Prva je Korizmena nedjelja. Put Križa su ove nedjelje vodili naši đaci. Iza svetih misa u 8 i u 10 sati bilo je pepelanje za one koji nisu mogli to obaviti u srijedu.

Ušli smo u vrijeme priprave za Uskrs. Prije svakog događaja u našem životu nastojimo se pripremiti. Na primjer za krštenje, krizmu, prvu pričest, a tek za vjenčanja….I razumno je to i dobro. Biti spreman za događaj koji će se zbiti. Taj događaj je svčan i lijep. Ali put do tog događaja je često posut s problemima i poteškoćama. Naša vjera je vjera optimizma i zato mi uvijek vjerujemo da na kraju sve bude dobro. Vrijeme Korizme je također vrijeme priprave. I posuto je sa odricanjima. Žalosti vidjeti kako neki to svoje odricanje stavljaju na sva zvona želeći istaknuti sebe kao primjer. I lijepo je to akio to čine iz uvjerenja i ako taj njihov kršćanski život traje cijelu godinu. Međutim,biti vjernik samo kroz ovih četrdeset dana,a ostatak godine živjeti kao poganin ne priliči i samo tu osobu čini smiješnom u očima ljudi. Zato smo dužni ako smo vjernici izgraditi svoj cjeloživotni odnos s Bogom. Tu ćemo naići na stalne prepreke. Naša vjernička upornost će nam pomoći da prijeđemo te prepreke i ne popustimo tim kušnjama. Evo gledamo kako je i Isus trpio iskušenja u pustinji. I đavao mu nudi svu svoju moć i vlast samo da mu se pokloni. Toliko takvih primjera imamo u današnjem svijetu. Vlast i moć pojedinci česti upotrebljavaju za vlastiti probitak. Upotrebljavaju je za porobljavanje slabijih od sebe.Primjere toga vidimo u političkom i društvenom životu naše Domovine kada i ministri završavaju u pritvoru zbog toga. Primjer je sukob koji traje izmeđe dva kršćanska naroda,Rusije i Ukrajine. Đavao,iako osuđen na propast,i dalje ima moć na ovoj Zemlji. I toj moći on želi za sobom u propast povući što više ljudi. Njegov uspjeh je što puniji pakao. Bog je zato preko svojeg Sina ljudimo dao priliku za spasenje i izbjegavanje vječne propasti. Zašto vjernici ne žele upotrijebiti tu priliku i pobjeći vječnoj patnji samo je njima poznato. Isus nam lijepo veli; „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!“ Odbacimo zato lažne kraljeve ovoga svijeta ma koliko bila privlačna njihova trenutna moć. A vidimo da je toliko krhka. Budimo kršćani kroz cijelu godinu. Ove lijepe navike koje steknemo kroz Korizmu nastojmo održati cijelo vrijeme i sigurno ćemo na kraju godine biti bolji ljudi i vjernici. Svaka pustinja ima oaze,tako i kroz naš život Bog čovjeku pruža oaze kroz svete sakramente. Daje mu predah i mir koji mu je toliko potreban da bi stigao do cilja. Iskoristimo te Božje“oaze“ i postignimo ono čemu se svi nadamo kod dolaska na cilj-vječno spasenje i društvo sa svojim Spasiteljem. Mir vam i dobro.