Sve ono što ima svoj početak, ima i svoj završetak. Samo je Bog vječan. Evo kao da je jučer počelo ljeto i već mu se pomalo bliži kraj. Neki jedva dočekali, a drugima žao. I tako je to u svemu. Mišljenja ljudi se razlikuju i to treba poštovati. To je bit slobode koju nam je Bog podario. I svaki čovjek koji imalo drži do sebe i svojeg ponosa, koji drži do svoje vjere, taj Božji dar slobode bi trebao čuvati i boriti se protiv svakoga koji mu tu slobodu želi uzeti. Ali često vidimo da tome nije tako. Pitamo se: gdje je nestala vjernička hrabrost? Gdje je nestala hrabrost kršćana? Hrabrost vjere naših predaka! Kao da je isparila. Duh slobode koji smo osjetili padom bezbožnog komunizma kao da nas je uljuljao u sigurnost. Ali vidimo da je to lažna sigurnost. Da je slobode svakim danom sve manje i manje. Da crkve gore, a katolicima se zatvaraju usta pod prijetnjom optužbi i kaznenih progona. Svjedočili smo zatvaranju crkvi prošle godine, uskrati svetih misa narodu. Tek se nekolicina suprostavila i bila ismijana i progonjena od vlasti. Svećenici i biskupi sa oltara moraju paziti i vagati riječi koje će izgovararati. Da ne bi spominjanjem grijeha možda nekog uvrijedili. Na žalost, mnogi tome pritisku popuštaju. Gube vjerodostojnost. Ljudi to vide i više im ne vjeruju. Ne žele slijediti one koji jedno govore, a dugačije žive. Sve se više ovaj svijet pretvara u farizejštinu. Izvanka gladac,a unutra jadac. Sve se to događa jer ljudi više poštuju ljudske zakone, nego zakone Boga živoga. A Isusu se to doslovno gadi. Takve ljude naziva licemjerima. Vidimo što im veli u današnjem Evanđelju: „Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske“. Dalje im među ostalim veli: „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje“. Možda su ovo malo teške riječi što ćete ih pročitati, ali mi dragi prijatelji kao narod izdajemo pomalo Boga. Svojim postupcima bičujemo Isusa. Sumnjate? Kako u jednom narodu koji se diči svojom vjerom može biti toliko grijeha? Rastave braka, javnog promoviranja grijeha bludnosti kroz parade ponosa kako ih vole nazivati, a to su parade sramote. A tek zakoni koji udaraju na Boga i Njegovo stvaralaštvo, kao što je Istanbulska konvencija. U našoj kršćanskoj domovini Hrvatskoj legalno se ubijaju nerođena djeca. Tisuće godišnje ih se ubije sa blagoslovom vlasti u kojoj sjede vjernici katolici. Gdje je rad nedjeljom, krađe, uskrata plaće i izrabljivanje radnika. A psovke! Da je toliko molitve koliko psovki, naša Domovina bi bila sveta zemlja! Mislite li i dalje da smo drugačiji od farizeja koje Isus osuđuje? Što nas to razlikuje od njih?
I teške su ovo riječi. Ali na žalost istinite. I ako vas ovo smeta što ovdje piše, onda za vas ima nade. Jer spoznali ste istinu. Vrijeme je da spoznamo što je ispravno. Važna su vanjska svjedočenja vjere, razni rituali i običaji koje njegujemo pred svijetom. Možda se želimo pokazati svećeniku lijepim riječima i povlađivanjem. Ali ako te naše vanjske rituale ne prati rad na našoj nutrini, onda smo kao farizeji koje Isus prezire. Ako i prevarimo svijet ili možda svećenika, Isusa se ne da prevariti. On sve vidi. Njega naše maske neće zavarati. Dopustite Mu zato da uđe u vaša srca, da potakne promjenu u vama dragi ljudi. Odbacite te lažne maske farizejštine. Pa, zar i ove maske šta ih nosimo u crkvi , nisu nametnute od ljudi? Vjerujte svome Bogu, stavite svoj život u Njegove ruke, neka on bude kompas po kojem ćete se ravnati. On zna što je najbolje za vas i bez Njegova znanja ništa se na ovom svijetu ne može dogoditi. I ne bojte se, jer ako ste vi sa Isusom, i Isus je sa vama. Jer Isus je prijatelj koji ostaje uz tebe bez obzira na sve! Budimo narod koji će ne samo riječima, već i djelima slaviti Gospodina.
Mir vam i dobro!