„Šokantan početak nove administracije. Premijer odbio položiti ruku na Bibliju i križ. Obećao je raskidanje konkordata sa Svetom Stolicom i izbacivanje vjeronauka iz javnih škola“.Hvala dragome Bogu ovo nije naslov iz našega tiska. Ali ovo jest slučaj iz zemlje koja je bila perjanica kršćanstva. Španjolske. Kod nas je predsjednica vjernik, a mogli bismo reći i jedan manji dio članova Vlade i zastupnika u Saboru. I naravno, to je njihovo pravo. Svatko bira svoj put. Čemu ovakav uvod? Misijska je nedjelja dragi prijatelji. Znate svi što su misije. Crkva u Hrvata aktivno djeluje i sudjeluje u evangelizaciji svijeta. Uglavnom u Africi. Još hvala Bogu ima toliko svećenika da se može djelovati i u svijetu i u Domovini. Bog nas sve poziva na djelovanje. Pošaljite radnike u žetvu, kaže nam. Slušamo li mi to ili smo postali nezainteresirani? Hoće li nam se dogoditi slučaj iz početka našeg teksta? Ukoliko ovako nastaviomo hoće! I na žalost već pomalo uzima maha. Onaj tko prati novosti imao je priliku vidjeti zahtjeve i akcije koje brane vjernicima iskazivanje svoje vjere. Posebno katolicima. Kao nikada do sada krenula je akcija o reviziji ugovora sa Svetom Stolicom. O izbacivanju vjeronauka iz škola. Čak se provela anketa gdje je osamdeset posto čitatelja glasalo da se vjeronauk izbaci iz škola. Serviraju se laži da bi se potaklo to izbacivanje. I ljudi nasjedaju. Ne gledaju drugu stranu. Primjer su i dani kruha po školama. Smeta im svećenik i blagoslov iako je sudjelovanje u tom događaju dragovoljno. Tko neće ne treba. Kada ravnatelji vrtića roditeljima pošalju upit onda ne valja. Ako ne pošalju opet ne valja. Za sve ovo ima primjer na pojedinim portalima. Vrhunac ove hajke je otkazivanje predavanja don Damira Stojića u jednoj školi. Učitelj vjeronauka je zakazao to predavanja iza nastave đacima koji ga žele slušati. Koji ne žele mogli su kući. Ravnateljica je odobrila. Jer je i do sada bilo slučajeva kada su vanjski suradnici držali predavanja. Bilo o ekologiji ili zdravlju. I nije bilo problema. Sve dok se nije pojavio poznati svećenik. Pod pritiskom lijevih i ateističkih aktivista predavanje je otkazano. Svećenik ne može u školu. Agresivna manjina je pobijedila. Sada samo pratite koliko će se ravnatelja usuditi pozvati don Damira u svoju školu. Malo. Zašto? Jer ne žele na naslovnice. Boje se. Dokle smo mi to došli ljudi moji. U stoljeću slobode povlačimo se. Šutimo. Ne želimo braniti svoju vjeru i svoj način života. Dopuštamo da agresivna manjina odlučuje o životu tihe većine. Tako su nastali i veliki režimi, komunizam i fašizam. Manjina je preuzela uzde dok je većina šutjela. Jedan stih veli: U ovoj ponosnoj zemlji živi narod prošlosti slavne. U njoj su Kristovi temelji, u njoj su zidine davne. Da ne citiramo dalje pjesma govori o Hrvatskoj. A jeli to tako zaključite sami. I dokle će tako biti ako nastavimo šutjeti. Na žalost mogli bi i mi postati zemlja u koju će dolaziti misionari kao što su postale mnoge zemlje Europe zbog šutnje kršćana. Eto ovo bi bilo razmišljanje jednog laika za ovu misijsku nedjelju. Zamolimo zato dragoga Boga da svojim vjernicima da hrabrosti da djeluju. Da brane svoju vjeru za koju su mnogi i život položili. Zamolimo ga za naše misionare da uspješno šire Riječ ljudima svijeta. Zamolimo ga za našu Domovinu. Da ostan vjerna Crkvi i Kristu. Mir vam i dobro.
