Moja duhovna oporuka
Dok se u ovaj kasni sat svoga života osvrćem na minula desetljeća koja sam proživio, prvo što vidim jest za koliko toga moram zahvaljivati. Nadasve zahvaljujem samomu Bogu, djelitelju svih dobrih darova, koji mi je podario život i vodio me kroz mnoge nevolje; podizao me uvijek iznova kad sam počinjao skretati te me trajno i iznova obasjavao svjetlom svog lica. Gledajući unatrag, vidim i razumijem da su čak i tamni i naporni te mučni dijelovi toga puta koristili momu spasenju i da me On upravo tu znalački dobro vodio.
Zahvaljujem svojim roditeljima koji su mi u teškim vremenima darovali život te mi uz velika odricanja svojom ljubavlju podarili predivan dom koji sve do dana današnjega kao jarko svjetlo svijetli kroz sve moje dane. Pronicljiva vjera mog oca naučila je nas braću i sestru vjerovati te je bila postojana kao vodič posred svih mojih znanstvenih spoznaja i stečevina. Majčina iskrena pobožnost i silna dobrota predstavljaju baštinu za koju nikada ne mogu biti dovoljno zahvalan. Moja mi je sestra desetljećima služila nesebično i s ljubaznom brižljivošću; moj brat mi je uvijek iznova krčio put pronicljivošću svojih prosudbi, svojom snažnom odlučnošću te vedrinom svoga srca. Bez te konstante koja je prethodila i pratila sve moje korake ne bih zacijelo mogao pronaći pravi put.
Zahvaljujem Bogu od srca za mnoge prijatelje, muževe i žene, koje je uvijek i trajno stavljao uz mene; za suradnike u svim etapama mog putovanja; za učitelje i učenike koje mi je dao. Sve ih sa zahvalnošću povjeravam njegovoj dobroti. I želio bih zahvaliti Gospodinu za prelijepu domovinu u podnožju bavarskih Alpa, gdje mi je bilo darovano danomice promatrati sjaj slave samoga Stvoritelja. Zahvaljujem svim ljudima svoje domovine što su mi omogućili da u njima uvijek iznova iskusim ljepotu vjere. Molim stoga da naša zemlja uvijek ostane zemlja vjere i molim vas, dragi sunarodnjaci: ne dajte se odvratiti od vjere. Na kraju, zahvaljujem Bogu za svu ljepotu koju sam doživio na raznim etapama svoga životnog puta, a posebno u Rimu i Italiji, koja je postala moj drugi zavičaj.
Iskreno i od srca molim za oprost od svih kojima sam na bilo koji način nanio nepravdu. Ono što sam maločas poručio svojim sunarodnjacima, poručujem sada svima koji su mi povjereni u mojoj službi u Crkvi: Stojte čvrsto u vjeri. Ne dajte se ničim zbuniti! Često se čini kao da znanost – s jedne strane prirodne znanosti, s druge strane povijesna istraživanja (osobito egzegeza Svetoga pisma) – imaju nepobitne spoznaje protivne katoličkoj vjeri.
Svjedočio sam odavna o promjenama u prirodnim znanostima te sam mogao vidjeti kako se prividne sigurnosti i dokazi protiv vjere otapaju poput leda, očitujući se ne kao znanost, nego kao filozofska tumačenja koja samo prividno pripadaju znanosti – baš kao što je i vjera, naravno, u dijalogu s prirodnim znanostima, mogla dokučiti i razumjeti bolje granice i dosege svojih izričaja te tako bolje shvatiti svoju bit.
Već 60 godina pratim put teologije, posebice biblijskih znanosti, te sam sa smjenom raznih generacija vidio sam kako se urušavaju naizgled neuzdrmljive teze koje su se na kraju očitovale kao puke hipoteze: liberalna generacija (Harnack, Jülicher itd.) , egzistencijalistička generacija (Bultmann itd.), marksistička generacija. Gledao sam i nastavljam promatrati kako ponovno izranja iz klupka hipoteza razum vjere. Isus Krist je doista put, istina i život – a Crkva je, unatoč svim svojim nedostatcima, doista Njegovo tijelo.
Na kraju ponizno molim: Molite za mene da me Gospodin unatoč svim mojim grijesima i nedostatcima pripusti u svoje vječne stanove. Moja iskrena molitva je iz dana u dan upućena za sve one koji su mi povjereni.
Benedikt XVI.