Na početku današnjeg razmišljanja zahvaljujemo dragome Bogu što smo i sinoć prošli bez nevremena.

Čestitamo našim starim djedovima i bakama dan starijih osoba, a svima vama
čestitke povodom svetog Liberana, zavjetnog sveca naše župe.
Bog je u svojoj stvoriteljskoj savršenosti posložio prirodu tako da služi čovjeku. Međutim, čovjek težeći uvijek nečem višem često u tim svojim nastojanjima učini nered. Indijanski poglavica Crveni Oblak jednom prigodom reče: Tek kada posiječe i posljednje drvo, uhvati zadnju ribu i zatruje posljednju rijeku , bijeli čovjek će shvatiti da se novac ne može jesti! Izjava je ovo puna istine. Kako gospodarimo sa onim što nam je Bog dao? Jako slabo! Isus je volio prirodu. U Evanđeljima često vidimo kako bi se povukao u osamu. Njegove prisbodobe su često primjeri iz svakodnevnog života. Priča nam Isus o njivi zasijanom pšenicom u koju zli čovjek posije i kukolj. Radnici želeći pomoći gospodaru htjedoše poguliti kukolj. Ali gospodar ih zaustavi da ne bi sa kukoljem izgulili i pšenicu. Neka sve raste do žetve,a onda će kukolj na spaljivanje a pšenica u ambare. I rastumači Isus svoju prispodobu apostolima. Uglavnom, kukolj su oni koji svojim djelima i životom odbacuju Boga i njih čeka oganj, dok dobro sjeme predstavlja ljude vjerne Bogu i njih čeka život vječni. Tko ima uši neka čuje, veli Isus na kraju. E pa svi imamo uši za čut i oči za vidjet. A pred Božjim pozivom pravimo se gluhi i slijepi. A kada dođu zadnji dani onda nastane kuknjava i nemir. I nada da ćemo u “ambare” a ne oganj. Božje milosrđe jest neizmjerno,ali prije svega pravedno. Zato dragi prijatelji, nemojte čekati jesen vašeg života da biste bili u miru sa Bogom. Jutros smo na groblju imali svetu misu.I bilo nas je na stotine na toj misi. Bili su u zajedništvu sa nama naši pokojnici. Cijele obitelji su bile zajedno u slavljenju Boga. Zar ne bi bilo lijepo po završetku našega ovozemaljskog života biti u zajedništvu sa Bogom i našim najmilijima koji su zaslužili Kraljevstvo nebesko? Naravno da bi! Zato dragi prijatelji iskoristimo vrijeme koje nam je Bog dao i poradimo na sebi i svojoj vjeri. Poštujmo jedni druge, mislimo na svoju dušu. Neka vas sve prati mir i dobro.