I ovih dana svjedoci smo nestalnosti i prolaznosti, zaboravnosti,te sklonosti čovjeka da netko drugi sa svojom pričom potisne njegovo sjećanje. Hladno je vani i puše bura. I svi to dobro znamo. Isto tako znamo da je i do sada puhala i rušila. I dulje trajala. I da je sigurno bilo hladnije. Pa sjetimo se samo one zime od prije koju godinu i vjetra koji je trajao i trajao. Dakle ništa neobično za ovo doba godine. Ali sredstva javnog pripćavanja svojim izvještajima učine stvari gorima nego što jesu i navedu ljude na promjenu mišljenja. Velika je to moć. Da se bar upotrijebi na dobro ne bilo štete.
Evo crkveni oci na čelu sa papom u Rimu zasjedaju i pokušavaju doći do rješenja zla koje su uvuklo u Crkvu. I mi vjernici ne sumnjamo u uspjeh. Jer Crkvu je osnovao Isus Krist i ne može propasti. Baš zato jer Crkva ima Božje poslanje na Zemlji Sotona najviše udara na Nju. Jer ako je uništi,onda mu je put do ljudskih duša slobodan. I ne bira Sotona sredstva. Velik je on zavodnik i udara ljude tamo gdje su najosjetljiviji. I oni padaju. Mnogi crkveni službenici su pokleknuli i mnogi će pokleknuti. Na žalost. Mnogi mediji koriste ovakvo stanje i pokušavaju uništiti povjerenje ljudi u Crkvu. Stvaraju ozračje mržnje. Proglašavaju sve crkvene službenike istima. A znamo da to nije tako. Na žalost pojedini crkveni oci vidjevši takvu hajku često popuste i uhvati ih malodušnost. Boje se kad vide da vjernici istupaju iz Crkve. Žele to zaustaviti popuštajući u crkvenoj disciplini i nauku. Od pričesti rastavljenima pa do blagog gledanja na osobe koje žive u grešnim vezama. Misle da će tako zadsržati vjernike. I grdno se varaju. Crkve su na Zapadu zbog takvih stvari sve praznije, duhovnih zvanja je sve manje, sakramenti se ne prakticiraju. Pogledajte samo gdje je Crkva živa. U kojim zemljama. Pa tamo gdje se ne boji medija i društva koje je osuđuje zbog Njenog nauka. Gdje crkveni pastiri nemaju straha pred moćnicima ovoga svijeta znajući da je Isus Krist uz njih. Tamo Crkva opstaje. Popuštajući svijetu po čemu će se onda isticati Crkva u društvu? Ta nije opstala više od dvije tisuće godina zbog toga jer je Božji nauk prilagođavala vremenu. Naprotiv,opstala je jer je Bog uz Nju. Jer čuva nauk Isusa Krista. Ma koliko taj nauk u današnja vremena bio težak. Vidjeli smo to danas i u svetom Evanđelju. Isusove poruke se čine teške. Ljubite neprijatelje,okrenite drugi obraz,molite za progonitelje. Ali pazite sada tko ove Isusove riječi najviše koristi. Pa licemjeri koji misle da su vjernici naivni. Ne vjeruju takvi mnogo u Isusove riječi. Samo ih iskorištavaju za svoje sitne probitke. Ovim riječima Isus upozorava vjernika na Zlo. Dokle to Zlo može ići. Želi nam naglasiti da se Zlu ne možemo opirati metodama Zla. To je bit ovih riječi. Ta i Isus je vojniku koji Ga je udario kazao: Zaštr me udaraš ako sam pravedan? Vjernik se zlu treba suprotstaviti,ali drugim načinom,a ne načinom na koje to Zlo hoće. Zar ćemo na krađu odgovoriti krađom,a na ubojstvo ubojstvom?! Isus to ne želi. Zlo se iz ljudskog srca ne može iskorijerniti ljudskim metodama, već Božjim. I dok god ljudi na svijetu to ne shvate neće biti mira. Oprost i ljubav poništavaju Zlo. Čine ga manjim. Promislite koliko bi život bio jednostavniji kada bi svaki čovjek bio u dobrim odnosima sa bratom,sestrom,ocem,majkom,susjedom…. Bio bi mir. Oslobodite zato dragi prijatelji svoja srca zla,napunite ih ljubavlju,izbacite gorčinu iz njih. Biti će vam lakše. A Bogu ostavite sud. On to najbolje čini. I za kraj Isusove riječi: Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osudujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.« Riječ Gospodnja. Mir vam i dobro!