U ovu četvrtu korizmenu nedjelju poruka bi u svetom Evanđelju bila: Ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje. Osobno,ovo mi je jedna o najdražih Isusovih prispodoba. Prispodoba je to o velikoj obiteljskoj ljubavi i zajedništvu, praštanju i obraćenju. Ali i pohlepi, zavisti i drugim grijesima. Ali ljubav i praštanje pobjeđuju. Znate da smo spomenuli mnogo puta u našim tekstovima da je Bog čovjeku dao neizmjernu slobodu. Da sam bira i određuje kakvim će životom živjeti. I Isusova današnja prospodoba o razmetnom sinu spominje tu slobodu. Otac ima dva sina i jedan odlučuje okušati tu slobodu. Ali na drugi način. Bez rada, bez ikakvih obveza. Ta momak je. I rasprodaje svoj dio imovine koju je otac stekao. Žalostan je otac,ali poštuje sinovljevu slobodu izbora. I započe taj sin svoju slobodu obijesno i sa uživanjem. Ali je završi neslavno. U svinjcu. Od gospodara postade sluga. I to najniže vrste. Sa ocem ostaje stariji brat. Radi i izvršava svoje obveze. Možda ne baš sa oduševljenjem,ali nastavlja svoj život uz oca. Prekrižio je on svojeg brata zauvijek! Ma nek samo dođe, vidjet će klako će proći! Možda je tako razmišljao. Jer vidimo kada mu se brat mlađi vratio da je bio ljut. Nije ga čak ni bratom nazvati htio. A je li imao razloga? Jeli brat njemu učinio nepravdu ili ocu? Ta čije je to imanje i blago što otac razdijeli? Znate već kraj priče. Mlađi sin dolazi kući. Pun poniznosti i moli za oprost. I ljubav očeva je neizmjerna. I oprašta mu. I prima ga u zagraljaj. A stariji brat? Ostaje ljut i uvrijeđen i ne ulazi u kuću. Ostavlja otac sigurno otvorena vrata i starijem sinu. Kada shvati očev postupak sigurno će ući u kuću očevu i biti sa njim u zajedništvu. Shvaćate li bit priče? Svi smo mi putnici na ovoj zemlji. Putujemo kroz život. I svima je isti kraj. Ali taj kraj na ovoj zemlji ujedno znači i početak u vječnosti. Zahvaljujući slobodi čovjek sam bira kakav će mu biti put u toj vječnosti. Bog je strašno milosrdan. Njegovo je milosrđe neizmjerno,ali samo prema onima koji se kaju. Koji odluče popraviti svoj život i promijeniti ga. To nam Isus stalno govori! U svakome svom nastupu. Nema milosrđa prema onima koji ustraju u grijehu. Koji nisu u zajedništvu s Bogom. Koji ne pohađaju svetu misu. Ne ispovijedaju se. Kako mogu očekivati milost ako je ne traže? Možda misle da će Bog pred njima prignuti koljeno i zamoliti ih da budu sa Njim u životu vječnome?! Ma dajte. Puste su to priče onih koji se ne žele promijeniti. Koji imaju stotine izgovora. Hvale sami sebe, vrijedni, ne čine zlo, pomognu drugima….Ta što će njima misa i ispovijed? A zanemare Isusove riječi. Uzimaju iz Njegovih zapovijedi samo ono što im odgovara. Samo neka se tješe. Neka se ponašaju kao stariji brat iz ove priče. Ostaju vani. Prošli put smo slušali poruku: Tko misli da stoji neka se pazi da ne padne. Zato dragi čitatelju,pazi na sebe i svoj život. Slušaj Isusove riječi. I osiguraj mjesto u kući Očevoj uz riječi : Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’. U Očevu srcu ima dovoljno mjesta,ali samo za one koji se iskreno pokaju. Mir vam i dobro!