Prema njegovim riječima, mnogo se toga mora iznijeti iz samostana.
Svećenik iz armenskog samostana Dadivank, smještenog u Nagorno-Karabahu, otac Ovanes, osobno je sudjelovao u njegovom oslobađanju, a sada pokušava ukloniti sve važne predmete iz samostana, jer će regija uskoro preći u ruke Azerbejdžana.
Otac Ovanes tuguje, jer je nemoguće navesti ono najvažnije - sam samostan.
Duhovni otac regije Karvachar, svećenik Ovanes Hovhannisyan, mora iznijeti sve potrebne stvari iz samostana, jer će Karvachar (Kelbajar) uskoro doći pod kontrolu Azerbejdžana, u skladu s novim sporazumom o Nagorno-Karabahu.
Opat samostana trenutno se bavi organizacijskim pitanjima kako bi uklonio sve vrijedne predmete iz hrama.
Prema njegovim riječima, mnogo se toga mora iznijeti iz samostana.
Sutra će odnijeti crkveno posuđe i hakere, kako ih Turci ne bi skrnavili. Ali najvažnija od svega je crkva koju ne mogu pomaknuti.
Stanovnici Karvačara sada napuštaju domove. Otac Ovanes kaže da su se ljudi opet počeli kretati - to je sudbina Armenaca.
Na pitanje kako je, svećenik je odgovorio: "Kako možemo biti, kad smo svetište predali vlastitim rukama. Otišli su iz Dadivanka i otišli. Ne znam, boli me duša ", kaže svećenik, ističući da" ne zna što će dalje, jer mu je sada svejedno ".
Otac Ovanes osobno je sudjelovao u oslobađanju Karvačara 1993. godine, a 2016. godine je zajedno sa sinovima ponovo uzeo oružje u ruke. Ni ovih dana nije sjedio skrštenih ruku.
Kaže da je bio spreman na sve, ali ne i na ovakav ishod.
"Nakon oslobađanja Karvačara (1990-ih) vidjeli smo da je Dadivank pretvoren u staju. Očistili smo samostan, ponovno ga posvetili i danas ga dajemo Turcima na pladnju. Mi smo ga čuvali i štitili, a sada kažemo Turcima - radite što želite. Je li to točno? Ako zašutimo, kamenje će stenjati. Što ćemo reći majkama mrtvih? ”, Kaže otac Ovanes.
Svećenik se pita zašto je premijer Armenije Nikol Pašinjan donio takvu odluku nakon toliko žrtava i ranjenih, ako se već ranije pripremao za to.
Na pitanje kakav bi mogao biti izlaz iz te situacije, otac Ovanes rekao je da se svake sekunde može dogoditi nešto važno te da sve ovisi o diplomaciji i politici.
"Ovisi o jednom čovjeku, i kao što Pašinjan kaže, sudbina Armenije i Nagorno-Karabaha ovisi o jednom čovjeku, a zapravo se ispostavilo da je on bio taj čovjek." Žalim te, moj armenski narode. Jadni ljudi ", ogorčen je otac Ovanes.
U ponedjeljak je objavljeno da su čelnici Rusije, Armenije i Azerbejdžana usvojili zajedničku izjavu o prekidu vatre u Karabahu.
Prema ovoj izjavi, u Nagorno-Karabahu, potpuni prekid vatre započet će 10. studenog, Azerbejdžan i Armenija zaustavit će se na svojim okupiranim položajima, a također će morati razmijeniti ratne zarobljenike.
Također, ruski mirovnjaci bit će smješteni u Karabahu.
Ruski mirovni kontingent u Karabahu imat će 1960 vojnika, 90 oklopnih transportera, 380 jedinica opreme. Zapovjedništvo ruskih mirovnih snaga bit će smješteno na području Stepanakerta.
(Sputnjik)
Duhovni otac regije Karvachar, svećenik Ovanes Hovhannisyan, mora iznijeti sve potrebne stvari iz samostana, jer će Karvachar (Kelbajar) uskoro doći pod kontrolu Azerbejdžana, u skladu s novim sporazumom o Nagorno-Karabahu.
Opat samostana trenutno se bavi organizacijskim pitanjima kako bi uklonio sve vrijedne predmete iz hrama.
Prema njegovim riječima, mnogo se toga mora iznijeti iz samostana.
Sutra će odnijeti crkveno posuđe i hakere, kako ih Turci ne bi skrnavili. Ali najvažnija od svega je crkva koju ne mogu pomaknuti.
Stanovnici Karvačara sada napuštaju domove. Otac Ovanes kaže da su se ljudi opet počeli kretati - to je sudbina Armenaca.
Na pitanje kako je, svećenik je odgovorio: "Kako možemo biti, kad smo svetište predali vlastitim rukama. Otišli su iz Dadivanka i otišli. Ne znam, boli me duša ", kaže svećenik, ističući da" ne zna što će dalje, jer mu je sada svejedno ".
Otac Ovanes osobno je sudjelovao u oslobađanju Karvačara 1993. godine, a 2016. godine je zajedno sa sinovima ponovo uzeo oružje u ruke. Ni ovih dana nije sjedio skrštenih ruku.
Duhovni otac regije Karvachar, svećenik Ovanes Hovhannisyan, mora iznijeti sve potrebne stvari iz samostana, jer će Karvachar (Kelbajar) uskoro doći pod kontrolu Azerbejdžana, u skladu s novim sporazumom o Nagorno-Karabahu.
Opat samostana trenutno se bavi organizacijskim pitanjima kako bi uklonio sve vrijedne predmete iz hrama.
Prema njegovim riječima, mnogo se toga mora iznijeti iz samostana.
Sutra će odnijeti crkveno posuđe i hakere, kako ih Turci ne bi skrnavili. Ali najvažnija od svega je crkva koju ne mogu pomaknuti.
Stanovnici Karvačara sada napuštaju domove. Otac Ovanes kaže da su se ljudi opet počeli kretati - to je sudbina Armenaca.
Na pitanje kako je, svećenik je odgovorio: "Kako možemo biti, kad smo svetište predali vlastitim rukama. Otišli su iz Dadivanka i otišli. Ne znam, boli me duša ", kaže svećenik, ističući da" ne zna što će dalje, jer mu je sada svejedno ".
Otac Ovanes osobno je sudjelovao u oslobađanju Karvačara 1993. godine, a 2016. godine je zajedno sa sinovima ponovo uzeo oružje u ruke. Ni ovih dana nije sjedio skrštenih ruku.
