Širom zapadnog svijeta, a odnedavno i u susjednoj Vojvodini, biskupi izdaju dekrete u kojima traže od svoga klera i zaposlenika da se cijepe protiv COVID –  pod prijetnjom suspenzije ili otpuštanja. U biti, oni se ponašaju kao i njihove sekularne kolege koristeći prisilu.

To što takve naredbe nemaju utemeljenja u kanonskom pravu, ne zanima ni biskupe niti određeni broj njihovih suradnika. Oni se radije skrivaju ponavljajući papino osobno mišljenje, mimoilazeći činjenicu da papino mišljenje nema status nauka ili učenja; jer je ovdje riječ o problemu koji se pomoću pitanja i odgovora treba razjasniti. Nije ih odvratila niti činjenica da njihovi postupci nemaju siguran temelj ni u sekularnom pravu, te mogu dovesti do ozbiljnih posljedica sa kojima se vlade, tvrtke i profesionalna udruženja počinju suočavati na sudovima.

Ovi biskupi sami sebe stavljaju u nezgodnu situaciju i morat će se nositi s njom. Isti gubitak povjerenja koji doživljavaju svjetovne vlasti, u nekim slučajevima bit će i sudbina određenih biskupa. Onima koje pokušavaju prisiliti, može se preporučiti da ostanu dosljedni svojim uvjerenjima. Postoji čvrsta osnova za odbijanje prihvaćanja ovakvog zahtjeva ako se, nakon pažljivog razmatranja sa poštovanjem, pojedinac uvjeri da ono što se zapovijeda ne spada u zdrav savjet koji uistinu služi općem dobru, savjet poduprt legitimnom upotrebom ovlasti, već je prije neopravdan zahtjev koji potkopava ono što je dobro i dovodi autoritet na loš glas.

U tome slučaju čovjek može dugoročno svjedočiti istinu, koliko god to kratkoročno imalo posljedice. Ne mislim na „medicinsku istinu“, koja je još uvijek sporna i u svakom slučaju mora ostati predmet preispitivanja u privatnosti odnosa pacijent/liječnik, nego na moralnu istinu, evanđeosku istinu da Crkva ne djeluje prisilom. Da ne djeluje tako što daje zastarjele floskule u prilog farmaceutskom pokretu koji će nas spasiti pomoću cjepiva.

Crkva na zemlji može biti vojujuća, ali ona nije vojska. Ona sebi uskraćuje vlastito odgovarajuće oružje ako se ponaša kao vojska, te se u ovom trenutku loše ponaša čak i prema vlastitim poljuljanim standardima. Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude“; kaže sv. Pavao. Uvjeravamo. Mi ne prisiljavamo. Ne uzimamo u ruke oružje ovoga svijeta, nego koristimo samo oružje pravde „zdesna i slijeva“. Niti se predajemo pred zlouporabama ovlasti, iako smo poslušni legitimnom korištenju ovlasti od strane autoriteta. Biskupi koji izdaju medicinske dekrete, ili svećenici koji promiču liječničke savjete, ne kvalificiraju se kao legitimni.

Katolička crkva na Zapadu pada poput domina u zamku koja joj je postavljena. To nije veliko iznenađenje, jer su mnogi vjernici i klerici već bili svjetovni, lišavajući svijet pravog svjedočanstva Evanđelja. U našim crkvama nije vidljiv strah Gospodnji, nego strah od COVID– a 19, što zapravo predstavlja strah od drugog čovjeka.

Zato smo svjedoci nametnutih zakona od strane vlade i biskupskih dekreta koji predstavljaju raskol u određenim dijecezama. Ali raskol je, u crkvenom smislu, smrtni grijeh. Ovaj grijeh trenutno povlači za sobom— ne smijemo to zanemariti— dvostruki napad na malene, za koje je Isus inzistirao od svojih ucenika da im dopuste da mu priđu.

Prvo, vlasti se sada pripremaju da ove malene, koji praktički nisu u opasnosti od COVID – a 19, izlože daleko većim rizicima samim cijepljenjem. (O ovome „daleko većem riziku“ nema statističke sumnje; jedino grijeh lijenosti onemogućuje nekoga da to sazna.) A zašto? Kao i uvijek, radi nepoštene dobiti; ali i radi aklimatizacije cjelokupnog stanovništva na blistavu Nowu Hutu koja je njezina farmaceutska budućnost.

Roditeljima i djeci, a da ne spominjemo kleru, govori se da nisu dobrodošli u crkvu i/ili da im crkva nije potrebna. Virtualna crkva će im pomoći ako nedostaje dokaz o cijepljenju. Crkva se neće protiviti cijepljenju. Dok je Svjetska zdravstvena organizacija na nedavnoj globalnoj sinodi izjavila „da u cjepiva vjerujemo”.

Dakle, ljudima se poručuje da vodstvo u takvoj Crkvi nije upola ozbiljno po pitanju Božjih stvari koliko po pitanju ljudskih stvari, čak i medicinskih i političkih izopačenih projekata čovjeka, kojima čovjek tlači čovjeka. Kada se ta poruka u potpunosti apsorbira, kakav će biti rezultat? Što zapravo, nego očito širenje smrtnih grijeha i još očitije otpadništvo? Kao da davanje ovlasti izopćenja Ministarstvu zdravstva nije dovoljno očito!

Izvor