U ljudskoj je prirodi voljeti pozitivne stvari, pjesma nam je draža od plača, radost od veselja, sunčan dan ljepši od kišnog, svjetlost draža od tame…….Iako ima obrnutih primjera, ti primjeri su u manjini. Četvrta komizmena nedjelja tako donosi radost zbog približavanja Uskrsa. Može se nositi ružičasto liturgijsko ruho. Želi se naglasiti da je cilj vrlo blizu. Svjetlo,Isus Krist koji će svojom žrtvom otvoriti ljudima put u život vječni. Sveti Pavao nam zato naglašava koliko je poželjno za vjernika biti sljedbenik te Kristove svjetlosti. Dobrota, pravednost i istina su plod te svjetlosti. A vjerujem da svi cijenite te tri stvari. Mrak je oduvijek bio simbol nečeg lošeg, ta svi koji čine neka nedjela pokušavaju se skriti od ljudi, nastokje to činiti da ih nitko ne vidi. I koliko god uspješni bili u svojem naumu prevarivši ljude, Boga se ne može prevariti. Ne smeta Bogu tama, nitko mu se sakriti ne može. Čita on čovjeka kao otvorenu knjigu. Mnogi misla da će svoji odlascima u crkvu, sjedenjem u prvim klupama, davanjem velikih milodara Crkvi ili dobrim odnosima sa crkvenim službenicima steći u Boga popuste i izbjeći njegov sud za greške koje su radili u svojem ovozemaljskom životu. Treba popraviti svoj život, živjeti u skladu sa Božjim zakonima, a ako si političar onda trebaš paziti da se i u javnom životu tako ponašaš. Jer biti katolik,a donositi ili podržavati zakone i podržavati one koje te zakone donose, a koji su suprotni Božjim zakonima ne ide. Kako ja kao katolik mogu dati podršku onima koji podržavaju rad nedjeljom, ili onima koji podržavaju ubojstvo djece, ili pokušavaju izjednačiti nastrane zajednice sa svetom institucijom braka? Dajući podršku takvim ljudima postajemo neizravni sudionici grijeha kojeg ti ljudi političari počine. Biti slijep pored zdravih očiju je pojava koja sve više zahvaća naše društvo, a i svijet je već odavno zahvatila. U Evanđelju Isus ozdravlja čovjeka koji je od rođenja slijep. I čovjek se vraća u grad svjedočeći pred ljudima i starješinama čudo koje učini Isus. Međutim ne nailazi baš na razumjevanje, te starješine ne vole da im netko remeti poredak u društvu koji su oni zamislili. Ljudi koji danas upravljaju sa društvima i narodima ne vole poruke sa oltara koje pozivaju na jednakost, socijalnu pravdu, poštivanje života od začeća do prirodne smrti, ne vole osude protuprirodnih i protubožjih zakona. Svojim su djelovanjem i zakonima postigli da nekad kršćanska Europa postane skoro poganski kontinent. Zadnje oaze koliko tolikih normalnih odnosa u društvu je par zemalja koje oni raznim pritiscima nastoje pokoriti. Smeta im svjetlo vjere kojim te zemlje svijetle u europskom mraku nevjere. Zato smo svi dragi prijatelji pozvani „progledati“, ne biti slijepi pored zdravih očiju, ne okrećati glavu od grijeha birajući „manje zlo“. Jer manjeg zla nema, ima samo zlo i dobro. A do nas je koga ćemo izabrati. Isus poručuje na kraju Evanđelja: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Eto, valjda je svima jasno. Nemojte biti oni koji vide a oslijepe. Budite oni koji progledaju! Oni koji vide da je Isus jedini put, istina i život kojim treba ići i kojim treba živjeti. Ove nedjelje put križa su predvodili majke i očevi. Sutra je sveti Josip, suzaštitnik naše župa, sveta misa je u 9 sati. Mir vam i dobro.
