Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Budi savršen!
Traži li Isus od nas puno?
Možemo li biti savršeni poput Oca našeg nebeskog?
Isus kaže: Pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onome tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine, prepusti mu i gornju… Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone!
Živimo li mi kršćani, članovi Kristove Crkve ove Isusove riječi? Trudimo li se biti savršeni poput Oca nebeskog? Kako se odnosimo prema Božjim zapovijedima?
Čudni smo mi vjernici katolici danas i u našoj župi, mjestu, gradu, svijetu.. Pogledajte malo oko sebe. Gospodarski kriminal, socijalna nepravda, ubojstvo djece, preljub, rastave, grijesi protiv ćudoređa, pedofilski skandali, umiješani oni koji sebe nazivaju vjernicima i članovima Crkve. Naravno, da se razumije da ova nedjela ne čine svi vjernici. Sveti papa Ivan Pavao II, te nedavno preminuli papa Benedikt XVI, kao i papa Frane priznali su te grijehe te od mnogih zatražili oprost za počinjeno. Koliko mi kao vjernici uopće živimo tu svoju vjeru i taj svoj katolicizam kojim se znademo kititi? Ovo je već treća nedjelja kako slušamo u Evanđelju Isusove poruke iz govora na gori. Mogli bismo reći da je to obrazac ponašanja za onoga tko se želi zvati Kristovim vjernikom. Čemu onda toliki neredi u našim obiteljima, selima, gradovima. Kako onda u Crkvi ima toliko propusta i grijeha? Odgovor je; Zlo. Zlo koje nastoji u svakom trenutku skrenuti čovjekov pogled od Boga. Zlo koje i u crkvi na svetim misama nastoji omesti vjernika u slavljenju Boga tako da mu prebire po glavi i nameće mu razne misli dok sjedi u klupi i sluša svetu misu.
I nama danas Isus govori: Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone.
I slušajući Isusove poruke nije lako vjerniku to sve prihvatiti. Ostaje zatečen. Okrećanje drugog obraza, dati svoje stvari kradljivcu, ljubiti i oprostiti neprijatelju! Ajme meni moj Isuse. Sve ovo i nekako, ali da ja molim za susjeda s kojim ne pričam ili nekoga s kim sam na sudu. Da oprostim neprijatelju koji mi je porušio i zapalio dom ili ubio nekog bližnjeg. Lako je tebi, moj Isuse, govorit, Ti si Bog, a ja sam samo čovjek! I s tim zaključkom na žalost prestaje dodirna točka s Isusovim pozivom na svetost.. Kršćani trebaju sličiti svom Ocu nebeskom. To znači ne slijediti zlo, ne biti kao oni koji to čine i vraćati im istom mjerom. Jer ako ljubiš samo one koji tebe ljube, što osobito činiš? Zar se tako ne ponašaju grešnici?
Da se razumijemo, Isus ne želi da njegovi vjernici budu naivci i budale koje će svatko tlačiti. Ta i On je sam pokazao kako treba djelovati kad je u pitanju nepravda ili zlo. Sjetite se pobacanih stolova u hramu, pa prijekora tužiteljima na sudu. Ali sjetite se također i oprosta i žrtve koje je dao za sve nas. I dobre i loše. I za one koji ga mole i za one koji ga psuju. Isus želi da budemo elita, da se izdignemo iznad mržnje koja nas samo može izjedati iznutra. Da prepustimo sud Bogu koji će svakome naplatiti počinjeno zlo bilo na ovom ili na onom svijetu. Još u doba Mojsija Bog preko njega poručuje narodu da izbaci mržnju iz svojeg srca, da prekorava grijeh da i sam u njega ne bi upao. Da se okane osvete i mržnje i da ljubi drugoga kao sebe samoga.
Evo nam dolazi vrijeme korizme.Priprava je to za proslavu Uskrsa. Iskoristimo to vrijeme za duhovni trening. Posjetimo neko svetište, pročitajte neko duhovno štivo, poslušajte neku lijepu propovijed, ispovjedite se i pomirite sa Bogom. Nastojte postati elita kakvu Bog želi. Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« Zato budi drugačiji, budi bolji, budi savršen, budi Kristov!
Mir vam i dobro.