jedno poznato Gospino hodočasničko mjesto. Stajao je tamo kao kip jer čovjek nije znao kako se preko svete mise ponašati. Ali očito je došao zamoliti Boga u kojeg nije vjerovao za pomoć. I Bogu hvala, danas je još živ, bolest je pod nadzorom,a on još liječi ljude. U kakvom je stanju njegova vjera to ne znamo. Prebiva li Duh Kristov u tom liječniku ili ne,sam dobri Bog zna i njemu treba prepustiti konačan sud. Puno se nas dakle ponaša kao taj liječnik. Kao da nam je vjera neka samoposluga iz koje ćemo uzeti samo ono što nama odgovara. Evanđelje nam također donosi priču o bolesti, smrti i oživljenju. Radi se o Isusovu dobrom prijatelju Lazaru iz Betanije. Njegove sestre plačući dočekaju Isusa s prijekorom što nije požurio i ozdravio Lazara. Potresen je Isus bio sa prijateljevom smrću. Marta, sestra Lazarova pokušava Isusa odvratiti od otvaranja groba, jer pokojnik već zaudara, ta četvrti je dan u grobu. Ali Isus joj veli; »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« I pozove Lazara da iziđe iz groba. I oživje Lazar, a puno nazočnih Židova povjerova Isusu.
Dragi prijatelji, Isus nije tu fizički među nama da bi činio čudesa, ali duhovno je on tu u svakom selu i gradu, dolazi nam na svakoj svetoj misi. Na Tijelovo prolazi ulicama naših gradova i sela. Još uvijek. I čini čuda, uslišava molitve, želi nam svima spasenje. Zašto to odbacujemo? Zašto? Koju nam je to koprenu sotona prebacio preko očiju da ne vidimo ono što je očito? Kada ćemo progledati? Da možda ne bude kasno. Isusova rečenica Marti nam sve govori;
„Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“.
Mir vam i dobro.
