Mudrost je vrlina koju cijeni velika većina ljudi. Mnogi mudrost poistovjećuju sa znanjem, ali ako znate puno stvari,to ne mora značiti da ste mudri. Mogli bismo reći da mudrost stječemo odgojom, vlastitim rasuđivanjem i iskustvom koje puno puta zna biti neugodno.
Današnje poruke iz Svetog pisma nam govore o mudrosti. Isus nam govori o deset djevica koje trebaše dočekati zaručnika i osvijetliti mu put do dvorane. To im je bila glavna zadaća. Sve ostalo je bilo sporedno, i uređivanje frizure i odjeća i šminka i nakit. Ali na žalost pet cura od njih deset to nisu razumjele. I dale su prednost tim sporednim stvarima zaboravivši usuti ulje u svjetiljku da bi mogle ispuniti svoj glavni zadatak. Koliko mi u našim životima često prrdnost dajemo nebitnome nad bitnim? Nije loše brinuti o svom izgledu, odjeći…..ali ako nam to bude glavno onda imamo problem. Živimo u potrošačkom društvu gdje je novac bitan. I mnogi roditelji se na sve moguće načine nastoje izboriti za koju kunu više u svom novčaniku. I to nije loše sve dok to ne postane toliko zarazno da im je važnije imati nego darivati sebe svojoj djeci, svojoj obitelji, svom bračnom drugu. Na početku tog puta gdje nebitnom dajemo prednost pred bitnim je sve lijepo. Ima se, može se, rekli bi. Uživa se u imućnosti ne primjećujući da sve dublje tonemo. U obitelji počinje vladati otuđenost, djeca bez roditeljskog nadzora i usmjerenja često zalaze krivim putem i to roditelji ne mogu primjetiti zbog zauzetosti zbog sticanja materijalnih dobara. Da se razumijemo, lijepo je imati ali pretjerivanje vodi samo u propast. Dovoljno je pogledati oko sebe. Jer dijete prije svega treba oca i majku. Treba očev autoritet i majčinu blagost. Treba obiteljsku toplinu i dom! Gledajte, ma koliko god imali novca danas možete opet pojesti ograničenu količinu hrane, nositi samo jedne hlače ili haljinu, voziti jedan automobil i spavati u jednom krevetu. Čovjek treba imati mudrosti i znati imati mjeru u svemu. Treba dati prednost bitnom nad nebitnim. Postavite dakle sebi pitanje: Što je to bitno u mojem životu? Što mi je važnije, imati ili biti? Na koncu nas dragi prijatelji sve čeka isti kraj. Smrt! I kada pred kraj svojeg života sa svojim slabašnim i izmorenim tijelom koje više nije za rad budete razmišljali o prošlosti, što će krasiti vaše misli? Radost zbog uspjeha u odgoju svoje djece i njihovom duhovnom rastu ili briga za materijalno koje će sve ostati tu na zemlji i možda biti uzrok obiteljskih trzavica među djecom u koje niste uspjeli zbog davanja prednosti nebitnim nad bitnim stvarima usaditi prave vrijednosti. Što ćete ponijeti pred lice svojeg Gospodina? Materijalno bogatstvo sigurno ne! Već samo svoja djela. Boga zanima samo vaš duhovni život. Kako ste ga vodili. Koliko ste ljubavi darovali svojem bližnjem, koliko ste poštivali Božje zakone, svetkovali dane Gospodnje. Materijalno Boga ne zanima. Zato dragi prijatelji budite mudri, imajte ulja u svojim svjetiljkama, budite duhovno svjetlo u svojim obiteljima, na svojem radnom mjestu, u svojoj župi. I nemojte misliti, imam ja vremena. Nikada ne znate kada ćete pred višnjeg Suca koji će otvoriti knjigu života u kojoj je i vaša stranica. Samo da ta stranica ne bude prazna. Bdijte dakle,veli nam Isus, jer ne znate ni dana ni časa.
Ugodan vam početak novog radnog tjedna i neka vas prate mir i dobro!