Iz tišine i patnje Velikog petka rađa se radost Nedjelje i Uskrsa! Svatko je od nas sa svojim mislima proživio Veliki petak u našoj župi…..taj dan bez svete mise, jedini u godini, kao da je zlo pobjedilo vječno Dobro. Čitanja, muka po Ivanu i naši pivači…Isus umire….tama u našoj crkvi ali u našim srcima svjetlo nade jer ta smrt znači pobjedu….
Poklon svetom drvu križa uz zahvalu i molitvu. I procesija. Naš križonoša Boris, mladići ga prate sa torcima, župnim barjacima, ministranti, krizmanici sa baldahinom pod kojim živi Isus u rukama don Dražena ide kroz naše selo. Prate ga vojnici, uz put gore vatre koje razbijaju tamu, a na vratima svojih kuća Isusa dočekuju naši stari koji više ne mogu za križem. I sami nose svoj križ starosti i bolesti ali izlaze van pozdraviti svojeg Spasitelja, zamoliti Ga da im pomogne, još malo…jer znaju da hoće, jer tu je, živ, došao do njih. Vjera je to naših baba i didova koja nas je održala. O da nam je bar dio takve vjere imati! Pomalo, postaju po postaju i uz Isusove blagoslove, naše čevrtaje, stigavši na cilj, pred našu crkvu ,odzvanja Ispovidajte se….jer je u vike milosrđe Njegovo. I jest tako! Uz molitvu nad narodom posebno sa molbom Bogu da poraste ova naša sveta vjera u ovo vrijeme nevjere, primili smo završni blagoslov.
Večeras je bilo lijepo i dostojanstveno. Baš onako kako treba biti. Iako je svaka procesija Velikog petka u našoj župi posebna ova je baš imala ono nešto….tišina, bonaca bez trunka vjetra, samo zvuk koraka i kreket žaba, jednostavno-mir. Hvala od srca svima što su doprinijeli ovakvom dostojanstvenom Velikom petku u našoj župi. Bog neka vas nagradi za to.
Mir vam i dobro!
