Je li grijeh ne ići na svetu misu nedjeljom ili blagdanom u vrijeme ograničenja broja vjernika u crkvi za vrijeme mise? Je li moj grijeh ako mi sin živi u grijehu, a i ne shvaća da je to grijeh? Može li crkveni sud poništiti moj brak bez moga pristanka? Na ova i druga pitanja odgovarao je u emisiji HKR-a “Halo, velečasni?“ u petak, 26. veljače prosinca župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima vlč. Antun Sente.
Je li grijeh ne ići na svetu misu nedjeljom ili blagdanom u vrijeme ograničenja broja vjernika u crkvi za vrijeme mise?
Dobro znamo da je nedjelja Dan Gospodnji. Božja zapovijed nam jasno kaže “Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji”. To bi trebala biti prva i osnovna zapovijed koja se tiče odlaska na svetu misu. Međutim, postoje određeni razlozi da ne dođemo na svetu misu, primjerice bolest ili neka druga opravdana spriječenost. Kad govorimo o opravdanoj spriječenosti, svakako bismo mogli u to uključiti i ovu pandemiju. Ona može uzrokovati nedolazak u crkvu. Sigurno da je na jednom prostoru određen broj ljudi da se pandemija ne bi širila, a iz toga nije isključena ni sama crkva. Oni koji dolaze u crkvu svakako bi trebali paziti na svoje zdravlje i na zdravlje svojih bližnjih. Zato bismo na ovo pitanje mogli odgovoriti da neodlazak na misu možda i ne bi bio grijeh. Ako netko ne dođe na svetu misu jer pripada rizičnoj skupini, ako se boji za svoje ili tuđe zdravlje, onda nije grijeh ne doći na svetu misu. Međutim, treba realno procijeniti stvar i ne ispričavati se lijenošću ili odlazak na misu zamijeniti odlaskom u trgovačke centre, šetnjom ili igr s djecom na igralište. Nedjeljna misa nedjeljom treba biti na prvom mjestu.
Je li moj grijeh ako mi sin živi u grijehu, a i ne shvaća da je to grijeh?
Majci bi svakako trebalo odgovoriti da to nije nikakav grijeh, pogotovo ne njezin. Svaki čovjek je odgovoran za svoje postupke ako je počinio određeni grijeh. Ako sin nije svjestan da čini neki grijeh, i ako je to doista tako, onda niti sinu to nije grijeh. Ali u tom slučaju treba steći sigurnost. Naime, ako je nešto općepoznato kao grijeh, ako svi znamo da je nešto prekršaj Božje zapovijedi, onda nitko ne može reći “To za mene nije grijeh”. U tom slučaju sin ne bi bio u pravu kad bi se tako ponašao i rekao “Ne želim to prihvatiti i to za mene ne postoji kao grijeh”. Za počiniti grijeh je potrebno da čovjek prekrši Božju zapovijed, da ima slobodu i da je svjesno to učinio. Ako ta tri uvjeta nisu ispunjena, onda to nije grijeh. Međutim, ponavljam da treba doći do neke sigurnosti i ako znamo da je nešto općepoznato kao grijeh, onda se ne može jednostavno reći “Ja to ne mogu i ne želim prihvatiti i to za mene nije grijeh.”
Život u izvanbračnoj zajednici ne osjećam kao grijeh.
Zakon može biti božanskog ili ljudskog porijekla, ali crkveni zakon jasno govori da život u predbračnoj ili izvanbračnoj zajednici jest grijeh. Osobe koje svoju seksualnost žive izvan braka, ne žive seksualnost u kojoj se mogu u potpunosti darivati, nego tu ima dosta egoizma. S obzirom na mladića i djevojku, ako jedno drugo vole, onda im neće biti problem sklopiti brak. Ako se radi o pomanjkanju ljubavi, onda se postavlja pitanje zašto žive zajedno? Ako su pak spremni darovati se potpuno jedno drugome u ljubavi, onda se neće bojati ući u brak. U svakom slučaju, Crkva na slučaj u kojemu mladić i djevojka žive zajedno izvan braka gleda kao grijeh.
Može li crkveni sud poništiti moj brak bez moga pristanka?
Poništenje braka crkveni sud može dati bez pristanka jedne strane i bez njenog sudjelovanja. Naime, svaka stranka u postupku je dužna, i bilo bi najbolje, aktivno sudjelovati u parnici za poništenje braka, odazivati se pozivu suda i tako pomagati sudu. Ako jedna stranka u sporu ne želi dolaziti, ako ne odgovara na pozive, ako se ne uključuje, sud će je proglasiti oglušnicom, odnosno onom koja ne dolazi na sud. Parnica će se dalje nastaviti i sud će presuditi prema dostavljenim dokazima. Zato bih preporučio slušateljici da dođe na sud i aktivno sudjeluje u parnici. Ako misli da će je sud proglasiti krivom za nešto, moram reći da crkveni sud brak poništava na način kao da nije niti postojao. Točnije, ne krivi nikoga, niti nju niti muža. Odnosno, sud može donijeti i odluku po kojoj će krivicu staviti i na nju i na njega. Ponavljam, sud odluku donosi prema dokazima. Ukratko, može se dogoditi da je brak ništavan i tada se nikoga ne krivi jer brak nije ni postojao. U slučaju da sud donese odluku da je netko nesposoban za drugo sklapanje braka, to je pak druga stvar.