Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u srijedu, 24. veljače 2021. godine, euharistijsko slavlje za žrtve pandemije koronavirusa u sklopu inicijative Vijeća europskih biskupskih konferecija (CCEE). Europski biskupi, okupljeni u Vijeću, pokrenuli su ovu inicijativu želeći tijekom korizme povezati stanovnike Staroga kontinenta u zajedništvu i molitvi za sve pogođene pandemijom. Za svaku biskupsku konferenciju određen je jedan dan na koji će se slaviti svete mise za žrtve pandemije, a za Hrvatsku biskupsku konferenciju to je upravo 24. veljače.
Kardinal Bozanić svetu je misu predslavio u župnoj crkvi sv. pape Ivana XXIII., u zagrebačkoj Dubravi, u zajedništvu s preč. Krunoslavom Novakom, generalnim tajnikom Hrvatske biskupske konferencije, preč. Markom Kovačem, biskupskim vikarom za pastoral, ceremonijarom preč. Denisom Barićem, župnikom vlč. Kristom Brkićem te vlč. Kristijanom Tušekom, povjerenikom za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije i pastoralnim pomoćnikom župe.
U uvodu u misno slavlje kardinal je naglasio kako ovim slavljem ulazimo u veliki europski lanac molitve te želimo moliti za pokojne i za sve koji tuguju za svojim najmilijima, za oboljele i za medicinsko osoblje te sve koji se brinu za opće zdravlje u ovom delikatnom trenutku naše suvremenosti.
Kardinalovu homiliju u misi za žrtve pandemije donosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre!
1. Prošlo je tjedan dana od početka korizme. Prije osam dana, na srijedu pepelnicu, ovdje smo slavili Misu i podsjetili se korizmenog poziva koji navodi tri stvari međusobno povezane tijesnim unutarnjim vezom: post, molitvu i djelotvornu kršćansku ljubav, to jest davanje milostinje. Crkva nam i danas iznova ponavlja poziv na obraćenje i pokoru.
Prvo nas misno čitanje suočava s Jonom koji bježi od Boga i nevoljko čuje Božji poziv da ode propovijedati u Ninivu, grad božanski velik. Prorok Jona, koji bježi od Boga, spoznaje da je Bog posvuda: i u morskim dubinama i u ljudskim tjeskobama. Jona je slika našega života koji se nastavlja, unatoč našim bjegovima od Boga.
Stoga smo i mi pozvani zajedno s Jonom moliti Boga: »Iz nevolje svoje zavapih Gospodinu, i on me usliša; iz utrobe podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. Pomislih odbačen sam ispred očiju tvojih. Ali ipak oči upirem svetom Hramu tvojemu« (Jon 2,3-5).
Jona je naposljetku prihvatio Božji poziv i pošao propovijedati Ninivljanima da se obrate od svoga zloga puta i nepravde koju su činili. Oni su poslušali poziv na obraćenje.
2. Isus u današnjem Evanđelju spomenuo je primjer proroka Jone i ustvrdio da je ovdje i više od Jone. Braćo i sestre, Isus je među nama. On nas vodi kroz korizmu i poziva na put obraćenja. On je naš put do Boga. On je Istina našega života. U njemu i samo u njemu imamo Život i to u izobilju.
Nemojmo bježati od Boga, nego po Joninu primjeru zavapimo Gospodinu iz svojih nevolja i on će nas uslišati. Neka naša molitva bude postojanija da bi se posteći oslobađali i lišavali od svega što zauzima lažno i nezasluženo mjesto u našem životu. Približiti se Bogu znači otvoriti se ljudima, posebno braći i sestrama kojima je potrebna naša pomoć. Djela ljubavi, davanje milostinje, uvijek su lijek protiv praznih riječi i obećanja, protiv lažnog oslobađanja od naših idola. To nam pokazuje koliko se uistinu konkretno mijenjamo.
3. Draga braćo i sestre, kako smo spomenuli na početku ove svete mise, ovom se Euharistijom Crkva u Hrvatskoj povezuje s Crkvama u drugim zemljama Europe moleći za žrtve bolesti koronavirusa. Ta globalna tragedija pandemije Covid-19 probudila je svijest da smo, rečeno slikovito, na istoj lađi u kojoj nesreća pojedinca pogađa čitavu zajednicu. Ta pandemija »razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo one lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili naše planove, naše projekte, naše navike i prioritete (…) Urušila se je obmana onih stereotipa kojima smo maskirali svoj ‘ego’ uvijek zaokupljen vlastitom slikom; i na vidjelo je izišla, još jednom, ona blagoslovljena zajednička pripadnost kojoj ne možemo izmaći: bratska pripadnost« (Sveti Otac, Trg svetog Petra, 27. ožujka 2020.).
Papa Franjo to ovako tumači: »Ako je sve povezano, teško je pomisliti da ova svjetska katastrofa nije povezana s načinom na koji se postavljamo prema stvarnosti, našim htijenjem biti apsolutnim gospodarima vlastitoga života i svega što postoji. Ne želim reći da se radi o nekoj vrsti Božje kazne niti bi bilo dovoljno reći da šteta koja se nanosi prirodi uzima svoj danak. Sama stvarnost stenje i buni se«, kaže papa Franjo u enciklici Fratelli tutti, (br.34).
4. Dragi vjernici, prošla godina i vrijeme koje još uvijek živimo bremeniti su mnogim pitanjima, nejasnoćama, izazovima… Toliki su izravno pogođeni bolešću Covid-19 i smrću najbližih, mnogi trpe posljedice razornog potresa u Zagrebu i okolici, a potom novog potresa koji je u prvom redu zahvatio velik dio Sisačke biskupije.
Zbog bolesti koronavirusa napustili su nas toliki mili i dragi, mnogi na nama teško prihvatljiv način. Nismo im mogli biti blizu ni u smrtnom času. I pogrebi su se odvijali u čudnim okolnostima. Pandemija ostavlja teške posljedice na sav život. Nisu pošteđena ni djeca, ni mladi, ni odgojno-obrazovne ustanove, ni društveni i kulturni život, ni gospodarstvo, nije pošteđen niti život u našim obiteljima, crkvenim zajednicama, župama. Vidite kako je prazna ova velika crkva, a toliki su željeli doći ovamo i zajedno moliti te tražiti utjehu koju može dati samo Bog.
S vama, ovdje nazočnima u ograničenom broju, kao i sa svima koji su povezani s nama putem hrvatskog radija i televizije, u prvom redu Božjem milosrđu preporučujemo sve pokojne, molimo za sve bolesnike, osobito one u našim bolnicama, molimo, za sve koji trpe duševne i tjelesne boli.
5. Zahvaljujemo danas i za sve heroje i glasnike kršćanske ljubavi. Pandemija i potresi omogućili su nam da prepoznamo i cijenimo mnoge istinske bližnje koji su u situacijama kada je vladao strah izložili svoje živote za druge. Naši su životi isprepleteni te su mnogi primili pomoć od ljudi koji ispisuju važne stranice u našim životima. Za sve Bogu zahvaljujemo.
To su liječnici, medicinske sestre, tehničari, ljekarnici, njegovatelji, spremačice, prijevoznici, zaposlenici u trgovinama, policajci, vojnici, vatrogasci, državni dužnosnici i druge službe spašavanja, brojni volonteri, posebno mladi; zatim svećenici, redovnici i redovnice i mnogi drugi koji spremno priskaču u pomoć i dnevno samoprijegorno pomažu.
Draga braćo i sestre, dok smo večeras u molitvenom lancu povezani s Crkvama Europe moleći za žrtve pandemije koja je pogodila sav svijet, zaufan pogled dižemo prema Bogu, po Kristu našem Gospodinu te molimo svijetlo i snagu Duha Svetoga.
Preporučujemo se zagovoru Presvete Bogorodice Marije, svetog Josipa zaštitnika Hrvatske i blaženog Alojzija Stepinca, učitelja kršćanske nade. Pomozi nam, dobri Bože, da u ovim teškim vremenima, oslonjeni na Tebe na putu vjere, nade i ljubavi, svoj pogled mognemo još snažnije usmjeriti prema boljoj budućnosti. Amen.
Izvor: narod.hr