“Ako želite biti kršćani, morate računati s progonstvima ovoga vremena. Ne nadajte se nikada posebno mirnim vremenima.
Što vam ne obećava Evanđelje, ne obećavajte si ni sami.
Ako ne trpite nikakvo progonstvo radi Krista, ispitajte se jeste li uopće počeli živjeti kao kršćani!” (sv. Augustin)
Neki dan smo proslavili njegov blagdan. Sveti Augustin se rodio 13. studenoga 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji. Danas je to mjesto u Alžiru. Gdje je nekada cvalo kršćanstvo u svoj svojoj ljepoti,sada vladaju inovjerci ,a njihovom odnosu prema kršćanima svjedočimo svaki dan. Na žalost nije to samo slučaj u zemljama gdje su oni u većini,slučaj je to i u Europi koja se odrekla svjeg kršćanskog nasljeđa,koja nije smatrala dostojnim u svojem ustavu spomenuti Boga i svoje kršćansko nasljeđe.Koja će ako ovako nastavi postati novi prostor gdje će vladati u početku nered,a kasnije krivovjerje. Mnogi zbog straha da će biti optuženi za mržnju ili nesnošljivost prema drugim vjerama ne usude se zboriti ovu istinu. Iako gore crkve,vandaliziraju se i uništavaju građevine koje imaju veze sa kršćanstvom,križevi se miču sa javnih prostora,razni spomenici zaslužnih ljudi koji su se isticali svojom krćanskom vjerom bivaju uklonjeni,među njima je spomenik Ivanu Pavlu II,to se ne smatra nikakvim progonom i kriju se počinitelji i njihova narodnost. Što više, neki se postupci pravdaju ravnopravnošću. Da se možda ne bi uvrijedilo nekoga tko drugačije razmišlja ili vjeruje. Ili uopće ne vjeruje. Što naša Domovina radi u društvu takvih zemalja nikada nam neće biti jasno. Radi novca,reći će mnogi. Ako je tako,onda ispada da radi novca kojeg će nam dati gubimo slobodu,prodajemo vjeru. Mislite da nije istina? Kako onda protumačiti donošenje raznih zakona koje smo morali donijeti pod pritiscima te Europe,a koji se protive našim kršćanskim uvjerenjima? Zar to nije gubitak slobode?
Nisu ovo puste priče dragi ljudi,ovo su činjenice koje se događaju u vremenu u kojem živimo. Kaže prorok Jeremija u čitanju: “A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: »Nasilje! Propast!« Doista, riječ mi Gospodnja postade na ruglo i podsmijeh povazdan.” Vidite li sličnosti sa današnjim vremenom? Kako svijet gleda na opomene svetog oca pape i duhovnih pastira Crkve? Ismijavaju ih,nazivaju svakakvim imenima. I mnogi posustaju,povlače se. Od biskupa do svećenika. Da bi se svidjeli tom svijetu i bili u korak sa vremenom. Odriču se Krista. Njemačka je čisti primjer takvog ponašanja.
Poruka svetog Pavla danas veli: “Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” Nije to lako,poznato nam je. Kada zastupate neka vjerska stajališta u društvu,mnogi vas čudno gledaju. Ma to je srednji vijek,znaju reći. Ne,to je nauk Crkve i Isusa Krista kojem pripadam,glasi odgovor vjernika.
Isusova poruka u današnjem Evanđelju je jasna i nedvosmislena:” Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom”. I još veli: “Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.”Jasno da jasnije ne može biti. Amen! Mir vam i dobro.