Na uskrsno jutro slušamo izvješće apostola Ivana kako je „prvog dana u tjednu, rano ujutro, još za mraka, došla Marija Magdalena i opazila da je kamen s groba dignut“. Malo iza toga dotrčala su i dvojica učenika, Petar i Ivan, na grob koji bijaše prazan. Iskustvo praznoga groba ispunio je Marijino srce, kao i srce apostola tugom i tjeskobom. To je posebice došlo do izražaja u riječima Marije Magdalene: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo kamo ga staviše“. No, ujutro trećega dana proširila se vijest kako je Isusov grob prazan, a Gospodin uskrsnuo i živi. Prazni grob na Kalvariji tako otvara novu stranicu. Jedinstvenu u povijesti čovječanstva. I dok ovozemaljskim velikanima uglavnom sve s grobom završava, Isusovo pravo doba kod groba započinje.

Stoga je Isusovo uskrsnuće najsnažnije vrelo ufanja, ključni događaj povijesti koji daje smisao ljudskom postojanju. Na uskrsnom događaju počiva vjera i nada Crkve, a s uskrsnog jutra izvire njezina snaga, radost i utjeha. Jer, „da Isus nije uskrsnuo, uzaludno bi bilo naše propovijedanje“ (1 Kor 15, 14), neutemeljena naša vjera i bezizgledna naša nada. Zbog toga već 14 stoljeća ovim našim podnebljem odliježe hrvatska uskrsna pjesma: Kraljice neba raduj se, aleluja! Veličanstveni hvalospjev uskrsne noći uz to svake godine poziva: Nek uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana svjetlom. Jer Uskrsnuli nas je izveo iz ropstva na slobodu, te kao gospodar života i smrti upućuje svima utješne i ohrabrujuće riječi: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene živjet će ako i umre“.

Stoga mu kao Gospodaru života i smrti od srca i radosno pjevamo: znamo da si doistine, uskrsnuo Božji sine. U toj uskrsnoj nadi i radosti sve od srca pozdravljamo. Braći svećenicima, redovnicama i redovnicima i Božjem puku ove starodrevne Splitsko-makarske nadbiskupije čestitamo uskrsne blagdane, uz pozdrav i obilje milosti i Božjeg blagoslova,

Vaši u Gospodinu odani,

Želimir Puljić

Apostolski upravitelj
Splitsko-makarske nadbiskupije