Večeras smo u našoj župi prikazali svetu misu za sve one koji su život dali za Hrvatsku. Iza mise je bilo odriješenje za njihove duše. Svoje živote su dali za slobodu svih nas i naših potomaka. Živimo li mi tu slobodu i koliko poštujemo žrtve naših junaka? Kako je teško gledati kako postupci pojedinaca gaze čast tih junaka i ubijaju ih ponovno. Krađe, mito, gubitak suverenosti, iseljavanje mladih……jeli to ono za što su se borili, za što su život dali? Trebali bi stati na njihove grobove i upitati ih. Iz zemlje bi se čuo krik do Neba: Slobodu smo vam izborili, čuvajte je, državu stvorili ne prodajite je…..ne ubijajte nas ponovno….odgovarale bi kosti mrtvih junaka. Braćo Hrvati poslušajmo naše junake, poštujmo njihovu žrtvu, čuvajmo našu domovinu Hrvatsku. Druge nemamo. Ako mi nećemo, tko će? Zar junaci trebaju ponovno ustati da bi nas vodili. Vjerujemo da bi to rado učinili jer ljubav za ovu zemlju su pokazali.
Pjesma Božidara Prosenjaka lijepo veli: Ako vam je težak stijeg čestitosti,
utaknite ga u zemlju
gdje počivaju naše kosti;
mi ćemo ga držati!
Sjetimo ih se večeras u našim molitvama jer to je najmanje što možemo učiniti za njih. Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u.miru Božjem. Amen.