Bog je čovjeka stvorio kao društveno biće. Rijetki su oni koji svoj život provedu u samoći bez doticaja sa drugim ljudima. Od toga su izuzeti oni koji svojevoljno idu u osamu da bi svoj život posvetili Bogu. Živeći u društvu svaki čovjek razvija neku vrstu odnosa sa svojom okolinom, sa ljudima koje susreće, sa svojim bližnjima. Ukoliko je taj čovjek vjernik,razvija i svoj odnos s Bogom. E sada, kako kaže ona izreka: Sto ljudi,sto ćudi. I živa istina. Na žalost, ljudi koji imaju pravi i istinski odnos s Bogom koji ništa ne može ugroziti su u manjini. Puno to primjera potvrđuje. Neki dan na sastanku ministara G7 u njemačkom gradu Munsteru iz dvorane je uklonjeno raspelo koje tu stoji od 1540 godine. Razlog? Da će na sastanku biti osobe „s različitim vjerskim pozadinama“. Šuplja priča! Razlog je nastojanje da se izbaci Boga iz javnog života. I u tom nastojanju prednjači“kršćanska“ Europa čiji je član na žalost i Hrvatska. I nije pitanje hoće li to doći kod nas, već samo kada će se početi skidati raspela iz javnih prostora pod izlikom neke ravnopravnosti. Kakve to ima veze sa današnjom nedjeljom možda ćete se zapitati. Evo danas smo u čitanjima slušali priču o sedmero braće Makabejaca koji su izabrali smrt rađe nego su prihvatili izdaju Boga i to pred očima svoje majke koja ih je cijelo vrijeme hrabrila u njihovoj vjernosti Bogu. Koliko su današnji katolici spremni na odricanja zbog vjere? Niti male ili vrlo malo. To važi i za našu domovinu. Pogledajte malo popise stanovništva 1991, 2001,2011 i ovaj zadnji pa će vam sve biti jasnije. Mnogi su katolici kao trska koju vjetar savija i prilagođavaju se vremenu radi svojeg komoda i možda položaja u društvu. I krivnu tu snosimo svi, od duhovnih pastira, laika pa do roditelja. 
Neki dan dvije djevojčice pričaju o nekom momku koji sudjeluje u nekom pjevačkom natjecanju. I spominju nastrane sklonosti tog momka i znaju sve podatke o njemu i njegovoj obitelji. Na pitanje odakle im to, Google izbacio vele. A znate li vi tko je sluga Božji Carlo Acutis? Nemaju pojma! Bože dragi kakav je to naš odgoj budućih katolika? I onda smo začuđeni što su nam crkve sve praznije i što puno mladih sa krizmom završavaju svoj odnos sa Crkvom. Nije do njih doprla istinska Radosna vijest, nije doprla ljepota katoličke vjere, glave im se pune možda nepotrebnim suhoparnim podacima, birokratskim i teškim teološkim izrazima u kojima se gubi ta istinska ljepota poruka Isusa Krista. Bogu hvala, mnogi kasnije u svojoj zrelijoj dobi ponovno otkriju ljepotu vjere. Vidimo to na skupovima gdje noštvo mladih slavi Krista. Bog nije Bog mrtvih, nego živih. Kaže nam Isus danas. Svi trebamo težiti vječnom životu u zajedništvu sa Bogom. Težiti duhovnom, a ne samo materijalnom kao saduceji koji kušaju Isusa. Ali kako to postići ako i na najmanju teškoću ili pritisak okoline izdamo Boga? Ustrajnost u vjeri bi trebali naučiti od naših starijih, od progonjenih katolika u Kini, S.Koreji i drugim zemljama gdje unatoč progonima katolici ostaju vjerni Bogu i Crkvi. Stoga dragi prijatelji prionite vjerskom odgoju djece, stvorite od njih „Makabejce“ na slavu Boga i na ponos vama roditeljima. Mir vam i dobro.
I “proguglajte”malo u dječaku Carlu. Jer bolje da vam on bude uzor djeci nego neki čudni likovi sa tv ekrana.
