Prije par dana,točnije na Čistu srijedu započelo je vrijeme Korizme. Vrijeme od četrdeset dana koje je dano vjernicima da se što bolje pripreme za Uskrs. Da donesu odluke kojih će se držati kroz ovo milosno vrijeme. Što to spriječava vjernike koji su se kroz cijelu Korizmu držali odluka koje su donijeli da te odluke nastave i dalje kroz godinu? Mnogo je razloga. Iskušenje je jedan od njih. Moguće i hrabrost da se nastavi dalje. Slušali smo mi danas u Evanđelju o Isusovu četresetodnevnom boravku u pustinji. Postio je i molio. Ali Đavao ne imade mira već napadne Isusa. Baca mu „udicu“. Isus ogladnje od posta,a on mu spominje hranu. Također mu laska i spominje koju će mu moć dati ako mu se pokloni. Bilo je tu još iskušenja. Ali Isus ne popusti i Đavao ode. Do druge prilike. Danas Đavao ima mnogo više prigoda iskušavati vjernika. Pogledajte malo svijet oko sebe. Raskoš, razna događanja koja često graniče sa neukusom, televizije,internet….Sve to vjerniku pokušava odvratiti pozornost od duhovnoga. I mnogi padaju i popuštaju. A Đavao trlja ruke. Dobija moguće sljedbenike. Znate,nije danas baš popularno spominjati Đavla. Mnogi vam se smiju. Pa i vjernici spadaju među njih. Postoji Đavao,i te kako postoji. I napada svakog od nas. U kući,na radnom mjestu, u molitvi, na ulici,pred crkvom…..Ako ne postoji zašto ga Isus toliko spominje? Zar Isus laže? Koliko će čitatelja sada prestati čitati ovaj tekst? Znate,Đavao ima strašnu moć. Koliko je vjernika danas Đavlu pružilo ruku i otišlo sa njim u bezbrižnu šetnju. Po trgovačkim centrima, gradskim parkovima, raznim događanjima…..Isus je također pružio ruku. I mnogi mu je nisu dali. Samo ih je On pozvao na svetu misu. Nisu otišli. Nije im misa zanimljiva, star je župnik, dugo traje…..Ne ide se na misu ni zbog zanimljivosti niti zbog župnika, već zbog toga jer nas Isus poziva na događaj na kojem On prebiva skupa sa nama. Zašto su mnogi izabrali rađe dati ruku Đavlu nego Isusu? Nedostaje im hrabrosti,a Đavao im je u uho prišapnuo stotine izgovora. A važe li ti izgovori kod drugih događaja? Razmislimo malo. Znamo da su ovo malo teške i optužujuće riječi,ali su istinite. Nedostaje nam hrabrosti dragi prijatelji! Hrabrosti da djelujemo u svakodnevnom životu. Da ne savijamo leđa i ne okrećemo glavu pred nepravdom koja je sveprisutna. Kad političar umalo ubije dijete na cesti vozeći bez valjane dozvole plati par stotina kuna kazne. A kada baka od skoro stotinu godina pokuša ispeći kotao rakije,plati tisuće kuna kazne! Gdje je tu pravda? Gdje je tu hrabrost kršćanina da djeluje? Ni Crkva nije imuna na nedostatak hrabrosti. Vidjeli smo to neki dan u Austriji gdje biskup mjesne Crkve uskraćuje dovolu našim biskupima za održavanje mise na mjestu koje utjelovljuje svu nevolju našeg naroda. Uskraćuje misu za pokojnike! Nedostatak je to hrabrosti pred onima koji napadaju Crkvu. Strah je to da će Crkva biti optužena za sudioništvo sa divljacima koji tu misu upotrebljavaju za promoviranje poretka i zamisli koji nisu donijeli dobra našem narodu. Zbog takvog nedostatka hrabrosti crkve u Austriji i na Zapadu bivaju sve praznije. Zabravlja se Isusov poziv“ Pođi za mnom!“ Popušta se svijetu u kojem je Đavao poveo kolo. Evo na ovome ćemo mjestu citirati jednog revolucionara, protivnika Crkve i vjere koji je izrekao istinitu misao: SVIJET PRIPADA HRABRIMA! To je izrekao Karl Marx. Jedan od utemeljitelja bezbožnog komunizma. Dakle dragi prijatelji,poslušajte ovu izreku dobro. I primjenite je. Budite hrabri, vjerni. Odolite iskušenjima. Pružite ruku Isusu,a ne Đavlu. ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi! Tako je pisano,i to Isus ponavlja. O vama ovisi budućnost ovoga svijeta. Imajte to na umu. Danas smo imali predstavljanje naših ovogodišnjih prvopričesnika. Oni su : Ante Dugandžić, Miro Dugandžić, Stanko Vlahović, Frane Glučina, Sonja Batinović, Ana Ćopo, Lucija Ćopo, Tea Kapović, Dea Dugandžić i Jelena Medak. Od župnika su na poklon dobili jedan mali molitvenik, i čitali su molitve vjernika. Sveta pričest je 28.travnja. Klikom na sliku pogledajte kako je to izgledalo. Mir vam i dobro!
