Kako je žalosno ovih dana gledati i slušati javne osobe u našoj Domovini gdje se vrijeđaju i prepiru. Od predsjednika, premijera pa do ministara. Još je teže gledati i slušati svađe i podjele običnog naroda. Sipaju se teške riječi cijepljenih protiv necijepljenih i obrnuto. Prijeti se uskratom raznih prava,pa čak i prava na bolnički krevet. Kao da nemamo dovoljno nevolja od ove strašne epidemije,mi se još iscrpljujemo podjelama i svađama. Zašto je tome tako? Zašto u nevolji ne možemo biti kao jedan? Zar nismo jedinstvom i vjerom u Boga pobijedili u Domovinskom ratu? Stanimo na loptu dragi ljudi i ujedinimo se svi protiv ove bolesti da bi je pobjedili i vratili se normalnom životu. Ako se ne želite cijepiti budite odgovorni i čuvjte se, isto važi i za ostale. Lijepa riječ otvara vrata,a svaka prisila stvara otpor.Taj otpor sigurno neće donijeti pobjedu protiv bolesti,jer vidimo primjere po Europi. Poštujte svačije mišljenje i ne osuđujte ljude bez razloga. Molba je ovo svima,i narodu i onima koji nas vode. Unesite malo srca i razumijevanja za vaše bližnje,a posebno logike u mjere koje se donose.
Današnja čitanja nam govore o odnosima među ljudima, kako na pojedine stvari gleda ljudsko oko a kako Bog. Puno puta smo se našli u stanju kada trebamo pomoći ljudima u nevolji. Evo zadnji primjer je bio pomoć ljudima pogođenim potresom na Baniji. I stizali su tu puni kamioni pomoći. Ali koliko li je tu pomoći bilo od srca,a koliko je bilo „čišćenja ormara“ ili davanja onoga što ti ne treba?
Evanđelje nam donosi događaj iz Hrama gdje milostinju daju bogataš i jedna udovica. I Isus promatrajući veli: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.« U jednoj akciji sakupljanja pomoći prije par godina dobijem poziv od jedne siromašne osobe iz naše župe. I došavši kod nje na stolu me čeka novac koji ta osoba daruje za potrebite uz riječi:“ Da me više nikada nisi preskočio u ovakvim akcijama,ako to saznam naljutit ću se na tebe“. Dala je ta osoba novac s kojim je mogla i tjedan dana živjeti. Dala ga je od srca. I nije joj bilo lako bez njega,sigurno. Ali Bog joj je to nadoknadio na drugi način,a i Njegova providnost je učinila da slijedeći mjesec ta sirota bude i materijalno nagrađena.Tako mi je posvjedočila. Dobro se dobrim vraća. Dragi ljudi,čin darivanja i odricanja govori u kakvom je stanju naše srce. Isus Krist nije birao što će dati čovjeku. Datrovao je cijeloga sebe do smrti na križu. Koliko smo mi spremni na darivanje sebe kao osobe svojim bližnjima, društvu,Crkvi? Stojimo li samo sa strane dok vrijeme prolazi pokraj nas? Gledamo li samo na sebe i naše interese? Pomažemo li samo onima od kojih možemo očekivati koristi? Pitanja su to na koja svatko za sebe mora odgovoriti. Zato dragi ljudi budite kršćani,Kristovi vjernici,sve što radite,radite sa srcem i od srca. Jer nije važno što vide ljudi i što oni misle o vama. Važno je što Bog vidi u vama i vašem srcu. Imajte to na umu.
Mir vam i dobro.