Često ljudi znaju patiti od naziva velikih titula kojim žele da ih se naziva iako ponekad taj svoj položaj ne mogu opravdati svojim ponašanjem. Naš narid je kroz svoju bremenitu povjest imso vladara koji su istinski zaslužili da ih se tako naziva i koji su bili čuvari i pastiri svojeg naroda. Crkva u Hrvata je također kroz povjest zahvaljujući požrtvovnosti duhovnih pastira održala naš narod u svetoj katoličkoj vjeri i vjernosti svetom Ocu u Rimu. Takvi pastiri našeg vremena su bili blaženi kardinal Stepinac i kardinal Kuharić. Tko je bio na nedjeljnoj svetoj misi mogao je slušati o pastirima i u tome čuti koliko se Gospodin grozi nad onima koji Božji narod ne vode kako treba i ostavljaju ga na milost i nemilost u teškim vremenima. Lijepo je imati zvanje i biti vođa zajednice ili naroda, ali zaboravlja se da to zvanje nosi sa sobom i odgovornost. I lako je sa ljudski sud ako nema te odgovornosti,ali za sud Božji se treba pripremiti. Koliko smo mi kao “pastiri” naše zajednice bili uspješni u očuvanju i usmjeravanju te zajednice. Bilo da je ta zajednica obitelj, župa, biskupija ili nadbiskupija ili cijeli narod. Svatko o ovom treba promisliti sam jer svi snosimo dio odgovornosti. Ovdje mi na pamet pada izjava don Karmela iz serije Velo misto kada je na šaljiv način iza čini mi se “borbene ponoćke”rekao Bogu ne mogavši promijeniti narod: Ovce si mi dao Gospodine,a jarce ti vraćam. Ovo je ipak samo serija ali toliko slična sa stvarnošću sa kojom se svi ponekada suočavamo. Zato dragi prijatelji budite uporni, ne odustajte, budite ono što se od vas očekuje, čuvajte povjerene vam duše. Nije lako. Nije nikada ni bilo. Ali vidimo da se trud isplati. Uz ovo razmišljanje prilažemo jedan mali video isječak na facebook stranici župe koji govori o našem narodu koji je kroz svoju povijest preživio zahvaljujući ” pastirima”. Ali onim dobrim a ne lošim. Mir vam i dobro!