Poznata vam je već uzrečica da i najdulji put počinje jednim malim običnim korakom. Put čovječji traje od rođenja pa do prestanka ovozemaljskog života. Mi vjernici imamo nadu i vjerujemo da se naš put nastavlja u vječnosti u društvu sa svecima i samim Bogom. U tim našim životnim putevima svi mi imamo različite ciljeve. Različiti su i načini ostvarenja tih ciljeva svakoga od nas. Ali zajednički cilj svim vjernicima kao što smo na početku spomenuli je život vječni. Kao što putnicima na putu treba kompas ili u novije vrijeme navigacija,tako i mi vjernici imamo „kompas“ po kojem se ravnamo. Često se u tom našem putu pogubimo. Izgubimo taj „kompas“. Posebno je na žalost to vidljivo u ovim danima epidemije kada mnogi lutaju. Od političara, običnih ljudi, društvenih institucija,a i Crkva nije imuna na to lutanje. I svi na neki način traže opravdanja za svoje ponašanje,ali Crkvi kao da to opravdanje svijet ne uvažava. Doduše za neke postupke opravdanja i nema. Na primjer kako objasniti odluku kardinala Čupića iz Amerike da ukine javnu molitvu arhanđelu Mihovilu iza svete mise kojom se moli protiv Sotone za zaštitu Crkve i Božjeg naroda! Ili odluku o zatvaranju crkvi. Bogu hvala biskupi Slovačke su progledali pa ukinuli odluku da samo cijepljeni mogu doći na svetu misu sa papom Franom. I ima toga još.O slučaju iz Portorika ste imali prigodu čitati na našoj web stranici. Neprijatelji Crkve i vjere samo čekaju pogrešne odluke da bi Crkvu ogovarali i lijepili joj razne etikete. Donekle imaju pravo. I to radi neodgovornih ljudi u samoj Crkvi koji im dajuv to pravo raznim dvojbenim odlukama uzrokovanim strahom.
Zašto toliki strah u srcima vjernika pa i mnogih svećenika i biskupa? Jeli Riječ Božju nadjačala propaganda svjetovnih medija i upute raznih stožera? Prorok Izajija veli: „Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!« Zašto nam vjera malaksa u Božju moć i snagu nad Zlom. Koliko vjernika uistinu vjeruje da Bog može pobjediti ovu zlu epidemiju,a koliko ih se uzda u razne kemije više nego u molitvu? Sveti Jakov nas u Poslanici upozorava da kršćanin vjernik ne smije biti pristran. Gledati tko je bogat ili siromašan,lijep ili ružan. Na kojem je položaju,ili iz koje obitelji dolazi. Koje je narodnosti ili boje kože! U ovo vrijeme gleda se tko je cijepljen a tko ne! Bog tako ne gleda. A Bog nam treba biti uzor. Bog gleda srca. Bog gleda vjeru ljudi. Traži vaše povjerenje. Zašto mi to povjerenje puno puta Bogu uskraćujemo? Promijenimo se dragi prijatelji. Isus to od nas želi. Želi da se svi spasimo. Želi nas sve vidjeti svojem društvu. Počnimo raditi na tim promjenama već danas. Sutra već može biti kasno. Koristimo „lijekove“ koje nam je Bog dao. To su sveti sakramenti! I započnimo malim korakom to naše veliko putovanje u životne promjene. I vedjet ćete da rezultati neće izostati. Mir vam i dobro!