Čovjek današnjice živi u nemirnom svijetu. Svijetu koji je obilježen podjelama. Živimo u svijetu gdje država zakonski štiti embrij pileta od uništavanja jer osjeća bol,a ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi ne. Gdje industrija u Americi koiristi dijelove pobačene djece i za to da nam hrana bude što ukusnija(tvrtka Senomyx), a glavni klijenti su im Pepsi, Nestle, Kraft i još mnogi proizvođači pića i hrane koju svakodnevno konzumiraju milijarde ljudi. Kršćani financiraju pojedine tvrtke poput npr. Neocutis Inc., koji proizvode i prodaju svoje skupe kreme protiv bora, za hidrataciju, ljepši ten i slične neophodne potrebe a u proizvodnji tih krema između ostalog, koriste i fetusne stanice abortiranih beba. Živimo u svijetu gdje se u ime neke pravde kršćanima zabranjuje govoriti istina o grijehu i o svemu ovome pod prijetnjom tužbi. Živimo u svijetu izokrenutih vrijednost,gdje se psi voze u kolicima,a djeca su nepoželjan teret. I jučer smo u povorci grijeha u Splitu vidjeli djecu kojoj su dali da nose razne parole i to ne smeta nikome,dok vjeronauk smeta!
Podjele ovoga svijeta pogađaju sve,društvo, obitelji,a ni Crkva nije imuna. Samo se osvrnite oko sebe i vidjet ćete te strašne podjele,na lijeve,na desne, mlade,stare….U Crkvi se djele na konzervativne i liberalne. I umjesto da se te podjele zacijele,one se produbljuju. Djeca ne znaju koga slušati,roditelje ili društvo, roditelji ne znaju koga birati da vodi društvo. Vjernici ostaju zbunjeni raznim dekretima koji poništavaju jedni druge. Koga slušati? Nešto što je do danas bilo ispravno,sutra već nije. I mnogi se zbog toga povlače. Ne znaju koga slijediti. Duhovnog pastira koji se drži slova promjenivog zakona ili onoga koji djeluje nadahnut vjerom? Svjesni smo krize u društvu oko nas. Isto tako smo i svjesni krize koja potresa Crkvu. I u društvu i u Crkvi se često donose upitne odluke koju tu krizu produbljuju. Zakoni često nemaju nikakve logike. Upute duhovnih pastira su često za vjernike upitne,pa taman one dolazile i od vrhovnih crkvenih poglavara. Vjernici vjeruju da se odluke o vjerskim istinama koje donose ili su donosili sveti oci nadahnute Duhom Svetim. Sve ostalo je podložno promjenama i bratskim opomenama. Zar je za Crkvu važniji prihod od poreza od gubitka duša? Zar je veće zlo služenje tradicionalne mise od nereda u Crkvi Južne Amerike,ili otpada Crkve u Njemačkoj? Umjesto koraka naprijed,čini se korak nazad i popušta se stvarima koje će Crkvu skupo stajati. „Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – govori Gospodin“. Slušali smo to danas u čitanju. I sigorno će svatko za svoje postupke odgovarati Bogu.
Što nama ostaje u ovome svijetu nemira? Ostaje nam svjetionik nade, svjetlo koje ništa ne može ugasiti, ostaje nam Isus Krist. U Njemu ćemo naći mir i spokoj. Jer nemir je ono što vodi izgubljenosti čovjeka,njegovu lutanju. I kako tijelo treba odmor,tako ga treba i duša. Jer mirna duša daje spokoj tijelu. Koliko puta zaželite mir,osamu,da budete sami sa sobom i Bogom? Da se maknete od svega. „Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto i otpočinite malo-govori nam Isus. Zašto ga ne poslušamo? Ma Isus najbolje zna naše potrebe. Poslušajmo Ga. Dođimo sebi i probudimo kršćanina u sebi! Zamolimo Isusa da odmori i ozdravi našu dušu i naše srce. I onda ćemo imati snage oduprijeti se nevoljama ovoga svijeta i započeti promjenu. Najprije sebe,a onda i svojih bližnjih i društva u kojem živimo. Mir vam i dobro!