O kako vrijeme leti. Evo već prođe tjedan dana od proslave stote godišnjice naše crkve, a već dva tjedna od milenijske. Kao da je jučer bilo. O drugim stvarima ne treba niti govoriti. Vrijeme stvarno brzo prolazi. Kako onda učiniti da to vrijeme koje provodimo ovdje na Zemlji prođe što kvalitetnije,pitanje je koje mnogi postavljaju. Današnji čovjek je preopterećen mnogim obvezama. Poneke mu možda nisu potrebne ali ih je sam sebi zadao. Nedjelja je bila lijepa kao iz bajke. Dar Gospodnji čovjeku da odmori dušu i tijelu. A kako je čovjek iskoristio taj dar? Jeli uopće odmorio ili mu je ta nedjelja bila još jedan običan dan? Primjer stvaranja svijeta nam kazuje da je odmor potreban. Bogu nije bilo potrebno odmarati kad je svijet stvarao. Ali daje primjer čovjeku. Ima dana dobri.moj čovječe. Stvorio sam ih za tebe da sve stigneš. Samo nemoj pretjerivati. Daj dio vremena sebi, svojoj obitelji,a ni Boga ne zaboravi. Ovo je poruka koju nam Bog tim primjerom šalje. Ali čovjek često za nju ne mari. Primjer mijenjanja sata je vrhunac ljudske gluposti kako čovjek želi uzeti još vremena. Malo mu. I u toj svojoj gluposti remeti Božje savršenstvo na ovom svijetu. U tom poimanju vremena čovjek se izgubi smatrajući da ga ima dovoljno. Sebi stvara prioritete ali u tim stvaranjima Bog mu nije baš na prvom mjestu. Gubitak vremena je nekima nedjeljna sveta misa, može se za to vrijeme posao napraviti. Gubitak novca je zatvorena trgovina nedjeljom, ode zarada….i ima tih primjera još. Nedostatak odmora, nepoštivanje nedjelje u ljudima stvara nemir, nezadovolhstvo. Možda čak pomalo stvara i gubitak vjere. Možda. A što je čovjek bez vjere? Bez Boga? Kroz ovaj život čovjeka svašta goni. Svakakve nevolje. I ako nema oslonca,ode on, oluja ga nosi jer nema zavjetrine. Uzda se samo u sebe i svoju snagu koja nije beskonačna.
Dragi prijatelju zato malo zastani. Probaj. Ništa te ne košta. Imaj povjerenja u Boga. Imaj vjeru u njegov savršeni plan za tebe. Obrati Mu se. Vjeruj Mu. Dio iz nedjeljnog Evanđelja nam daje primjer koliko je vjera bitna. Koliko je bitan osobni odnos s Bogom, koliko je bitna sveta misa.
»Što hoćeš da ti učinim?«
Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.
Zahvalili smo Bogu ove nedjelje za plodove Zemlje. Dani kruha su bili u školi i vrtiću. Koliko se uistinu očituje ta naša zahvalnist u svakodnevnom životu to samo mi znamo. I vrijeme stvarno brzo prolazi. Zato ga iskoristi. Pođi do svoje crkve, na svetu misu, sretni se sa svojim Bogom. Pođi sam, nemoj čekati da te njih četvero ponesu među ruke….može biti kasno. A vrijeme prolazi…….
