Svi smo nebrojeno puta u našem životu doživjeli kušnje. I to kakve. E, danas smo slušali o kušnjama koje je doživio Isus prije početka svog javnog djelovanja. Dakle, zlo ne bira koga će kušati. Ali bira načine i kušnje. Kuša Isusa sa kruhom. Isus je gladan nakon posta. Trenutak je to slabosti. Pravo vrijeme za kušnju. Pa tko se ne bi mašio za kruh u trenutku gladi?! E, ali jok, Isus ostaje jak. I odgovara da čovjek ne živi samo o kruhu. Poručuje nam da materijalno nije dovoljno. Srce nam ostaje prazno ako se ne hrani Božjom riječi. I mi smo najranjiviji kad smo umorni, razočarani…. i lako padnemo na testu kušnje. A ako nemamo duhovnu snagu, odosmo…Sotona nastavlja sa kušnjama slave i dokazivanja želeći da Isusa uvuče u zamku. Koliko puta mi padnemo želeći brze dokaze uspjeha,moći, vlasti…Ta tko mi šta može?! Čini se da je najveća kušnja zamijeniti Boga nečim drugim: uspjehom, karijerom, utjecajem. E ali Isus jasno kaže: „Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi.“ On bira križ umjesto lakog puta.A mi? Dakle dragi prijatelji, kušnje nisu znak da smo daleko od Boga. Isus je dokaz tome jer je i sam bio kušan. No razlika je u tome komu vjerujemo i na što se oslanjamo. Isus pobjeđuje kušnju oslanjajući se na Božju riječ. Zlo nas pokušava natjerati da sumnjamo u Boga, da živimo u strahu i nesigurnosti, da izbjegavamo molitvu i svetu misu, pogazimo nedjelju doživjevši je kao samo još jedan radni dan, da vjerujete lažnim izgovorima i lažima. I želi da ne uspijete. Jer vaš duhovni neuspjeh jest njegov uspjeh. Ali zato kad dođu naše „pustinje“ teški trenuci borbe i sumnje , ne zaboravimo: Bog je nazočan i tada. A nakon kušnje dolazi utjeha, kao i kod Isusa kada su mu anđeli pristupili i služili mu.
Zato neka nas ovo ohrabri da u svojim borbama biramo vjernost, povjerenje i klanjanje jedino Bogu.
Svima vama i vašim obiteljima želimo ugodan Dan Gospodnji i blagoslovljen novi radni tjedan. Pratili vas mir i dobro.