švicarska
Foto: fah

Švicarci su prihvatili radikalno progresivnu perspektivu o rodu, dopuštajući ljudima da mijenjaju spol na službenim dokumentima samo iz hira, prenosi Echo24.cz.

Od 1. siječnja, švicarski građani moći će promijeniti spol u uredu za registraciju bez posebnih zahtjeva, čime će zemlja biti na čelu europskog pokreta za rodnu “samoidentifikacija”.

Osim Irske, Belgije, Norveške, Portugala i Hrvatske, Švicarska postaje jedna od rijetkih zemalja u Europi u kojoj je moguće službeno promijeniti spol bez potrebe za hormonskom terapijom ili liječničkim pregledima.

Prema izmjeni Švicarskog građanskog zakona, svaka osoba starija od 16 godina koja nije pod zakonskim skrbništvom može promijeniti spol i ime u svojoj izjavi u matičnom uredu. Građani mlađi od 16 godina morat će predočiti pristanak svog skrbnika.

 

Ovaj novi zakon značajna je promjena u švicarskim standardima, jer su do sada pojedinci u Švicarskoj morali pokazati liječničku potvrdu o “transrodnom identitetu”. Sada će onima koji žele službeno promijeniti spol biti dovoljno da odu u ured i objave da im spol ne odgovara njihovom biološkom spolu. Svatko će moći u dokumente uključiti svoj željeni spol.

Dok su neke druge europske zemlje, uključujući Dansku, Grčku, Francusku, uklonile zahtjeve za liječničke preglede, uključujući operaciju promjene spola, sterilizaciju ili psihijatrijske preglede, njihova pravila zahtijevaju dodatne korake ili uvjete.

Druge zemlje poput Mađarske učinile su biološki seks od rođenja nepromjenjivim u službenim dokumentima nakon novog zakona donesenog 2020.

Na referendumu ove godine Švicarci su također glasali za legalizaciju istospolnih brakova, uključujući pravo na posvajanje djece.

Odluka Ustavnog suda

Podsjetimo, Ustavni sud Republike Hrvatske, s izuzećem sudaca Ingrid Antičević Marinović, Josipe Leke i Davorina Mlakara i izdvojenim mišljenjem suca Miroslava Šumanovića, donio je 13. srpnja odluku kojom ne prihvaća “prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 9.a Zakona o državnim maticama i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama u cjelini.

Riječ je o zakonu, koji je prema Ustavnom sudu “postupovno-tehničke naravi”, ali u praksi je njime omogućena “promjena spola” kako hormonalnom terapijom tako i vlastitom izjavom odnosno tvrdnjom da osoba osjeća kao da živi “u drugom rodnom identitetu”.

Predlagatelj Andrija Labooš je prigovorio USUD-u da se Zakonom uvodi “novo pravo – drugi rodni identitet, koje pravo nije niti utvrđeno niti razrađeno Ustavom RH, a niti nekim drugim organskim zakonom” jer “Ustav RH ne poznaje rodni identitet, već samo spolni identitet”.

Predlagatelj Laboš dodao je kako “Interpretativna izjava priložena Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (op.a Istanbulska konvencija) usvojena na sjednici Hrvatskog sabora održanoj 13.travnja 2018. godine izrijekom navodi da: Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka. Ta izjava je u izravnoj suprotnosti s osporavanom odredbom Zakona o državnim maticama, jer je ‘uvođenjem prava na život u drugom rodnom identitetu’ tim zakonom već uvedena u pravni sustav Republike Hrvatske rodna ideologija”.

Predlagatelj Laboš je konačno citirao bivšu predsjednicu Ustavnog suda navevši da “proširenje značenja pojma rod ne može biti proizvoljno ni kod evolutivnih ili dinamičkih interpretacija Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer ono ‘ne smije poslužiti kao sredstvo izvođenja novih prava koja nisu sadržana u tekstu Konvencije i njezinih protokola”.

Odbijenica Ustavnog suda

USUD je odbio prijedlog pokretanja postupka ocjene ustavnosti, jer, prema njegovoj tvrdnji, zakon ne razrađuje – prava nacionalnih manjina, Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela, ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave – stoga smatra da predlagatelj pogrešno tumači kako je “za određivanje naravi tog zakona kao organskog ili “običnog” nije neposredno relevantna kategorija “Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda””.

U obrazloženju USUD-a nadalje stoji: “Ustavni sud, međutim, ne nalazi relevantnim, u povodu konkretnog prijedloga, definirati radi li se u slučaju ZoDM-a o organskom ili “običnom” zakonu prema kriteriju “djelokruga i načina rada državnih tijela” odnosno “ustrojstva i djelokruga lokalne i područne (regionalne) samouprave”, jer se predlagatelj u svojem prijedlogu na taj kriterij niti ne referira”.

Ustavni sud dodaje i da “”promjene spola” (u kontekstu izmjene podataka upisanih u državnoj matici) ne čini samo promjena spola do koje je došlo poduzimanjem odgovarajućeg operativnog zahvata i provođenjem hormonske terapije, koji rezultiraju potpunom i nepovratnom promjenom spola u fizičkom, anatomskom smislu, već “promjenu spola” (u kontekstu izmjene podataka upisanih u državnoj matici) čini i “život u drugom rodnom identitetu” koji ne podrazumijeva promjenu spola u navedenom smislu”.

Svjetonazorsko polemiziranje

Konačno, prema odluci USUD-a proizlazi da “u većini zakonskih tekstova, pa tako i u ZoDM-u, više je ili manje vidljivo tek načelno, izričito ili “konkludentno”, prihvaćanje životne činjenice da postoje osobe koje su promijenile spol ili žive u drugom rodnom identitetu, da je to dio njihove osobnosti, dio zaštićene sfere njihove privatnosti na čije uvažavanje imaju pravo, kao što i svaka druga individua ima pravo na uvažavanje bilo kojeg elemenata njezine osobnosti i privatnosti – upravo u skladu s općom zabranom diskriminacije koja je proklamirana u hrvatskom Ustavu, kao i u raznim međunarodnim dokumentima na koje se predlagatelj poziva” stoga “pitanje definiranja, razlikovanja, tumačenja ili vrednovanja spolnog naspram tzv. rodnom identitetu, o čemu se učestalo polemizira u javnom prostoru s različitih političkih, filozofskih, svjetonazorskih i inih polazišta, nije, međutim, predmet uređenja ZoDM-a”.

Dakle, USUD tvrdi kako se “prijedlog podnesen u konkretnom slučaju svodi de facto na svjetonazorsko polemiziranje s tekstom jedne odredbe jednog zakona čija svrha nije valorizirati rodni identitet i “uvoditi rodnu ideologiju” nasuprot kategoriji “spola” kao biološke datosti, već je njegova svrha evidentirati činjenice o osobnim stanjima građana”.

Izvor: narod.hr/Echo24.cz